Danas, 3. marta, negde oko pola pet popodne, zvoni mi interfon.
Naviknuta da nenajavljeno vazda dolazi ili neka dostava ili čitači, istrčim dole bez provere na kapiju, kad tamo ispred zatičem dve žene od po pedeset i kusur godina, i jedna uz osmeh počinje nešto:
Dobar dan, mi smo došli za Naprednu...
Pitam, Srpku Naprednu stranku?
Da, odgovara ona.
Iz momenta se okrenem i samo kažem do viđenja, ulazeći u dvorište i zaključavajući vrata, kad čujem s druge strane:
Dobićeš ti šut kartu iz Srbije!
U momentu mi padne mrak na oči. Ova mene tera iz moje jedine zemlje jer sam jasno stavila do znanja da nisam njihov glasač!
Ponovo, otključam vrata, istrčim napolje, one već krenule dalje, i počnem da vičem za njima:
Molim, koga ćeš ti da teraš iz Srbije?
Dobijam s druge strane odgovor:
Ići ćeš ti u Ukrajinu kad se tako odnosiš prema Naprednoj stranki!
E, onda sam krenula za njima i počela da vičem što jače, da uzbunim sve što mogu:
Ljudi, evo ovi idu redom po kućama i agituju za glasanje, a ova mene tera iz Srbije jer neću da glasam za Vučića!
Na žalost, skoro ništa publike, jedan mlađi čovek ulazeći u auto, prokomentarisao samo da može i Vučić da se otera iz Srbije, i one ubrzaše korak. Žalim što sam ja bila potpuno razoružana, ostao mi telefon u kući, nisam mogla da snimim dovikivanje
Eto dokle smo došli. Nisam videla nikakav spisak al pošto su se preko interfona obratili samo po prezimenu, verovatno imaju podatke da smo slabo izlazili da glasamo.
Ovog puta ćemo svi iz kuće izaći. Uopšte nije važno za koga, verovatno i nećemo svi za iste, al svakako ćemo protiv ovih što bi ladno da nas proteraju, kad već nisu stigli da spreme konc logore.
A ovo objavljujem odmah i trudiću se da što više proširim, jer kakve god vlasti da smo do sada imali, ni jedna nije otvoreno pretila šut kartama.