Poslednja leva ideja u državi Srbiji odavno je umrla od usamljenosti. Ko je onda očekivao da će koalicija zeleno-leve politike "MORAMO" (NE DAVIMO BEOGRAD, EKOLOŠKI USTANAK i AKCIJA - OTVORENA GRAĐANSKA PLATFORMA) u Beogradu ostvariti dvocifreni rezultat, a na parlamentarnim izborima pridobiti skoro 5 odsto glasova građanstva Srbije!? I to bez velike medijske podrške, bez mnogo novca, bez ulaženja u svakojake predizborne marifetluke i bez koketiranja sa desnilom, još uvek rasprostranjenim predizbornim vabilom širom Srbije!
"MORAMO" je stvoren da bi se građankama i građanima ponudila nova politika i nove, nekompromitovane ličnosti. Da Srbija postane i ostane dobro mesto za život, sa čistom životnom sredinom, vladavinom prava, demokratijom i socijalnom pravdom. I ono najvažnije, konačno jedan jasan politički program leve orijentacije, bez srbovanja, rusofilstva, robovanja mitovima i avetima prošlosti...
U delu programa "MORAMO", posvećenom radnim pravima, rehabilituju se i afirmišu najveće vrednosti evropske i svetske levice.
Dostojanstven rad:
Srbija je odavno postala zemlja jeftine radne snage. U našoj zemlji danas ljudi rade mnogo, a zarađuju malo. Javni novac se, kroz sistem subvencija, preliva stranim kompanijama, koje otvaraju pogone niske produktivnosti sa pretežno nekvalifikovanom ili niskokvalifikovanom radnom snagom. Nadzirani i šikanirani radnice i radnici su bez prava na pauzu, bolovanje, odmor... Bogatstvo ostvareno eksploatacijom njihovog rada sliva se u ruke malog broja privilegovanih, a vrednost stvorena u Srbiji ispumpava se iz zemlje. Privatni profit je postao važniji od radnih prava, zdravlja, života i blagostanja ljudi.
Sigurnost zaposlenja:
• Važenje Zakona o radu za sve radnike. Radno zakonodavstvo je prethodnih godina usitnjeno i menjano na način da umanji prava radnika i radnica. Nesigurni ugovori postali su pravilo. Različiti oblici radnog angažovanja van radnog odnosa, poput ugovora o privremenim i povremenim poslovima, uskraćuju ljudima pravo na plaćen prekovremeni rad, bolovanje i odmor. Odredbe Zakona o radu moraju se odnositi na sve radnike i radnice koji rade na teritoriji Republike Srbije, bez obzira na pravni osnov po kom rade.
• Ukidanje ugovora o privremenim i povremenim poslovima. Svako ko radi ima pravo na ugovor o radu na određeno ili na neodređeno vreme.
• Trajanje ugovora o radu. Poslodavac će sa istim radnikom moći da zaključi najviše dva uzastopna ugovora o radu na određeno vreme. Ukupno trajanje svih ugovora o radu, zaključenih na određeno vreme sa istim poslodavcem, neće moći da bude duže od 12 meseci.
• Otkazni rok ne sme biti kraći od mesec dana. U Zakonu o radu biće vraćena odredba kojom se definiše iznuđeni otkaz.
• Zaposlićemo više inspektora rada i unaprediti njihovu tehničku opremljenost, kako bi lakše sprovodili nadzor nad primenom Zakona o radu. Inspekcija rada će imati veća ovlašćenja prema poslodavcima, veće plate, ali i veću odgovornost za savesno izvršavanje obaveza propisanih zakonom.
• Unapredićemo standarde u pogledu bezbednosti i zdravlja na radu, jer je ovo jedno od gorućih pitanja, imajući u vidu ekspanziju investitorskog urbanizma, rasprostranjenost novih formi rada kao što je rad putem mobilnih aplikacija, i rastući broj stranih radnika koji rade u polulegalnim radnim režimima.
• Uvešćemo radne sudove radi lakšeg i efikasnijeg rešavanja sporova vezanih za radni odnos. Omogućićemo efikasno i jeftino sporazumno vansudsko rešavanje sporova, zasnovano na dobrovoljnosti i posredovanju između strana u sporu, koristeći dobra iskustva razvijenih zemalja. Unapredićemo i osnažiti službe besplatne pravne pomoći radnicima i radnicama.
Kraće radno vreme:
• Skratićemo puno radno vreme na 35 časova nedeljno. Srbija je zemlja u kojoj se najviše radi u Evropi. U skladu sa međunarodnim tendencijama, razvićemo strategiju za smanjenje radne nedelje na 32 sata, kako bi radnici i radnice imali mogućnost da se posvete sebi i svojim porodicama i uživaju u plodovima svog rada.
• Prekovremeni rad ne može da traje duže od 7 časova nedeljno, 14 časova u toku jednog meseca, odnosno 140 časova godišnje. Radnik ili radnica ne mogu da rade duže od 10 časova tokom jednog radnog dana.
• Omogućićemo finansijske i poreske podsticaje za poslodavce kako bi se prilagodili tranziciji ka kraćem radnom vremenu. Umesto subvencija stranim kompanijama, država treba da ponudi pomoć preduzećima u transformaciji ka skraćivanju radnog vremena.
• Podsticaćemo inovacije u pogledu organizacije rada koje daju zaposlenima više slobode da organizuju radno vreme, kao i tehnološke inovacije koje olakšavaju organizaciju rada sa kraćim radnim vremenom.
• Podsticaćemo saradnju različitih aktera (ministarstva, sindikata, poslodavaca, profesionalnih udruženja) kako bi se premostili izazovi skraćivanja radnog vremena.
Plata za život:
• Uvešćemo u zvanične statističke pokazatelje obračun plate za život, kao metodologije za računanje realnih troškova života, koji zadovoljavaju minimum socijalnih i egzistencijalnih potreba radnika i radnica i njihovih porodica. Plata za život je univerzalno ljudsko pravo definisano dokumentima Ujedinjenih nacija i Republika Srbija mora aktivno raditi na ispunjenju ovog prava svim radnicama i radnicima.
• Minimalnu cenu rada ćemo povećati na 300 dinara po času. Radnice i radnici sa najnižim primanjima biće oslobođeni plaćanja poreza na zarade koji iznosi 10%. Uvešćemo princip progresivnog oporezivanja zarada.
• Minimalnu zaradu ćemo usklađivati prema obračunu plate za život.
• Uvešćemo socijalne penzije za sve starije od 68 godina bez penzijskih ili drugih prihoda. U Srbiji živi oko 130.000 starijih od 65 godina koji nisu pokriveni penzijskim osiguranjem, od kojih je čak 85% žena.
Usklađivanje porodičnog i poslovnog života i podrška porodicama:
Iako su aktuelnom režimu puna usta populacione politike, država i dalje ne radi ništa kako bi roditeljima osigurala pravo na usklađivanje porodičnog i poslovnog života. Naknada tokom sprečenosti za rad zbog održavanja trudnoće mora biti isplaćivana u visini 100% zarade za zaposlene i u visini minimalne zarade za nezaposlene trudnice. Porodiljska naknada mora biti u visini celokupnog iznosa zarade za zaposlene i minimalne zarade za nezaposlene trudnice.
• Radnica mora da ima pravo na odsustvo sa rada radi nege deteta do navršene prve godine starosti deteta.
• Zakonski ćemo definisati obavezno odsustvo oca zbog rođenja deteta u trajanju od 15 dana. Omogućićemo ocu da koristi pravo na odsustvo radi nege deteta u trajanju od tri meseca do navršenog 15. meseca deteta.
• Omogućićemo da oba roditelja rade skraćeno i klizno radno vreme šest meseci nakon isteka prava na odsustvo radi nege deteta.
• Oba roditelja, po isteku odsustva radi nege deteta, imaće pravo na roditeljsko odsustvo u ukupnom trajanju od četiri meseca koje mogu da koristi do isteka sedme godine života deteta. Oni ovo pravo mogu iskoristiti jednokratno ili u više pojedinačnih perioda.
• Radnice moraju uživati posebnu zaštitu od otkazivanja ugovora o radu nakon završenog porodiljskog odsustva. Samohrane majke moraju imati potpunu sistemsku pomoć, regulisana prava na skraćeno i klizno radno vreme i posebne mere zaštite od gubitka posla.
• Upis deteta u vrtić ne sme podrazumevati uslov da oba roditelja moraju biti zaposlena, jer se time ženama otežava izlazak na tržište rada.
• Podrška jednoroditeljskim porodicama preko osnivanja Alimentacionog fonda u budžetu Republike Srbije, iz koga bi se na nivou lokalnih samouprava isplaćivale neisplaćene alimentacije, a država ih potom naplaćivala izvršenjem od nesavesnih roditelja - izdržavalaca maloletne dece. Država sada ne radi ono što bi trebalo da radi - ne goni one koji ne plaćaju alimentaciju (nedavanje izdržavanja je krivično delo!).
MORAMO, nego šta!