Savremenici budućnosti I: Nikolaj Fjodorov i ruski kosmizam

Milan M. Ćirković RSS / 20.05.2008. u 03:15

U ovom i narednim tekstovima iz nečega što će možda, ako vreme i okolnosti dozvole, postati serija od desetak tekstova, želeo bih da se osvrnem na neke velike mislioce koji su neopravdano zapostavljeni i nepoznati (često i u svetu, a na našim prostorima naročito), a koje povezuje zajednička tematska nit - okrenutost budućnosti i promišljanje velikih pitanja futurološkog, pa i eshatološkog karaktera. (Naravno, naslov sam "pozajmio" od dr Zorana Živkovića i njegove sjajne knjige o SF autorima iz 1980-tih; kao što Borhes reče, broj metafora je konačan, tako da i kad kradete u književnosti, nek to bude od majstora!) To je donekle povezano sa mojim interesovanjem za transhumanizam, koji nasuprot mnogim kritikama uopšte nije pokret "od juče" i ima itekako ozbiljan intelektualni pedigre. Ovaj prvi tekst ima i dodatnu svrhu razbijanja predrasuda, posebno aktuelnih u novije vreme na različitim delovima domaćeg društvenog spektra; pre svega da pokaže da Rusiju ne predstavljaju samo, pa ni primarno, (Ras)Putin, Gasprom, horor boljševizma, gulazi, crne stotine, "tradicija sekire", ČeKa/NKVD/KGB/FSB, Pavel Morozov, mafija, masovna prostitucija i još masovniji alkoholizam. Dakle, ima mnogo veličanstvenih stvari u ruskoj kulturi koje su nedovoljno poznate, a jedna od svakako najznačajnijih jeste misao i delo Nikolaja Fjorodoviča Fjodorova, vizionara i začetnika ruskih kosmista. Lično, čini mi se da pored njegovog savremenika Ničea, čiji je gotovo potpuni antipod predstavljao, originalnijeg filozofa u poslednja dva veka nije moguće ni sa svećom naći. Nije uzalud Lav Tolstoj za njega napisao "ponosan sam što živim u isto vreme kad i takav čovek."

Pasternakov portret Fjodorova
Pasternakov portret Fjodorova

Nikolaj F. Fjodorov se rodio u Odesi 1829. godine, gde se i školovao. Nakon par godina učiteljevanja širom Rusije, počev od 1868. godine, više od četvrt veka je radio kako bibliotekar Muzeja Rumjancevih (danas Državna biblioteka Rusije) u Moskvi. Tokom tog perioda živeo je monaškim životom, trošeći praktično svu svoju zaradu na izdržavanje svojih učenika, među njima i Konstantina Ciolkovskog, pionira astronautike, koji je kao siromašan student iz provincije živeo veoma teško u Moskvi. Kao i mnogi drugi proroci i vizionari (Buda, Isus, Pitagora), Fjodorov nije ništa objavljivao za života. Sva njegova dela objavljena su tek posthumno, pri čemu je on insistirao da se izdavač mora odreći svojinskih prava i deliti njegove knjige besplatno, što je sa prvim izdanjem i učinjeno (kasnije su se komunistički izdavači, da upotpune ironiju, oglušivali na ovaj testamentarni zahtev, moje izdanje iz 1982. ima uredno otstampanu cenu na koricama). Preferirao je usmenu reč, mada su neki od njegovih učenika hvatali beleške koje je on posle autorizovao i delimično uvrštavao u svoje neobjavljene spise. Njegovo najznačajnije delo jeste sintetička Философия общего дела (Filozofija zajedničkog dela) koja se prvi put pojavila u štampanom obliku 1906. godine, tri godine nakon smrti autora, zaslugom njegovih učenika.

Među učenike Fjodorova - tzv. ruske kosmiste - ubrajaju se ne samo veliki vizionar i pionir astronautike Konstantin Ciolkovski, već i filozof i okultista Pjotr Uspenski, slavni geohemičar, mineralog i biolog Vladimir Vernadski, fizičar i teolog Pavle Florenski, biofizičar Aleksandar Čiževski i još neki ruski i ukrajinski mislioci. Mada nije sa njima delio većinu stanovišta, Nikolaj Berđajev je priznavao svoj ogromni intelektualni dug kosmistima generalno, a Fjodorovu posebno i napisao je jedan od svojih najpoetičnijih eseja u povodu stogodišnjice rođenja Fjodorova. Vladimir Solovjov, kome je Fjodorov poslao odlomke iz svojih rukopisa, napisao je: "Prihvatam Vaš projekat bezuslovno i bez oklevanja... Ne mogu, a da Vas ne priznam za svog učitelja i duhovnog oca." (Uzgred, već i ovaj mali spisak imena svedoči o intenzitetu intelektualnog života u Rusiji na kraju 19. i početku 20. veka, što su zlikovački komesari kasnijeg totalitarnog režima pokušavali orvelovski da prekroje i proglase sve što je prethodilo "nultoj godini" za mrak i srednjevekovlje.) Preko Ciolkovskog, kosmizam je imao uticaja na sovjetski (i danas ruski) kosmički program, pre svega kroz ličnost Sergeja Pavloviča Karaljova, glavnog dizajnera i spiritus movens-a čitavog programa. Poznato je da je Karaljov još kao dečak otišao na pravo "hodočašće" u Kalugu da upozna starog Ciolkovskog, koji mu je tokom života bio lična ikona i vrhunski uzor, čak i u najtežim trenucima dok je 16 sati dnevno sekao drva u sibirskom gulagu. Među docnijim misliocima koji su svesno ili ne bili na pozicijama sličnim kosmistima ili na koje je kosmizam uticao možemo pomenuti i tako raznovrsne umove poput Herberta Džordža Velsa, Bakminstera Fulera, Džulijena Hakslija, Džona Rolsa, ser Artura Klarka, Frimena Dajsona, pa sve do savremenih transhumanista i futurologa. Interesovanje za kosmiste naglo je poraslo u poslednje dve decenije, o čemu svedoče skorašnji prevodi na nekoliko svetskih jezika; kod nas je, uzgred budi rečeno, o njima pisao naš savremeni filozof i istoričar nauke Radomir Đorđević.

Misao Fjodorova puna je "očiglednih" paradoksa; naravno, ova reč je pod navodnicima zato što on nije bio istinski nekoherentan ili kontradiktoran, već se to čini samo pri površnom čitanju. (Kao što je Andre Žid u svom dnevniku napisao čuvenu rečenicu o tome da iskren čovek nikada nije kontradiktoran; on samo može koristiti reč u datom trenutku na drugačiji način od sagovornika iz emocionalnih ili intelektualnih razloga.) Danas je gotovo nezamislivo da je čovek koji je toliko verovao u moć nauke i tehnologije, te u kosmičku sudbinu čovečanstva, optuživao čak i Dostojevskog i slavenofile poput Danilevskog za "inficiranost načinom mišljenja Zapada". Poput srednjevekovnih ruskih monaha, pre patrijarha Nikona i Petra Velikog, Fjodorov je optuživao zapadne hriščane, naročito rimokatolike, za uvođenje osvetoljubivosti, taštine, pretnje paklom i kulta ličnosti u originalno kolektivističko hrišćansko verovanje. Međutim, nasuprot njima i nasuprot gotovo čitavoj tradiciji ruskog pravoslavlja, Fjodorov je isticao i demokratski i egalitarni karakter onoga što je originalna hrišćanska tradicija po njegovom mišljenju oličavala. Stoga on i u aristokratiji i u carskom samodržavlju vidi žaljenja vredne aberacije koje su usporavale ruski narod na njegovom usponu ka prosvećenosti (u specifičnom kolektivističkom smislu) i "zajedničkom delu". (Verovatno su upravo ovi delovi Fjodorovljeve misli, a kasnije i njegova očigledna veza sa kosmičkim programom, učinili da njegovi spisi ne budu stavljeni na indeks za vreme komunističkog režima, mada ih ni u jednom periodu sve do najnovijeg vremena nije bilo lako nabaviti. Kao i u nekim drugim slučajevima, već sama dubina njegove misli učinila je posao inkvizitora daleko težim, te su ga oni očigledno aljkavo uradili!) Umesto patrijarhalno-militarističkog slavljenja "večite muškosti" (čija su obeležja tiranija, rat i smrt), i dekadentnog slavljenja "večite ženstvenosti" (koju karakteriše zapadna demokratija, luksuz i uživanje u zemaljskim zadovoljstvima), Fjodorov predlaže "večitu detinjastost" koju karakteriše sa jedne strane moralna čistoća i miroljubivost, a sa druge radoznalost i želja za igrom sa čitavim svetom.

Delo je opšte samo ako u njemu odista učestvuju svi ljudi. U tom pogledu, za Fjodorova ne postoje polne, nacionalne, verske ili druge razlike. Jedna razlika doduše postoji, i Fjodorov je smatra neminovnom na ovom stadijumu, ali sugeriše i kako je treba iskoristiti da se prevaziđe postojeće stanje: razlika između obrazovanih i neobrazovanih. Zbog ovoga se njegova misao često proglašava elitističkom, mada je to sasvim bez osnova: Fjodorov na mnogo mesta naglašava da je cilj Dela opšta prosvećenost, koja se odnosi ne samo na stanovnike Zemlje, već i čitavog kosmosa. I ne samo one koji tu budućnost dožive, jer on i razliku između živih i mrtvih doživljava kao svojevrsnu nepravdu i diskriminaciju. On je iznad svega filozof dve velike ideje: kolonizacije svemira (koju naziva "spiritualizacijom") i fizičkog vaskrsavanja mrtvih. Obe se ljudima i danas mogu činiti šokantnim - kako li su zvučale pre 120 godina možemo samo da nagađamo (i divimo se Fjodorovljevoj hrabrosti)! I ne samo to: već će se oba ta velika projekta ostvariti doslednom i planskom upotrebom dostignuća racionalne nauke i na njoj zasnovane tehnologije.

Ovo treba naročito naglasiti: Fjodorov nije zagovarao mistično religiozno uskrsnuće mrtvih na Strašnom sudu ili neku od srodnih teističkih koncepcija. Mada najdublje religiozan u smislu ruskog pravoslavlja, on je smatrao da taj oblik uskrsnuća stoji van vremena (na sličan način na koji je akt stvaranja sveta sam van vremena), a da se prethodno mora ispuniti vaskrsnuće mrtvih kroz materijalni, dakle naučno-tehnološki, progres, čime bi se ukinula jedna od "velikih nepravdi", tj. pored drugih oblika neravnopravnosti protiv kojih je pisao (polnih, imovinskih, itd.) on je iskreno doživljavao kao etički problem neravnopravnost između sada živih i mrtvih ljudi. Dubina njegovog humanizma zaista može povremeno biti nerazumljiva današnjem čitaocu; na primer, on je utvrđivao da, ako je plemenito ponašanje pomoć bolesnima i briga za ljude koji su zbog nesreće ostali bez imovine, kako onda logički nastavak iste te etike nije briga za umrle? Iako smo priznali da je individua neponovljiva, mi odbijamo - usred kulturnih, religijskih i drugih razloga - da ističemo u prvi mah gubitak te neponovljivosti zbog smrti - koja, po Fjodorovu, nikako nije sama po sebi neizbežna, već je ultimativno zlo protiv koga se moramo boriti u svakom trenutku, makar konačna pobeda nad smrću ležala hiljadama godina u budućnosti.

Ova pobeda, kao i naseljavanje kosmosa, biće postignuto korišćenjem nauke i tehnologije do neslućenih dimenzija - ali iz razloga koji će biti suštinski religiozni, etički i emocionalni. Za njega nema nikakve protivurečnosti između istinske nauke i istinske religije (za razliku od njihovih privremenih manifestacija koje i sa jedne i sa druge strane uključuju kukavičko i besplodno priznavanje smrti), s tim što on taj percipirani sukob razrešava na doista ekscentričan način: on insistira na tome da ne samo što će superiorna nauka budućnosti steći sakralni status u društvu, već će ona približavanjem velikim ciljevima, pre svega vaskrsavanju svih ljudi koji su ikada živeli i naseljavanju čitavog vidljivog kosmosa dobiti istinsku sakralnu suštinu. Fjodorov je tako prvi zamislio kasnije mnogo puta u naučnofantastičnom kontekstu eksploatisan motiv izjednačavanja i stapanja naučne i religijske elite u razumevanju jedinstvene sakralne istine o univerzumu. Pri tom treba opet ponoviti da je njegova filozofija pre svega filozofija akcije, pa bila ta akcija motivisana onime što sa današnjeg nesavršenog stanovišta percipiramo kao nauka ili onime što percipiramo kao religija. Prema misticizmu i kontemplativnosti se on odnosi sa iskreni i dubokim prezirom, kao prema stvarima koje odvraćaju ljude od rada na Zajedničkom delu - "transformaciji haotičnog poretka prirode u uređeni poredak koji reguliše čovek." Potpuna kontrola nad prirodom je neophodna ne samo radi fizičkog vaskrsenja mrtvih - dok je naseljavanje svemira nužno između ostalog da bi im se obezbedio adekvatan smeštaj lišen materijalnih briga - već i radi zaštite same prirode; ovde je Fjodorov preteča mnogih današnjih transhumanističkih shvatanja da jedino racionalna i planska primena tehnologije može spasti ne samo čoveka, već i druge biljne i životinjske vrste koje iz bilo kojeg razloga smatramo vrednim. Takođe, Fjodorov je prethodnik i današnjih zagovornika bioenhancement-a, s obzirom da je prvi sugerisao da se ograničenost dosadašnjih ljudskih civilizacija dobrim delom zasnivala na zadržavanju nesavršene ljudske telesne forme, koja nije inherentni deo onoga što smatramo ljudskošću; emancipacijom od ovakvog shvatanja mogli bismo značajno povećati naše sposobnosti i približiti se potrebnoj regulaciji prirode.

Mada se sve kod njega vrti oko "zajedničkog dela", Fjodorov nikako nije mislilac jedne ideje. Naprotiv, po mnogo čemu on je bio nastavljač renesansne svestranosti (nije ni čudo da je jedan od njegovih omiljenih izvora koje rado citira u Filozofiji zajedničkog dela Leon-Batista Alberti). Insistirao je na "projektivnosti" velikih ideja, kao suprotnosti i sintezi objektivnosti i subjektivnosti, u smislu da one mogu biti objektivne ili subjektivne u zavisnosti od istorijskog trenutka i stanja posmatrača, ali da ultimativni kriterijum njihove vrednosti leži u tome koliko i na kakvu akciju inspirišu. Filozofski, bio je po mnogo čemu blizak Ortegi i Gasetu, između ostalog i po insistiranju da se, nasuprot tradiciji zapadne filozofije od Dekarta naovamo, moralni sudovi ne mogu razdvojiti od deskriptivnih sudova o prirodi (savremenim filozofskim rečnikom prihvatao je tzv. naturalističku grešku). Podvojenost učenih ljudi i mase je i kod Fjodorova i kod Ortege osnovica tumačenja društvenih odnosa. Takođe, projektivnost ideja kod Fjodorova ima sličnosti sa "dinamičkim razumom" kod Ortege, a blizak im je i popularni stil izlaganja i prezir prema formalizovanoj filozofiji. Sa druge strane, Ortegin pesimizam leži u najoštrijem kontrastu sa suštinskim optimizmom Fjodorovljeve misli, sve okrenute uzbudljivoj budućnosti čovečanstva u najširem kosmičkom kontekstu.

Prilično je indikativno da su upravo u toj grandioznoj viziji najbliži "duhovni srodnici" vatrenog pravoslavca Fjodorova bili ateista i jedan od otaca neodarvinizma Džon B. S. Holdejn, te jezuitski sveštenik i paleontolog Pjer Tejar de Šarden. Obojica su sa Fjodorovom delili izrazitu sklonost ka eshatološkoj spekulaciji - moglo bi se čak tvrditi da Fjodorov u svojoj viziji spaja naizgled nespojive crte Tejarovog izrazito teističkog viđenja uskrsnuća "u Omega-tački", tj. na kraju vremena, sa Holdejnovom izrazito naturalističkom vizijom "Dedalovog" ukidanja razlike između prirodnog i veštačkog. Ovo svedoči da je tradicionalno teološka koncepcija eshatologije bila prevaziđena još pre stotinak godina, što se i danas često zaboravlja ili ignoriše. U narednim tekstovima biće detaljnije razmotreni stavovi ovih i još nekih mislilaca futurističkog usmerenja.

Malo ima slika koje prikazuju Fjodorova i gotovo nijedna fotografija - ali je ona koju je naslikao Leonid Pasternak (Borisov otac i poznati ruski impresionista) zanimljiva baš po pokušaju da se na impresionistički način prikaže Fjodorovljev "laki" asketizam. Konačno, evo malo Fjodorova njegovim sopstvenim rečima (pored mog, verovatno nezgrapnog, prevoda navodim i ponešto u originalu da bi se osetila lepota njegovog pisanja):

 

Čovečanstvo je Božje oruđe za spasenje čitavog svemira.

Danas je sve podređeno ultimativnim ciljevima rata, sasvim suprotno onome čemu moramo neprekidno težiti.

Politika mora biti zamenjena fizikom.

Природа нам враг временный, а друг вечный потому, что нет вражды вечной, а устранение временной есть наша задача, задача существ, наделенных чувством и разумом.

Smrt je samo manifestacija naše nezrelosti, nedostatka nezavisnosti, samopouzdanja i razumevanja života, kao i naše nesposobnosti za uzajamnu pomoć.

Человечество будет братством лишь тогда, когда все знание получит большую глубину и широту, когда вся наука и все искусство станут отеческим делом; только наука и искусство могут обратить человеческий род в братство.

 

Atačmenti



Komentari (61)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

zuti semafor zuti semafor 05:03 20.05.2008

4 principa

Laz

Istina

Zadovoljstvo

Patnja

4 postulata,citave filozofije.Sve drugo su finese,ova cetiri principa.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 06:06 20.05.2008

fan Volodje

Vladimir Solovjov, kome je Fjodorov poslao odlomke iz svojih rukopisa, napisao je: "Prihvatam Vaš projekat bezuslovno i bez oklevanja... Ne mogu, a da Vas ne priznam za svog učitelja i duhovnog oca." (Uzgred, već i ovaj mali spisak imena svedoči o intenzitetu intelektualnog života u Rusiji na kraju 19. i početku 20. veka, što su zlikovački komesari kasnijeg totalitarnog režima pokušavali orvelovski da prekroje i proglase sve što je prethodilo "nultoj godini" za mrak i srednjevekovlje.)


Milane, ja kao fan Solovjeva ponavljam sa svojim duhovnim ocem: "Prihvatam Vaš projekat bezuslovno i bez oklevanja... Ne mogu, a da Vas ne priznam za svog učitelja i duhovnog oca." :)

(eto, kada bi bila vremena kao nekad, da Vi osnujete putujuću filozofsku akademiju, pa da mi pojedinci možemo da dođemo da Vas slušamo; kada postanete, u Kosmičkom Dobu, sposobni da putujete brzinom misli, Vi javite pa da dođemo da učimo kod Vas!)

na momente me je atmosfera teksta podsetila na pričicu FM.D.-a, San smešnog čoveka. pomišljam da nije nemoguće da je i F.M.D. bio pod Fjodorovljevim uticajem u pojedinim aspektima misli?!

kada proklinjem zlikovačke komesare katkad u sebi za maltretiranje i učenje ruskog godinama kroz školovanje, ipak ih hvalim zbog jedne stvari - a to je da su mi ovakvi autori postali dostupni na originalnom jeziku! :)

moglo bi se čak tvrditi da Fjodorov u svojoj viziji spaja naizgled nespojive crte Tejarovog izrazito teističkog viđenja uskrsnuća "u Omega-tački", tj. na kraju vremena, sa Holdejnovom izrazito naturalističkom vizijom "Dedalovog" ukidanja razlike između prirodnog i veštačkog. Ovo svedoči da je tradicionalno teološka koncepcija eshatologije bila prevaziđena još pre stotinak godina, što se i danas često zaboravlja ili ignoriše.


o da, sigurno da je prevaziđena! berđajev je već uveliko bio poklonik transformacije crkvene dogme o eshatonu, i u svom poslednjem ogledu (mislim da se zove o otkrivenju i istini) objavljenom u godini njegove smrti, 1948-oj, u Parizu u YMCA, je gotovo otvoreno napao institucionalnu crkvu zbog istorijskog manipulisanja dogmatom eshatona i zbog zastrašivanja čovečanstva. berđajev je, možda kao neko prirodno zaključenje xix i xx-ovekovnog ruskog idealizma, smatrao da se jedino u oslobađanju od apokaliptične zastrašenosti ljudsko biće približava stvarnoj slobodi duha.

N.F. i jeste i nije nalik monasima, sa jedne strane jeste, jer napada neke crte lažne moralnosti ili površinskog senzualizma, međutim razilazi se od tradicionalnog monasticizma utoliko što prezire mističnu i duhovnu statičnost i zalaže se za prevazilaženje straha od smrti, za dvig, pokret na ruskom (koncepcija koju dalje šire, između ostalih, i Florenski i Berđajev)...

Smrt je samo manifestacija naše nezrelosti, nedostatka nezavisnosti, samopouzdanja i razumevanja života, kao i naše nesposobnosti za uzajamnu pomoć.


ovo je potpuna i najbolja definicija pravoslavnog monasticizma koju sam video do sada i tu se on potpuno razilazi od takve filozofije života.

Milane, a u kom smislu Vi vidite da je kod Fjodorova zastupljena ideja o ukidanju razlika između prirodnog i veštačkog?

baš lep tekst, da ne dužim... podsetili ste na me dane kada sam imao puno vremena za čitanje i uživao u tome... izazvali ste u meni neku nostalgičnu setnost.


Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 11:52 20.05.2008

Re: fan Volodje

Srđan Fuchs

Milane, a u kom smislu Vi vidite da je kod Fjodorova zastupljena ideja o ukidanju razlika između prirodnog i veštačkog?

baš lep tekst, da ne dužim... podsetili ste na me dane kada sam imao
puno vremena za čitanje i uživao u tome... izazvali ste u meni neku nostalgičnu setnost.

Hvala, Srdjane, veliko hvala, bas mi je drago sto ste se javili sa ovako dobrim i iskrenim komentarom! Sto se pitanja tice, NFF je to posmatrao po analogiji sa stapanjem nauke i religije: mi danas imamo prirodu kao "protivnika" (cak je navodio primere nekih prirodnih katastrofa, sto je, nazalost, u poslednje vreme toliko aktuelno), ali to je privremeno stanje, u buducnosti ce razvitak nauke omoguciti ne samo regulaciju (rec koju je on najvise koristio), vec samim tim i potpuno "prijateljstvo" i srastanje ljudske intencionalne i prirodne spontane, disteleoloske aktivnosti. Cak bi se, uz izvesno natezanje, priznajem, mogao kod njega procitati i predlog za prenosenje nekih od ljudskih procesa u prirodu, nesto sto bi danas zvali distributed evolutionary computation...
dragan7557 dragan7557 00:13 21.05.2008

Re: fan Volodje


o da, sigurno da je prevaziđena! berđajev je već uveliko bio poklonik transformacije crkvene dogme o eshatonu, i u svom poslednjem ogledu (mislim da se zove o otkrivenju i istini) objavljenom u godini njegove smrti, 1948-oj, u Parizu u YMCA, je gotovo otvoreno napao institucionalnu crkvu zbog istorijskog manipulisanja dogmatom eshatona i zbog zastrašivanja čovečanstva


Ovo je i možda glavni razlog (princip) zbog čega N. Berđajev i pored toga što je predložen za Nobelovu nagradu istu nije dobio pošto je bila uslovljena određenim izmenama. Pricipijelnost je kod N. Berđajeva bila važnija od Nobelove nagrade.
dragan7557
21 maj 2008
stari stari 06:55 20.05.2008

нулти принцип

Трајање !
d j o l e d j o l e 07:28 20.05.2008

Da li bi ideja o tome da je

delo opšte samo ako u njemu odista učestvuju svi ljudi. U tom pogledu, za Fjodorova ne postoje polne, nacionalne, verske ili druge razlike. Jedna razlika doduše postoji, i Fjodorov je smatra neminovnom na ovom stadijumu, ali sugeriše i kako je treba iskoristiti da se prevaziđe postojeće stanje: razlika između obrazovanih i neobrazovanih.



mogla da se prosiri i na to da gledano iz ugla o kome govorite ne samo da ne postoji ni jedna razlika osim one koju ste naveli, vec da je u sustini (kada bi se svi uzroci koji vam mogu pasti na pamet rasclanili) jedini pravi osnov svih sukoba (ratovi, revolucije, pogromi, progoni ...) u istoriji sukob izmedju manje i vise obrazovanih, bez obrzira na to u kakvim se drustvenim okolnostima ti sukobi desavaju, i bez obzira na to ko se na prvi pogled nalazi na sukobljenim stranama.

Naprimer, cak i kada bi posmatrali neki na prvi pogled ocigledan (?) verski ili medjunacionalni sukob, mozda u sustini ne posmatramo sukob izmedju, naprimer, bogatih i siromasnih jednako sukobljenih i sa jedne i sa druge strane bojnog polja (... postoji i to vidjenje da su medjudrzavni ili medjunacionalni ili neki treci ratovi neretko ratovi politickih elita protiv pripadnika nizih drustvenih slojeva unutar svog sopstvenog drustva ...) ... vec dalje, mozda posmatramo sukobe izmedju manje i vise obrazovanih na obe strane bojnog polja.

Pa zar nisu i najsvezije revolucije (naprimer ove koje ste pominjali u postu ... ima li ista kontradiktornije od parole postena inteligencija koju je patentirala ta revolucija, i koja je bukvalno iznele tu revoluciju) nisu najdirektniji iskaz upravo tog sukoba izmedju obrazovanih i neobrazovanih, sukoba kojim su se hranili i koji su podstrekavali i zloupotrebljavali mnogi mnogi potonji rezimi (a sigurno i mnogi prethodni, ali najverovatnije ne na toliko destruktivan nacin).

Na kraju, zar nisu i neke trenutno aktuelne demagogije (upakovane u nacionalisticku i socijalnu retoriku) takodje u sustini zasnovane na potpirivanju nerazumevanja, razlika i sukoba izmedju ljudi sa razlicitim stepenom obrazovanja ... sto posebno dolazi do izrazaja u drustvima gde postoji veliki procenat ljudi sa nizim skolskim obrazovanjem ili tamo gde su sukobi u bliskoj proslosti veliki broj ljudi ostavili na nekim davno stecenim znanjima koja vise nisu nesto preterano upotrebljiva u nekim prakticnim problemima.

Valjda zbog toga sto je znanje izgleda stvarno jedini pravi izvor moci ... i valjda zbog toga nedestruktivni rezimi pokusavaju da pomire taj sukob i da ga kroz neku vrstu drustvenog dogovora ucine korisnim za veci broj ljudi.


p.s.

... je smatra neminovnom na ovom stadijumu, ali sugeriše i kako je treba iskoristiti da se prevaziđe postojeće stanje...

da li bi mogli da, u kratkim crtama, napisete kako sugerise da treba iskoristiti razliku u obrazovanju da bi se prevazislo postojece stanje


Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 12:01 20.05.2008

Re: Da li bi ideja o tome da je

d j o l e
delo opšte samo ako u njemu odista učestvuju
svi ljudi. U tom pogledu, za Fjodorova ne postoje polne, nacionalne,
verske ili druge razlike. Jedna razlika doduše postoji, i Fjodorov je
smatra neminovnom na ovom stadijumu, ali sugeriše i kako je treba
iskoristiti da se prevaziđe postojeće stanje: razlika između
obrazovanih i neobrazovanih.



mogla da se prosiri i na to da gledano iz ugla o kome govorite ne samo
da ne postoji ni jedna razlika osim one koju ste naveli, vec da je u
sustini (kada bi se svi uzroci koji vam mogu pasti na pamet rasclanili)
jedini pravi osnov svih sukoba (ratovi, revolucije, pogromi, progoni
...) u istoriji sukob izmedju manje i vise obrazovanih, bez obrzira na
to u kakvim se drustvenim okolnostima ti sukobi desavaju, i bez obzira
na to ko se na prvi pogled nalazi na sukobljenim stranama.

Naprimer, cak i kada bi posmatrali neki na prvi pogled ocigledan (?)
verski ili medjunacionalni sukob, mozda u sustini ne posmatramo sukob
izmedju, naprimer, bogatih i siromasnih jednako sukobljenih i sa jedne
i sa druge strane bojnog polja (... postoji i to vidjenje da su
medjudrzavni ili medjunacionalni ili neki treci ratovi neretko ratovi
politickih elita protiv pripadnika nizih drustvenih slojeva unutar svog
sopstvenog drustva ...) ... vec dalje, mozda posmatramo sukobe izmedju
manje i vise obrazovanih na obe strane bojnog polja.

Pa zar nisu i najsvezije revolucije (naprimer ove koje ste pominjali u
postu ... ima li ista kontradiktornije od parole postena inteligencija
koju je patentirala ta revolucija, i koja je bukvalno iznele tu
revoluciju) nisu najdirektniji iskaz upravo tog sukoba izmedju
obrazovanih i neobrazovanih, sukoba kojim su se hranili i koji su
podstrekavali i zloupotrebljavali mnogi mnogi potonji rezimi (a sigurno
i mnogi prethodni, ali najverovatnije ne na toliko destruktivan nacin).

Na kraju, zar nisu i neke trenutno aktuelne demagogije (upakovane u
nacionalisticku i socijalnu retoriku) takodje u sustini zasnovane na
potpirivanju nerazumevanja, razlika i sukoba izmedju ljudi sa
razlicitim stepenom obrazovanja ... sto posebno dolazi do izrazaja u
drustvima gde postoji veliki procenat ljudi sa nizim skolskim
obrazovanjem ili tamo gde su sukobi u bliskoj proslosti veliki broj
ljudi ostavili na nekim davno stecenim znanjima koja vise nisu nesto
preterano upotrebljiva u nekim prakticnim problemima.

Valjda zbog toga sto je znanje izgleda stvarno jedini pravi izvor moci
... i valjda zbog toga nedestruktivni rezimi pokusavaju da pomire taj
sukob i da ga kroz neku vrstu drustvenog dogovora ucine korisnim za
veci broj ljudi.


p.s.

... je smatra neminovnom na ovom stadijumu, ali sugeriše i kako je treba iskoristiti da se prevaziđe postojeće stanje...

da li bi mogli da, u kratkim crtama, napisete kako sugerise da treba
iskoristiti razliku u obrazovanju da bi se prevazislo postojece stanje



Dobar komentar. Mislim da ste umnogome u pravu u pogledu zanemarivanja te komponente u tumacenju istorije. Sto se poslednjeg pitanja tice, pa koliko ja to razumem, osnovica je tom da ce medju ljudima od nauke doci postepeno do saznanja potrebe za "Zajednickim delom", koji ce onda samim tim razumeti da je za njegovu realizaciju nuzna opsta saradnja, a posto ce i eticka/verska misao do tada uznapredovati, svi ljudi ce biti spremniji da prionu na posao. On tu koristi metaforu sa delovima neke složene celine, recimo broda. Jasno je u startu i dok se proizvode u fabrici da su kompas, krma i, recimo, ploce na oklopu broda razliciti delovi za koje je potreban razlicit nivo sofisticiranosti u proizvodnji. Ali tek kad se sklope u celinu, onda njihove podjednako kljucne uloge za funkcionisanje broda dolaze do izrazaja i tek onda mozemo na pravi nacin oceniti njihov znacaj. Njegova poenta je uvek holisticka, tu je Fjodorov bio medju najbeskompromisnijim misliocima.
nsarski nsarski 08:10 20.05.2008

Transcendentalizam

Zanimljiva je paralela izmedju ruskog kosmizma i americkog transcendentalizma (Emerson, Thoreau,...), s tim sto su ruski kosmisti bili vise okrenuti ka svemiru, a americki filozofi ka neposrednoj prirodi oko nas. Oba su imala tu grandioznu viziju zivota kao mnogo sireg oblika postojanja u organskom jedinstvu sa okolinom. I oba su imala religioznu komponentu koja, rekao bih, doseze sve do svetog Franje Asiskog.
The great chain of being:)))
Preporuka.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 12:08 20.05.2008

Re: Transcendentalizam

nsarski
Zanimljiva je paralela izmedju ruskog kosmizma i americkog
transcendentalizma (Emerson, Thoreau,...), s tim sto su ruski kosmisti
bili vise okrenuti ka svemiru, a americki filozofi ka neposrednoj
prirodi oko nas. Oba su imala tu grandioznu viziju zivota kao mnogo
sireg oblika postojanja u organskom jedinstvu sa okolinom. I oba su
imala religioznu komponentu koja, rekao bih, doseze sve do svetog
Franje Asiskog.
The great chain of being:)))
Preporuka.

Hvala, prijatelju! Dobra opaska, Emersona nazalost nisam citao (moracu to da ispravim), a Thoreau je sjajan tip. I opaska o sv. Franji me je zamislila - nije slucajno sto su Roger Bacon i Vilijem Okamski bili franjevci...
Nemanja Starović Nemanja Starović 08:25 20.05.2008

večita detinjastost

Umesto patrijarhalno-militarističkog slavljenja "večite muškosti" (čija su obeležja tiranija, rat i smrt), i dekadentnog slavljenja "večite ženstvenosti" (koju karakteriše zapadna demokratija, luksuz i uživanje u zemaljskim zadovoljstvima), Fjodorov predlaže "večitu detinjastost" koju karakteriše sa jedne strane moralna čistoća i miroljubivost, a sa druge radoznalost i želja za igrom sa čitavim svetom.


Divna i tako slovenska misao.
Dilan Dog Dilan Dog 08:36 20.05.2008

Fjodorov

Milan M. Ćirković
Mada najdublje religiozan u smislu ruskog pravoslavlja, on je smatrao da taj oblik uskrsnuća stoji van vremena (na sličan način na koji je akt stvaranja sveta sam van vremena), a da se prethodno mora ispuniti vaskrsnuće mrtvih kroz materijalni, dakle naučno-tehnološki, progres, čime bi se ukinula jedna od "velikih nepravdi", tj. pored drugih oblika neravnopravnosti protiv kojih je pisao (polnih, imovinskih, itd.) on je iskreno doživljavao kao etički problem neravnopravnost između sada živih i mrtvih ljudi.

Ova pobeda, kao i naseljavanje kosmosa, biće postignuto korišćenjem nauke i tehnologije do neslućenih dimenzija - ali iz razloga koji će biti suštinski religiozni, etički i emocionalni

Ovo deluje jako zanimljivo, mada, ne znam kako je tako nešto uopšte moguće!?
To može ostati kao ideja jedino na nivou mašte.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 12:05 20.05.2008

Re: Fjodorov

Pa, cujte, mada ste jos uvek umnogome u pravu, ima nekih ideja. Recimo zloglasna knjiga Frenka Tiplera "The Physics of Immortality" govori takodje o tome. Takodje, Ian McDonald i neki drugi SF pisci su imali par ideja na tu temu (bilo koriscenjem nanotehnologije ili pod pretpostavkom da Everetova teorija dobro opisuje multiverzum)... Nikad se ne zna! ;o)
Dilan Dog Dilan Dog 12:18 20.05.2008

Re: Fjodorov

Milan M. Ćirković
Recimo zloglasna knjiga Frenka Tiplera "The Physics of Immortality" govori takodje o tome. Takodje, Ian McDonald i neki drugi SF pisci su imali par ideja na tu temu (bilo koriscenjem nanotehnologije

E sad, o ovome ništa ne znam.
A o multiverzumu znam ono što sam pročitao u Vašem tekstu na B92 / zivot / nauka.
dragan7557 dragan7557 19:30 20.05.2008

Re: Fjodorov

Fjodorov je isticao i demokratski i egalitarni karakter onoga što je originalna hrišćanska tradicija po njegovom mišljenju oličavala

U ovome i jeste možda najveća greška Fjodorova jer favorizovanje egalitarizma i demokratije je skoro u potpunosti nespojivo sa transhumanizmom a ovo je vidljivo kod Berđajeva koji nema ništa dobro da kaže za demokratiju, socijalizam, liberalizam i ostale "... izme" koji se baziraju na kolektivitetu,egalitarizmu i sličnim stupiditetima koji datiraju kao što šarski primećuje od Sv. Azizija a delimično su oformljene kod Ž.Ž.Ruso-a.
Pa, cujte, mada ste jos uvek umnogome u pravu, ima nekih ideja. Recimo zloglasna knjiga Frenka Tiplera "The Physics of Immortality" govori takodje o tome.


Ne vidim razlog zbog koga bi F. Tipler-ova Fizika besmrtnosti, trebalo da bude nazvana zloglasnom?, zbog
propozicija iznetih u vezi sa Tajlerovim Omega point -om ili zbog zbog ideja o kolapsu Univerzuma ?

Po meni sama ideja o vaskrsenju mrtvih i pored toga što za hrišćanstvo spada pod "pagansku" po nekim autorima se vezuje za Ep o Gilgamešu ( ne čitati na srpskom zbog užasavajuće lošeg prvoda) i nije (čak i na način koje "moderno" hrišćanstvo propoveda) izvorna već bi studiozan čitalac izvor pronašao u epu Enuma Elish. Kasnije
ova ideja nalazi zaslužnu obradu kod Gnostika koje rano hrišćanstvo (crkveni oci) smatraju najvećim neprijateljima nove vere vidi. Ireaneus: Adversus Heareses, pa umesto preko 30 jevanđelja do skoro imasmo samo četiri i Armagedon=Apokalipsu.

Inače osim kolektivizma,egalitarizma, demokratije (čiji sam i sam protivnik) u kontekstu ideologija i vremena u kome je živeo, Fjodorov je svakako izuzetan um.
Prporuka za post.
dragan7557
20 maj 2008

p.s. izučavanju smrti i vaskrsenja je ljudsaka nauka osobito ona koja se vezuje za versko trojstvo (judeizam, hrišćanstvo i islam) na tragičnom nivou upravo zbog religije bazirane na "kanonskim svetinjama" koje lično smatram svinjarijom. Na žalost naučnici se uglavnom ponašaju u ovom stilu sa malim izuzetcima a Nobelova nagrada mi više liči na Papsku Bulu nego na rezultat ozbiljnog kontesta naučnih rezultata.
Dawngreeter Dawngreeter 19:35 20.05.2008

Re: Fjodorov

dragan7557
U ovome i jeste možda najveća greška Fjodorova jer favorizovanje egalitarizma i demokratije je skoro u potpunosti nespojivo sa transhumanizmom


Postoji snazna (relativno uzevsi; tj. u ramifikacijama popularnosti transhumanizma) ideja demokratskog transhumanizma.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 19:43 20.05.2008

Re: Fjodorov

Cenjeni Dragane, samo ukratko da Vam odgovorim: Tiplerova knjiga je odista zloglasna iz nekoliko razloga, ne kazem da su svi opravdani. Prvi je taj sto on polazi od specificnih granicnih uslova, a onda umesto da ispita da li je dinamicka evolucija kadra da proizvede stanje o kome govori, on jednostavno iskljucuje (sa "fiat!" one evoucione trajektorije koje se kose sa njegovim granicnim uslovima; to je neozbiljno ponasanje u nauci. Drugo, on barata terminima na nacin koji je u najmanju ruku odvise pesnicki slobodan za jedno naucno i filozofsko delo; primer diskusije o algoritmima kod Tome Akvinskog je jedan od najspektakularnijih. Dakle, on nastupa tu vise kao metaforicni pesnik nego kao naucnik ili filozof -- sto samo po sebi nije greh, ali treba to priznati, a to Tipler odbija (i u samoj knjizi, i u diskusijama koje su potom usledile). Trece, i sam je bio tu skoro prinudjen da prizna da je osnovica njegove teorije,topoloski zatvoreni model bez kosmoloske konstante, doziveo brodolom. I konacno, cetvrto, svoju eshatolosku koncepciju on gradi na prilicno ekskluzivistickom shvatanju judeo-hriscanske tradicije, isto ono na sta i Vi ukazujete na kraju komentara, te su mislioci drugih tradicija (npr. budisti) iz toga iskljuceni, sto, priznacete, nije bas preporuka.

Hvala na lepim recima, inace. Ne slazem se sa Vama u pogledu Nobelove nagrade, ali to je vec predmet za neku siru raspravu...
dragan7557 dragan7557 23:18 20.05.2008

Re: Fjodorov

Dawngreeter
dragan7557
U ovome i jeste možda najveća greška Fjodorova jer favorizovanje egalitarizma i demokratije je skoro u potpunosti nespojivo sa transhumanizmom


Postoji snazna (relativno uzevsi; tj. u ramifikacijama popularnosti transhumanizma) ideja demokratskog transhumanizma.


Skoro da je ovde najbolje parafrazirati N.Berđajeva koji jasno osuđuje demokratiju kao praznu floskulu koja ne služi ničem drugom do uspostavljanju diktature svih, što u krajnjoj liniji vodi ka diktaturi najgorih što je do sada viđeno kako u kapitalizmu,fašizmu ili, u od Strane komunističke Avangarde diktiranom socijalizmu koji su svi od reda kolapsirali zbog diktature tkzv. demokratije a koja sa demosom ima terminološku vezu upravo zbog formalnog insistiranja na svom osnovnom principu prava glasa započetim sa pokretom Levelers u Britaniji nastavljajući istu mantru sve do danas.

Osnova Berđajevog se može naći u Hijerahiji i isključenju egalitarizma i nastavljajući ovom linijom razmišljanja
bi u nekom budućem modelu transhumanizma na demokratski način došlo do diktature najgorih, koju pogubnu situaciju imamao i danas te bi prilika za eventualnu evaluaciju stanja na neki viši nivo (što bi trebalo da svrha transhumanizma) bila u potpunosti promašena respektivno sa stanovišta pozitivnog rezultata ne bi postojala kauzalna veza. a promena =evaluacija bi unapred bila osuđena na propast..

Ovakve pojave su rezultat abstraktnog prilaza transhumanizmu na bazi postojećih modela kontemporarnih društvenih teorija i prakse društva kao i sumanutog mantriranja demokratije kao nekog pravednog stanja društva i pored toga što je potpuno jasno da bez reformulacije termina demokratije i njenog razvezivanja od egalitarizma i kolektivizma, ljudski rod a i civilizacija kakvu je mi poznajemo ide pravo u katastrofu a samim tim
i ideja tranhumanizma za čije ostvarenje bi bile (i biće) izgubljene tehnološke i ontološke premise.

Ne treba zaboraviti da je Fjodorov svoj život proveo u vremenu koje je (mereno sadšnjim normama) eonima razvoja iza nas i da je pokušao da spoji ono što je u principu isto religija = nauka. Problematika sa takozvanim kulturnim filozofijama se nalazi u njihovoj povezanosti sa crkvom kao samozvanom institucijom religije (bez ikakvog pravnog i moralnog osnova) njenom ultimativnošću i i direktnom diktaturom (sekularnost društva je obična demokratska floskula) i pokušajem individuuma da se oslobodi ove diktature.
Na drugoj strani ova vrsta Filosofije ma koliko slobodno druuštvo bilo pada pod još goru diktaturu tkzv. demokratije u koju je moguće utrpati bilo koju ideologiju iz razloga nepostojanja sadržaja i odrednica.

Populisanje transhumanizma kroz zahtev za egalizaciju (izjednačavanje znanja ) je u potpunosti nesvrsishodno traćenje vremena upravo zbog nedostatka vremena. Jedino najviši stepen hijerarhije uz diktaturu Aristokratije onakve kakvu je vidi Berđajev sa ontološkim karakterom i sadržajem može imati mogućnosti započinjanja procesa transhumanizma, što je u praksi već vidljivo. Celokupna klasna teorija koja se stalno provlači je posledica dalekih idioterija koje ljudsko biće pokušavaju da zadrže u dve dimenzije i pored postojanja (za sada) minimalno 4. Crno i belo su dva karaktera = dimenzije u kojima se život odvijao do početka 19 veka dok smo sada u periodu koji karakteriše i diktira 4 a dimenzija vreme od početka 20 og veka.

dragan 7557
21 maj 2008
dragan7557 dragan7557 23:48 20.05.2008

Re: Fjodorov

Prvi je taj sto on polazi od specificnih granicnih uslova, a onda umesto da ispita da li je dinamicka evolucija kadra da proizvede stanje o kome govori, on jednostavno iskljucuje (sa "fiat!" one evoucione trajektorije koje se kose sa njegovim granicnim uslovima; to je neozbiljno ponasanje u nauci.


Poštovani g.Milane,

ja bih na ovo odgovorio da transhumanizam nije evolucija već bi po sadržini pre bio mutacija sa kojom kako dinamika evolucije tako i sama evolucija nema skoro ništa zajedničko, pa je samim tim proizvedeno stanje skokovito i nalazi se van trajektorije evolucije.

Transhumanizam treba videti kao rezultat kreativizma jer konačno postoji i tvorac = čovek kao i rezultat prema svom liku, te vezivanje za evoluciju kroz nekakav Darvinizam (ako ste na ovu evoluciju mislili). Transhumanizam još nema u potpunosti razrađen filosofski model pa i sama filosofija je kada su ovakva stanja u pitanju nije od velike pomoći.

Postoje u naučnim krugovima akcije za isključivanje odnosno transformisanje Filosofije u Eteologiju te se tu daju očekivati bolji rezultati.U svakom slučaju mislim da Tipler nije za osudu već da od njega treba selektirati ono što vredi što će konačno uraditi kristalizacija ideje transhumanizma.

dragan7557
21 maj 2008
dragan7557 dragan7557 23:57 20.05.2008

Re: erata

Transhumanizam treba videti kao rezultat kreativizma jer konačno postoji i tvorac = čovek kao i rezultat prema svom liku, te vezivanje za evoluciju kroz nekakav Darvinizam (ako ste na ovu evoluciju mislili).


Umesto ovoga treba da piše : transhumanizam treba videti kao rezultat kretivizma jer prisutan je kreator = tvorac =
čovek kao i rezultat "prema svom liku (obliku), te vezivanje za evoluciju kroz nekakav Darvinizam (ako ste na ovu evoluciju mislili) je skoro irelevantno.
dragan7557
21 maj 2008.
Dawngreeter Dawngreeter 23:59 20.05.2008

Re: Fjodorov

Dragane, u velikoj meri se slazem glede demokratije i transhumanizma. Na kraju krajeva, ja se izjasnjavam kao anarhista i u skladu sa tim smatram da ce nam transhumanisticke tendencije u post-scarcity svetu konacno omoguciti normalan zivot bez autoritarnih hijerarhija i struktura kojima bi da se branimo od samih sebe. Stvari postaju dodatno odvojene od danasnjeg poimanja drustva kada uzmemo u obzir potpuno verovatan scenario koegzistencije konstantno uvecavajuceg broja razlicitih transljudskih vrsta koje medjusobno ne moraju biti cak ni nacelno slicne (mada potpuna razlika dolazi tek kod posthumanizma, ali tako nesto je i onako samo arbitrarno ime za neki nejasan period iza predstojeceg).

U svakom slucaju, ja samo htedoh istaci da postoji demokratski transhumanizam kao ideja koja u opste nije mala ili zanemariva. No, da budem savrseno iskren, meni to vise izgleda kao neki sada-tada raskorak koji nema neko dublje znacenje od jednostavne fiksacije zapadne kulture sa terminom "demokratija".
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 00:21 21.05.2008

Re: Fjodorov

Ne osudjujem ja nesto posebno Tiplera, cenjeni Dragane. Samo sam ukazao na razloge zasto njegova knjiga takva kakva jeste nije bas najbolji putokaz u tom smislu - zapravo zasto je mozda ucinila i jednu medvedju uslugu transhumanizmu i eshatologiji shvacenoj na savremen nacin. Ali treba ici tim putem dalje i ozbiljnije, bez dileme...
dragan7557 dragan7557 11:34 21.05.2008

Re: +H I deo

Stvari postaju dodatno odvojene od danasnjeg poimanja drustva kada uzmemo u obzir potpuno verovatan scenario koegzistencije konstantno uvecavajuceg broja razlicitih transljudskih vrsta koje medjusobno ne moraju biti cak ni nacelno slicne (mada potpuna razlika dolazi tek kod posthumanizma, ali tako nesto je i onako samo arbitrarno ime za


Ovo mi nije baš najjasnije, zato vas molim da konkretno svrstavate u transljudske vrste. Unapred hvala.
arbitrarno ime za neki nejasan period iza predstojeceg).


Period iza postojećeg ima odrednice (diskusije) kroz pokret +H ili >H = oznake za transhumanizam) koje zahtevaju konsolidaciju (WTA manifest ne smatram za odrednicu) i smanjenje postojeće društvene kotroverze
koja nastaje kroz argument 'nekompletiranosti znanja'. i pokušaja translacije etičkikog i praktičnog kriticizma, u čemu i pored istinitosti dela kritike nedostaje filosofka argumentaicja.

Jasan primer za ovo je pokušaj Dr. James Huges (Democratic + H iz 2002 kovanica) i definisanje 16 'levuh tehno - utpijskih trendova koji mogu biti ukorporirani u demokratski +H gde jedan pored drugog egzistiraju :
- nanosocijalizam
-cyberfeminizam
- demokratski globalizam(?)
itd.

Šta reći za Fašistički +H i potezanje Manifesta Futurizma Filippo Tommaso Marinetti (jedan od osnivača Futurizma) koji je podržao Musolinija u njegovoj papazjaniji poziva na herojsko nasilje, kombinujući marksističku i anarhističku politiku sa nacionalističkim romantizmom i Nietzshce - anskom ideologijom.

Ili: socijalni pokret Ekstropijanaca (liberalna demokratija) koja citat: colls for an übermanschlich elite to
free themselves from traditional morality, pursue boundless expansion and optimism, and crete a new
humanity trough genetic technology and merging of humans of humans with machines.

+H Lyle Burkhead :

" the Third Reich is the only we have of a Transhumanist state....... It's high time for transhumanists to face up to the fact that what we are trying to do cannot be done in our present politicak system.Democracy and transcendence are mutually exclusive concepts. I am searching for for radical alternative, and that search led me to consider Nazi Germany, which ,for all its imperfections, at least had some concept of human evolution and transcendence." (Burkhead, 1999)

Marcus Eugenicus "Prometeism" www.prometeism.net poziva državu na promociju sledećih ciljeva:

Principles and Goals

1. We are both a nation and religion .... a homeland must be sught for by ani means available.

Nije teško staviti današnju Srbiju u ovaj koncept dok četvra tačka kaže :

4. We must not concern ourselfs with others that are caught in the dysgenic cycle..

Transhumanizam treba izvući iz idiotskih modela razmišljanje jer isti treba da formira svoje modele mišljenja na kojima će institucionalizovati svoje agiranje inače mu preti opasnost da ostane u večitoj Kolevci humanizma a vremena za odrastanje neće ni imati jer će uvek biti struja koje će težiti za oslobođenjem Kolevke koju su drugi odavno napustili.[b][/b]
dragan7557
21 maj 2008
Milan Novković Milan Novković 20:49 21.05.2008

Re: Fjodorov

Populisanje transhumanizma kroz zahtev za egalizaciju (izjednačavanje znanja ) je u potpunosti nesvrsishodno traćenje vremena upravo zbog nedostatka vremena. Jedino najviši stepen hijerarhije uz diktaturu Aristokratije onakve kakvu je vidi Berđajev sa ontološkim karakterom i sadržajem može imati mogućnosti započinjanja procesa transhumanizma, što je u praksi već vidljivo

Ovakve pojave su rezultat abstraktnog prilaza transhumanizmu na bazi postojećih modela kontemporarnih društvenih teorija i prakse društva kao i sumanutog mantriranja demokratije kao nekog pravednog stanja društva i pored toga što je potpuno jasno da bez reformulacije termina demokratije i njenog razvezivanja od egalitarizma i kolektivizma, ljudski rod a i civilizacija kakvu je mi poznajemo ide pravo u katastrofu a samim tim
i ideja tranhumanizma za čije ostvarenje bi bile (i biće) izgubljene tehnološke i ontološke premise

Dragane, svi mi svako malo nailazimo na probleme sa demoktratijom. Ali uglavnom zato što je neodvojiva od kompozita, pa tako joj i prizme u kojoj su domeni političke moći, ostatak sistema vrednosti (kad se na trenutak odvoji sama demokratija), vlast nad informacijama i "istinom" i želja za vlašću nad drugim ljudima.

Kao kroz sve prizme, a ova je kompleksna, razni zraci se lome na razne načine. Ono što je demokratija nekom danas nije isto kao ono što je bila nekom juče.

Reč "egalitarno" ima nijanse, naravno, kao i većina drugih. Kako god je čovek video ne treba zaboraviti da i u društvu, kao i u svakom sistemu važi jedan "prosto fizički" zakon - dok ima energije u sistemu ima i komešanja.

Ono što karakteriše društvenu "energiju" je da je ima sve više, i to ubrzano, kao vulkan, sve više ljudi, akumuliranog znjanja i sve prisutniji i brži pristup znanju, tansport, komunikacije, višak vrednosti.

A ono što karakteriše cvršću, pa tako stabilniju strukturu je da zauzima stanje što manje energije. Manipulacija istinom, npr, je jedna od njih. manipulacija uopšte. I skoro uvek će donositi štetu, nema tu mudrosti, ali, kako vreme odmiče jedna prosečna manipulacija, npr, će sve više ličiti na slamku koju je vetar naneo na reku lave, kratak i sve kraći plamičak. Tako ja vidim tok čovečanstva.

Kako god neko video aristokratiju ona je meni po definiciji, na duži rok, još rigidnija struktura sa još manje uvezane potencijane energije i prosto nema dovoljno "goriva" da moderira ovu bujicu od čovečanstva u kojoj se i sami nalazimo.

Evo, gledajte, svet se uvezuje, ide za zajedničkom, manjom dinamičkom, gde god je moguće, strukturom. Zamislite u nekom budućem svetu zajedničke, ne trivijalne ili minimalističe interese 10 milijardi ljudi. Pominjete aristokratiju sa "ontološkim karakterom i sadržajem". U tako nekoj budućnosti šta bi uopšte bila, da proširim definiciju projekcije neke buduće "vladajuće" strukture, nacionalno-neutralna-ontologija, npr?. Bila bi "uska" i lakša za definisati, po mom mišljenju. Isto kao i projekcija onih loših ljudi koje vi vidite da sad projektuju svoje zlo kroz prizmu koju su izlili iz "demokratije".

Dok bude rigidnih kanala biće i onih koji ih zloupotrebljavaju. Nešto manje promenljivo, sporo, omogućava i manje pametnim dovoljno vremena da smisle podlost.

I mnogi pametni su podli, naravno, ali pamet ima bar taj interesantan potencijal kod loših ljudi da im otvara i društveno prihvatljive puteve da se realizuju, ne svima, ali većini.

Vreme radi protiv zlih ljudi u svakom slučaju, ja mislim :)
Milan Novković Milan Novković 22:38 21.05.2008

Re: Fjodorov

Transhumanizam još nema u potpunosti razrađen filosofski model

Ne samo to, nego je uopšte danas jako teško razraditi novi filozofski model.

Nauka je "pobegla" filozofiji u prošlom veku. Ne samo što je bežala i udaljavala se nego je završila u matematičkom formalizmu koji nema, iz onomad filozofske perspektive, oslonac u "zdravom razumu" (pričam o kvantnoj mehanici kao danas "najdubljoj" teoriji).

Naći će filozofija put, ali zbog i dalje sve bržeg razvoja nauke modeli nemaju "izbora" nego da budu sve fluidniji i sve partikularniji. U stvari, što smo pametniji mi sve više uviđamo koliko je put do istine sve duži.

Ja nisam osoba koja ima čak i ideju kako uvesti šesto čulo, koje na elegantan način treba da uveže dva partikularna modela koja su se u jednom trenutku lokalizuju oko "istog" problema, u uvezivanje ta dva modela oko iste nad-problemske osnove (pričam o jednom od "užih" problema).

Ono što mi pada na pamet, čisto kao meni interesantna tema, je novo i naglašeno značenje forme gde onda delići tog šestog čula mogu da budu poštovanje i poverenje i vera uopšte kad je dogovor o formi u pitanju.

Čak i sami ovi osnovni principi mogu da budu pre-kursori neke super forme. Primer - vi i ja možemo da imamo suprotna mišljenja o tome kako pomoći prosjaku na ulici, ali polazeći od ovih osnovnih principa ćemo sasvim sigurno naći još dosta zajedničkih tačaka kad je u pitanju čovek, egzistencija i dostojanstvo. Tj iz opštih i specifičnih principa ćemo lakše, a nekad samo to, definisati zajednički formu. I to tako da od te tačke pa na dalje naše istine mogu da idu različitim putevima.

Razlike bacaju svetlo na slobodu koja se, između ostalog, manifestuje i kroz apstrakcije kojima se koristimo tako da i sloboda u velikom delu svog bogatstva upada u osnovne principe.

"Paralelno" uopšte je jedan od najpotentnijih privremenih lekova protiv boljke koju mi zovemo "paradoks" ili "kontradikcija", pa tako i "razlika", a koja, uopšte, tj najčešće, i nije nikakva boljka nego je najčešće projekcija "pravog" sveta u naš ograničeni misaoni prostor.

Dve ograničenosti su bile i uvek će biti nepresušan izvor razlika.

Naša osnovna merrit funkcija, ako izuzmemo onu tautološku "da preživimo", je da nam bude prijatno. U svakom trenutku smo unutar nekih okvira gde onda stvari normalizujemo tako da zadovoljimo ove funkcije. Otud snaga različitosti. Tačnije "snažna" strana različitosti. Snažna je i sinhronost, ali je i svojevrsna energetska pumpa i ume da bude razorna. Zato od nje uglavnom bežimo.

Ne znam kako ste kod transhumanizma odvojili mutaciju od evolucije. Možda ste mislili na lošu mutaciju.
Ne postoji evolucija bez mutacija. I rigidni naučni proces počiva nad mutacijama. Iako mi ne znamo prirodu svake nove naučne hipoteze, koju onda dokažemo ili ne, veliki broj njih nema ništa podsvesno induktivno ili cripto-induktivno u sebi nego su "obične" misaone mutacije.

Individualac genije je genije ne zato što ima manje mutacija, nego zato što ih ima bar jednako ili više i što ume da radi kvalitetniju add-hoc evaluaciju tih mutacija tako da je vreme uloženo na dalju analizu produktivnije.

Transhumanizam ide za aktiviranim mutacijama onih pametnijih među nama, a koje dodnose više prijtnosti.

Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 22:44 21.05.2008

Re: Fjodorov

Svidja mi se ova rasprava, prijatelji! Sasvim tacno da "i rigidni naucni proces pociva na mutacijama" -- to je Popper zbilja sjajno objasnio. Poreklo ideje je savrseno nebitno, moze biti i sloucajno, parapsiholosko, intuitivno, oniricko... Bitno je ono sto dolazi posle: formulacija, testiranje, uopstavanje, diskriminacija, falsifikacija...
Dawngreeter Dawngreeter 09:05 22.05.2008

Re: +H I deo

dragan7557
Ovo mi nije baš najjasnije, zato vas molim da konkretno svrstavate u transljudske vrste. Unapred hvala.

Hm. Sad ni ja nisam ovo bas najbolje razumeo. Pitanje je da definisem razlicite transljudske vrste? Ako je to, onda ne bih tako nesto umeo uraditi. Ali mogu ilustrovati primerom. Recimo da se jedan deo ljudi genetski modifikuje tako da se hrani bitno drugacijom hranom od tradicionalne, iz kojekakvih razloga. Recimo da se drugi deo ljudi modifikuje kibernetickim i/ili bionickim implantima u pokusaju sto efikasnije interakcije sa masinama. Recimo da treci deo zivi najvecim delom u orbitalnim postrojenjima i da im ne treba razlika izmedju ruku i nogu pa se u skladu sa time adaptiraju. Recimo da par zajednica odluci da je glupo praviti fizionomsku razliku izmedju muskaraca i zena pa njihovi muskarci pocnu da budu sposobni da nose decu. Recimo da oni dobiju neko radikalno krilo koje smatra da je potrebno da svaki clan zajednice nosi XY hromozome a sekundarni polni diformizam je uvek moguce nadograditi po zelji.

Lupam primere, naravno. Poenta je da svi ti toliko razliciti entiteti ne samo sto vrlo verovatno nece hteti zajedno da zive demokratski nego demokratija izmedju njih nema nikakvog smisla. Jedna vrsta nema nikakvo stvarno poimanje sta drugoj vrsti treba. Dodati tu i socioloski cudan momenat post-scarcity sveta u kojem mozemo pretpostaviti da ce velika vecina resurasa koji se danas vrednuju nedostupnoscu biti u funkcionalno neogranicenim kolicinama. Meni se cini da je logican zakljucak toga formiranje vrlo lokalizovanog drustva koje ce, za razliku od dosadasnjih modela drustvenog uredjenja, mnogo jednostavnije funkcionisati kroz jednostavnu i sveobuhvatnu komunikaciju na globalnom nivou putem Interneta (ili, preciznije, sta god se izrodi iz Interneta do tada).

dragan7557
Šta reći za Fašistički +H i potezanje Manifesta Futurizma Filippo Tommaso Marinetti (jedan od osnivača Futurizma) koji je podržao Musolinija u njegovoj papazjaniji poziva na herojsko nasilje, kombinujući marksističku i anarhističku politiku sa nacionalističkim romantizmom i Nietzshce - anskom ideologijom.

Ili: socijalni pokret Ekstropijanaca (liberalna demokratija) koja citat: colls for an übermanschlich elite to
free themselves from traditional morality, pursue boundless expansion and optimism, and crete a new
humanity trough genetic technology and merging of humans of humans with machines.

+H Lyle Burkhead :

" the Third Reich is the only we have of a Transhumanist state....... It's high time for transhumanists to face up to the fact that what we are trying to do cannot be done in our present politicak system.Democracy and transcendence are mutually exclusive concepts. I am searching for for radical alternative, and that search led me to consider Nazi Germany, which ,for all its imperfections, at least had some concept of human evolution and transcendence." (Burkhead, 1999)

Marcus Eugenicus "Prometeism" www.prometeism.net poziva državu na promociju sledećih ciljeva:

Principles and Goals

1. We are both a nation and religion .... a homeland must be sught for by ani means available.

Nije teško staviti današnju Srbiju u ovaj koncept dok četvra tačka kaže :

4. We must not concern ourselfs with others that are caught in the dysgenic cycle..


Cini mi se da je H+ a ne +H, al' nije tolko ni bitno. Izlistani primeri, kako se meni cini, samo ilustruju koliko mi nemamo ni najblazu predstavu sta da radimo sa sobom kada lopta transhumanizma pocne da se kotrlja. Postoje neke opasne tendencije koje naravno da mislim da treba sto je bezbolnije moguce ostricizovati iz cele price. Mislim da to i nece biti problem, samo je nuzno potruditi se da ljudsko drustvo, takvo kakvo je, bude sto stabilnije i prosperitetnije da se ne bi desilo da transhumanizam bude orudje elita pa da se onda razlistavamo u kaste po bioloskim odlikama. Ja mislim da do toga nece nikada doci u potpunosti jer, za sve svoje mane, interesantna posledica kapitalizma, a i konzumerizma kao psihoze kapitalistickog drustva, je da trziste zeli da proda sto je vise moguce bilo cega. Uvek se setim Gibsonovog Neuromansera i male radnjice koja se bavi tetovazama i skin-graftovima koji svetle neonski.

No, kako god da se cela stvar okrene, dogmatizacija bilo koje transhumanisticke ideje je Very Bad Thing(tm) I mislim da bi takve ideje trebalo razbijati u korenu, da se slucajno ne zapate neki manijaci koji ce da prave sranja dvadeset godina od sada samo zato sto ih niko nije obavestio da su manijaci.


Inace, imao si gresku u URL-u za sajt, adresa je: http://www.prometheism.net. Zgodno za videti, malo spooky i u glavnom mi izgleda nekako bezciljno. Gurati ideju kroz religiju mora da je najnizi stupanj kanalisanja napretka.
dragan7557 dragan7557 14:54 22.05.2008

Re: +H I deo

Inace, imao si gresku u URL-u za sajt, adresa je: http://www.prometheism.net. Zgodno za videti, malo


Žao mi je za grešku ali sam pošao od toga da se http:// podrazumeva
je da trziste zeli da proda sto je vise moguce bilo cega. Uvek se setim Gibsonovog Neuromansera i male radnjice koja se bavi tetovazama i skin-graftovima koji svetle neonski.


Vidite, tržište nema nikakvu nameru i ono je u potpunosti indiferentno u odnosu na aktere i sadržaj čak i na samo sebe te vi u stvari mislite na aktere = prodavce na tržištu a ne na samo tržište, pošto se na istom pojavljuju i kupci koji su takođe ključni akteri i bez kojuh tržište ne postoji.

Ova personifikacija (davanje prerogativa ljudske osobe = ličnosti) je pijedestal obmanjivanja vsakog ko neće da misli a inače je apokaliptičan instrument razbijanja svega što je humano pa čak i racionalno kod ljudi.

Transhumanizam je kompleksan i haotičan sistem = masovan produkt raznih sadržaja i vrednosti koji je ponuđen na indiferentnom tržištu i evidentno ima svoje kupce= potržnja. Nije slučajno da je potražnja definisana prvo kod potrošača hendikepiranih u fizičkom smislu (USA 1,5 miliona transplantacija telesnih i naravno drugih med. zahvata) koju pojavu je pratila i farmakološka industrija, a što je u stvari predstavljalo fundament potreban kako u finansijama tako i u politici da bi se prikazala "humanost" i beskrajnost novih tehnologija u "službi jadnom"ljudskom biću. Krik političara i promotera novih tehnologija je pronašao opravdanje koje kasnije eskalira. Drugi veliki potrošač novih veličanstvenih tehnologija je vojno industrijski kompleks koji sanja o Univerzalnoj pobedi što opet vodi ka diktaturi nad pojedincom u ime interesa ove ili one grupe.

Nekadašnja mišljenja da je haotičan sistem nepredvidiv su oborena ( između ostalih vidi:"Nonlinear dynamics:
How science comprehends chaos" Harvard University, Department of the History of Science
http://www.creatingtechnology.org/papers/chaos.htm autora Phd.Sunny Auyang.

Za druge sadržaje vam preporučujem sajt Center for Responsible Nanotechology = CRN
http:// crnano.org//bootstrap.htm

I na kraju jedno pitanje. Koliko je potrebno vremena da se shvati da je sudbina kako homo sapiens sapiens i njegove eventualne emanacije H+ uslovljena i određena berzom kao haotičnim sistemom sveukupnih transakcija potpuno izludelog trčanja za profitom umesto inteligentnom i /ili racionalnim agiranjem.
Kad ste već čitali Neuromansera pogledajte i "On Intelligence" autor Jeff Hawkins &co. i "Diaspora" autora
Greg Egan na sajtu Orphanogensis http:// www.gregegan.net/DIASPORA/01/Orphanogenesis.html može i na
http://gregegan.castomer.netspace.net.au/DIASPORA/01/Orphanogenesis.
I naravno artikal našeg domaćina g. Ćirkovića : "Against the Empire"

dragan7557
22 maj 2008
Dawngreeter Dawngreeter 17:17 22.05.2008

Re: +H I deo

Falilo je 'h' u prometheism pa link nije vodio gde treba, stvarno ne bih ispravljao gluposti kao sto je http://.

Elem. Nisam hteo da ispadne da zagovaram kapitalizam kao nesto super pozitivno (ili, uopste), personifikacija je bila offhand, nisam nista dublje time hteo da iznesem. Sta jesam hteo reci je da postoji nekoliko nusprodukata kapitalizma koji su zanimljivi, u drustvenom smislu. Predsednik i cistac ulica obojica piju istu Koka-kolu, na primer. To nije ilustracija humanosti ili pozeljnosti takvog sistema nego, eto, cisto jedan kuriozitet.

Manipulacija masa je potpuno realna stvar, dehumanizacija maltene kompletnih drustava i tako dalje. Ali bez obzira koliko snazna takva tendencija bila, cistac ulica ce uvek moci da kupi istu Koka-kolu koju predsednik pije, ukoliko ima para. Sto znaci da izlazenje na kraj sa predjasnjim (odnosno trenutnim) sistemom nije od definisuceg znacaja za bilo koji transhumanisticki pokret. Potrebno je samo imati dobru ideju za izgradnju novog sistema i, naravno, pokusati da se osigura da sto vise ljudi ima para za Koka-kolu. Odatle je pitanje dal' ce ljudi hteti sa time da rade ono sto i ti zelis, sto je sve standardan proces evolucije drustva, mada malo ubrzan. Dodatna kvaka je nadolazeca informaciona revolucija koja nikako punom snagom da zvekne. Kad u korenu nacin na koji industrija funkcionise pocne da se menja, kada stari giganti krenu da se ljuljaju, svasta moze da se desi. U potpunosti prihvatajuci svoj starry-eyed idealist stereotip, ja tu vidim novo drustvo koje se dize iz starog. Na kraju krajeva, francuska revolucija koja se prosirila po celom svetu se jako zgodno poklopila sa industrijskom revolucijom.

I na kraju jedno pitanje. Koliko je potrebno vremena da se shvati da je sudbina kako homo sapiens sapiens i njegove eventualne emanacije H+ uslovljena i određena berzom kao haotičnim sistemom sveukupnih transakcija potpuno izludelog trčanja za profitom umesto inteligentnom i /ili racionalnim agiranjem.


Pitanje je sasvim na mestu. Nazalost praksa pokazuje da je iracionalna trka za svojom neposrednom koristi (cak i ako nam cini dugorocnu stetu) uvek snaznija od racionalnog pristupa. Kapitalizam na svoj nacin demonstrira upravo to - drustvo koje pretpostavlja da ce svi, uvek biti iracionalni gramzivi skotovi se ispostavilo kao najfunkcionalnije drustvo na planeti.

Ne pitanje, dakle, stvarno ne umem odgovoriti. Ali cu onako transhumanisticki postaviti sledece logicno pitanje - koliko je potrebno da se shvati da je berza kao haotican sistem transakcija uslovljena prirodom ljudi koji vrse te transakcije? I sta ce se desiti kada se ta priroda promeni?
dragan7557 dragan7557 17:28 22.05.2008

Re: Fjodorov

Dragane, svi mi svako malo nailazimo na probleme sa demoktratijom. Ali uglavnom zato što je neodvojiva od kompozita, pa tako joj i prizme u kojoj su domeni političke moći, ostatak sistema vrednosti (kad se na trenutak odvoji sama demokratija), vlast nad informacijama i "istinom" i želja za vlašću nad drugim ljudima.


Dobro, da uzmemo dve kontemporarne ličnosti kao primer:
Markus Aurelius Imperator, pesnik filosof državnik i po moći ravan Bogu. Delo: pozitivne reforme Rimske Imperije
izuzetan um koji je svakako imao dovoljno razloga da ne toleriše gluposti dole navedenog posthumnog sveca i njegovog džamahirijskog delovanja
Iraneus Lionski biskup reformator crkve protivnik istine i lažov u ime Boga (gnostika i ranog hrišćanstva) Delo : Adversus Haeresis rezultat najveći idiotski impakt u razvoju vere (negativan) čije posledice i danas osećamo
Za svoja nedela nagrađen posthumnim statusom Sveca koji i dan danas nosi.

Ko je od ove dvojice otavio vrednije delo sa današnje tačke gledišta običnog čoveka.
Manipulacija istinom, npr, je jedna od njih. manipulacija uopšte

Irinej ili Markus Aurelius. Vremenski gledano svetac je iza sebe ostavio izmanipulisanu veru i kroz to milione žrtava, dok je zaostavština složena u filozofiji i citatima.
Kako god neko video aristokratiju ona je meni po definiciji, na duži rok, još rigidnija struktura sa još manje uvezane potencijane energije i prosto nema dovoljno "goriva" da moderira ovu bujicu od čovečanstva u kojoj se i sami nalazimo.


Ovo su pozicije tzv. "Socijalnog Darvinizma" a ne evolucije jer :evolucija ne priznaje moralne konsekvence i -
does not make cosmic purpose impossible.
Šta više (kad smo kod Rusa) u 19 veku Pyotr Kropotkin je napisao knjigu "Uzajamna Pomoć" (Mutual Aid) 1902. u kojoj kaže da evolucija više rezultira kooperacijom nego tvrdom kompeticijom.
Ovo vam je sigirno poznato iz "Teorija Igrica" (na ovom blogu nsarski) kako bi se pokazalo da: at least, cooperation is stable stategy for certain populations to adopt.
Ne znam kako ste kod transhumanizma odvojili mutaciju od evolucije. Možda ste mislili na lošu mutaciju.
Ne postoji evolucija bez mutacija. I rigidni naučni proces počiva nad mutacijama. Iako mi ne znamo prirodu svake nove naučne hipoteze, koju onda dokažemo ili ne, veliki broj njih nema ništa podsvesno induktivno ili cripto-induktivno u sebi nego su "obične" misaone mutacije.


Da bih izbegao duga objašnjavanja citiraću John S Wilkins- a "Evolution and Philosophy" (Creative Comons Licence):
" Evolutionary theory doesn't exclude Purpos from Life,although it does remove the need for purposive design from a lot of the living realm ( ie, all but geneticaly engineered bit of the living realm). This apparent confusion is resolved if we ask of evolutionary theory two questions: one, is there a design evident in the structure of living organisms? Two, is there a universal purpose to life in general? Science answers No to the first question. Design is not directly evident in living things, althugh there is a marvellous complexity and adaptivity of life to its enviroment.
To the second question. science of any kind answers : Insufficient Information. That kind of answer you get elswere - from a personal commitment or religios belief in some revelation.
nastavak sledi
dragan7557
22 maj 2008
dragan7557 dragan7557 17:32 22.05.2008

Re: erata


Irinej ili Markus Aurelius. Vremenski gledano svetac je iza sebe ostavio izmanipulisanu veru i kroz to milione žrtava, tavština dok je zaossložena u filozofiji i citatima.

treba da stoji dok je zaostavština Markus Aurelius -a u filozofiji, citatima i ostalom.
dragan7557
Milan Novković Milan Novković 18:25 22.05.2008

Re: Fjodorov

Irinej ili Markus Aurelius

U redu, ali iako možemo da vučemo istorijske paralele, i naravno, istorija je tu da od nje učimo, referentni sistemi iz neke prošlosti i sadašnosti, a o budućnosti manje ili više nagađamo, su toliko raličiti da u najboljem slučaju pričamo o vrlo ogoljenim matricama. I jedva da su i one izomorfne. pričamo o paralelama senki u najboljem slučaju.

Svetovi su prosto toliko različiti da imamo dosta mislilaca koji kažu da prosto nema tog današnjeg genija mislioca koji može da se dovoljno dobro, a da bude iskreno, pa tako jedina prava osnova za razmišljanje, postavi u neki instorijski kontekst.

Čovek je, prosto, tako komplesna konstrukcija i toliko su važni neki osnovni principi iz prvih godina života da zbog te kompleksnosti mi kad odrastemo više nismo u stanju da iscrtamo put koji nas vodi u proizvoljno korektan istorijski kontekst. Samo znanje je dovoljno za rešavanje nekin problema, case based reasoning jeste osnova rešenja svakodnevnih sitnih problema, ali ne svih, i što je savremeni problem kompleksniji to su veće šanse da nam za rešenje nije dovoljno staro znanje nego nove činjenice i nova pamet.

Činjenice su dramatično različite nekad i danas, potpuno drugi svetovi, fiziološka pamet je ista ali pamet je više ne-fiziologija, tj okolina i obrazovanje nego fiziologija
" Evolutionary theory doesn't exclude Purpos from Life,although it does remove the need for purposive design from a lot of the living realm ( ie, all but geneticaly engineered bit of the living realm). This apparent confusion is resolved if we ask of evolutionary theory two questions: one, is there a design evident in the structure of living organisms? Two, is there a universal purpose to life in general? Science answers No to the first question. Design is not directly evident in living things, althugh there is a marvellous complexity and adaptivity of life to its enviroment.
To the second question. science of any kind answers : Insufficient Information. That kind of answer you get elswere - from a personal commitment or religios belief in some revelation.

Kroz istoriju filozofije, od mnogih promenljivih, jedna promenjliva ima bogatu statističku prirodu - promenljiva koja kaže gde je težište neke projekcije realnog na objektivno i subjektivno.

Ja bih reako da je danas teško pričati o odnosu teorije i smisla kao što ih postavlja Wilkins. Nije danas, bar ne meni, teorija super kategorija u odnosu na smisao nego obrnuto. Smisao dolazi pre teorije, ne obrnuto. Ja mislim da su prošla vremena gde je "suvi" intelekt centar "sveta".

"Design" je vanredno širok pojam čak i nad kategorijama mnogo užim od života i svesti, univerzuma. Meni je, npr, dizajn vrlo direktno evidentan u strukturi živih organizama. Ne opovrgava nauka to, bar ja tako volim da interpretiram stvari. Ona opovrgava vidljivost dizajna i dizajnera u životu danas koji su pre nekoliko hiljada godina napravili svet kakav jeste u nekoliko dana. Ovo meni, kao nekom ko nije religiozan, samo govori da ovakav dizajan ne može da bude nikakva teorija.

A to uopšte ne isključuje mogućnost nego nam samo daje common sense, probabilistic odgovor na pitanja čiji su tačniji odgovori daleko iza zida znanja do kog smo mi dobacili. Dovoljno je provesti nešto vremena na Second Life pa onda nije potrebno previše mašte da se zaključi da mnogo moćniji kompjuteri čak ne predaleke budućnosti i naše neznanje o tomje šta je zapravo svest, ostavljaju otvorena vrata mnogim mogućnostima, da se polako vratimo i na transhumanizam.

Kad kompjuterski program bude komunicirao sa nama tako da ne znamo da li je to program ili čovek mi ćemo doći u filozofsku tačku gde više nemamo nikakve argumente zašto ne ektrapoliratti tu AI paradigm shift paralelu u bilo koju, ali baš bilo koju koja se dotiče univerzuma i naše egzistencije.

Zamisliti se nad idejom da smo i mi programi, npr, svodi naša dosadašnja razmišljanja u našem egzistencijalnom realmu na nivo pulp - fiction produkcije. Naravno, nije mnogo bitno dok god se mi dobro osećamo i provodimo.

O evuluciji kao dizajneru da ne pričamo - kad NASA dizajnira antenu koristeći genetički algoritam, i kad takva antena izgleda neočekivano kao drvo, bez ikakvih osa simetrije, kao da je slučajno izraslo negde na livadi nama ne pada na pamet da kažemo da to nije dizajn, negirali bismo i naš ionako relativno arhaičan koncept dizajniranja.

NASA, u stvari, dizajnira formu a algoritam "pozajmljuje od prirode". Vrlo prostom progresijom možemo formu da zamenimom sa formom te forme, pa tako dalje, dok čoveka sad potpuno ne izbacimo iz opšte dizajn jednačine.

Tako, meni je dizajn svuda oko nas, ne onaj industrijsko revolucionarni nego nešto trascedentalniji.

Ja nisam pročitao knjigu ali me interesuje kako je dizajn suprostavljen onome što je izneseno kao "marvellous complexity and adaptivity of life to its enviroment".

Drugo pitanje? Ja uopšte mislim da ima relativno malo pitanja za čije odgovore mi imamo dovoljno informacija. Mi, uopšte tendenciozno uvijamo pitanja i informacije da bismo produbili naše teorije. A znamo da nas iza čekaju nova pitanja i nove informacije. ,"Univerzalno" kao reč je deo naše muke sa singularitetima. Bez ove reči sve ima smisla. A iz singulariteta sve izlazi na svetlost dana s lakoćom, pa tako univerzalno, ne-univerzalno, i ostalo.




dragan7557 dragan7557 20:04 22.05.2008

Re: Fjodorov


Ne znam kako ste kod transhumanizma odvojili mutaciju od evolucije. Možda ste mislili na lošu mutaciju.
Ne postoji evolucija bez mutacija. I rigidni naučni proces počiva nad mutacijama.


U vreme kada je Darwin formulisao teoriju i njegove poglede na evoluciju egzeplarna nauka je bila Njutonska
nauka, Zakoni su bili Paramount, i oni su determinisali stav ( outcome) dok je nauka zahtevala generalizacije pa je i Darwin pokušao da napravi Njutonsku nauku i bio je pogođen odbijanjem ' liders of the field Whewel i Herschel
odbili teoriju (njegovu) zbog insuficijencije kao (njihovog) modela nauke. Ovde se i vidi rigiditet koji pominjete a koji i domaćin naglašava kada ukazuje na falsifikaciju , zaboravljajuću pri tome (nije jedini) da Filosofija nauke nije samo u viđenjima (views) K.Popper, koji imaju vrlo realne probleme.
Evolucija može biti falsifikovana u uobičajenom smislu naučne prakse.
Za detalje videti Thomas Kuhn,Paul Feyerabend i Imre Lakatos naročito Lakatos koji je identifikovao Duhem - Quine Teze- nothing can be falsified if you want to make sutable adjustments elsewhere in your theoretical commitments.

Ovo bi mogao da bude deo odgovora na pitanje. Evolucija može biti falsifikovana i zbog toga sam
transhumanizam u jednom od postova nazvao emanacijom a ne mutacijom. Ovo ako nastavimo sa ovom temom ću objasniti naknadno.

Ono što je bitno je da se o ovom pokretu na srpskom govornom području skoro ništa i ne priča a ovo je sigurno jedna od navećih tema današnjice i civilizacije u opšte. Dok se u Srbiji trabunja o mitskoj tematici ispraznoj suludoj politici i uz gusle veliča prošlost dotle svet leti kroz vreme novopronađenu dimenziju.
Da u Hrvatskoj je u toku akcija WTA (World Transhuman Asoc.) pa biće valjda nešto i za common Serb.

dragan7557
22 maj 2008
Dawngreeter Dawngreeter 20:35 22.05.2008

Re: Fjodorov

dragan7557
Da u Hrvatskoj je u toku akcija WTA (World Transhuman Asoc.) pa biće valjda nešto i za common Serb.


Nisht' o ovome nisam cuo... moze malo vise detalja? Zaintrigiran sam krajnje.
dragan7557 dragan7557 21:55 22.05.2008

Re: Fjodorov

Svidja mi se ova rasprava, prijatelji! Sasvim tacno da "i rigidni naucni proces pociva na mutacijama" -- to je Popper zbilja sjajno objasnio

Hvala na lepim recima, inace. Ne slazem se sa Vama u pogledu Nobelove nagrade, ali to je vec predmet za neku siru raspravu...


Kratka napomena poštovani domaćine.

u ovom tekstu je sadžano i objašnjenje mog stava i vašeg kao prakticirajućeg naučnika.
Strangulirajući sistem ne čijem pijedestalu Alfred Nobel i co. presuđuje o najvećem mogućem ugledu koji poznaje planeta. Da dinamit spada u proces oksidacije kao i vatra upotrebljena za Giordano (Fillipo) Bruno nije potrebno
komentarisati. Nadam se da vam je sada jasniji moj stav.
Pzdrav dragan7557
22 maj 2008
dragan7557 dragan7557 22:56 22.05.2008

Re: Fjodorov


Kroz istoriju filozofije, od mnogih promenljivih, jedna promenjliva ima bogatu statističku prirodu - promenljiva koja kaže gde je težište neke projekcije realnog na objektivno i subjektivno.


Ovo je tema do koje moramo doći ako Milan ispuni obećanje jer je i ključna u svakom pogledu zbog Realiteta i njegove percepcije od strane H +
"Design" je vanredno širok pojam čak i nad kategorijama mnogo užim od života i svesti, univerzuma. Meni je, npr, dizajn vrlo direktno evidentan u strukturi živih organizama. Ne opovrgava nauka to, bar ja tako volim da interpretiram stvari. Ona opovrgava vidljivost dizajna i dizajnera u životu danas koji su pre nekoliko hiljada godina napravili svet kakav jeste u nekoliko dana. Ovo meni, kao nekom ko nije religiozan, samo govori da ovakav dizajan ne može da bude nikakva teorija.


Mislim da je bolje da služimo sa terminom kreacionizam jer je mnogo širi nego pojam dizajna, dizajn nije svesni proces u kauzalnom smislu već njegova posledica te zato i imate problem u kreaciji za sedam dana tačnije šest jer je sedmi izdvojen za odmor.
Konkretno mi i ostatak našeg "realnog" sveta smo unvolendete dizajn kreatora pa bio on Bog ili priroda a pošto mi(ljudi) nemamo osobinu Kreatora Sveznajućeg(?) i Svemogućeg postavlja se pitanje identiteskog sadržaja kreacije koja će nositi u sebi sve mane i dobre osobine naše. Mislim da je iz ovoga već jasno koji problemi se pojavljuju. Ako hoćemo kreaciju (transhumano biće) koje je bolje od nas ko i kakve kriterije postavlja kada je u pitanju konačni rezultat? Koje moralne norme i društvene vrednosti moramu u kreaciju ugraditi u kreaciju?
Koje društvene snage stoje iza poduhvata i sa kojim namerama. Šta je cilj i svrha...itd.
NASA, u stvari, dizajnira formu a algoritam "pozajmljuje od prirode". Vrlo prostom progresijom možemo formu da zamenimom sa formom te forme, pa tako dalje, dok čoveka sad potpuno ne izbacimo iz opšte dizajn jednačine


Upotrebljeno kao argument ovo bi označavalo prirodu kao Ultimnu Inteligenciju = Bog
O evuluciji kao dizajneru da ne pričamo - kad NASA dizajnira antenu koristeći genetički algoritam, i kad takva antena izgleda neočekivano kao drvo, bez ikakvih osa simetrije, kao da je slučajno izraslo negde na livadi nama ne pada na pamet da kažemo da to nije dizajn, negirali bismo i naš ionako relativno arhaičan koncept dizajniranja

Evolucija je zasnovana na frazi 'survival of the fittiest? Herbert Spencer (već jednom napisano) i koja bi trebao da ukaže na kreatora kroz 'prirodnu selekciju' i isključi analogiju 'veštačkog procesa' postavlja se pitanje validnosti kreatora i kreacije AI = Artif. Intel. čija kreacija je upravo u toku MIT USA što implicira da smo mi ljudi
UI = Ultimna Inteligencija !!!???
Drugo pitanje? Ja uopšte mislim da ima relativno malo pitanja za čije odgovore mi imamo dovoljno informacija. Mi, uopšte tendenciozno uvijamo pitanja i informacije da bismo produbili naše teorije. A znamo da nas iza čekaju nova pitanja i nove informacije. ,"Univerzalno" kao reč je deo naše muke sa singularitetima. Bez ove reči sve ima smisla. A iz singulariteta sve izlazi na svetlost dana s lakoćom, pa tako univerzalno, ne-univerzalno, i ostalo.

Drugo pitanje? Ja uopšte mislim da ima relativno malo pitanja za čije odgovore mi imamo dovoljno informacija. Mi, uopšte tendenciozno uvijamo pitanja i informacije da bismo produbili naše teorije. A znamo da nas iza čekaju nova pitanja i nove informacije. ,"Univerzalno" kao reč je deo naše muke sa singularitetima. Bez ove reči sve ima smisla. A iz singulariteta sve izlazi na svetlost dana s lakoćom, pa tako univerzalno, ne-univerzalno, i ostalo.

Sa ovim se potpuno slažem mada
za ovo imamo vrsnog sagovornika u domaćinu koji je izgleda danas zauzet što i nije neki kalamitet jer i svet funkcioniše bez ličnog prisustva Kreatora.
dragan7557
22 maj 2008
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 23:04 22.05.2008

Re: Fjodorov

dragan7557


Kratka napomena poštovani domaćine.

u ovom tekstu je sadžano i objašnjenje mog stava i vašeg kao prakticirajućeg naučnika.
Strangulirajući sistem ne čijem pijedestalu Alfred Nobel i co.
presuđuje o najvećem mogućem ugledu koji poznaje planeta. Da dinamit
spada u proces oksidacije kao i vatra upotrebljena za Giordano
(Fillipo) Bruno nije potrebno
komentarisati. Nadam se da vam je sada jasniji moj stav.
Pzdrav dragan7557
22 maj 2008

Ali cekajte, pa tim procesom oksidacije su *spasene* hiljade zivota (pre svega rudara), za razliku od te oksidacije kod Bruna. Nije bas paralela. A sto se tice pijedestala, pa zavisi kako ko to shvata. To je samo jedno ugledno priznanje, nikako jedino, niti apsolutno. Mnogi fizicari smatraju, recimo, da ako ste teoreticar, Diracova medalja vise vredi od Nobela. Naravno, i Fieldsova nagrada, ako se bavite matematickom fizikom, kao Witten. Tako da mislim da pomalo preterujete, mada naravno ne osporavam da je bilo dosta zloupotreba u istoriiji nagradjivanja...
dragan7557 dragan7557 23:29 22.05.2008

Re: Fjodorov

O evuluciji kao dizajneru da ne pričamo - kad NASA dizajnira antenu koristeći genetički algoritam, i kad takva antena izgleda neočekivano kao drvo, bez ikakvih osa simetrije, kao da je slučajno izraslo negde na livadi nama ne pada na pamet da kažemo da to nije dizajn, negirali bismo i naš ionako relativno arhaičan koncept dizajniranja.


Ovome baš ne mogu da odolim jer me tera u smeh (inače zdrav) jer mi pada na um da naš dizajner nema ama baš nikakvog smisla za dizajniranje jer sve što radi nema nikakve simetrije i obožava sumanutu sliku fraktala a to je kao da jede slaninu slaninu svaki dan i ništa drugo.

Ali ne zaboravite fraktal je najomiljenija ćelijska forma gde nema kraja ni početka a koju naša percepcija
"realiteta"suludo mrzi. Fraktali će čini mi se u buduće doživeti transformaciju u druge dimenzije bar prividno za nas jer oni već nesumnjivo postoje u drugim dimenzijama. Ovde mislim na naše poimanje dimenzija.Ordnung muss sein.

I ne zaboravite ovo su naša pionirska iskustva sa dimenzijom Vremena o čijem realitetu nemamo još ni najmanju nociju a o teorijama da i ne govorim Da ne kažem da nam percepcija vremena služi samo za dve stvari : plata za robovanje za koju smo ubeđeni da je naknada za rad (najveća obmana Marksizma i Ekonomije) a ne za naše dragoceno vreme i pogledanje smrti, sve ostalo je van domašaja naše svesti.

Kad smo kod Vremena evo i jedno pitanje za razmišljanje:Kakva je to dimenzija kroz koju nismo u stanju da se krećemo? Ili će biti da je teorija rigidna do te mere da neće da prizna da nije u pravu kao ni Papa koji reče Leonardu da Vinčiju : "da je Bog hteo da čovek leti on bi mu dao krila" Schluss, ende a kako jedan srbopolitikant magistarskog ranga reče : posle Patrijarha se ne govori.
dragan7557
23 maj 2008 po nekom od gomile kalendara.
dragan7557 dragan7557 01:45 23.05.2008

Re: Fjodorov

Dawngreeter
dragan7557
Da u Hrvatskoj je u toku akcija WTA (World Transhuman Asoc.) pa biće valjda nešto i za common Serb.


Nisht' o ovome nisam cuo... moze malo vise detalja? Zaintrigiran sam krajnje.


Pogledajte oficijelni sajt WTA .
dragan7557 dragan7557 10:15 23.05.2008

Re: Fjodorov

Milan M. Ćirković
dragan7557


Kratka napomena poštovani domaćine.

u ovom tekstu je sadžano i objašnjenje mog stava i vašeg kao prakticirajućeg naučnika.
Strangulirajući sistem ne čijem pijedestalu Alfred Nobel i co.
presuđuje o najvećem mogućem ugledu koji poznaje planeta. Da dinamit
spada u proces oksidacije kao i vatra upotrebljena za Giordano
(Fillipo) Bruno nije potrebno
komentarisati. Nadam se da vam je sada jasniji moj stav.
Pzdrav dragan7557
22 maj 2008

Ali cekajte, pa tim procesom oksidacije su *spasene* hiljade zivota (pre svega rudara), za razliku od te oksidacije kod Bruna. Nije bas paralela. A sto se tice pijedestala, pa zavisi kako ko to shvata. To je samo jedno ugledno priznanje, nikako jedino, niti apsolutno. Mnogi fizicari smatraju, recimo, da ako ste teoreticar, Diracova medalja vise vredi od Nobela. Naravno, i Fieldsova nagrada, ako se bavite matematickom fizikom, kao Witten. Tako da mislim da pomalo preterujete, mada naravno ne osporavam da je bilo dosta zloupotreba u istoriiji nagradjivanja...

Ma, nije to toliko sporno na kraju života ja ljudima odobravam sve što čine jer i nije baš od bitnih stvari, nešto sujeta, i dobrim delom uslovljenost od strane društvenog autoriteta i moći kod vrednovanja pojedinca i slične stvari. Ponekad imam osećaj da smo svi indoktrinirani na jedan specifičan način i da svi naši prioriteti bivaju unapred trasirani i bez neke naročite potrebe izolovani od slobode izbora. Kao individualac smatram da drštveno tapkanje po ramenu i sve što uz to ide više doprinosi sindromu poslušnog stada nego nauci ali kako je to u ovoj dimenziji "realitet" prihvatio sam ga kao jednu od istina koja ide uz dimenziju.Više jedan nametnut i opšte prihvaćen način ponašanja a diverzitet koji navodite mi se čini kao proizvod gilde i esnafske samoizolacije koji više šteti nego doprinosi.
Pozdrav,
dragan7557
23 maj 2008
dracena dracena 09:13 20.05.2008

Kakav čovek, kakav um!



Dawngreeter Dawngreeter 09:29 20.05.2008

Sjajan pocetak

Najentuzijasticnije podrzavam ideju o ovakvoj seriji tekstova. Ovaj tekst je bio krajnje poucan i, mada mi se cini da ne mogu u potpunosti prihvatiti celokupnu misao Fjodorova, prosto mi je neverovatno da je neko u to doba, i to jos u religioznom kontekstu, pisao i govorio takve stvari. Zaista mi je zao sto nisam ranije saznao za tog coveka.
ivana23 ivana23 10:08 20.05.2008

Н. Ф. ФЕДОРОВ


KLIK
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 12:13 20.05.2008

Re: Н. Ф. ФЕДОРОВ

E da, VELIKO HVALA na ovom linku, Ivana! Mislio sam da ga uvrstim negde u tekst, ali zaboravih, a ima citav niz zanimljivih tekstova tamo. Ali ste Vi tu, sjajno!
KRALJMAJMUNA KRALJMAJMUNA 10:54 20.05.2008

Plus

Otrgnuti od zaborava ili bar usporiti proces zaboravljanja. U našem okruženju tako značajna delatnost.
Opet ste dobili plus.
vishnja vishnja 11:33 20.05.2008

Re: Plus

hvala, gosn Cirkovicu.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 12:14 20.05.2008

Re: Plus

vishnja
hvala, gosn Cirkovicu.

Molim, molim, vazda ste dobrodosli!
Teculture Teculture 12:36 20.05.2008

budučnost prestaje da nas oduševljava:.

gorim:
jer najteže mi je da iskoračim
van svoje misli

jeste:
juče mi se dogodilo nešto strašno
ali:
mislim da je još strašnije ono
što se nikada nije desilo

teše me:
kao, too se dešava
ali:
shvatam da ima situacija
koje se niko ne usuđuje
da zamisli kao stvarne:
znaš onno:
kad ti samo blesne
u trenutku opijenosti
od nečeg naučenog
ili od neke druge zaljubljenosti:

tada reč postaje telo
ii




too je svve
Dexter Dexter 15:53 20.05.2008

interpretacije hriscanstva

a da se prethodno mora ispuniti vaskrsnuće mrtvih kroz materijalni, dakle naučno-tehnološki, progres, čime bi se ukinula jedna od "velikih nepravdi", tj. pored drugih oblika neravnopravnosti protiv kojih je pisao (polnih, imovinskih, itd.) on je iskreno doživljavao kao etički problem neravnopravnost između sada živih i mrtvih ljudi.


Stvarno nemam nikakvu ideju kako bi ovo bilo moguce.

Takodje, pitam se zasto je medju Rusima kolektivizam tako ukorenjen. Vidimo da su kolektivisticke ideje bile prisutne pre oktobarske revolucije, u ruskoj verziji hriscanstva - pravoslavlju, imali smo ga za vreme "komunizma", a cini se da i danas preovladjuje u politickom zivotu Rusije.

Sto se tice interpretacija hriscanstva, njih svakako ima mnogo. Ja se licno pridrzavam originalnog teksta (Novog Zaveta) ,a tumacenja crkva(katolicke, pravoslavne...) te "svetih otaca" uzimam uslovno.
Na kraju , reklo bi se, da su i neke Isusove propovedi u suprotnosti jedna sa drugom ili se barem tako cini.
Na primer odnos prema bogatstvu. Cuvena recenica "Lakse je kamili proci kroz iglene usi nego bogatome u carstvo nebesko" je poprilicno u suprotnosti sa pricom u kojoj se opisuju trojica "biznismena" od kojih se na kraju nagradjuje onaj koji je ostvario najveci profit i to tako sto mu se daje kapital onoga koji nije napravio nikakav obrt.
Tako se u srednjevekovnoj evropi medju hriscanima bogatstvo smatralo grehom (odnosno davanje novca pod kamatu)te su se bankarstvom bavili Jevreji.
Protestanti pak prema bogatstvu imaju afirmativan stav gde se bogat covek predstavlja kao miljenik Boga itd...
dragan7557 dragan7557 11:23 23.05.2008

Re: interpretacije hriscanstva

Stvarno nemam nikakvu ideju kako bi ovo bilo moguce.


Pa, i ne treba da imate jer bi inače pokušali da izmenite krajnji rezultat (outcome).

Do sukoba sa smrću koji Fjodorov i drugi smatraju nepravdom dolazi najviše i nepoznanica vezanih za individualni identitet i njegov opstanak posle smrti mirno možemo reći da potiče iz religioznih korena date kulture Hrišćanske.
i / ili Islama. Za razliku od ovih Judeizam smrt doživljava kao konačan kraj bez odlaganja moralnih pitanja u posmrtnu budućnost. Hrišćanstvo i Islam pitanje dobra i zla rešavaju na onom svetu (u drugoj ravni = realm) kroz nagradu (Raj) ili strogu sankciju (Pakao) sa čime je i pitanje odgovornosti izuzeto iz kompetencije ličnosti i prenešeno u zajednočku
kolektivnu. Ove dve religije su ujedno i jedine koje nameću sindrom večitog naslednog greha i kolektivnu odgovornost za činjenje u prošlost (Adam i Eva) i samim tim za okajanje u božijem carstvu/kraljevstvu postoji potreba (Strašni sud(?))
kako bi se odgovornost vratila na pravo mesto (individualna odgovornost) a ovim je i uzrokovana potreba resurekcije (oživljavanja svih mrtvih). Tek posle prijema zaslužene individualne kazne ili nagrade duše postaju mirne.
Kolektivna krivica ne poznaje individuu kao počinioca već odgovornost rasparčava na individe bez pravog identiteta jer je njihov identitet "istopljen" u kolektivitetu. Ovaj paradoks je vidljiv i u deset božijih zapovesti koji se odnose na pojedinca a ne na kolektiv. Gnostici su ovo dobro primetili i bili su zbog toga i odemreno kažnjeni od strane već spomenutog posthumnog sveca Irineja što je rezultiralo uništenjem sveukupne literature ranog hrišćanstva i oko 1700 godina Tame (za detalje videti Nag Hamadi Papers Jevanđelje po Tomi, Mariji Magdaleni i Isusu)

Ovo je i doprinelo pojavi kolektivizacije ( ranije od Hrišćanstva za detalje: Eseni- Rolne Mrtvog Mora i dr., koja je sa sobom donela i potrebu egalitarizma koji nastaje u vreme Ranog Hrišćanstva i /ili Gnosticizma i potrage za istimom (Gnoza) Tu se nalaze i koreni Hrišćanskog Komunizma koji se često brka sa Komunizmom nastalim iz Istorijskog Materijalizma koji nije ništa drugo do autokratski etatizam samoimenovane Komunističke Avangarde
Cuvena recenica "Lakse je kamili proci kroz iglene usi nego bogatome u carstvo nebesko"


Prvi deo rečenice implicira potpunu fizičku nemogućnost (negacija) i pri tome ostavlja postojanje iste mogućnosti u reči "lakše" što implicira da ipak postoji mogućnost a pošto je reč o individualnoj osobi (izvedeno iz svojinskog prava judeističke tradicije) i predstavlja a priori osudu bogaćenja uz prizavanje mogućnosti da se osuda izbegne.
Na drugoj strani Nebesko carstvo stvara neverovatne mogućnosti izbegavanja ovosvetske kazne. Carstvo Nebesko
ne zahteva prisutnost istog na zemlji već je smešteno u drugu ravan = realm i dobro objašnjeno u raznim spisima tradicije.
dragan7557
23 maj 2008
angie angie 16:28 20.05.2008

kao i obichno- uzivanje!

Laz s kojom smo suoceni ovih pet godina nije politicka, diplomatska ili strategijska (vojnicka) laz: ona ne mijenja, ne cini laznim, jedan aspekt svijeta; ona stvara potpuno novu stvarnost, sto je osobina samo umjetnosti, koja je "projekat novoga zivota" (Nikolaj F. Fjodorov, u osvit istorijskih avangardi).

Radojicic Radojicic 18:00 20.05.2008

...



hvala za tekst Cirkovicu
Kloniranje nije ono sto on govori vec savrsen covek cije telo se samo regenerise?

PS nema veze sa tekstom, ali sam nasao usput
ruski rodjaci Robinzona :)))


На фото (слева направо): Николай Николаевич Робинзон Крузо, Анна, Иван, Татьяна, Виктор, сидит - Аполлинария Ивановна, Николай Федорович Робинзон Крузо (Фокин), Александр.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 18:11 20.05.2008

Re: ...

)))) Bas me nasmejaste sa ovim poslednjim! Hvala na lepim ilustracijama.
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:14 20.05.2008

Lep blog

Milane, sa uživanjem sam ga čitala.
Nema veze baš sa temom, ali uzvraćam komadićem Rusije koji ja mnogo volim, Majstor Bilibin:

Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 00:12 21.05.2008

Re: Lep blog

Hvala! Doista je lepo...
pufna pufna 23:18 20.05.2008

jos jedan ostovaoc Fjodorova- Skrjabin

Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 00:14 21.05.2008

Re: jos jedan ostovaoc Fjodorova- Skrjabin

pufna
http://fr.youtube.com/watch?v=5_FKKIC1oSw

hvala na tekstu

Hvala Vama, draga Pufna! Ovo slusati je zbilja lekovito...
Черевићан Черевићан 00:04 21.05.2008

ноосфера (или) гениа изазов

неби да гушим али . . . као ни зову свемира тако ни Вашим саставима г Ćirković-у одолети се неможе јер мааме . .па товамје.подуго већ покушавам схватити космологију еволуције пјер тејар де шардена и његов указ о процесу еволуције кроз узастопно рађање сфера.посебно ме је привукла она његова сфера духа - ноосфера омотач над свим омотачима земље и мада више визионарски него дослован препун је сугестивних импликација. да потсетим, замишља се као омотач састављен од честица човекове мисли које врцају из искуства човекове психе ( дали у тренутку смрти) па следи да је садржина ноосфере изведена из кумулативног људског живљења.
уочих и дилему да није стваралаштво само пуко преузимање информација уз ноосфере бремените искрама љуцке мисли телепатско-медитативним контактом тјст језиком мисли а не језичком припадношћу .
чак и неку своју ? хипоте(ну)зу осмислих . . . . склон сам мишљу да нема генијалаца,литерата и проналазача него је само довољно из ноосфере напабирчити оно чему смо склони,али се тргох на време.па зар генијалност ние и сам чин преузимања идеја из ноосфере јер се очигледноје множина нас у томе не сналази.отуд и гениа.

ето.баш га утупих.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 00:18 21.05.2008

Re: ноосфера (или) гениа изазов

Черевићан
неби да гушим али . . . као ни зову свемира тако ни Вашим
саставима г Ćirković-у одолети се неможе јер мааме . .па товамје.подуго
већ покушавам схватити космологију еволуције пјер тејар де шардена и
његов указ о процесу еволуције кроз узастопно рађање сфера.посебно ме
је привукла она његова сфера духа - ноосфера омотач над свим омотачима
земље и мада више визионарски него дослован препун је сугестивних
импликација. да потсетим, замишља се као омотач састављен од честица
човекове мисли које врцају из искуства човекове психе ( дали у тренутку
смрти) па следи да је садржина ноосфере изведена из кумулативног
људског живљења.
уочих и дилему да није стваралаштво само пуко преузимање информација уз
ноосфере бремените искрама љуцке мисли телепатско-медитативним
контактом тјст језиком мисли а не језичком припадношћу .
чак и неку своју ? хипоте(ну)зу осмислих . . . . склон сам мишљу да
нема генијалаца,литерата и проналазача него је само довољно из ноосфере
напабирчити оно чему смо склони,али се тргох на време.па зар
генијалност ние и сам чин преузимања идеја из ноосфере јер се
очигледноје множина нас у томе не сналази.отуд и гениа.

ето.баш га утупих.


Prvo i poslednje (dakle gusenje i tupljenje) - nikad, dragi Cerevican! A zatim, svidja mi se ta slika pabircenja iz noosfere - ima u njoj neceg bas borhesovskog! Samo je pitanje mozemo li preci tu neku *kriticnu gustinu* kojom uzorkujemo te značajne misli... Da, zaboravih da pomenem, Vernadski je uvek termin noosfera u rasprave, pa i kolokvijalni govor, inspirisan kosmizmom. A o Tejaru cemo tek da popricamo...
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 07:53 21.05.2008

...

lepo.

iskren čovek nikada nije kontradiktoran

pa
Fjodorov predlaže "večitu detinjastost" koju karakteriše sa jedne strane moralna čistoća i miroljubivost, a sa druge radoznalost i želja za igrom sa čitavim svetom.

i
kao sasvim logično
Iako smo priznali da je individua neponovljiva, mi odbijamo - usred kulturnih, religijskih i drugih razloga - da ističemo u prvi mah gubitak te neponovljivosti zbog smrti - koja, po Fjodorovu, nikako nije sama po sebi neizbežna, već je ultimativno zlo protiv koga se moramo boriti u svakom trenutku, makar konačna pobeda nad smrću ležala hiljadama godina u budućnosti.


... bez protivrečnosti - kakav zadatak!
sarum sarum 14:59 21.05.2008

Re: ...

Kako divno da neko pise o ovom coveku
Preporuka.

Pomenuo bih jos par imena koja su mi nedavno otkrivena, na cemu sam jako zahvalan. Ne znam da li se uklapaju u vas serijal, ali bilo bi mi drago da vam dam ideju za neki od sledecih blogova

Rudolf Steiner

Genije iz Donjih Kraljevaca u Hrvatskoj. Zacetnik antropozofije i mnogo cega prisutnog danas u nasim zivotima a da toga nismo ni svesni, npr organic farming-a.

Madam Blavatski

Dama cija su ucenja cesto problematicna, ali cija se zivotna prica cita u jednom dahu

Pozdrav
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 21:37 21.05.2008

Re: ...

E da znate da se doista slazemo! Stajner je bio iznad svega sjajan umetnik, pre svega arhitekta, ali i pisac lepog stila, pesnik, a i svestran mislilac. Jeste da je u mnogim krugovima kontroverzan (neki su mu cak spaljivali knjige...), ali koji veliki um to nije bio? Hvala na predlozima i lepim recima!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana