U poslednjih par nedelja sve se svodi na pokazivanje MOĆI u raznim domenima naših života. Poneko pokazivanje je veoma ogoljeno, bezobrazno i ružno, dok su druga prilično prikrivena, ali duboko ukorenjena u ono što većina naziva „srpskim narodom".
Naravno da su ove postizborne vragolije ono što nas trenutno najviše zanima i dovodi do ludila. Bez obzira za koju ste partiju glasali, najverovatnije vrtite glavom kada vam se desetak glavnih partijskih „dužnosnika" (sve đuture sa onima koje naši mediji uporno nazivaju „liderima") pojavi na ekranu sa nebitnim izjavama čiji je cilj da pokažu kako su upravo oni ključni i nezaobilazni. Meni oni liče na Tarzana kada se udara u grudi, pre nego što počne sa svojim zovom. Naravno da u ovome prednjače Sveta Trojica iz koalicije SPS-PUPS-JS, koji svoju nadmoć nad svima nama pokazuju 00-24. Pošto ih je pokojni Milošević učio da ne treba baš sve da bude ogoljeno i vidljivo, u međuvremenu se prave da imaju nekakve pregovore (pročitati blogove Draga Kovačevića, ako i dalje ne razumete). Medijski izveštaji kako ovi pregovori traju „do duboko u noć" (nije bitno da li je to sa DS ili sa DSS/SRS) dodatno treba svima da pokažu koliko su oni moćni. Znam da se neki raduju što je bivši član bivše Stranke Srpskog Jedinstva ratnih zločinaca odlučio da podrži Sporazum o stabilizaciji i asocijaciji, ali to je samo još jedno pokazivanje da je MOĆAN - prema onima sa kojima je u koaliciji, prema onima sa kojima pregovara, ali i prema nama. Da građani trenutno nisu u kolektivnoj amneziji, niko ne bi uspevao da nas ubedi kako je SPS cool, kako je odlično ako se PUPS ili JS otcepe pa se pridruže DS-u, a ponajmanje da SPS i DS dele iste vrednosti. Doduše, ovo poslednje može uskoro postati tačno, ali ne zbog promenjenog SPS-a, već zbog sve češćeg odustajanja DS-a od svojih vrednosti.
Moć se pokazuje i zapanjujućom promenom stavova u odnosu na one iznete u predizbornoj kampanji. Ta moć se ogleda u tome što predstavnici partija (otvoreno to rade DSS i SRS) govore da je nešto u kampanji rečeno „jer je bila kampanja", a da su pritom sigurni (s punim pravom) da ih glasači neće kazniti na narednim izborima. To rade i druge partije, a mi treba da klimamo glavom, jer je takvo ponašanje ustvari politika.
Od pokazivanja moći (za sada) se upadljivo uzdržavaju predstavnici Koalicije Albanaca Preševske doline, Mađarska koalicija i LDP. Čak je i Bošnjačka lista za evropski Sandžak počela da pokazuje moć u raznim pravcima.
Dok se Ivica i Marice dogovaraju, neki drugi ljudi se bave Eurosongom (ESC) i onim što prati ovu manifestaciju. Naravno da je velika većina posetilaca ESC seksualne orijentacije koja nije heteroseksualna, ali se ova činjenica pažljivo prikriva, kao neka porodična tajna, koju gosti ne smeju da saznaju. Za to vreme, (ne)OBRAZ i slične naci i nazzi organizacije pripremaju/najavljuju prebijanje pomenutih gostiju koji imaju „pogrešnu" seksualnu orijentaciju. Njihovo pokazivanje MOĆI ide dotle da su bez pardona policiji saopštili da oni neće nikog početi da tuku ako „oni prvi ne krenu na nas" i/ili „ne krenu da provociraju" i/ili „iskazuju javno takvu ljubav". Njihova moć je u tome što će oni em utvrditi šta je pravilno, em odlučiti šta je provokacija, ali i što će odmah (bez prava žalbe) preduzeti „adekvatne mere". Verovatno se (kao i ja) pitate otkud policija njih uopšte PITA DA LI ĆE DA BIJU, umesto da spreči takvu pojavu. Za one koji ne znaju, srpska policija ima dva veoma originalna pravila u domenu ljudskih prava. Prvo je da su žrtve i počinioci za njih dve TOTALNO JEDNAKE strane koje oni samo moraju da RAZDVOJE, a drugo je da policija ne može ama baš ništa da učini (!?) „dok vas neko ne napadne". Da ne bi bilo zabune, uvek na predavanjima pominjem primer devojke koja je raskinula sa momkom koji joj preti, pokušava da provali u stan itd. U svakoj normalnoj zemlji, ovaj nasilnik bi bio priveden ili bi bile preduzete mere, dok je kod nas policija TELEFONOM obaveštava devojku da joj ne mogu pomoći sve dok on fizički ne nasrne na nju ili joj provali u stan.
Dok ovi neformalni centri moći pripremaju i planiraju, građani uživaju u mogućnosti da se opuste u dokazima kako je Srbija mnogo, mnogo dobra. Naravno, ovoga puta u Eurosongu. Nikada nisam čuo toliko nadmenih komentara za toliko kratko vreme. Em je „naša pesma vrh", em ćemo verovatno pobediti, em su sve druge (četvrdesetdve) pesme „manje/više bezveze", em Jelena ima najbolji glas itd. Šou je tek počeo, a sa njim i komentari, ali je već očigledno da će se nadmenost i/ili moć tek demonstrirati. Nole je takođe svratio na Eurosong i to je baš lepo, ali on je valjda treći na listi i nikada nije bio PRVI, za razliku od vaterpolista, košarkaša i mnogih drugih sportista (ako smo već zapeli sa tim srpskim sportom na Eurosongu).
Treba se setiti zataškanih skandala kada inostrani gosti koji su rezervisali hotele po ceni X, dođu u Beograd i dobiju obaveštenje da moraju tu rezervisanu sobu platiti 2X ili 3X. Možda zvuči kao obična nadmenost ili bezobrazluk, ali tu nažalost ima mnogo više od sporadičnih incidenata.
Krajem dana, opet slušam Tarzane i Marice sa početka teksta. Pokušavaju da nam objasne veliku pobedu u obliku „demonstrativnog napuštanja SEECP" koje je usledilo posle „oštrog protesta naše delegacije" (reči ministra Jeremića). Uvek sam se pitao kako izgleda kada Srbija ne protestuje oštro tj. kako izgleda običan protest naše delegacije. Za one koji nisu čitali, povod je bio to što je Ministar spoljnih poslova Kosova dobio reč. WOW! Kao da do sada Kosovo tj. predstavnici institucija Kosova nikada nisu imali reč. Pa zar sa istim tim ljudima, Srbija nije pregovarala ? Da li je to ta MOĆ Srbije - da ustane i ode ? Naš dragi Predsednik nam je ovaj postupak objasnio rečima: „nismo dali na Srbiju i ne damo na Srbiju, ne damo ni na Kosovo ni na Vojvodinu, ne damo ni na Srbe, ni na sve narode koji ovde žive". Pretpostavljam da na isti taj način NISMO DALI da se rasvetli pozadina ubistva Zorana Đinđića i NISMO DALI da se rasvetli ubistvo gardista i NISMO DALI da neko umanjuje srpske žrtve nekakvim pominjanjem Srebrenice i NISMO DALI da Srbi učestvuju na kosovskim izborima zato što je Ministarstvo za KIM upravo tako odlučilo da pokaže svoju vlast & MOĆ.
Da li treba pominjati moći koju vam svaki divlji šalterski službenik/žuti saobraćajni pandur pokaže kada dođete u kontakt sa njim gde ono što bi trebalo platite dva puta (jednom kroz taksu/kaznu, a drugi put kroz punjenje budžeta iz kog idu njihove plate) vi ustvari platite i treći put (srpski: dogovor, evropski: korupcija), a pritom morate slušati tužbalicu o maloj plati & lošim uslovima rada. Opet moć!