On je bio snažan i naočit muškarac. Levo oko mu je bilo plavo a desno je gledalo u prošlost. Imao je kovrdžavu bradu kao Hamurabi a glavu je brijao te se caklila kao pun mesec nad Ohridskim jezerom. Bio je obučen u vuneno odelo satkano od snova stada ovaca sa Durmitora. Vunene čarape su mu bile u dubokim čizmama. Pred njim je stajala njegova izabranica, njegova ljubav. Ljubeći je, svojim čeličnim jezikom polomio je ogledalca u njenim očima. Slomljeni staklići pali su na pod između njih i pretvorili se u proso. U isti mah doletelo je jato vrabaca sa Bosfora i počelo da zoblje proso. Iz njenih očnih duplji izlete stotine hiljada moljaca i dok bi rekao Edi Merks, pojedoše mu vuneno odelo i vunene čarape u čizmama! Od svega ostade oblak prašine koja se bila uvukla u vunu. Oblak se nije pomerao, na njemu se i sa njene i sa njegove strane mogao jasno videti Borobudur pozlaćen nepostojećim suncem. Pogledao je niz sebe, bio je u lanenim gaćama i bosim nogama u čizmama.
Njegova draga je imala vetrovima sa Levanta upletenu zlatnu kosu. Nosila je haljinu od svile koju su otkale turkinje spojenih obrva, koristeći svilene bube sa dudova na obali Mramornog mora. Svila je bila bela kao crni sneg, protkana nitima saharsko plave boje. On razbi jedno ogledalo i desnom čizmom poče da ga sitni jer levom nije mogao, bila je meka kao guša gugutke. Pronađe dva odgovarajuća parčeta i usadi ih dragoj u očne duplje. Ona se privi uz njega a Borobudur se ugnjezdi u njen i njegov stomak. Suze linuše iz njenih ogledalastih očiju i padoše na proso, Vrapci se razbežaše a iz prosa nikoše polja tulipana. Belih kao noć bez zvezda, žutih kao morska pučina, crvenih kao koža belog tigra i crnih kao maslačak. Poče da je ljubi svuda po telu, uvukavši čelični jezik, kad ona zajauka! Kroz providnu svilu vide da se svaki njegov poljubac na telu njegove ljubavi pretvarao u krvožedne pijavice iz Miljacke. Ostavi je za čas i dohvati teglu soli sa Mrtvog mora i poče ih posipati. Padale su na pod i pretvarale se u zlatnike sa Napoleonovim likom. Podiže je nežno i odnese je u krevet prekriven tankim persijskim prekrivačem. Kleče pored kreveta gledajući svaki delić njenog tela. Venerin brežuljak je bio obrastao nežnim zlatnim dlakama. Pupak joj je bio kupa meda a grudi dva stidljiva laneta.
On je imao ogroman ud kojim je, pre nego što je sreo ljubav svog života, oplođavao žene, krave, koze, ovce, drveće, oblake, planinske potoke koje je potom nastanjivao pastrmkama, klenovima i krkušama. Ona je želela njegov ud ali kada joj je raširio noge, video je da je njena ribica tesna kao um ili sudbina. Gledajući ga ljubavnim pogledom, ona izgovori: Ti breme ljubavi na pleća si mi svalio a ja sam tako slaba da jedva nosim haljinu. On prepoznade stihove iz 1001 noći. Muški se zaplaka lijući biserje iz japanskog mora. Leže pored nje i zagrli je. Na baldahinu iznad njih bio je izatkan tekst na nepoznatom jeziku. Ona mu ga prevede: U životu i u smrti i ne dodirujući se, bićete sušta ljubav.