In memoriam

Dejan Tiago-Stanković

Vojislav Stojković RSS / 21.12.2022. u 23:50

Spisateljski zanat naučio sam od najboljih, prevodeći književna dela. Tokom godina objavio sam nevelik broj prevoda, ali samo najznačajnijih pisaca, kako portugalskih na srpski, tako srpskih na portugalski. Bio sam pionir u tom poslu, pa sam mogao da biram. Posebno se ponosim prevodima Saramaga, Ive Andrića i Dragoslava Mihailovića. Potom sam počeo da pišem i na srpskom i na portugalskom. Sa objavljivanjem sopstvenih dela počeo sam kasno u životu, tek u svojim četrdesetima, kada sam bio siguran da imam šta da kažem. Objavio sam knjigu pripovedaka ‘Odakle sam bila, više nisam’ i roman ‘Estoril’, koji je preveden na velike svetske jezike i nagrađen u Srbiji i Velikoj Britaniji, a u Portugalu je, na šta sam osobito ponosan, ušao u školsku lektiru. ‘Zamalek’, moj drugi roman, plod je mojih višemesečnih boravaka u Kairu tokom četiri godine, onoga što sam tamo doživeo i priča koje sam tamo čuo.

 images?q=tbn:ANd9GcRVHGYxGUhEZntPMCGd4lfv_EJlPbC542txdg&usqp=CAU

Znam da na blogu ima onih koji su Dejana bolje poznavali...ipak....

Bili smo godinama u online kontaktu, a jedina tema naših razgovora bilo je pisanje - blogova, priča, romana... Bio je prvi koji je čitao moje, tada još uvek neobjavljene priče i romane. Moj prvi kritičar. Prvi kome sam napisao posvetu na mom prvom objavljenom romanu i predao mu u roditeljskoj kući u Višnjičkoj Banji.

Dejane, zaista si rano otišao, a imao si još mnogo toga da kažeš, prevedeš i napišeš. 



Komentari (45)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

jacHa. jacHa. 01:03 22.12.2022

<3

jedan zbog kojih sam se navukla na blog b92 još ondak kad je sve počelo
i zbog kog sam se ulogovala ponovo posle sto godina
baš je imao žvaku
jbg
baš ružna i tužna vest

Goran Vučković Goran Vučković 12:01 22.12.2022

Re: <3

Da, one njegove priče sa starog bloga su bile sjajne - a napisati roman koji postane školska lektira u zemlji u kojoj si se naselio u odraslim godinama zvuči kao bajka.

Saučešće porodici i prijateljima.
pnbb pnbb 20:37 22.12.2022

Re: <3

imao je i na fb u zadnje vreme razne pricice... lepe kao i obicno
kick68 kick68 02:12 23.12.2022

Re: <3

jedan zbog kojih sam se navukla na blog b92 još


Ta sam. Pratila sam redovno njegove blogove i sa nestrpljenjem ih očekivala mnogo pre nego što sam otvorila nalog. Kasnije sam našla Zamalek i čitala njegove priče. Trebalo je da počne da piše ranije, ne tek u četrdesetim. Sigurna sam da je oduvek imao šta da kaže.

Jako mi je žao. Pokoj mu duši.
Черевићан Черевићан 02:11 22.12.2022

није га хтело

Dejane, zaista si rano otišao

могућност му .....промаче
НИН ............за Есторил-а,
али усуд .........то спречио
а прилика понуђена била


п.с.
Есторил (на предлог Лагуне) се нашао на листи Нин-ове награде за 2022.али како се она додељује искључиво живим писцима....скинут је са исте.
Spiridon Spiridon 07:53 22.12.2022

Hvala za blog

Dejanove knjige su odavno u policama naše kućne biblioteke, a njegovi intervjui su uvek grejali naš dom i vraćali osmeh na lice.
Dosta toga je govorio javno u naše ime i vodio nekakve unapred izgubljene bitke.

Definitivno ce puno nedostajati, a mogu tek da zamislim kako je porodici i prijateljima.

Otišao je veliki šarmer i retka zverka.

Juce sam ceo dan slušao Fado. Pomaže.


Ribozom Ribozom 23:39 22.12.2022

Re: Hvala za blog

Spiro, napisao si gore divan oprostajni blog.
Dejan je pisao odlicne price; knjige, nazalost nisam procitao.
softelectronics_e softelectronics_e 07:42 23.12.2022

Re: Hvala za blog

Ribozom
Spiro, napisao si gore divan oprostajni blog.
Dejan je pisao odlicne price; knjige, nazalost nisam procitao.

Pročitao sam taj blog u kojem smo svi koji nismo izražavali ushićenje prema pokojnom piscu i blogeri proglašeni nekulturnim, oni koji su napisali 'laka mu crna zemlja', dodatno, i teškim budalčinama.
Nisam pročitao šta se odnosi na one koji su napisali 'Slava mu'.
Koliko, uopšte, neko mora da bude stupidan da na takav način ekstrapolira svoje pozicije i emocije ka svim ostalim ljudima koji sa njim 'ne duvaju u istu tikvu'?
Spiridon Spiridon 09:08 23.12.2022

Re: Hvala za blog

Koliko, uopšte, neko mora da bude stupidan da na takav način ekstrapolira svoje pozicije i emocije ka svim ostalim ljudima koji sa njim 'ne duvaju u istu tikvu'?


Naravno da si i pravu. Evo npr. ti si poznat na blogu kao neko ko je uvek duvao u nešto posebno.
softelectronics_e softelectronics_e 09:40 23.12.2022

Re: Hvala za blog

Spiridon
Koliko, uopšte, neko mora da bude stupidan da na takav način ekstrapolira svoje pozicije i emocije ka svim ostalim ljudima koji sa njim 'ne duvaju u istu tikvu'?


Naravno da si i pravu. Evo npr. ti si poznat na blogu kao neko ko je uvek duvao u nešto posebno.

Ne žalim se!
I ne želim da u ovom blogu kažem tebi u šta bi ti trebalo da duvaš.
Ostaviću to za neku drugu priliku.
softelectronics_e softelectronics_e 09:59 23.12.2022

Re: Hvala za blog

angie01
kavo smo mi devijantno drustvo postali, da imamo potrebu da na vest o necijoj smrti ispisujemo neke gadosti, jer se nismo u necemu slagali sa pokojnikom, ili imamo neki animozitet prema njegovom miljeu ili nesto slicno, to je postalo skoro pravilo kod desnicara, ono moraju da pokazu gadjenje prema nekom ko im nista nazao nije ucinio, a ni nekom drugom, nije bitno sto ga ne poznaju, nemaju pojma ni o cemu o tom nekom, sem sto im se ne uklapa u idologiju, pa udri najstrasnije, makar na odru, da se opljune pre nego ga spuste u zemlju,...kakva neverovatna bedastoca i primitivizam,...neljudi na delu.

...ne razumem kako neko uopste stigne do takve potrebe,..ako ne osecas sucut-cuti,...to je minimum covecnosti.

Zašto je to osobina desničara?
A levičari o svojim oponentima pišu sve najbolje?
Ili šta?
Ono što meni nije jasno je zašto se iko svrstava u levičare ili desničare?
Zašto bi iko redukovao svoju ličnost na tako idiotske ravni?
I drugo - zašto se iko diči time što je levičar?
Šta tu ima afirmativno?
I zašto levičari imaju potrebu da stalno očekuju beskonačnu saglasnost 'publike' sa njihovim tlapnjama?
predatortz predatortz 10:04 23.12.2022

Re: Hvala za blog

kavo smo mi devijantno drustvo postali, da imamo potrebu da na vest o necijoj smrti ispisujemo neke gadosti, jer se nismo u necemu slagali sa pokojnikom, ili imamo neki animozitet prema njegovom miljeu ili nesto slicno, to je postalo skoro pravilo kod desnicara,


Kakva ljigavost! Na in memoriam blogu se obračunava, prilično primitivnim rečnikom, sa imaginarnim "desničarima", od kojih niko ružnu reč za pokojnog Dejana nije napisao.

Onda će da se prenemaže, kuka kako je ljudi "naskaču", skreće pažnju na sebe jer je drama kvin i svugde hoće da bude u centru pažne, makar i kao lažna žrtva i makar na blogu o preminulom čoveku.

I usraće post, zna to, ali je jače od nje...


gvozden1 gvozden1 10:06 23.12.2022

Re: Hvala za blog

da imamo potrebu da na vest o necijoj smrti ispisujemo neke gadosti

Misliš na potrebu da se baš u takvoj prilici ostrvi na frazu "laka mu crna zemlja" kojom se oprašta od pokojnog?

Baš je prava prilika za to, zar ne?
predatortz predatortz 10:23 23.12.2022

Re: Hvala za blog

odgovoricu ovaj put, da ne bi ostalo nerazjasnjeno u pogresnoj interpretaciji,...moja replika Spiri vezana je za bolesne komentare na Twitteru


pa ćeš zbog komentara na tviteru da zasvinjiš ovde?
sve braneći sećanje na čoveka sa kojim se nisam slagao, a za kog smatram da je bio gospodin, posipajući kofom govana neke samo tebi vidljive desničare sa tvitera, jer ih ovde nema...
predatortz predatortz 11:37 23.12.2022

Re: Hvala za blog

angie01
procitaj Spirin zakljucan blog, tamo ti lepo sve pise, ako uopste mozes da razumes preko svoje agende - njemu sam odgovorila, odhebi od mene.


Spirin zaključak je Spirin zaključak. Nikoga ne obavezuje, pa ni njega samog. I on može da ga promeni.

Pročitao sam Spirin post. Sa nekim stvarima sam saglasan, sa nekim ne, ali je to stvar lične percepcije.
Niti moja obavezuje njega, niti njegova obavezuje mene.


Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 11:48 23.12.2022

Re: Hvala za blog

Ribozom
Spiro, napisao si gore divan oprostajni blog.
Dejan je pisao odlicne price; knjige, nazalost nisam procitao.


Jeste, odlican tekst - ima jedna recenica koja je posebno vazna.

Sto se luzera tice koji su Dejana proglasavali za antisrbina (sic.) sl. njima je najveca kazna sto je on usao u srpsku kulturu.

Za Dejana nije bilo tabu tema i sa svim i svacim se znao sprdati i onda umeo da umetne neku blagu recenicu kad se ne ocekuje. Imao je takav odnos prema zivotu.
literatesa literatesa 15:40 23.12.2022

Re: Hvala za blog

Šta se ovo desilo, patriJote stigle na sahranu sa srpske strane familije? :)

Dobro, dečki, fino sam vam rekla da se pred njihovom kapelom ne izuva. :)


Nego, čovjek pucao u centru Pariza, da nije Spiridon dao sebi oduška? Eto dokle je došlo. :)


Spiridone, juče provedeš dan sa jednim malim psom i naveče zamjeriš ljudima zato što njima nepoznatom čovjeku pišu "laka ti zemlja" na Netu? Evo ja nikako da shvatim u čemu je štos. Nadam se samo da nije nešto oko onog "previše gradskog"? Nije dobro kad pričaju sve najgore o nekom, "laka zemlja" je još gore? Zanimljivo.


Zamalek mi se nije svidio, ljetos prelistam Estoril hajde kažem za klasu bolji, i pomislim da ću to prvom prilikom napisati kod Amike, prenijeti utiske. Od toga, vidimo, nema ništa.

Tiaga (odoljevam napisati j) nisam pratila u javnosti, ovde na blogu već je bio otišao (ostavio Angie samu, redarku na dernecima i sahranama), na Twitteru nisam ni znala da je aktivan, i da jesam ne bih ga pratila. Ljudi, saberite se.


Spiridone, očigledno ne poznaješ svijet pisaca ako ti smeta kontroverza. Porodica neka se oprosti od njega onako kako im srce nalaže, zar to nije dovoljno?

Sve: kao izreka, jedan prijatelj je malo, dva su previše.
U jednom čovjeku je sve.

Da li razumiješ šta govorim? Koliko je virtuelnost beznačajna ili lažna emocija, pažnja koju neko pridobije. Iskamči. Ili alat za debile da gledaju koliko je ko plakao, platio cvijet, ostavio lajk, srce, prigodnu riječ..

predatortz predatortz 17:35 23.12.2022

Re: Hvala za blog

bulaznjenja polusveta ne racunam),


Jedini polusvet ovde si ti.

Ja pa ja, čak i na na blogu posvećenom umrlom blogokolegi.

I tu bi da određuješ ko ga je "ispravno" tumačio, razmećući se drugaricom koja je znala pokojnika.
literatesa literatesa 18:11 23.12.2022

Re: Hvala za blog

Debil, zato i kreira negativce, patriJote, da bi se prikazala u najboljem svjetlu. Debil, ali nije za sažaljenje.
zoja444 zoja444 08:28 22.12.2022

tiagu

mir dusi.
softelectronics_e softelectronics_e 08:55 22.12.2022

Da!

Slava mu!
mlekac mlekac 09:51 22.12.2022

Tužno

I pretužno.
Večna mu slava!
Neues aus der Nachbarschaft Neues aus der Nachbarschaft 09:57 22.12.2022

...

Covek dobrog raspolozenja i uvek pun prica koje je znao pametno i duhovito da isprica i ispise. Nedostajace.



BRADINA

To je 1980 i neka. Tata je taman kupio škodu, i krenuli na more, porodično. Krećemo a još nije svanulo, jurimo da uhvatimo trajekt dok još ima iz Drvenika, da ne moramo da spavamo u kolima u luci, što nam se iks puta desilo. Idemo teški, natovarili na krov auta tučanu kadu, keva našla povoljno u Beogradu, plus naš prtljag za celo leto, Škoda natovarena kao kamila, brekće, prvo malo autoputem, pa Mačvom kroz sela gde su krive bandere, pa preko Drine, Sarajevo.
Ćale kaže: Ne ide loše ova škoda. Malo je ko traktor, ali izdržljiva. I vidi kako vuče, teški smo, pretovareni, a ona se ne buni.
Ručali negde u Bosni jagnjetinu, nastavljamo, to je stari put, što vijuga preko planina,
Tata pita: Šta je sledeće?
Ja pratim na mapi: Bradina pa Konjic.
Tata kaže: Ta Bradina je poslednji veliki uspon. Posle je više manje spuštanje. Znate da je u Bradini rođen Ante Pavelić?
Pita mama: Otkud to to?
Kaže tata: Negde sam pročitao.
Bradina je veliku uspon. Nismo stigli do pola, kad na cajgeru se upalila crvena lampica.
Kaže tata: Prokuvalo. Pretovareni smo. Izađite vi pa fino pešice, a ja ću da sačekam da se ohladi pa da vidim da isteram ovo sranje do vrha manje natovaren.
Kaže keva: Što ti? Mogu ja, a vi muški idite peške.
Keva ostane dole da hladi auto, upekla zvezda, a nas trojica polagano pešice, klaj, klaj, uzbrdo. Onoj strmini nikad kraja.
A tata hoda i mrsi sebi u bradu:
Jebala me češka, komunistička kola, da me jebala. I Bradina. I kada, gde ju j našla ovako tešku, dvesta kila ima? Kao da nema na Hvaru kada da se kupi, pa teglimo. Ma i kuća na moru, sve je to njena ideja. Umesto da idemo petnaest dana u hotel, gospodski, odmorio bih se ko čovek, a ovako stalno teglim nešto, po celo leto dirindžim, siđem uveče do mora da se operem od kreča i cementa. Šta je meni sve ovo trebalo, za koji moj?
A Pavelić?
Šta Pavelić?
On je baš odavde?
Ma jebo njega, govno ustaško.

dogodinedragosevac dogodinedragosevac 11:23 22.12.2022

rest in peace tiago

ne secam se vise kako je doslo do prepiske, ali me je on u ono doba kad su i komentari bili ograniceni nekako doveo na blog.

veliki pisac.

hvala ti dejane
gavros gavros 12:29 22.12.2022

Dejan

je sad već davne 2006. ili 2007. godine napisao jedan blog dosta emotivan o svom povratku u Beograd nakon toliko godina i sjećam se da me je tim tekstom dirnuo. Takođe sjećam se jednog njegovog vrlo uzbudljivog bloga o avionskom letu na kojem se našao i koji je mogao tragično da se završi. Volio sam njegove blogove i rado ih čitao. Nisam čitao kratke priče i romane ali njihovi uspjesi dovoljno govore za sebe. Na Tviteru sam ga pratio, nisam dijelio njegove stavove koji su iritirali mnoge da su evo, ružno je to primjetiti, pojedini tviteraši srećni što je otišao i to samo pokazuje koliko ljudi mogu biti grozni na tuđu tragediju.

Moje iskreno saučešće porodici i prijateljima.
pnbb pnbb 15:40 22.12.2022

Re: Dejan

jedan blog dosta emotivan o svom povratku u Beograd nakon toliko godina i

imam ga negde sacuvanog.. sad cu da probam da ga nadjem i okacim
pnbb pnbb 19:59 22.12.2022

Re: Dejan

evo ga

Ovih noći sanjam na srpskom
Dejan Stanković RSS / 27.05.2008. u 18:44
KOMENTARI: 38/ČITANOST: 11749/PREPORUKE: 8047/PREPORUČI/
27 Decembar, 2006

Dok se vraćam kući reku uvek prelazim kasno, negde iza ponoći. Put od aerodroma teče mirno sve do trenutka kada sa mosta ugledam osvetljen grad, a tada mi srce svaki put, bez razlike, preskoči; samo malo, tek da me opomene na svečanost prilike. Kroz varoš prođem razrogačenih očiju, zurim u zgrade i ono malo ljudi što ih u to doba ima na ulicama kao da sam prvi put ovde, kao da ovo nije jedini grad u kome svakoj ulici znam ime. I dok se srećem s Beogradom u naizgled mirnom meni jednako pršti vatromet, dok je grad uvek jednako ravnodušan. Beograd odavno nije moje stalno i jedino boravište a ja i dalje svaki svoj povratak najavljujem iseljeničkom: Idem kući.

U sobi je nekakav život, mlad i bujan, ostavio otisak kao fosilizirana paprat u sedimentu zemljine kore. Soba podseća na pećinu Lasko; na dvoranu unutar piramide, koju su jako, jako davno napustili živi stanovnici a opet je jasno da se tu nekada živelo. Kao arheolog, stupam i pažljivo, da ne pokvarim drevni red stvari, pokušavam da pročitam život jednog anonimnog studenta s kraja dvadesetog veka. Prisećam se njegovih navika, načina davnih vremena, kada je soba bila naseljena. Ovo mesto gde je nekada bilo moje stalno konačište, imuno je na vreme, zaštićeno neupotrebom i roditeljskom brigom, traje nedirnuto kao spomenik kulture.

Na zidu našarana pogača veli: Prelomite pametno. Na istom televizoru slika je ona ista, isprana, izbledela, samo su kanali drugi. U ormanu odevni predmeti iz druge epohe. Sećanja se javljaju nepozvana, izviru ispod devet jastuka vremena: nevezani i naizgled nebitni inserti iz bivše svakodnevice koji su ko zna zbog čega ostali zabeleženi u podsvesti i odatle nikada potisnuti. A u sobi je sve kao pre no što ću na leđa staviti ranac i otići, nesvestan da odlazim zauvek. Tog se trenutka jasno sećam: prozor je bio otvoren a sa ulice je dopirao miris pečenih paprika.

Svih ovih godina moja majka je tragove mojih poseta sistimetično pohranjivala u jednu fioku. Nekoliko upaljača, gomila raspar veša i odeće, papiri raznih vrsta: pozivi za neke prošle žurke, računi, vizitkarte, fotografije, nevažeće isprave, cedulje s ko zna čijim brojevima telefona, komadići pirinčane hartije. U gomili jedna relikvija, ručni rad pokojne bake s krasnopisanim uputstvom za upotrebu:

Sine, ovo sam vam sama uradila iako ne vidim baš najbolje. Čini mi se da je veoma lepo ispalo a i poslužiće da me se, sutra Bože zdravlja, po tome setiš. Rađeno je od najtanjeg konca i s najgolemijom jubavlju. Vrlo lepo stoji na poslužavniku, recimo kad se za slavu poslužuje žito. Tvoja staramajka.

Osećam se trulo, jer taj zalog goleme ljubavi nisam, onda kada sem obećao da ću, poneo u svoj novi život i stavio ga na poslužavnik? A baki sam rekao da jesam.

Pred spavanje, sadašnji ja, slomljen od puta, izaberem crni omot, iz njega izvadim izgrebani vinil, spustim iglu gramofona i pustim dugu i smirujuću stvar o tamnoj strani Meseca. Legnem u krevet na mesto nekadašnjeg sebe, ugasim svetlo i mirišem čistu posteljinu i udaljene arome nekakvih kiflica ili štanglica pečenih u čast mog dolaska. Onda konačno zaspim u uterusnom mraku. Sanjam na srpskom, snove koje je sanjao bivši ja, nečiji sin, ničiji otac, izdržavano lice koje ni u snu nije sanjalo šta će biti a šta nikada neće.
gavros gavros 20:14 22.12.2022

Re: Dejan

To je taj, hvala puno pnbb.

Vratio me u to veče kada sam ga prvi put pročitao u kuhinji u stanu u Banjaluci. Pomislio sam: "Ovaj Blog B92 mora da je sjajno mjesto, čim se OVAKVI tekstovi ovdje objavljuju." Baš me tada dirnuo, napisao sam mu to jednom u pp i uglavnom od tada ostao sam ovdje tolike godine, dao i neki svoj mali doprinos. Svakako redovno navratim da pročitam Blog B92 i dan danas. Hvala još jednom.
zoja444 zoja444 07:56 23.12.2022

Re: Dejan

meni je zao staramajke iz ove price.
screwdriver screwdriver 14:15 22.12.2022

Jbg

Baš mi je nekako prerano.
docsumann docsumann 15:02 22.12.2022

posljednji pozdrav


slava mu
hazar hazar 16:33 22.12.2022

Последњи поздрав

Покој му души. Баш прерано оде.
cmix909 cmix909 15:27 23.12.2022

Re: Последњи поздрав

hazar
... Баш прерано оде.

Da, ali osim kalendarskog trajanja vazne su i dimenzije iskustava (sirina i dubina, mozda i visina), a dobar pisac zna kako literatura, ne samo memoarska, moze da pomogne u tom pogledu, sto se vidi i po tome sto se on tek u cetrdesetim osmelio da pocne da pise; uzgred, sa svega cetrdeset su trojica velikana -- London, Alan Po i Kafka, bili primorani da prestanu. Evo, ovde, gde se umetnicko uzivanje ni ne pominje, izgleda da promasuju i najvecu korist od citanja, a to je dilatacija licnog vremena, naravno pod uslovom da se ne biraju knjige koje mogu da posluze samo njegovom ubijanju, makar njihova radnja bila smestena u vreme koje je za citaoca dalja proslost ili buducnost.
principessa_etrusca principessa_etrusca 17:06 23.12.2022

Re: Последњи поздрав

hazar
Покој му души. Баш прерано оде.

Прерано је отишао и ускратио нас за још књига које нико други неће умети да напише.

Штета.

Есторилу ме је привукла породична историја дела породице који је ратне године провео Португалији, па сам из прве руке слушала о догађајима и личностима које су описане у књизи, укључујући Душка Попова кога су знали од раније, и кога би замолили да на честим путовањима у Енглеску обиђе њиховог најстаријег сина који је из Лисабона отишао тамо на студије.

Роман ме није разочарао, напротив, уживала сам у свакој страници, и поклонила, ни сама не знам колико примерака.

Не разумем прашину која се подигла око личности писца, ни наивно очекивање да писац мора бити добар и моралан човек, и иначе по нашем укусу. Не мора, и често и није, али то у крајњој инстанци за читаоца уопште не треба да буде битно. Битно је да је ДТС добро писао.
mlatisa mlatisa 18:50 23.12.2022

Пријатно

Нисам пратио његов опус на Твитеру нити сам читао његове књиге, али његови текстови овде су ми пријали. Неки баш и нису, али у просеку док сам читао његове текстове осећао сам као да урањам у топлу воду која опушта и омамљује човека.

А што се тиче нас који смо претекли, можда се треба присетити Кјубрика:



amika amika 21:13 23.12.2022

Одакле сам била, више нисам

Испричаш једну, другу, трећу, па онда десету причу, и тај број почне сам од себе да расте а приче се уклапају, прожимају, некако постану једно и ти видиш да то више нису само приче. Ту је Лисабон, твој главни јунак, осунчан, леп, богат људима и догађајима, угнездио се под плаветнилом неба које је такво само над њим. Ту је приповедач, дошао с ових простора у неки други, западни свет и гледа га овде рођеним, тамо отвореним очима. Ту су многобројни ликови, неки давнашњи, неки врло модерни, а сви посебни, обликовани, живи на страницама романа као да сад седите негде на лисабонском углу и ћаскате. И ти схватиш да је пред тобом роман о једном граду и његовим становницима који иде, тече, читаш га, насмејеш се, па те обузме сета, мало се замислиш, па ти се осмех поново разлије лицем. Уживаш.

Тако је о свом роману Одакле сам била, више нисам[i][/i] писао Дејан Тиаго Станковић. И баш тако - уживаш. Један од ретких романа који ти уживање и животну радост унесе под кожу. Даје ти енергију и смиреност, као да те је неко моћан и вољен помиловао по глави, мада је питање јеси ли то заслужио. И успут заволите Лисабон, а још више његовог хроничара.
Штета, туга, жалост. Ако је смрт баш морала неког да узме, могла је да мало пробере, има заслужнијих за њу.

freehand freehand 10:21 25.12.2022

O mrtvima

... nikad ono što im nismo rekli dok su mogli da odgovore. Čini mi se da je to mera.
A čini mi se da su oni što zapišavaju sveže grobove i oni koji svoje veštačke suze smatraju ultimativnim opštim načinom i stavom - isti ljudi.
I nekako je karikaturalno opraštati se ovde od ljudi koji su blog napustili davno pre nego svet, i sve mi se čini uz onu repliku iz "Pantelijinog zaveštanja: "... ko je vas poznavao ni pakao mu neće teško pasti!"

P.S. Dejanu Tiagu Stankoviću da je laka crna zemlja.


softelectronics_e softelectronics_e 10:49 25.12.2022

Re: O mrtvima

freehand
... nikad ono što im nismo rekli dok su mogli da odgovore. Čini mi se da je to mera.
A čini mi se da su oni što zapišavaju sveže grobove i oni koji svoje veštačke suze smatraju ultimativnim opštim načinom i stavom - isti ljudi.
I nekako je karikaturalno opraštati se ovde od ljudi koji su blog napustili davno pre nego svet, i sve mi se čini uz onu repliku iz "Pantelijinog zaveštanja: "... ko je vas poznavao ni pakao mu neće teško pasti!"

P.S. Dejanu Tiagu Stankoviću da je laka crna zemlja.



Što reče Mile Dodik - aj' ne seri!

Šta bilo koga briga kako će bilo ko da ukazuje sećanje bilo kome?!
predatortz predatortz 10:58 25.12.2022

Re: O mrtvima

A čini mi se da su oni što zapišavaju sveže grobove i


Ja ih na ovom postu ne vidim.
Gospođa koja je obrisala svoje komentare tvrdi da ih ima na Tviteru, ali mi nije jasno što se sa njima obračunavala ovde.

Smatrao sam da je to glupo, te da su njene suze licemerne jer iz njih izbija "ja pa ja" stav.
Dejanu laka zemlja. Ma šta neko o toj frazi mislio, da li je glupa, nemaštovita,ili šta već, ona izražava saosećanje i nikako nije vređanje pokojnika.

I, da...

Slažem se da je opraštanje na ovom mestu sporno.

Dejan je izabrao da sa njega ode. Verovatno zbog nas, ovakvih kakvi smo.
Licemerno je da mi, takvi u njegovim očima, sada za njim naričemo.
Ako mu je neko od nas bio srcu drag, sigurno je našao način da sa njim bude u kontaktu mimo ovog mesta.

Takvi se, koliko sam primetio, ovde oglašavali nisu.





shmoo shmoo 11:39 25.12.2022

Re: O mrtvima

predatortz
Licemerno je da mi, takvi u njegovim očima, sada za njim naričemo.
Ako mu je neko od nas bio srcu drag, sigurno je našao način da sa njim bude u kontaktu mimo ovog mesta.
Takvi se, koliko sam primetio, ovde oglašavali nisu.


Ни ја се нисам до овог коментара овде оглашавао али не зато што познајем покојника него напротив зато што не знам ништа о њему.

Нисам прочитао ниједну његову књигу, нисам прочитао ниједан његов превод, а и не посећујем твитер.

Знам му само име и презиме. И надимак. Лице ми је познато, вероватно смо се у младости виђали по неким местима у овом граду (скоро смо иста генерација, '65, '64) али се упознали нисмо никада.

И неки људи које познајем лично помињали су ми да га читају (књиге, преводи, друштвене мреже) и то је све.

Од онога што је покојник написао прочитао сам само

пар блогова

и дописивао се са њим у

пар коментара

на Блогу Б92.

И зато контам да је онда боље да у свом незнању ћутим.

Обашка то што ми сваки ин меморијам блог на Блогу Б92 увек тешко падне и растужи ме без обзира какав је сам текст тог блога и да ли се ради о некоме с ким сам се мало боље упознао кроз дописивање овде или се ради о некоме кога нисам имао прилику да упознам боље дописујући се овде, па онда и избегавам да напишем коментар на таквим ин меморијам блоговима. Углавном ћутим на свим ин меморијам блоговима.

Немам ништа против да се нечији одлазак овде на Блогу Б92 обележи оваквим блогом, али углавном избегавам да било шта напишем испод уводног текста. Некако ми се не да... Када се неко упокоји, свака реч, моја или туђа, која се каже или напише, буде ми сувишна, непотребни вишак после свега што је било за живота покојника.

Овај коментар овде је један од ретких изузетака који само то потврђују.

softelectronics_e softelectronics_e 14:34 25.12.2022

Re: O mrtvima

shmoo
predatortz
Licemerno je da mi, takvi u njegovim očima, sada za njim naričemo.
Ako mu je neko od nas bio srcu drag, sigurno je našao način da sa njim bude u kontaktu mimo ovog mesta.
Takvi se, koliko sam primetio, ovde oglašavali nisu.


Ни ја се нисам до овог коментара овде оглашавао али не зато што познајем покојника него напротив зато што не знам ништа о њему.

Нисам прочитао ниједну његову књигу, нисам прочитао ниједан његов превод, а и не посећујем твитер.

Знам му само име и презиме. И надимак. Лице ми је познато, вероватно смо се у младости виђали по неким местима у овом граду (скоро смо иста генерација, '65, '64) али се упознали нисмо никада.

И неки људи које познајем лично помињали су ми да га читају (књиге, преводи, друштвене мреже) и то је све.

Од онога што је покојник написао прочитао сам само

пар блогова

и дописивао се са њим у

пар коментара

на Блогу Б92.

И зато контам да је онда боље да у свом незнању ћутим.

Обашка то што ми сваки ин меморијам блог на Блогу Б92 увек тешко падне и растужи ме без обзира какав је сам текст тог блога и да ли се ради о некоме с ким сам се мало боље упознао кроз дописивање овде или се ради о некоме кога нисам имао прилику да упознам боље дописујући се овде, па онда и избегавам да напишем коментар на таквим ин меморијам блоговима. Углавном ћутим на свим ин меморијам блоговима.

Немам ништа против да се нечији одлазак овде на Блогу Б92 обележи оваквим блогом, али углавном избегавам да било шта напишем испод уводног текста. Некако ми се не да... Када се неко упокоји, свака реч, моја или туђа, која се каже или напише, буде ми сувишна, непотребни вишак после свега што је било за живота покојника.

Овај коментар овде је један од ретких изузетака који само то потврђују.


Amin!
Goran Vučković Goran Vučković 14:50 25.12.2022

Re: O mrtvima

Slažem se da je opraštanje na ovom mestu sporno.

Dejan je bio kontroverzna ličnost, čudo da nema baš ni jedan kontra-blog

Ako mu je neko od nas bio srcu drag, sigurno je našao način da sa njim bude u kontaktu mimo ovog mesta.

Takvi se, koliko sam primetio, ovde oglašavali nisu.

A možda su poneki i bili u kontaktu sa njim na drugim mestima, ali su ipak došli da bace cvetić i ovde, gde su se upoznali.
predatortz predatortz 14:52 25.12.2022

Re: O mrtvima

Dejan je bio kontroverzna ličnost, čudo da nema baš ni jedan kontra-blog


Kontra-blog, na šta?
Na nečiju smrt?
freehand freehand 15:22 25.12.2022

Re: O mrtvima

Što reče Mile Dodik - aj' ne seri!

Valja primetiti - odlično se uklapaju citirani i onaj što citira. A i citat se podrazumeva.
freehand freehand 15:26 25.12.2022

Re: O mrtvima

Slažem se da je opraštanje na ovom mestu sporno.

Nisam rekao da je opraštanje ovde sporno - i autori i komentatori biraju šta će i gde da pišu. Ali jesam da mi rasprava deluje upravo kao otvaranje Pantelijinog testamenta i sahrana posle toga.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana