FUNNING BACK

odbrojavanje do Super Bowla...

 Raning bekovi su srce i duša američkog fudbala – bloger Džedaj

 Sjećate li se scene iz Gospodara Prstenova, iz bitke za Helmov Ponor, kad orkovi odluče da dignu odbrambeni bedem u vazduh tako što će mu pod kritičnu tačku - rešetku za podzemni odvod, postaviti eksplozivnu smjesu...

Nakon što je eksplozivni materijal postavljen u šupljinu, ka njemu se zatrčao jedan ork sa bakljom u namjeri da ga njome aktivira. Legolas pokušava da ga u tome spriječi sa nekoliko precizno odapetih strijela. Iako par puta pogođen u grudi, ork na trenutak zastaje, ali ne pada, već se posljedljnim naporom baca na eksploziv i - BUM! Tačdaun!!!
Ova scena je bukvalno transcedentirana iz američkog fudbala - ako firestarter-orka zamjenimo sa raning bekom, baklju sa loptom, strijele za protivničke defanzivce (Legolas tu dođe kao defanzivni kordinator), a rešetku podzemnog odliva (sa postavljenim eksplozivom) - End Zonom, dobijamo - klasičan napad trčanjem, samo fale reklame u pauzi.
U prošlom af blogu dotakli smo se toga kako napad trčanjem počinje sa blokovima koje formira ofanzivna linija. Linijaši se trude da izblokiraju protivničke defanzivce tako da omoguće raning beku inicijalni prodor.
Napad trčanjem počinje tako što nakon dobijene lopte od centra (pri izvođenju snepa) kvoterbek predaje loptu raning beku u ruke. Raning bek, mora da misli jednako brzo kao što i trči. Eventualni open koridor na liniji skrimidža  pojaviti 'e se samo na trenutak i zato odluku o izboru smjeru kretanja (trčanja) treba donositi sukladno hitro...

Postoje i druge varijante napada trčanjem. Recimo, bočni napad (prikazan na šemi iznad), kad RB u trku paralelno sa linijom skrimidža, preuzima loptu iz ruku QB-a, optrči skroz okolo linije i onda pokušva vertikalni prodor po boku. Ustvari šema napada postoji toliko mnogo da bi bilo besmisleno upuštati se u detalje. Ovdje ćemo se držati osnovnih stvari.
Dakle, nako što je prošao prvu liniju odbrane zaslugom svojih krupnih saigrača, RB ostaje sam u polju protiv druge i treće linije odbrane.
Drugu liniju odbrane čine središnji lajnbekeri. Oni se nalaze odmah iza defanzivnih linijaša spremni da zaustave eventualno propuštanje prve linije. Na tim pozicijama igrale su neke od največih zvjeri u istoriji NFL-a (Rej Luis, Dik Batkis, Derik Bruks, ...).Ako su raning bekovi srž af-a u napadačkom smislu, onda su lajnbekeri epitom za defanzivnu igru - brzina, snaga, eksplozivnost, agresivnost, mišići.
No, najbolje raning bekove ne mogu tek tako zaustaviti ni pokušaji obaranja (tekl-a) od strane ponajboljih lajnbekera. Sjetite se strijela sa Helmovog Ponora. A poslije lajnbekera, tu su i dva sejftija, kao posljednja linija odbrane.
Minuciozna nfl statistika bilježi osvojene jarde trčanjem do prvog kontakta (prva strijela) i osvojene jarde nakon prvog kontakta. Za ovo prvo je obično zaslužna o-linija, za drugi dio postignuća zaslužan je sam RB.
Iz svega navedenog, i sami već pretpostavljate kakvo fizičko čudo prirode mora biti neko ko igra u NFL-u na poziciji raning beka. U toj ulozi na terenu oprobali su se  neki od najbržih ljudi i najvećih atleta svijetu u svoje vrijeme.
Da budemo skroz terminološki korektni, postoje dva tipa raning bekova - Halfback i Fullback. Vratimo se začas na šemu rasporeda napada. Sada su HB i FB naglašeni žutom bojom.

Halfbek je ono što ljdui obično podrazumjevaju pod raning bekom - brz, agilan, neuhvatljiv.
Fulbek je obično zadužen za pravljenje blokova halfbeku, kao trčeća predhodnica, ili za kraće prodore kroz gusto postavljenu odbranu. On je snažniji, teži od halfbeka, nešto manje brz, alI teškozaustavljiv.
U napadu dodavanjem, fulbek je odlična dodatna protekcija za kvoterbeka.

Prodori najboljih raningbekova mogu se porediti s vrhunskim driblinzima u fudbalu. Po stilu, a ne po uspjesima, to bi izgledalo nekako ovako: Beri Snajders bi bio ekvivalent Mesiju, Džim Braun - Ronaldo Zuba, Valter Pejton - Pele (Krojf?)...ok, vjerujem da neko drugi to ne vidi baš tako, do nikako, al ono što kanim kasti je da je AF dosegao neke od svojih performancing vrhunaca u legendarnim prodorima već pomenutih ikona NFL-a.
Kao posbeno postignuće za RB-ove smatra se granica od 2000 osvojenih jardi u sezoni. Do sada su tu elitnu granicu uspjela doseći osmorica raningbekova - OJ Simpson (taj! štaviše, ostvario je to u sezonu od 14 kola, 1973. u Bafalo Bilsima), Erik Dikerson (1984. u dresu LA Remsa, s rekordom koji i danas važi - 2105 pretrčanih jardi), Beri Senders (1997. Detroit lajonsi, igrao samo u 14 utakmica), Terel Davis (1998. Denver Bronkos), Džamal Luis (jedini fulbek na listi, 2003, Baltimor Rejvens), Kris Džonson (2009. Tenesi Tajtansi), Adrian Piterson (2012. Minesota vajkings. Drugi na listi sa 2095 jardi)), Derik Henri (2020. Tenesi tajtansi)
Tu su još i mnogi drugi velikani, Gejl Sajers, Bo Džekson, Emit Smit, Maršal Fauk, Erik Kembl, LaDanian Tomilson, Maršon Linč,...i ima još, al više o perosnalnim favoritima možemo u komentarima.

Ni današnja scena ne oskudjeva moćnim raning bekovima - Nik Čab, većpomenuti - Derik Henri, Mekefri, Barkli, Senders, Tejler, Kuk...

S evolucijom igre i uloga raningbekova se promjenila. Danas je akcenat na efikasnosti. Trkački stil poput Sajerosvog iz 70-tih, gdje bi on trčao po cijelom terenu desetak i više sekundi , vješto izbjegavajući višestruke pokušaje teklovanja od strane protivničkih igrača (pandan Šekularčevim besomučnim driblinzima), ili pak Eik Kembelovog (raw power, sa previše kontakta), danas je obesmišljen individualnim kvalitetima defanzivnih igrača, apgrejdovanim intezitetom i brzinom igre u globalu, defanzivnim šemama i so on, i so down. I Sejers i Kembel bi završil na listi povrijeđenih igrača nakon prva dva kola
Takođe, kao što se od igrača u NBA traži da prošire spektar svog djelovanja na terenu, pa tako centri šutiraju trojke, od raningbekova se danas očekuje da mogu da uhvate kratke i srednje pasove u napadu dodavanjem.
Bilo je toga i ranije, Volter Pejton je mogao i da hvata i da baca (postizao TD na sve moguće načine) preko po terena.

Za ovako prominentu poziciju u igri, kao što je raning bek, pitanje najboljeg svih vremena se dodatno potencira. Dakle - Ko je najbolji raning bek u historiji NFL-a? Ko je faking GOAT?

Džim Braun jedini ima karijerni prosjek od 100+ jardi po utakmici. Vrijeme njegove dominacije tokom 50-tih i 60-tih može se porediti s Čembrlentovom dominacijom u NBA. Jednostavno bio je toliko fizički superioran, kao da je došao iz budućnosti.
Emit Smit i dalje drži rekord u ukupno pretrčanim jardim - 18 335.
Ipak, među poklonicima igre, opšteprihvaćeno mišljenje je da je Beri Sanders najbolji ikad. Nažalost, svoju impozantnu igračku karijeru proveo je u Detroit Lajonsima koji nikako nisu uspjevali da oko njega oforme tim s šampionskim kvalitetom i ambicijama.
Za razliku od njega, Emit Smit je, u isto vrijeme, uz jednu od najboljih ofanzivnih linija u istoriji NFL-a, osvojio 3 Super Bowla sa Kaubojsima i produžio svoju karijeru do rušenja Pejtonovog rekorda.

Za očekivati je da igra trčanjem bude bitan faktor u ovonedeljnom Super Bowlu. Što ser Iglsa tiče tu leži njihova kolektivna moć, dok za Čifse ona je neophodna opcija u miksanju napada i uklanjanju dijela pritiska i fokusa odbrane sa Mahomsa.

I zato - Run, Igls, run!