Imao sam osam, devet godina kada sam počeo da gutam knjige! Čitao sam Idiota, Braću Karamazove, Madam Bovari, Kiše dolaze, Čiča Gorio, Jadnici... Kasnije kada sam odrastao morao sam ponovo da ih čitam i da razumem o čemu se u njima radi. Do dana današnjeg nisam prestao da čitam i otkrivam nove pisce iz svih krajeva sveta. Iako imam ogromnu biblioteku, učlanio sam se u gradsku biblioteku i redovan sam u uzimanju knjiga. Mnogo toga sam naučio i saznao iz knjiga koje sam pročitao, nikada mi nije dosta! Zanimljivo je da sam u nekim knjigama nalazio sopstvene stavove i mišljenja zapisana pre četrdesetak i više godina, što još jednom potvrđuje moj stav da slučajnost ne postoji u neverovatnom Kosmosu. Ne želim i neću da vam držim predavanje o knjigama i čitanju. Ko želi da čita, čitaće, ko nije zainteresovan, neće.
Pada mi na pamet spaljivanje knjiga. Stpaljivani su i ljudi ali i knjige. Kako reče ruski pjesnik Josif Brodski: Postoji veći zločin od spaljivanja knjiga. Jedan od njih je ne čitati ih.
Sasvim je normalno početi od Aleksandrijske biblioteke, najveće biblioteke antičkog sveta. Osnovana je početkom 3 veka pre nove ere od strane kraljeva iz dinastije Ptolomeja.Organizator i duhovni pokretač je bio Grk Demetrije iz Falerona. Tokom postojanja biblioteke upravnici su bili izuzetni naučnik i književnik Zenodot iz Efesa, pesnik i gramatičar Likofron iz Halkisa, filolog Aristarh sa Samotrake…
Izgradnju velikog grada na ušću Nila sa ostrvom Faros predložio je još veliki Homer. Njegovu ideju je prihvatio i naredio izgradnju Aleksandar Veliki. Aleksandar je naredio i gradnju velike biblioteke a grad je nazvao po sebi Aleksandrija i proglasio ga glavnim gradom Egipta. Dolaskom Aleksandra u Malu Aziju, Palestinu, Egipat, Mesopotamiju, Avganistan, Pakistan, došli su i grčki jezik, grčka znanja i grčka kultura. Svi ovi narodi su se počeli mešati i intelektualno obogaćivati I vremenom izgradili helenističku kulturu. Aleksandrija je postajala sve privlačnija za naučnike iz Grčke I drugih delova sveta. Gradnju Biblioteke je započeo Ptolomej I Soter a nastavio Ptolomej II Filadelf. U holovima su bile police za držanje rolni papirusa. Iznad rolni je stajao natpis: Mesto za lečenje duše. Inicijalno, Veliku Biblioteku je organizovao Demetrije Faler, Teofastov učenik. Biblioteka je čuvala radove najvećih mislilaca antičkog vremena. Među onima koji su posećivali Aleksandrijsku Biblioteku bili su i slavni Euripid, Euklid i Aristotel. Na opštu civilizacijsku žalost, gotovo sva ta dela zauvek su uništena u velikim požarima.
Broj papirusa u Biblioteci razni izvori navode različito. Jedni izvori kažu da ih je bilo 700.000, drugi tvrde da ih je bilo 500.000 ili 600.000 hiljada. Karl Segan navodi da ih je bilo 1.000.000.
Prvi upravnik Biblioteke je bio Zenodom iz Efesa, izvršio je organizaciju fonda I uveo alfabetski redosled.
Nasledio ga je Kalimah iz Kirene, njega Apolonije sa Rodosa, zatim je došao Eratosten pa Aristofan iz Bizanta I najzad Aristarh iz Samotrake.
Smatra se da je Cezarova vojska 7- me godine pre nove ere uništila glavni deo Biblioteke.
Ubrzo nakon što je hrišćanstvo postalo državna religija Rimskog carstva, car Teodosije Nređuje spaljivanje svih paganskih hramova. Tada hrišćani na čelu sa Aleksandrijskim patrijarhom Teofilom spaljuju Aleksandrijsku Biblioteku.
Kada je muslimanska vojska osvojila Aleksandriju 642 godine nakon što je porazila vizantijsku vojsku u bici kod Heliopolisa, komandant je upitao kalifa Umara šta da rade sa bibliotekom. Ovaj dao čuveni ofgovor: One su ili u suprotnosti sa Kuranom što znači da su jeres ili se slažu sa njim, što znači da su suvišne.
Razloga za spaljivanje knjiga je mnogo. Obično su ideološke, religijske i političke prirode. Ovaj običaj kao što se da videti iz prethodnog, void korene iz daleke prošlosti I znak je potpune netolerancije prema drugačijem mišljenju.
Knjige su skup ideja, vjerovanja, znanja i svjedočanstva su određenog vremena, pa nije čudno ni to da su biblioteke i kulturni centri bombardovani i spaljivani u mnogim ratovima širom svijeta – jer se na taj način brisalo pamćenje jednog naroda. Brisao se njihov kulturni identitet.
Ipak, najčešći razlog za spaljivanje knjiga je bila politička i religijska cenzura.
Najstarija spaljivanja knjiga
612. godine p.n.e. Vavilonci i Skiti su pokorili asirsku prestonicu Ninivu i spalili biblioteku kralja Ashurbanipala. Delo grčkog filosofa Protagore o bogovima bilo je spaljeno javno na ulici jer je okarakterisano kao bogohuljenje.
Rimski car Dioklecijan je 302.godine n.e. započeo svoj progon hrišćana u okviru koga je spaljivao agnostike i njihova djela, kao i hrišćane i njihove svete spise.
Katolička crkva je u srednjem veku, ne jednom, javno spaljivala Talmud (jevrejsku svetu knjigu). Španska inkvizicija na čelu sa Tomasom de Torkemade često je spaljivala nekatoličku literaturu.
Spaljivani su svi jeretički spisi zajedno sa svojim vlasnicima. Ovaj mračni period istorije je poznat po spaljivanju vještica, ali i naučnika poput Đordana Bruna.
Nacističko spaljivanje knjiga je bila prava kampanja koju je vodila Njemačka studentska unija. Cilj je bio spaljivanje svake literature koja je bila suprotna nacističkim načelima. Kampanja je trajala od 1919. do 1945. Uništavane su knjige, časopisi i ostali pisani materijal čiji su autori bili Jevreji, socijalisti, komunisti, anarhisti, liberali… Spaljivana su djela Marksa, Alberta Ajnštajna, Bertolta Brehta, Sigmunda Frojda, Eriha Marije Remarka…
Spaljena su i djela njemačkog jevrejskog pesnika Hajnriha Hajnea koji je mnogo ranije pisao:
Tamo gde se spaljuju knjige, spaljivaće se i ljudi.
Autori koji su spaljivali svoja dela
Autocenzura je ponekad najstroži oblik cenzure. Postoji niz autora koji su sami spaljivali svoja dela jer nisu bili zadovoljni svojim radom.
Tako je Gogolj spalio drugi deo Mrtvih duša i još neka svoja neobjavljena dela. Mihail Bulgakov je spalio prvu verziju romana Majstor i Margarita, a zatim napisao rukopisi ne gore. Italijanski komediograf Karlo Goldoni je spalio svoju tragediju Amalsunta zbog loše kritike. Franc Kafka je tražio od svog prijatelja da nakon njegove smrti spali celu njegovu zaostavštinu, a veliki deo toga je spalio i sam.
Spaljivanje knjiga danas
Ako ste pomislili da je ovaj tip cenzure daleko iza nas, varate se. Nedavno je na društvenim mrežama odjeknula vest da su poljski sveštenici spalili određene knjige u gradu Gdanjsku, na sjeveru Poljske.
Između ostalih, reč je i o ultra popularnoj seriji Harry Potter knjiga. Razlog za spaljivanje je magijski sadržaj koji se kosi sa hrišćanskim učenjima.
Preporučujem vam knjigu “Farenhajt 451” Reja Bredberija koja govori o temi spaljivanja knjiga ili pogledajte fantastičan film snimljen na osnovu knjige.
I na kraju ali ne manje važno! Iz nastavnih programa i lektire sada samostalnih država bivše nam Jugoslavije, izbačen je ogroman broj kvalitetnih pisaca!