Postoje u istoriji društva, nacije, porodice, individue... dogadjaji posle kojih više ništa ne može biti isto.
To se ovih dana i besanih noći dešava Srbiji. Duže od 3 decenije sa svih strana, od medija i skupštinskih govornica, pa preko knjiga, filmova, škole, univerziteta... do porodičnih okupljanja, širi se otrovni zadah mržnje!
Mrzi Hrvate, mrzi Albance, mrzi Bosance, mrzi drugačije Srbe, mrzi, samo mrzi. Toliko protraćenih godina zaglibljenih u fekaliji zvanoj mržnja, zapišanoj tabloidnim i pinkoidnim „happy" nasiljem! I onda je jednom moralo sve da pukne!
Reke gradjana na ulicama Beograda, koji evo već treću sedmicu uporno i dostojanstveno i to pre svega sebi, svojoj deci i unucima, pa onda i svima drugima, pokazuju i dokazuju da uprkos svemu nisu podlegli virusu mržnje i opakoj bakteriji zvanoj nasilje, zapravo su retki preostali optimisti. Oni još uvek misle da se od ove države i od ove teritorije može napraviti neko normalno mesto za život i za rad, kao i za vaspitavanje i obrazovanje potomstva.
Po meni, ovo hrabro i prkosno gradjanstvo predstavlja veliki deo neemigriranog stanovništa Srbije. Ne zaboravimo da se tokom proteklih 20 godine iz Srbije iselilo 14% njenog stanovništva!!!
U proseku, izmedju 30 i 60 hiljada gradjanki i gradjana Srbije odlazilo je svake godine u normalne, uredjene države Evrope i sveta, kako bi tamo svojoj deci obezbedili i omogućili bolji život.
Pa šta hoće taj silan majski svet na ulicama i mostovima prestonice Srbije?
Hoće da živi i da radi ovde slično, ako ne i isto kao u Sloveniji, Austriji, Nemačkoj, Danskoj, Holandiji, Švedskoj, Norveškoj...
Hoće pravnu, sredjenu, demokratsku državu, gde je vlast servis gradjanstva, a ne obrnuto.
Hoće režim koji ujedinjuje, hoće institucije koje slede struku i zakon, a ne aktuelnu vlast, hoće slobodne, profesionalne, objektivne medije, a ne propagandu i bezočno širenje laži.
Kao što sam već više puta i javno i privatno zastupao, tokom protekle 3,5 decenije svaki režim u Srbiji je vladao oko 12 godina, da bi se potom sam od sebe urušio, jer je iznutra satrulio od kriminala i korupcije.
I aktuelnom režimu se približava 12. godina vladanja, pa ne treba biti mnogo vidovit u predvidjanju epiloga.
Ako gradjanstvo Srbije bude sledilo odlučnost i mirnoću beogradskih hodajućih protesta protiv nasilja, sa veoma preciznim i jasnim zahtevima, cena odlaska aktuelnog režima u istoriju biće podnošljiva.
Ne ulicama i mostovima, već glasačkim kutijama!