Ovih noći sanjam na srpskom

Dejan Stanković RSS / 28.05.2008. u 00:44

27 Decembar, 2006

Dok se vraćam kući reku uvek prelazim kasno, negde iza ponoći. Put od aerodroma teče mirno sve do trenutka kada sa mosta ugledam osvetljen grad, a tada mi srce svaki put, bez razlike, preskoči; samo malo, tek da me opomene na svečanost prilike. Kroz varoš prođem razrogačenih očiju, zurim u zgrade i ono malo ljudi što ih u to doba ima na ulicama kao da sam prvi put ovde, kao da ovo nije jedini grad u kome svakoj ulici znam ime. I dok se srećem s Beogradom u naizgled mirnom meni jednako pršti vatromet, dok je grad uvek jednako ravnodušan. Beograd odavno nije moje stalno i jedino boravište a ja i dalje svaki svoj povratak najavljujem iseljeničkom: Idem kući.

U sobi je nekakav život, mlad i bujan, ostavio otisak kao fosilizirana paprat u sedimentu zemljine kore. Soba podseća na pećinu Lasko; na dvoranu unutar piramide, koju su jako, jako davno napustili živi stanovnici a opet je jasno da se tu nekada živelo. Kao arheolog, stupam i pažljivo, da ne pokvarim drevni red stvari, pokušavam da pročitam život jednog anonimnog studenta s kraja dvadesetog veka. Prisećam se  njegovih navika, načina davnih vremena, kada je soba bila naseljena. Ovo mesto gde je nekada bilo moje stalno konačište, imuno je na vreme, zaštićeno neupotrebom i roditeljskom brigom, traje nedirnuto kao spomenik kulture.

Na zidu našarana pogača veli: Prelomite pametno. Na istom televizoru slika je ona ista, isprana, izbledela, samo su kanali drugi. U ormanu odevni predmeti iz druge epohe. Sećanja se javljaju nepozvana, izviru ispod devet jastuka vremena: nevezani i naizgled nebitni inserti iz bivše svakodnevice koji su ko zna zbog čega ostali zabeleženi u podsvesti i odatle nikada potisnuti. A u sobi je sve kao pre no što ću na leđa staviti ranac i otići, nesvestan da odlazim zauvek. Tog se trenutka jasno sećam: prozor je bio otvoren a sa ulice je dopirao miris pečenih paprika.

Svih ovih godina moja majka je tragove mojih poseta sistimetično pohranjivala u jednu fioku. Nekoliko upaljača, gomila raspar veša i odeće, papiri raznih vrsta: pozivi za neke prošle žurke, računi, vizitkarte, fotografije, nevažeće isprave, cedulje s ko zna čijim brojevima telefona, komadići pirinčane hartije. U gomili jedna relikvija, ručni rad pokojne bake s krasnopisanim uputstvom za upotrebu:

Sine, ovo sam vam sama uradila iako ne vidim baš najbolje. Čini mi se da je veoma lepo ispalo a i poslužiće da me se, sutra Bože zdravlja, po tome setiš. Rađeno je od najtanjeg konca i s najgolemijom jubavlju. Vrlo lepo stoji na poslužavniku, recimo kad se za slavu poslužuje žito. Tvoja staramajka.

Osećam se trulo, jer taj zalog goleme ljubavi nisam, onda kada sem obećao da ću, poneo u svoj novi život i stavio ga na poslužavnik? A baki sam rekao da jesam.

Pred spavanje, sadašnji ja, slomljen od puta, izaberem crni omot, iz njega izvadim izgrebani vinil, spustim iglu gramofona i pustim dugu i smirujuću stvar o tamnoj strani Meseca. Legnem u krevet na mesto nekadašnjeg sebe, ugasim svetlo i mirišem čistu posteljinu i udaljene arome nekakvih kiflica ili štanglica pečenih u čast mog dolaska. Onda konačno zaspim u uterusnom mraku. Sanjam na srpskom, snove koje je sanjao bivši ja, nečiji sin, ničiji otac, izdržavano lice koje ni u snu nije sanjalo šta će biti a šta nikada neće.

 

27 Maj, 2008

 Došao sam pre neki dan u Beograd. Posle dužeg vremena. Hteo sam nešto da napišem. I počeo sam. A onda mi se dogodio Deja vu i napisao sam nešto gotovo isto kao od pre godinu i po. Jednako potetično i jednako iskreno. Obrisao sam napisano i ponavljam staro. Skoro sve stoji. 



Komentari (38)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Ivan Čikarić Ivan Čikarić 01:12 28.05.2008

Povratak

Dobro dosao...
Vlasta Vlasta 01:19 28.05.2008

Ma, di ti?

Sećam se ovoga...Oćemo slaviti?
pachule pachule 01:24 28.05.2008

ih

Dejane, sto si me nesto rastuzio. Ja nisam daleko odmakla od kuce, samo do fakulteta, mada ne znam da li cu i kada cu nazad. I sad mi se jedu kiflice. I stanglice. I pecene paprike. I prebira mi se po fiokama.

Jos jednom dobro dosao :)
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 01:47 28.05.2008

Beograd

Dugo sam imala ovakve "vatrometske" misli uz lupanje srca i na samu pomen imena Beograda, a da ne pricamo o viszijama prelaska mosta, ali nesto u zadnje vreme mi je kao puklo: nema vise. Sve mi je sve jedno.
Palilula Palilula 03:22 28.05.2008

Snovi na Srpskom

Dejane,


I mene si rastuzio.

Evo mene za koju nedelju, pa cu i ja da sanjam na Srpskom.

Deo nekadasnje mene se ipak vrati kad dodem, ali normalno samo mali deo. Jako je mnogo vremena proslo i tek kad dodem vidim koliko sam se promenila. Uvek uzivam u svakoj sekundi provedenoj u Beogradu.

Lepo se provedi,

Pozz. iz Amerike
marta l marta l 04:07 28.05.2008

ja, ko zna ciji deda

Sanjam na srpskom, snove koje je sanjao bivši ja, nečiji sin, ničiji otac, izdržavano lice koje ni u snu nije sanjalo šta će biti a šta nikada neće

eh, a onda jednom kad nema vise ko da pece stanglice i kiflice sve te snove i mirise i glasove iz druge sobe u pola glasa da te ne probude i andrmolje iz fioka i SVE moras da spakujes u neke kutije, jer ne mozes nista da bacis.

Kad budes ko zna ciji deda, ostaje most i osvetljeni Kalis. To ce zajedno sa nama u neku kutiju, kad dodje vreme....
Nevenana Nevenana 07:20 28.05.2008

Hvala Vam Dejane

za ovaj divan, predivan tekst. Mislim da ne postoji covek koji ovo nije makar nekad osetio.

Zelim Vam da se jos jako dugo vracate u Beograd i preporuka.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 07:22 28.05.2008

da, secam

se ovog teksta. izuzetno dirljiv i
meni licno jedan od najboljih tekstova
(ikad!) na ovom portalu
sara99 sara99 07:36 28.05.2008

Prva reakcija

je bila , ja ovo znam
prelepo i tuzno... za koju nedelju precicu i ja taj most...
Uzivajte u snovima na srpskom....
pozz iz Austrije
Djole Djole 08:15 28.05.2008

One of my favourites

Jedan od mojih omiljenih postova A ti omiljeni su obicno pisani bas oko Nove godine, ne znam zasto je tako. Ja sam tada obicno kod kuce, i "sanjam na srpskom".
Bez obzira sto postoji u arhivi, lepo je videti ga i procitati ponovo.
Macak Macak 09:11 28.05.2008

Re: One of my favourites

TROL

Djole, kad pomenu Novu godinu, da ti se zahvalim na pozdravima od Djere iz tog perioda. Znam da ima tome...ali, dugo nas nije bilo:)
Djole Djole 12:43 28.05.2008

Re: One of my favourites

Ej bre pa gde si ti ... Ja se razmisljao da te pojurim po nekim blogovima gde sam video da se javljas, ali na kraju se predomislih
Nema na cemu - a svake godine (za Novaka) mi se desi da sretnem nekoga na koga pre toga mislim. Ovog puta je to bio Djera, i to zbog tebe.
Inace, blogovi oko Novaka - i Milan je svoj najbolji postavio 2/1 ove godine :)
ivana23 ivana23 08:20 28.05.2008

***

Giant Giant 08:22 28.05.2008

Zaista, dobro dosao Shaco

Ovo ti je Shaco legendarni text...."stvarno najbolje"....A sad cabrioletom koji ćeš izparkirati iz garaže - pravac Silicon Valley ili Njegoseva...
vishnja vishnja 08:28 28.05.2008

cudno,

ja sam ovaj tekst procitala pre tri dana :)
Macak Macak 09:19 28.05.2008

Deja vu Deja vu-a

Da... tacno kako si opisao.
Kad mene pocnu da pritiskaju emocije i secanja, ja odmah napadnem kontraargumentima - zasto vise nisam tamo gde sam bila. Onda mi je, kao, lakse. Ma da...

p.s.
Hvala svima na pozitivnim komentarima. Nedavno je na slicnu pricu objavljenu u Politici stiglo mnostvo malicioznih i zajedljivih komentara. Valjda je i sastav blogera takav...
evolucija evolucija 09:48 28.05.2008

Re: Deja vu Deja vu-a

Macak
Kad mene pocnu da pritiskaju emocije i secanja, ja odmah napadnem kontraargumentima - zasto vise nisam tamo gde sam bila. Onda mi je, kao, lakse.

Kad mene pritisnu ovakvi osećaji, ja dođem do Beograda, provedem tu nedelju dana, posmatram sve oko sebe i onda sam opet sretan da ne moram više da živim tu, da imam neku drugu mogućnost...
Jelena Milić Jelena Milić 09:23 28.05.2008

kapiram

da je nekad tesko

al mi sto smo stalno ovde, kad udjemo u fazu da ne sanjamo...nije ni to lako
mariopan mariopan 09:57 28.05.2008

Re: kapiram

Eh...

A sa ove strane tuge zive neke majke koje ulaze u te sobe, povremeno, da udahnu vazduh koji su disala njihova deca, da otvore ormane, obuku neku jaknu pa se same zagrle, onako, da osete kako je posledji zagrljaj izgledao, da sve one sitnice po fiokama premetnu preko ruku, kao da ce da bace, i sta ce sve to tu godinama, onda sve vrate.....i cekaju da dodje dan da kuca zamirise na pitu od jabuka.....i dete kaze na polasku "Idem kuci"...i malo je zaboli...ali nista.....procice to...uvek prodje do sledeceg vidjenja, od jednog do drugog, tako sada merimo vreme.....
Dobrodosao kuci ))
Spiridon Spiridon 11:26 28.05.2008

Re: kapiram

mariopan
Eh...A sa ove strane tuge zive neke majke koje ulaze u te sobe, povremeno, da udahnu vazduh koji su disala njihova deca, da otvore ormane, obuku neku jaknu pa se same zagrle, onako, da osete kako je posledji zagrljaj izgledao, da sve one sitnice po fiokama premetnu preko ruku, kao da ce da bace, i sta ce sve to tu godinama, onda sve vrate.....i cekaju da dodje dan da kuca zamirise na pitu od jabuka.....i dete kaze na polasku "Idem kuci"...i malo je zaboli...ali nista.....procice to...uvek prodje do sledeceg vidjenja, od jednog do drugog, tako sada merimo vreme.....Dobrodosao kuci ))



uvek kada slecem u Beograd i prolazim kroz onaj hodnik koju gleda na cekaonicu punu onih koji odlaze, trudim se da ne gledam njihova lica. Ucine me tuznim.

Kada odlazim, uloge se menjaju. Iz cekaonice gledam one koji pristizu i njihova vedra i nasmejana lica.

Vremenom covek ukapira da je to normalno i da se ne treba previse prepustati emocijama. Ni lepim ni ruznim.

spi
mariopan mariopan 12:16 28.05.2008

Re: kapiram

Spiro, bas tako...i nije to stalno, samo ponekad kad procitam ovako lepu pricu....zivot je to..malo slatko malo gorko...tu je tehnika , ne moze da omane, sve mama naucila i nove reci...ICQ Skajp.....nije to tako strasno..proleti zacas))))))
vishnja vishnja 12:28 28.05.2008

Re: kapiram

sve mama naucila i nove reci...ICQ Skajp....

da te ne znam, mislila bih da si moja mama :)))

moja deca imaju nedostajuceg ujku, a kad dodje, razgrabe ga svi - veeeelika familija.
onda se mama jednom dosetila pa na pocetku napravila zurku, da se to vidjanje obavi odjednom.... e onda su narednih dana svi opet dolazili sa tekstom " u onoj guzvi ne stigosmo ni da se ispricamo...."

tako da - ujka i kad je tu, nije tu. a ne mogu da ga dovucem na blog. nesto nece :(
mariopan mariopan 12:43 28.05.2008

Re: kapiram

vishnja
sve mama naucila i nove reci...ICQ Skajp....

da te ne znam, mislila bih da si moja mama :)))

moja deca imaju nedostajuceg ujku, a kad dodje, razgrabe ga svi - veeeelika familija.
onda se mama jednom dosetila pa na pocetku napravila zurku, da se to vidjanje obavi odjednom.... e onda su narednih dana svi opet dolazili sa tekstom " u onoj guzvi ne stigosmo ni da se ispricamo...."

tako da - ujka i kad je tu, nije tu. a ne mogu da ga dovucem na blog. nesto nece :(

A mi to stalno radimo , evo sad sam sinu poslala Hilarijusa da mu se malo smeje i da vice.. "ne cujem te, na na na :)))"..sad je bio dvaput od nove godine a mi se nismo ispricali od guzve...pa naknadno imamo valjda svaki dan po koju rec...i kad nesto zabrljam na kompu onda internet telefon u ruke pa uputstva sta da stisnem i gde ))) Smesno i malo zabavno, moja generacija se time nije bavila sad me ne skida niko sa kompa kaze sin udarice mi zabranu kao deci sto je...ali sreca pa je daleko.)))
Zeks Zeks 10:59 28.05.2008

Dobro nam dosli,svi bivsi i sadasnji u...

....stari,tugom pisani spomenar...
jesen jesen 12:01 28.05.2008

Ovo je ..

..moj omiljeni post.....super sto si ga ponovio pa da procitaju i novi blogeri...
Jelica Greganović Jelica Greganović 12:35 28.05.2008

Aaaaa,

doći ćeš ti...popričaćemo mi malo o ovim zazubicama...
Черевићан Черевићан 13:12 28.05.2008

однекамо паузнано,

вазда човека такне покрајевима одживаца, носталгија је то шта ли? асвесни смо да смо у пролазу ,јер кад једном усвет кренеш, написа песник Антић +, немој више да се враћаш - jer неће никад више бити ко пре . . .
подугосам и сам ван окружења у којем трајах > одпо века и зачуђујуће ми било , ово ново , ме асимилирало сам тако и данас кад ми се десе снови ја се ујутру ништа несећам јер . . сањах на језику овдашњем или другим нематерњим које научих ,ал ние то то. само снови на српском су . . они прави.мисим,занас отамоштосмо.

у текстуВам уживах , г Stanković -у , што је ред евидентирати.
Ribozom Ribozom 14:38 28.05.2008

4 godina

... nisam bio u matici. Da li mi nedostaje? Sta? Kako?
Popricati na srpskom je moje trenutno najvece zadovoljstvo. Nemogu se setiti nekih reci...sve cesce.
Cak mi i zavaravanje da sam se adaptirao vise ne pali kod mene. Sanjam mirise...u snovima mi zgrade gube eksterijer. Zaboravljam. U telefonu mi duzi spisak 'stranih' imena od 'domacih'. Za sada vise trosim na 'domace', ma koji oni bili.
Pusti rat, novac ili neki drugi razlog koji smo nasli u dzaku s razlozima.
Filip2412 Filip2412 14:45 28.05.2008

otrovao si ga

Uvek me je neka panika hvatala od pomisli da ostarim u mestu rodjenja, da se sjedinim sa svim onim ulicama i zgradama; zagusljivo, miris ustajale vode... kao da provedes ceo zivot neotpakovan, bez imalo radoznalosti odlucis da ostanes gde jesi

....ali sve se menja, ulice, drvoredi i zgrade samo prividno su iste, sve se menja.
samo kada nisi stalno tu, nego se vracas u godinu dve jednom, onda zub vremena zagrebe mnogo jace i sve uspomene grubo stegnu grlo

ipak, sto rece mariopan, samo na trenutak...

nostalgija sucks
kenozoik kenozoik 22:00 28.05.2008

Re: otrovao si ga

tebe hvata panika od pomisli da ostaris u Jugi. A cuj ovo: pre neki dan se povede razgovor o grobljima, i ja tu nabrzinu ukapiram da mi se lako moze desiti da ovde, u pecalbi, i da prostis zakovrnem. Pa gde ce me onda sahraniti, ovde? Zgrozih se od te pomisli. Inace me pitanje umiranja ne uzbudjuje previse, ali ovo me je stvarno prodrmalo.
Medjutim da ne zastranjujem, nije nam to sad tema. Sta ce biti bice.
Bili Piton Bili Piton 17:03 28.05.2008

Mnogo lepo



...napisano, mnogo toga delim i sam....narocito taj cudan "bivsi ja" osecaj.

Ja samo pustim drugu plocu, ostalo je sve spot on :))
Ivana K.Landesteen Ivana K.Landesteen 19:39 28.05.2008

Mirisi iz ulice

Poeticno je, nikako pateticno. Treba se oduziti uspomenama s vremena na vreme, pocastiti ih na pravi nacin.
Nimrod Nimrod 21:38 28.05.2008

Kao sto neko rece vec: "Ih"....

Koji me djavo natera da te citam na poslu, gledam ovaj drugi grad kroz prozore, i mislim na miris moje ulice i kvaku na ulaznim vratima, uvek malo klimavu.....Idi bre covece pisi o deci nesto, inace ja sam na 30om spratu i ima da me nosis na dusi posle.
Brani Brani 10:09 29.05.2008

bgd


uvek isti osecaj, isti miris kuce i porodicne atmosfere koju sam ostavila sa 19 god,
najmirisnija posteljina i najlepshe budjenje uz majku, i oca koga vishe nema.

i onda uvek pobesnim i psujem, sve i svakog ko je i malo ucestvovao u mom odlasku,
kako su samo mogli da me oteraju, svi oni koje ni ne poznajem a ni oni mene,
svi koji su zakuvali nashe zivote.

hvala na tekstu

poz
mikimedic mikimedic 12:18 29.05.2008

Boli

Koliko je dobro.

Druga perspektiva nekih novih klinaca. Kakva prica o prolaznosti...

Boli, koliko je istinito. Boli... koliko je tacno.

'Stvari su konacno dosle na svoje mesto'... replika iz jednog izvrsnog domaceg filma o istinitom dogadjaju. Zanima me kada ce konacno stvari u Srbiji doci na svoje mesto, kada ce mladi zeleti da odu u inostranstvo ne da tamo ostanu jer je bolje, vec da uporede sa svojom kulturom i upoznaju nove horizonte..... kada ce mladom Srbinu biti interesantnije da ode u neku Africku zemlju nego na razvijeni zapad...

Kada cemo postati normalni?


vishnja vishnja 12:44 29.05.2008

Re: Boli

kada ce mladom Srbinu biti interesantnije da ode u neku Africku zemlju nego na razvijeni zapad...

kakve ovo sad pa veze ima, meni to oduvek deluje interesantnije :)))
mada - ustvari bas i nisam 'mladi Srbin' pa mozda bolje da cutim.

ja ostala ovde bas zato. tamo gde mi je zanimljivo se tesko stize i jos teze o(p)staje.
maliprinc maliprinc 23:53 29.05.2008

divno...

ganut sam. divno i strašno.
freeuna freeuna 09:29 31.05.2008

Povratak

"Legnem u krevet na mesto nekadašnjeg sebe, ugasim svetlo i mirišem čistu posteljinu i udaljene arome nekakvih kiflica ili štanglica pečenih u čast mog dolaska."
...nekad, negde, neki autoritet, mi je rekao da ne plačemo zato nam je žao drugih ljudi, već zato što je to nešto pronašlo put do naših sopstvenih tuga.
Uvek me zaboli kad vidim da moje "mesto nekadašnjeg sebe" nije prazno. Još uvek je tamo nekadašnja, a ja moram da se pravim da je ne vidim...i moram uvek da je ostavim, onako divno naivnu, da sanja.... I znam da su kiflice za nju, a ne za mene...onda odglumim nekadašnju, pojedem kiflice, gorko se nasmejm ...odem.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana