Post-izborna aukcija koja se upravo sprovodi u Srbiji me inspirisala da napisem par recenica o jednoj pojavi kojom se ovde zezamo gotovo svakodnevno...
Da li kupujete na eBay-u?
Da li prodajete na eBay?
Koliko imate feedback-ova? Da li ste na zutoj, plavoj, ljubicastoj zvezdici? Ili ste vec "shooting star"?
Ukucajte bilo sta i naci cete to na "i-beju"!
Elem, vec nekoliko godina groznica kupo-prodaje polovnih (i novih) stvari na eBay aukcijama zaludjuje dokoni zapadni svet. Ljudi kupuju sve i svasta. Od igle do lokomotive.
U mom ofisu to je svakodnevna, neiscrpna tema. Ko je sta kupio, prodao, video, zaradio. Da li je ovaj ili onaj platio na vreme? Cak je zabelezen i par slucaja "pronevere", gde ja bidujem na tvom itemu, da vestacki dignem cenu.
Pre nekoliko meseci jedan kolega kupio kola. I to ne neku staru sklopociju, nego 4-5 godina star Reno Klio. Lepo covek bidovao, dobio aukciju, otisao po auto i to je to, vozi ga i dan-danas. Drugi kupuje stare satove, kaze da je nedavno kupio sedmi rucni sat u poslednjih godinu dana. Treci stare fudbalske programe engleske prve lige izmedju dva rata. Neki pra-ujak mu igrao tri utakmice za Chelsea negde tridesetih godina, pa hoce da ga nadje... Opet, jedan, prodao neke kao retke felne (mos' misliti) sa svojih starih kola za neverovatnih 37 funti!!! Ljudi se navade, pa im se svidi stvar, pa biduju, pa nekad moze sve da ode do nadrealnih novcanih razmera. Danas bas pricam sa jednim koji se sprema da za prvi album Queens of the Stone Age odvoji i vise od 50 funti (kaze da je redak, ja ne znam bas koliko) i kaze to je "bargain" jer na Amazonu isti ide za minimum 100 funti.
Moj skromni ucinak je nekoliko CD-ova, par knjiga, i par sitnica, cisto da malo prekratim vreme na poslu, kad mi dosadi da citam blog. Ali cela stvar je prava droga! Jednom kad se navucete, nema povratka. Sta god vam padne napamet, probacete da nadjete, da kupite, a vrlo cesto, potom, i da prodate. Manje-vise ste na pozitivnoj nuli, plus ste nabavili sve sto vam "stvarno treba", ali nista to nije toliko bitno kao kolekcionarsko-aukcijski "buzz" koji mozete da ostvarite u svakom trenutku sa samo 2-3 klika kompjuterskog misa.
Prvo ukucate u "search" da pronadjete stvar, onda izaberete kombinaciju prodavca sa najboljim kredibilitetom (tj. procentom pozitivnih feedbacka), zatim ko najmanje trazi za postarinu i gde se aukcija najbrze zavrsava (ako vam je hitno da pazarite). Onda stavite to u "watch this item" i zatim freneticno proveravate svaka 2-3 minuta da li je neko bidovao vec ili ne i da li je trenutna cena premasila onu sumu koju ste hteli da odvojite. Onda idu strategije bidovanja (kako se bidovanje kaze na srpskom, ne mogu da se setim?): da li odmah drmnuti svoju maksimalnu sumu i prepustiti ostalo da se odigra samo po sebi, ili cekati do pred sam kraj aukcije i pokusati onda sa nekoliko bidova da se pobedi, ali uz sto manje para.
Isto je i kad prodajete. Listirate svoj item, i onda opet svaka 2 minuta proveravate da li je neko stavio bid, da li ima neki "watcher", itd. Ali kako odrediti pocetnu cenu? Cenu direktno odredjuje brutalni zakon trzista, tj. ponude i potraznje, tj. koliko je "masa" spremna da da novca za to sto je na prodaju. To je cisto, ogoljeno trziste, gde ne postoji nesto sto bi se moglo nazvati "apsolutna vrednost". Ali ima tu jos jedna stvar. Ukoliko stavite previsoku cenu, niko nece da ponudi nista, ukoliko prenisku mozda nece dostici vas zeljeni nivo (ako su vam ocekivanja nerealna), ali onda ste u pravnoj obavezi da prodate. Moze da se stavi i tzv. "reserve price", tj. minimalna prodajna cena, koja ako se ne dostigne, nema prodaje, bez obzira da li je neko pobedio u aukciji ili ne. Ja to ne radim, jer se gotovo uvek dobije vise ako se krene skromnije, i uvek se dostigne minimum trzisna vrednost. I to skoro uvek pali, jer ljudi se povedu kao ovce, i vrlo cesto se desi da apsolutno ista stvar (na primer CD) koja je imala nizu pocetnu cenu na kraju dostigne i prestigne susedni identican oglas koji je imao preveliku pocetnu cenu. Psiholoski aspekt je krucijalan!!!
I onda se tako zezamo po ceo dan, kupi me prodaj me, a novac nikad u rukama, vec samo na Paypal racunu.
Mozda bi i nasi politicari koji se trenutno cenjkaju i direktno odlucuju o zivotu i smrti desetak miliona ljudi, malo bolje uradili taj posao da su prethodno imali iskustva na eBay-u. Jer, tu se tacno zna (tj. iskristalise se nekako) prava cena svega i nema mnogo rizika, uvek dobijete "value for money". Za razliku od nase elite koja se, meni se cini, ne cenjka nego igra poker, pa totalna propast konstantno visi u vazduhu, a ne mora...
Hej, ali jedan item koji "posmatram" istice za 15 minuta... Nemam vise vremena da pisem, zurim na eBay!!!