Ma kakav SPS, pa to je bila tema pre mesec dana, na Ivici je da odluči - Mordor ili Gondor, to smo znali još onomad, pustimo čoveka da odluči, ali samo da se podsetimo: on nije bio na Trgu Slobode, pa nemoj da bude kuknjave ako odluči da ostane tamo gde je bio i do sada: na Ušću. A kad smo već kod Ušča, za Beograd se kaže da je na Ušću dveju reka. Dakle može da se desi da Ušće, a ne Trg Slobode, bude centar Beograda. E to stvara određene ekološke probleme.
Šta je poenta ekologije? Većina prlja, a manjina čisti. Većina koja prlja obično naglašava da je "u većini". Međutim, nikada se nije desilo da manjini koja čisti prebacuju da je u manjini. Nikad se nije desilo da kažu "Otkuda vam pravo da čistite? Pa vi ste manjina!" Dakle, oni koji čiste, uvek su u manjini i to je dobro, treba tako i da ostane, niko ne bi trebalo da ima problem s tim.
Druga bitna stvar je razlika između čišćenja i pročišćenja. Pročišćenjem se bave kojekakvi verski kultovi, oni traže od ljudi da odbace postojeći i da prihvate novi sistem vrednosti. Veoma je bitno da se shvati da čišćenje nema veze sa pročišćavanjem, čistači čiste đubre, pročišćivači propovedaju u đubretu, tu im je nekako najlepše za propoved.
Još jedna važna stvar vezano za čišćenje. Čistači se fokusiraju na đubre, ne nužno na one što prljaju. Ima među ovima što prljaju i naših. Neki doduše pričaju da su čisti, ali to je demagogija, svi oni prljaju i što da ne prljaju, to im je posao. Ipak s vremena na vreme, đubreta se nakupi i onda na scenu stupaju čistači.
Naravno, kada čiščenje dođe i prođe, uvek se nađe neko ko će da zameri što prilikom čišćenja nisu počišćeni zajedno sa đubretom i oni što prljaju. Naravno ovih zanovetala nigde nije bilo kad su se zasukavali rukavi i kad su se uzimale četke i metle, oni dođu posle i onda zanovetaju. Umesto čišćenja oni zagovaraju lustraciju, lustracija je mitska aktivnost kao "Kosovo je Srbija". Pa ti kaži nije, a oni "Kako? Pa ti si protiv lustracije!?"
Dakle, danas smo naučili jednu ekološku istinu: čišćenje je neophodno, ne ume to svako da radi, za razliku od propovedanja i zanovetanja. Čistimo đubre, a ne ove što prljaju, jer među njima ima i naših, a uostalom nismo od onih što čiste ljude, mi smo ekolozi, a ne zlikovci.
Sada se postavlja pitanje da li je vreme za prolećno spremanje? Ili da ostavimo za jesen? Na ovo pitanje nije lako odgovoriti, ali bar možemo da ekologiji damo zaslužen prostor na ovom blogu, da se ljudi podsete osnovnih ekoloških koncepata ili da ih nauče, ako se ranije nisu sa njima susretali. U sledećem postu posvetićemo se ulozi klasične muzike u zaštiti životne sredine.