Morao sam da sačekam nekoliko dana, da se slegnu utisci posle ove izjave predsednika republike Srbije, Borisa Tadića:
"Moj posao je da napravimo nacionalno pomirenje u Srbiji, da se političke snage devedesetih i političke snage koje su vodile Srbiju nakon 2000. godine objedine oko zajedničkih ciljeva, da umirimo stanovništvo, tenzije i nesporazume, da teške reči padnu u zaborav i da pokušamo da u sledeću deceniju uđemo kao stabilna i prosperitetna zemlja."
Slušam i čitam svih ovih dana kako je to pragmatičan, racionalan politički stav, kako bi trebalo da Predsednika na ovu izjavu "stalno podsećamo" (Antonić, Utisak nedelje), kako tako treba i kako su tako građani odabrali i od SPS-a napravili legitimnog partnera nekakve buduće vlasti, daj da zaboravimo 90e, daj da zaboravimo sve, daj da se nacionalno pomirimo i daj da rodimo novu nakaznu, ali pomirenu Srbiju, svi zajedno.
Zašto nam ovo nije rekao u toku kampanje? Da bar znaju ljudi za šta glasaju. Sada, jedino mogu znati za šta su glasali. Ovako je ispalo da je samo Dr Vojislav još pre 11. maja imao ideju da se objedini sa "snagama mraka 90ih" (kako su nas svakodnevno, a brižljivo, opominjali svi redom iz NDS-a tokom predizborne kampanje), te da bi bilo pragmatično, racionalno i rodoljubivo da udelimo svoj glas koaliciji okupljenoj oko Borisa Tadića, kako nam se snage 90ih ne bi vratile.
NDS (Nova Demokratska stranka) odlučila se, prateći cunami pragmatičnih predizbornih koalicija i odluka, da sarađuje sa SPS-om, strankom se i dalje kune u svog umrlog predsednika Slobodana Miloševića, koju danas od milja zove RSPS (Reformisana socijalistička partija Srbije) iako nismo baš svesni u kom se to delu stari, zli SPS reformisao. Program, kadrovi, namere - sve je isto kao i 2000. godine. Ili sam ja mnogo propustio.
"Objedinjavanje oko zajedničkih ciljeva političkih snaga devedestetih i političkih snaga koje su vodile Srbiju posle 2000. godine" mi je posebno zanimljivo. Koji su to zajednički ciljevi i na koji će se način sprovesti ovo objedinjavanje koalicija koje predvodeNDS i RSPS?
Voleo bih da mi baš Čanak to objasni, ako nije problem. Ako jeste, može i Srđan Milivojević iz bivšeg Otpora.
U čije ime Predsednik poziva na pomirenje? U ime hiljada ubijenih za vreme 90ih? U ime Slavka Ćuruvije, Dade Vujasinović, u ime hilada odbeglih iz ove zemlje, u ime hiljada obolelih, u ime miliona gladnih, u tvoje ime, u moje ime?
Koje su tačno te "teške reči" koje treba da zaboravimo kako bismo postali "stabilna i prosperitetna zemlja"? Srebrenica, na primer?
I ovo bih da mi neko iz DS-a pojasni, da, ako tako odlučim, zapamtim šta da zaboravim. To je vidim, nulti princip i osnovni predpostupak za svako dalje ponašanje.
Ja ne želim da učestvujem u nacionalnom pomirenju sa socijalistima. Nema pomirenja sa onima koji su zamalo uspeli da nas sve komplet uguraju u jednu zajedničku grobnicu. Nema pomirenja sa šoferima hladnjača. Ja odbijam da učestvujem u zaboravljanju teških reči. Još više odbijam da učestvujem u zaboravljanju teških krivičnih dela.
Ova zemlja biće stabilna i prosperitetna kada rasvetli zapamćene zločine iz prošlosti, kada odgovorni budu u zatvoru, kada saznamo ime svakog ubice i ime svake žrtve, a ne kada sve to zaboravimo, kako nas savetuje Predsednik.
Ako sve zaboravimo, nismo više ljudi sa minimumom dostojanstva i časti. Koliko god to pragmatično bilo.
za slušati: Disciplin A Kitchme, Bunt, sa albuma koji bih voleo da se zove
"Kad kažeš SPS na šta tačno misliš, reci mi?"