Domoljubi (rodoljubi) ili nacisti (nacionalisti)?

Optimista sam i verujem u pomirenje i povratak uzajamnog poverenja između hrvatskog i srpskog naroda, ali isto tako, i bošnjaka sa pripadnicima ove dva naroda.

Ne smijemo posustati! Alternative nema.

Slаžem se Duška, jedan deo, nikako ceo narod. Najveća pogreška u ovakvoj situaciji bi mogla da bude kada bi neko na osnovu dela pojedinaca stigmatizirao celu entičku grupu ili državu. Optimista sam i verujem u pomirenje i povratak uzajamnog poverenja između hrvatskog i srpskog naroda, ali isto tako, i bošnjaka sa pripadnicima ove dva naroda.

Ja na kraci period nisam optimista jer politicke elite i dalje podgrijavaju nacionalne netrpeljivosti ili nista ne rade kako bi se narodi koji su frustrirani svojom bliskom prosloscu uspjeli pribliziti jedni drugima. Netreba tu nikakvog velikog prijateljstva niti ljubavi jer smo vidjeli kamo nas je "bratstvo i jedinstvo" dovelo. Treba nam samo medjusobnog uvazavanja, dijaloga i tolerancije.
Ono sto je bitno. Prije svega u drugoj osobi trebamo gledati covjeka. Nakon toga trebamo gledati kakav je covjek po svojim osobinama i procijeniti ga da li je dobar ili los. Koje je on nacionalnosti u svemu tome ne igra neku ulogu. Zato ja recimo imam puno prijatelja kojima ne znam koje su nacije niti mi je ikada bilo vazno. Vazno mi je bilo da se u njega ili nju mogu pouzdati da ce mi pomoci isto kao sto se i on ili ona moze pouzdati u mene.
Isticanjem prvo nacionalnosti pa onda predmijevanog karaktera koji se veze uz tu nacionalnost pa tek onda ako je slucajno dobra osoba kazemo eto jeste on srbin/hrvat/slovenac/madjar/itd ali je posten. sto samim time podrazumijeva da su svi ostali lopovi i raspikuce ili koljaci zeljni srpskih vratova da ih prikolju srbosjekom. Iz svega proizlazi ksenofobija koja stavlja izmedju nas ogroman zid iako nevidljiv kojega je teze razbiti od bilo kojeg zidanog zida. Dogadjaji iz proteklih razdoblja dodatno su u nekim glavama ucvrstili predrasude te u pripadnicima druge nacije vidimo najgore pripadnike koji su pukom slucajem rodjeni kao Hrvati/Srbi itd. Tako se onda od mene trazi da se stidim onoga sto je neki olos napravio makar sam pripadnik one strane koja je pucala po tom olosu i ne znam po cemu ja moram osjecati stid.
Nadalje spominjanje Jasenovca u kontekstu dogadjanja od 1991 do 1995 sluzi radi relativizacije svega sto se dogadjalo i kao opravdanje za ono sto su srpske vojne i paravojne formacije cinile tih godina.
Mariopan kaze kako se u Srbiji to stalno spominje i o tome govori no cinjenice govore kako zlocinacka politika u Srbiji nije porazena jer stranka kojoj je na celu Haski uznik sa kripto nacionalistickim DSS-om i SPS-om Ivice Dacica ( cije je geslo vidite da je Sloba bio u pravu)formira vladu (vjerojatno). Da se Srbija suocila s dogadjanjima od prije 17 i vise godina ne bi te protuhe mogle niti razmisljati o vlasti. Ovako dobar dio stanovnistva nije osvijestio sto se dogadjalo pa poput virtualnog vasilija i danas smatraju kako su Srbi iz Hrvatske imali pravo na secesiju od svoje domovine.
Najjednostavnija provjera stanja svijesti jest upit:
Za sto je Milosevic kriv?
1. Za to sto je zapoceo ratove.
2. Za to sto je ratove izgubio.
Sad sam poceo mesti po tudjem dvoristu no nadam se da mi ne zamjerate.

Dobronamjeran
Za sto je Milosevic kriv?
1. Za to sto je zapoceo ratove.
2. Za to sto je ratove izgubio.

Vidite, ovo vec postaje pesmica koju Hrvati izgovaraju, a verovatno neki i veruju u njenu istinitost.
Ja nisam nikako Milosevicev fan, ali ovu floskulu da je on zapoceo ratove ne mogu da prihvatim (uostalom, tada sam bio suvise mlad, ali znam reakciju mojih u porodici), jer to nalici na onu bajku o Crvenkapici (Hrvati) koja se nevino igra u sumi beruci jagode, a onda je Grozni vuk (Srbi) napadne, bez razloga, vec zato sto je zloban.
Podsecam na reci predsednika F. Tudjmana 1992. godine, posle medjunarodnog priznavanja Hrvatske, "da nije bilo rata ne bi bili ni priznati". Hrvatima je rat odgovarao jer su zeleli (ne kazem da na to nisu imali pravo, daleko od toga) da nakon "tisucljetne historije" najzad, najzad, najzad dobiju svoju drzavu (ako NDH ne racunamo).
Podsecam da je u jucerasnjoj politici, u clanku pod naslovom "Ko je i sta zaboravio" Miroslav Lazanski podsetio na neka fakta, pa bih voleo da ih Dobronamjeran pogleda. Pored ostalog, Lazanski kaze i "da prebacivanje nekima u Srbiji da su zaboravili da su tenkovi iz Bgde i Novog Sada dolazili razarati ne samo Vukovar nego i druge gradove, te da su ispraceni cesto i cvecem, jeste istovremeno i 'zaboravljanje' da su samo na Vukovar isli tenkovi koji su dosli iz Srbije, sve ostalo su bili tenkovi koji su u Hrvatskoj bili u svojim garnizonima jos od 1945. godine. I koji su napadnuti 1991. godine"... A nesto kasnije, a propos Vukovara, kaze: "Kasarna u Vukovaru, gde je godinama bio inzenjerijski bataljon JNA je NAPADNUTA, vojnici su bili danima pod vatrom i blokadom, bez vode i struje. Generalstab JNA naredjuje operaciju DEBLOKADE garnizona u Vukovaru, posle to prerasta u pravu bitku za grad, sasvim nepotrebno rusenje grada i stradanje brojnih civila... ". Drugim recima, u septembru 1991. godine dolayi do opsteg i masovnog napada hrvatskih oruzanih formacija na SKORO SVE GARNIZONE I OBJEKTE JNA, osim u Istri". Dakle, u pitanju nije bas bila ODBRANA, nego napad, sa ciljem da Hrvatska dobije nezavisnost.
A moglo se to resiti mirnim putem, svako normalan ce se s tim sloziti.
Zato je bolje da se manje prica o tome "ko je zapoceo rat", vec da se radi na pomirenju Hrvata i Srba.

Zato je bolje da se manje prica o tome "ko je zapoceo rat", vec da se radi na pomirenju Hrvata i Srba

Svakako treba raditi u tome pravcu.

A moglo se to resiti mirnim putem, svako normalan ce se s tim sloziti.

Ovo je već vrlo diskutabilna tvrdnja. Čitajući knjige, npr Bore Jovića i Veljka Kadijevića, jasno je da se JNA ne bi povukla iz, konkretno, Slavonije. To su smatrali srpskim teritorijem.

A Lazanski baš i nije neko do čije objektivan čovjek drži.

vladimire, šta su po garnizonima u ostalim dijelovima hrvatske radili civili iz srbije i hrvatske, koji nisu bili u regularnim uniformama JNA, a vozili su njihove tenkove, kamione, raspolagali su njihovim oružjem?

zašto po kordunu i baniji 2-3 godine prije sukoba su na vojne vježbe pozivani samo "provjereni" kadrovi?
šta su na tim vježbama radili civili iz srbije?

kako reče jedan moj susjed 89.g: nama je milošević obećao da će srbi na kordunu imati svoju državu...

A moglo se to resiti mirnim putem, svako normalan ce se s tim sloziti.

Moglo je.
Hrvatska i Slovenija ponudile su konfederalni ugovor. Makedonija i Bosna ponudile su rjesenje federirane federacije u kojima bi neke republike imale vece ovlasti i vecu samostalnost a neke bi imale manju.
Tko je te prijedloge odbio?

Ja nisam nikako Milosevicev fan, ali ovu floskulu da je on zapoceo ratove ne mogu da prihvatim (uostalom, tada sam bio suvise mlad, ali znam reakciju mojih u porodici), jer to nalici na onu bajku o Crvenkapici (Hrvati) koja se nevino igra u sumi beruci jagode, a onda je Grozni vuk (Srbi) napadne, bez razloga, vec zato sto je zloban.

Kako si bio premlad a vjerojatno nisi bas puno procitao postaviti cu ti jedan dio iz dnevnika Borisava Jovica:

Već 26. marta 1990. na sednici koordinacionog komiteta (u čijem su sastavu bili svi čelni funkcioneri u Srbiji), kome sam prisustvovao, bilo je ocenjeno da je raspad Jugoslavije nezaustavljiv. Srbija će voditi iskrenu politiku opstanka federativne Jugoslavije, ali će se spremiti da živi i bez Jugoslavije. U eventualnom raspadu zemlje, Srbija računa na jedinstvo sa Crnom Gorom. Naš je cilj da izbegnemo krvoproliće, da uspostavimo granicu unutar koje se neće ratovati. Van te granice rat se neće moći izbeći, jer Bosna i Hercegovina neće moći da opstane kao država, a bitka oko teritorije bez krvi teško je zamisliva. Smatramo da je sukob gotovo izvestan jer Srbi u Hrvatskoj i BiH neće pristati na odvajanje od matične države i na pretvaranje u nacionalnu manjinu. Odlučeno je da Srbija odmah pristupi izradi novog ustava kojim će biti pokrivena nova samostalna srpska država, ako do raspada Jugoslavije dođe. (Dnevnik – 26. mart 1990.)

Već u junu 1990. bilo je jasno da su Hrvatska i Slovenija odlučile da više ne budu deo Jugoslavije. Kazao sam Kadijeviću da bih ih ja najradije isterao silom iz Jugoslavije, jednostavnim povlačenjem granice i proglašavanjem da su se svojim odlukama sami doveli u tu situaciju, ali ne znam šta da radimo sa Srbima u Hrvatskoj. Nisam za primenu sile, nego da ih stavimo pred svršen čin. Predložio sam da se razradi akcija u tom smeru, sa varijantom da se pre konačnog isterivanja održi referendum na osnovu koga bi se odlučilo gde izvršiti razgraničenje. Kadijević se složio sa mnom. Međutim, bili smo zabrinuti kako da obezbedimo većinu u PSFRJ za takvu odluku jer će nas Makedonac i Albanac bojkotovati. Smatrali smo da je predstavnik Bosne u PSFRJ Bogić Bogićević ključni čovek i da njega treba “obraditi”. (Dnevnik – 27. jun 1990.)

Milošević je dao dve ideje: prvo, da se “odsecanje” Hrvatske izvrši tako što će ličko-banijske i kordunaške opštine, koje su stvorile zajednicu, ostati s naše strane, s tim da se tu kasnije narod referendumom izjasni da li hoće da ostane ili izađe, i drugo, da se članovi PSFRJ iz Slovenije i Hrvatske isključe iz glasanja o odluci, jer oni ne predstavljaju onaj deo Jugoslavije koji tu odluku donosi. Ukoliko predstavnik Bosne bude za, onda imamo dvotrećinsku većinu. Milošević je apelovao da tu odluku donesemo najkasnije za nedelju dana, ako želimo da spasemo državu. (Dnevnik – 28. jun 1990.)

Tokom jednog razgovora sa Ćosićem u septembru 1990. Ćosić je ocenio da je dalji tok stvari, preko Ustava iz 1974, vodio sve većem razbijanju Jugoslavije a moguće i žestokom međunacionalnom sukobu. Današnje stanje, po njegovom mišljenju, je samo nastavak toga, i ne može se razrešiti drugačije osim raspadom zemlje. Smatrao je da nema više nijednog ozbiljnog razloga za postojanje Jugoslavije. U tim okolnostima, rekao je Ćosić, ostalo je otvoreno pitanje sudbine Srba i Srbije u raspadu Jugoslavije kao glavno političko pitanje, bar za nas. Zato Ćosić nije želeo da se bavi pitanjem borbe za vlast u Srbiji, nego borbe za državu Srba, koja bi trebalo, u raspodeli teritorije sa Hrvatskom, da obuhvati toliko Hrvata u Srbiji koliko bi Srba ostalo u Hrvatskoj. U tom smislu on je ostvario blisku saradnju sa srpskim strankama u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Ćosić mi je takođe rekao da bi bio zadovoljan ako bi došlo do ujedinjenja SDS-a – stranke Jovana Raškovića iz Hrvatske - sa Miloševićevim SPS-om. (Dnevnik – 11. septembar 1990.)

Mesić je došao s porukom od Tuđmana. Tuđman predlaže razgovor učetvoro: Jović, Milošević, Mesić i Tuđman, bez znanja javnosti. Razgovarali bi o načinu razrešenja jugoslovenske krize u svetlu srpsko-hrvatskih odnosa. Moli da o tome obavestim Miloševića i da mu kažem da to nema veze sa ishodom sutrašnjeg razgovora Hrvatska-Srbija, gde će oni biti na čelu. Složio sam se i rekao mu da će na tom susretu Srbija dati saglasnost Hrvatima da izađu iz Jugoslavije pod uslovom da oni daju saglasnost da Srbi u Krajinama ostanu u Jugoslaviji. Pod tim uslovom sve se može rešiti. a bez toga ništa. Neka se psihološki pripremi. Milošević se slaže s Tuđmanovom idejom. Predlaže da taj razgovor obavimo još sutra, posle zvaničnog razgovora dveju delegacija. (Dnevnik – 24. januar 1991.)

I tako dalje i tako dalje. Znaci Hrvatska je bez rata mogla dobiti dio samostalnost na dijelu teritorija ili kako to Seselj ovih dana na szdjenju kaze u dvije zupanije.
Sto se tice Lazanskog on je dio KOS-ovske mreze koji danas izigrava nekakvog politickog analiticara bez ikakvih stvarnih potencijala.

suzi quatro
vladimire, šta su po garnizonima u ostalim dijelovima hrvatske radili civili iz srbije i hrvatske, koji nisu bili u regularnim uniformama JNA, a vozili su njihove tenkove, kamione, raspolagali su njihovim oružjem?

Postaje besmisleno razgovarati ako ste vi ubedjeni da su "civili iz Srbije dolazili u garnizone JNA", i tamo se instalirali, pa ispade da su napadi Hrvatskih snaga na garnizone bili usmereni da isteraju te "civile iz Srbije". Besmislica kao teorija. I tako to u svim garnizonima, osim u Istri. Dakle, napadaci na kasarne JNA nisu imali nikakve druge ciljeve, vec da proteraju "civile iz Srbije", he, he, he. Boze dragi, ko li moze poveravati u takve price?

Nedavno je u Jutarnjem listu Ante Tomic pisao kako je jedan katolicki velikodostojnik, braneci tezu da se Katolicka crkva s pravom vise zanima Bleiburgom nego Jasenovcem, rekao da medju ljudima sa ustaskim obelezjima koji su paradirali u Bleiburgu nije bilo Hrvata, vec su se to bili preobuceni neprijatelji koji su hteli naneti stetu Hrvatskoj. Stoga se Ante Tomic segacio rekavsi da je vidjeno da se nekom ustasi kosulja bila podigla pa se videla tetovaza sa cirilskim slovima, te ispada da treba verovati da su se Srbi bili preobukli u ustase... Ne izmisljam, iako mozda nisam najbolje parafrazirao, ali pogledajte prosli Nedjeljni jutarnji list, procitajte Antu Tomica.

Prekinimo ovu polemiku. Zivite u uverenju da je tako (mislim na ono sa "civilima iz Srbije po garnizonima diljem Hrvatske", ali nemojte pricati drugima, smejace se, jer nije uverljivo.

Molim Nikolu Knezevica da oprosti sto se ova polemika rasplinula, necu se vise javljati po ovoj temi.

Nedavno je u Jutarnjem listu Ante Tomic pisao kako je jedan katolicki velikodostojnik, braneci tezu da se Katolicka crkva s pravom vise zanima Bleiburgom nego Jasenovcem, rekao da medju ljudima sa ustaskim obelezjima koji su paradirali u Bleiburgu nije bilo Hrvata, vec su se to bili preobuceni neprijatelji koji su hteli naneti stetu Hrvatskoj.

Ovaj dio si korektno prenio no promaklo ti je paznji onaj dio koji je slijedio nakon ovog dijela i koji je poceo sa ili. Cijenim antu Tomica i njegova knjizevna dostignuca te njegov svjetonazor. No kako bi informacija bila potpuna treba prenijeti cijeli citat iz glasa koncila koji glasi ovako:

Što se tiče ustaških oznaka i onih koji se s njima pojavljuju u javnosti, pa i na Blajburškom polju, potrebno je otvoreno reći da su ili provokatori - najmljeni od neprijatelja hrvatskog naroda da naškode Hrvatima - ili krajnje nerazumni nostalgičari koji ne znaju u kojem svijetu žive i kakvu štetu čine hrvatskom narodu, čak u međunarodnim razmjerima.

Tako od jedne interpretacije je moguce dobiti i drugu interpretaciju da se radi o nerazumnim nostalgicarima koji ne znaju u kojem svijetu zive i kakvu stetu cine hrvatskom narodu.

Zivite u uverenju da je tako (mislim na ono sa "civilima iz Srbije po garnizonima diljem Hrvatske", ali nemojte pricati drugima, smejace se, jer nije uverljivo.

ne živim u uvjerenju, već sam se osobno uvjerila u to
a sad da li je nekome teško vjerovati u to, to je druga stvar

šta imaju bradonje u raznoraznim uniformama , neki od njih i sa četničkim obilježjima raditi u krugu kasarne?
to nije bilo smješno, to je bilo tragično, recimo za mog oca koji je bio rezervni oficir JNA