Nebo iznad Liona je bilo prilično kišno ove subote pre podne. Krenemo u šetnju od gradske opštine pa glavnim ulicama ka jednom od najlepših gradskih trgova na kojem Luj XIV sedi na konju. A na trgu... Puno malih belih šatora. Na svakom se vijori jedna zastava! Konzulati stranih zemalja predstavljaju gradjanima Liona turističku ponudu svoje zemlje. Ulazimo polako i s nepoverenjem. S pozornice se čuje muzika i posle nekog vremena shvatimo da su šareni kostimi na sceni nepalska folklorna sekcija.
Satorcici africkih zemalja su ko Diznilend za decu. Mozes da udjes u pravi sator, da se slikas pored maske... Madagaskarski konzulat doneo rakove, rekonstruisali plazu, brodice... Dele recepte za jela sa rakovima (da li sam vec napomenula da Francuze izuzetno zanima hrana?), imaju citav sto sa prelepim kamenjem (mislim da sam napomenula i modu...).Mora da je i sator Srbije negde na trgu, diskretno razmisljam ja.
Prilazimo tajlandskom satoru. Prelepo obucene zene ukrasavaju lubenice i voce (savrseni spoj mode i hrane!). Prolaznici se zaustavljaju da razgovaraju, uzimaju prospekte o tajlandskim prirodnim lepotama. Ispred svajcarskog satora, situacija postaje znacajno ozbiljnija. Sluzi se vino (da li ste za belo ili crno?), sir i salama. Nagradna igra se podrazumeva, a pitanja su vise nego lagana. Primer: Svajcarska je u a) Africi, b) Evropi, c) Australiji, zaokruzite tacan odgovor, a ako ne znate pitajte sluzbenika koji sluzi vino... Dele se knjige, prospekti, privesci, kacketi. Sve je dzabe, naravno. Jedan Svajcarac, kao da je sisao sa razglednice, objasnjava deci da svajcarski sir uopste nema rupe.
Ma gde li je srpski sator?
Poljaci dele takodje zimsku salamu (temperatura je bila 12 stepeni, pa nam bas prijalo) i razne druge djakonije od mesa. Kod Slovenaca, situacija mnogo privlacnija. Svi sluzbenici konzulata opasani velikim keceljama, sluze vino iz bacve i corbu koja se pusi iz kazana. Salamice i sirevi se pozdrazumevaju. Da li da napomenem da je oko satora nevidjena guzva i da se prilazenje stolu sa djakonijama granici sa vrhunskim podvigom?
Pazljivim planiranjem putanje je bilo moguce sastaviti kompletan francuski rucak: krenete od svajcarskog belog vina, nastavite sa corbom, vratite se na salamu, pa na sir sa fino isecenim crnim hlebom i zavrsite kod Belgijanaca na finim cokoladama... Mada... ako vise volite turske kolace i caj, mogli ste i do satora Turske na desert. Mislim da su sluzili i kafu. Po celom satoru cilimi, dzezve, cajnici, soljice. Radost za oko.Cela setnja po trgu je bila zadovoljstvo. Svuda oko vas jake boje, sluzbenici atraktivno obuceni, kacketi, nosnje, posteri, cilimi... Svedjani dele kese Ikee, Lukemburzani postavili soljice za kafu Villeroy & Boch, pa se sve zlati i crveni. Sluzbenici mnogih konzulata vam prilaze da vas pitaju da li ste vec bili u njihovoj zemlji i ako niste, sta cekate!?
Ma sta me briga za sve njih, gde je Srbija??? Znam da imamo konzulat u Lionu. Moramo biti ovde! Bacim se u ozbiljno trazenje i nadjem svoju zemlju! Malo su nas skrajnuli (mora da je zavera!). Na ulazu Beli andjeo i Turisticka mapa Srbije. Unutra, zidovi oblepljen posterima, a na njima: Nole, Ana i Jelena i nekoliko pejzaza. Na jednom stolu puno prospekata koji opisuju turisticku ponudu Srbije. Iza stola dve sluzbenice sede i cekaju da prodje vreme. Povremeno dele prospekte radoznalim prolaznicima. A radoznalih prolaznika skoro da i nema. Da je bio bar tanjiric sa bombonama, bilo bi vise interesanata (da li sam vec napomenula da se Francuzi skupljaju na hranu kao pcele na med?). Prospekti su bili lepi, nema im se sta zameriti, ali ceo satorcic je bio tako nekako neprivlacan... Da je bar bio buket lepog cveca... Ili neka narodna nosnja (modni trenutak). Ili neka privlacna sarena odeca na sluzbenicama. Ili malo vise zaposlenih koji se muvaju oko satora... Ili jedan cilim... Ili jedan zlatiborski dzemper... Ma bilo kakva improvizacija koja moze da se opipa ili okusa i predstavlja neki proizvod Srbije.Posmatram setace i sve se mislim: ko ce se zaustaviti pored srpske zastave. Koliko njih ce uci u sator da porazgovaraju? Svi pogledaju unutra, ljubazno uzmu poneki prospekt, razmene poneku rec sa suzbenicama, a najcesce samo diskretno prodju ka nekim sarenijim destinacijama...