Umetnost

BOLJE CITAT NEGO PAKT!

Milica Tomić RSS / 10.06.2008. u 09:07

Igor Grubic, umetnik koji zivi u Zagrebu, proveo je nekoliko dana u Beogradu u okviru programa CZKD-a  "+ - 40 godina" pripremajuci se za umetnicku akciju "Mala lekcija citata" koju ce 15.06. u 18h izvesti na ulicama Beograda. 

Dan pre akcije, u CZKD-u 14.06. u 18h odrzace se predstavljanje Grubicevih radova. 

get_img-1.2920.jpeg

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Tim povodom prenosim intervju Igora Grubica koji je objavljen u Feral Tribunu:

 Kad smo došli u policijsku postaju na Strossmayerovom trgu, policajci su mi pokazali smotane transparente koje su ranije oduzimali, i kazali mi da im se moj transparent s citatom Karla Marxa ("Posljednji kapitalist kojeg ćemo objesiti bit će onaj koji nam je prodao uže") između svih tih zaplijenjenih natpisa najviše sviđa, da je to pun pogodak. Mislim da neću lako zaboraviti tu scenu, kako razgaljeni policajci vješaju Marxov citat na ormar u postaji. Drago mi je da sam ih potaknuo na to, jer čak i njih boli nepravedna razdioba u ovom društvu, a svjesni su da su dio sistema koji ne valja, koji je truo

get_img-4.2918.jpeg

 

 

 

 

 

 

- Prošlog tjedna policija vas je uhapsila na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, tokom vaše umjetničke akcije vješanja određenih citata poznatih svjetskih ličnosti na zagrebačke spomenike poznatih hrvatskih ličnosti. Kako je došlo do toga?

- Akciju sam izveo u sklopu Subversive Festivala, a zvala se "Mala lekcija citata". Spomenike na koje sam postavljao transparente s citatima, odnosno vješao ih kipovima poznatih ličnosti najčešće oko vrata, koristio sam kao nositelje viših društvenih vrijednosti. Postavljeni u javni prostor, oni su građanima podsjetnik na takve kulturne točke, s povišenom simbolikom i moći govora. Pokušao sam ih oživjeti zbog rutine koja je neminovna, kad ih nakon svakodnevnog zaobilaženja prestanemo primjećivati, oživjeti ih kao društveno-političke komentatore naše situacije.

Na neki je način i duhovito privlačiti pažnju transparentom na spomeniku, poput onih koje sam ja uključio u akciju: Augusta Šenoe, Marije Jurić Zagorke, Tina Ujevića, Ljudevita Gaja, Nikole Tesle i, povremeno, Petrice Kerempuha. Jedan je citat Karla Marxa - "Posljednji kapitalist kojeg ćemo objesiti bit će onaj koji nam je prodao uže", drugi je Lava Tolstoja - "Domoljublje opravdava pripremu velikog broja ubojica", treći Johna Heywooda - "Što si bliže crkvi to si dalje od boga", a četvrti je trebao biti Rose Luxemburg - "Socijalizam ili propast u barbarstvo", no kako nismo imali najavu da akcija nije prijavljena, ispalo bi da nakon svega još i provociram daljnju reakciju medija...
Najčešće reakcije gledatelja bile su takve da bi slučajni građanin, bijesan i revoltiran, strgnuo transparent sa spomenika. Ali, jedan građanin ovom je prilikom pozvao policiju, dok sam vješao citat Heywooda o Radića.

Promišljanje stvarnosti

- Ne samo da je zvao policiju, nego vam je i prijetio metkom.

- Bio sam jako iznenađen njegovom gnjevnom reakcijom, izgledao je vrlo agresivno. Uznemirilo me to i zbog fizičke sigurnosti moje suradnice, fotografkinje Ivane Biočine 23-godišnje djevojke koja je stajala uz mene i fotografirala akciju. Tip se derao da je on pozvao policiju, da transparent vrijeđa njegove religijske osjećaje i da je bolje da nas odvedu nego da nas on ustrijeli. Kad sam vidio da policajac uopće ne reagira na prijetnju, pokušao sam agresivca uvjeriti da pripazi na ton i rječnik, jer se radi o umjetničkoj gesti koja ne vrijeđa ničiju vjeru. A što se policije tiče, nju mogu samo podržati. Nisam imao dozvolu za akciju, pa su oni morali tako obaviti svoj posao.

- Da, osim što su bar trebali privesti i onog što vam je prijetio smrću. Očito, radije hapse umjetnike poput vas ili španjolskog glumca Adriana Schvarzsteina, koji je u Zagrebu nastupio na Fakiju. Kako su se zatim ponijeli prema vama?


- U načelu, i ja radim svoj posao, kao i umjetnik iz Španjolske, kao i ta policija. Dobronamjeran sam utoliko što zapravo neagresivno pozivam građane na društveni dijalog. Moramo jedni druge poticati na promišljanje zajedničke stvarnosti, onoga što se u društvu događa. A osobno mislim da nam se desio poremećaj onih viših društvenih vrijednosti koje među ostalim reprezentiraju i spomenici. Sami policajci koji su me priveli, međutim, priuštili su mi jedno baš posebno zadovoljstvo, i na tome sam im zahvalan. Čitavo vrijeme oni su se ustvari prilično ležerno zezali, jer im valjda takav slučaj predstavlja čistu nagradu u odnosu na sve ono čime se inače moraju baviti.

Kad smo došli u policijsku postaju na Strossmayerovom trgu, pokazali su mi smotane transparente koje su ranije oduzimali, ne znam kroz koliko vremensko razdoblje. Uglavnom, kazali su mi da im se moj transparent s citatom Karla Marxa između svih tih zaplijenjenih natpisa najviše sviđa, da je to pun pogodak... Mislim da neću lako zaboraviti tu scenu, kako razgaljeni policajci vješaju Marxov citat na ormar u postaji. Kao u češkim filmovima, čovječe... Drago mi je da sam ih potaknuo na to, jer čak i njih boli nepravedna razdioba u ovom društvu, a svjesni su da su dio sistema koji ne valja, koji je truo.

- Sličnu ste akciju proveli i u Splitu. Kako ste tamo prošli?


- Jedan od citata koje smo upravo tamo koristili u radu, glasio je - "Razbijamo u komade mit o apolitičnosti umjetnosti". Ta misao Majakovskog inače je jedna od ključnih parola u mome umjetničkom djelovanju, i nastojim je se konzekventno držati. Općenito, puno mi znači ruska avangarda. Ljudi su, međutim, sa znatno više interesa reagirali na citat Lava Tolstoja o domoljublju i ubojicama, zakačen o spomenik Marku Maruliću. Naišli su neki strani turisti s vodičima, pa su ih pitali o čemu se radi. Vodiči su se zbunili, vidjeli su mene u radničkoj odjeći, i još grupu studenata likovne umjetnosti koji su tamo stajali... U akcijama inače nosim radnički kombinezon i kapu, prvenstveno želeći ukazati na obično prešućivanu činjenicu sve većeg nezadovoljstva nižih društvenih slojeva, poniženih i marginaliziranih uslijed pljačke devedesetih godina prošlog stoljeća. A vodiči su me prvo zapitali imam li dozvolu, pa sam ih primirio odgovorom da imam, jasno. Da im je mogu pokazati nakon akcije, ako žele.


Autorski integritet

- Čak vas turistički vodiči legitimiraju, ne samo policija...

- Ali, ja ipak vjerujem da u umjetničkom radu treba djelovati nekom vrstom gerilske taktike, pa često radim bez službene dozvole. Najzanimljivije je pritom bilo konačno objašnjenje vodiča turistima koje sam čuo, da to antiglobalisti reagiraju na aktualno pristupanje Hrvatske NATO-u. E, i to da se, kao, bunimo zbog mogućih odlazaka naših mladića u ratove po svijetu. Reakcije na splitsku akciju nisu bile jednostrane, međutim, to također moram naglasiti. Neki ljudi u prolazu dovikivali su da se slažu i da tako treba, s obzirom na komentar pozicije kapitala i Crkve u Hrvatskoj, a drugi su dobacivali da kako se uopće usuđujemo. Tako je, uostalom, bilo i u Zagrebu, nipošto istoznačno i jednodušno.

get_img-2.2921.jpeg

- Dobro se pamte vaši radovi poput multimedijalne manifestacije u znak prosvjeda protiv uvođenja PDV-a na knjige, ili - još i više - bojanja splitskog Peristila u crno 1998. godine. A i netom završeni Subversive Festival izazvao je značajnu pažnju jednom kolorističkom kontrasubverzijom, naime, korporacijskim tonovima sponzora na festivalskom plakatu.


- Moguće je da će se u skorašnjoj budućnosti takve stvari sve više dešavati, eto, i kod nas. Pa će sami umjetnici, zbog nemogućnosti preživljavanja u ovakvoj zajednici, pristajati sve više na takvu vrstu kompromisa. Moramo biti svjesni da je pitanje preživljavanja umjetnika u hrvatskom društvu krajnje delikatna stvar. Likovnu akademiju godišnje završi oko 50 do 70 umjetnika, od kojih sa dalje nastavi baviti umjetnošću svega njih četvoro ili petoro iz generacije. To je katastrofalan prosjek, a mnogi od njih odustanu baš zbog egzistencijalnog pritiska. Svjesni smo da kod nas nema tržišta zainteresiranog za suvremenu umjetnost, pa je često umjetnik taj koji popušta. Ali, unatoč objektivnim okolnostima, ja ne mogu zaključiti drugo doli da je i pitanje toga izbora, u krajnjoj liniji, sasvim individualna stvar. Ona se tiče isključivo autorskog integriteta određenog umjetnika.

Osobno nastojim ostati dosljedan svojim umjetničkim uvjerenjima, i zbog njih se trudim biti neovisan u financijskom smislu. Za život zarađujem obavljajući drugu vrstu poslova sa strane, a prostor svoje umjetnosti ne izvrgavam iskušenjima te vrste. Ne zarađujem od nje, dakle, nego za nju... A korporacije se jednostavno pokušavaju i same hraniti na umjetnosti kao sponzori, one žele pretvoriti umjetnost u bilo kakvu ekonomsku vrijednost. Čim tako neka subverzivna ili "subverzivna" akcija privuče dovoljno javne pažnje, korporacije se nastoje ubaciti u isto društvo. Na taj način ulaze u novi prostor marketinga, koji im drukčije nije bio dostupan.

get_img-3.2922.jpeg

 

 

 

 

 

 

Pravi put

- Bi li se zbog ravnoteže trebalo javnim novcem u većoj mjeri podržavati nezavisne umjetnike? Uostalom, bi li država trebala biti više socijalna, pa da više dobiju i umjetnici?

- To je sasvim sigurno jedini pravi put kojemu možemo težiti. To je i jedno od najbitnijih pitanja u našoj kulturi danas. Ako se želimo smjestiti uz zemlje Zapada i Svijeta, moramo biti svjesni značaja razvoja kulturne politike i javnog ulaganja u kulturu. Ovo jest maleno tržište, i tim više moramo raditi na razvoju kulturne politike. A ne radimo gotovo ništa, za razliku od nekih drugih zemalja sa položajem sličnim ili približnim našemu. Srbija, primjerice, puno više i modernije drži do kulturnog promoviranja, prezentiranja i lobiranja u međunarodnim okvirima, ne samo kad je posrijedi film.

Naši značajni redatelji jako se malo predstavljaju po Zapadu, a bolje ne stoje ni ostali umjetnici. Gdje god išao, a bio sam u dosta zemalja, ljudi puno više znaju o srpskom negoli o hrvatskom filmu. To je zato što i njihove ambasade po svijetu vrijedno i sustavno rade na promociji svoje kulture, kao što čine najnaprednije zemlje, a za razliku od većine naših diplomatskih predstavnika. I time bi država, naime, mogla pridonijeti boljem položaju domaće umjetnosti i umjetnika, ne samo organizacijom financijskog modela koji bi bio primjereniji društveno-političkom trenutku.

To su dvije strane jedne te iste stvari, a kod nas uglavnom ne funkcionira nijedna od njih. Sve je marginalizirano, najviše se ulaže u sport, po njemu smo najprezentniji u svijetu. Mislim, sport valjda jest bitan, no u njemu se - pogotovo u nogometu - ionako vrti dovoljno novca, da ne bismo trebali izdvajati još i tolike milijune za stadione. Morali bismo povesti računa o proporcijama, ovako su sasvim izobličene.

Igor LASIĆ za Feral Tribune
28. svibnja, 2008.

 

 



Komentari (24)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

pufna pufna 09:52 10.06.2008

;)

Srbija, primjerice, puno više i modernije drži do kulturnog promoviranja, prezentiranja i lobiranja u međunarodnim okvirima, ne samo kad je posrijedi film.

Naši značajni redatelji jako se malo predstavljaju po Zapadu, a bolje ne stoje ni ostali umjetnici. Gdje god išao, a bio sam u dosta zemalja, ljudi puno više znaju o srpskom negoli o hrvatskom filmu. To je zato što i njihove ambasade po svijetu vrijedno i sustavno rade na promociji svoje kulture, kao što čine najnaprednije zemlje, a za razliku od većine naših diplomatskih predstavnika. I time bi država, naime, mogla pridonijeti boljem položaju domaće umjetnosti i umjetnika, ne samo organizacijom financijskog modela koji bi bio primjereniji društveno-političkom trenutku.

kakva subjektivnost!
Milica Tomić Milica Tomić 10:21 10.06.2008

Re: ;)

pufna
Srbija, primjerice, puno više i modernije drži do kulturnog promoviranja, prezentiranja i lobiranja u međunarodnim okvirima, ne samo kad je posrijedi film.

Naši značajni redatelji jako se malo predstavljaju po Zapadu, a bolje ne stoje ni ostali umjetnici. Gdje god išao, a bio sam u dosta zemalja, ljudi puno više znaju o srpskom negoli o hrvatskom filmu. To je zato što i njihove ambasade po svijetu vrijedno i sustavno rade na promociji svoje kulture, kao što čine najnaprednije zemlje, a za razliku od većine naših diplomatskih predstavnika. I time bi država, naime, mogla pridonijeti boljem položaju domaće umjetnosti i umjetnika, ne samo organizacijom financijskog modela koji bi bio primjereniji društveno-političkom trenutku.

kakva subjektivnost!


"vrijedno i sustavno rade" zvuci nadrealno
pufna pufna 11:03 10.06.2008

Re: ;)

eto kako je tudje uvek lepse
jos sad kad sam procitala od mozaik post na sta nam je licio stand u LIonu?!
Setim se onih kratkih i malobrojnih za svrhu uproscenih Djindjicevih obracanja, gde pominje kako je malo falilo da ne udje u frabriku koja je pod stecajem zato sto im na ulazu stoji okacen zidni sat koji ne radi.
amaaaaaterrrrriiiiizaaaaam udruzen sa neradom!
Milica Tomić Milica Tomić 11:16 10.06.2008

Re: ;)

nisam razumela, jel to on nije hteo da udje u fabriku ili...?

pufna pufna 11:29 10.06.2008

jagodina ( 4 minut)

http://fr.youtube.com/watch?v=OWWH3kCGNFM
''kopija je uvek losija od originala'' S. Dali
...da ne bih ja lose parafrazirala ; )
Milica Tomić Milica Tomić 12:18 10.06.2008

Re: jagodina ( 4 minut)

pufna
http://fr.youtube.com/watch?v=OWWH3kCGNFM
''kopija je uvek losija od originala'' S. Dali
...da ne bih ja lose parafrazirala ; )


to je po meni sad pitanje socijale, da li oni koji imaju problema sa tehnologijom, sirovinom, obrtnim kapitalom, pod stecajem su, ceka ih privatizacija, verovatno ce izgubiti posao, bosi su i gladni, da li oni uopste imaju kapaciteta da vide taj sat, a kamoli da ga popravljaju.

amaaaaaterrrrriiiiizaaaaam udruzen sa neradom!


sa ovim se u principu slazem, ali ipak ne u ovom slucaju
Milica Tomić Milica Tomić 12:22 10.06.2008

Re: ;)

eto kako je tudje uvek lepse


mislim da Grubic kad kaze da srpske
ambasade po svijetu vrijedno i sustavno rade na promociji svoje kulture, kao što čine najnaprednije zemlje

koristi ovu izjavu u hrvatskoj kao crvenu maramu. fakat da je "srpski" film (stavljam navodnike, jer to nekad nije bio samo srpski film) u svetskoj kinematografiji prisutniji od hrvatskog, ali sigurno ne zahvaljujuci vrednom i sustavnom radu srpskih ambasada, i toga je Grubic sigurno svestan, ali to je sigurno upuceno nekom lokalnom obracunu umetnici versus kulturna politika .
pufna pufna 12:34 10.06.2008

Re: jagodina ( 4 minut)

da,ali ta socijala mora i da se trgne pa da sebi prizna da ga je privukla ona stara deviza posleratne jugoslavije- ne mogu me oni toliko ne platiti koliko ja mogu da ne radim.
To objasnjava tu ucmalost i sporo skidanje sa vlasti S.M. Zivelo se od cekova ili na pocek, uzasno i bez vizije ali su se upijali mitovi i nade u resenja koja padaju s neba. Naviklo se na status zaposlenosti- nerasporedjen ili ''nisu me otpustili, dolazim na posao ali ne primam platu, vec nesto malo doprinosa''

Preuzeti inicijativu znacu preuzeti i rizik ,a za to je mali broj ljudi spremno. S druge strane kad, ma koliko ti je lose ili ti neko cini nepravdu, se trgnes iz tog pasivnog stanja i uradis i neku makar i banalnu stvar( a ja mislim da to ima simbolicki karakter) ti prestajes da budes zrtva i ulazis u stanje gde mozda nesto i mozes da promenis. Na kraju svega, makar to znacilo i profesiju i posao.
Mislim da je to bila njegova poruka njima, a ne kritika kritike radi ili da im je jos dosoljavao na ranu. On im je pored te recenice nudio i resenja i pomoc, ali ih je zeleo i kao aktivne ucesnike a ne one priviknute na vecitu socijalnu pomoc. I na kraju se postavlja pitanje sa svim tim sindikatima i radnickim savetima- kolicina realnosti i znanje sta su ti prava, a sta odgovornost.

Naravno da je ceo komentar bio vezan za drugi post ( kod mozaik) i da se nadovezao na iskrivljenu sliku hrvatskog umetnika o srpskom sistemskom delovanju za ''promidzbu'' nase kulture.
Ja naprotiv, tu ne vidim ni koncepciju niti ideju, niti sistem koji to objedinjuje. Vidim divne volontere i poznavaoce, pojedinacne iskre, ali Drzava kao i u mnogim drugim stvarima ne prati tokove niti ih sistematizuje.
na to se odnosi ''amaterizam i nerad''
pozz
Milica Tomić Milica Tomić 15:30 10.06.2008

Re: jagodina ( 4 minut)

Preuzeti inicijativu znacu preuzeti i rizik ,a za to je mali broj ljudi spremno. S druge strane kad, ma koliko ti je lose ili ti neko cini nepravdu, se trgnes iz tog pasivnog stanja i uradis i neku makar i banalnu stvar( a ja mislim da to ima simbolicki karakter) ti prestajes da budes zrtva i ulazis u stanje gde mozda nesto i mozes da promenis. Na kraju svega, makar to znacilo i profesiju i posao.


S tvog stanovista si u pravu.
Medjutim veca je nevolja sto radnici podrzavaju tranziciju, cak su nestrpljivi, ostaju i dalje na poslu… pokazalo se da je politicka elita nesposobna da omoguci aktivne uslove za tranziciju. Znaci vera u tranziciju, a nemogucnost da se ona pokrene ih blokira. Ono sto mene muci, a nije tema tvog komentara, je da su radnici nazalost dovedeni u situaciju da veruju u tranziciju i prizeljkuju eksploataciju.

KafaJeGotova KafaJeGotova 12:58 10.06.2008

...

A korporacije se jednostavno pokušavaju i same hraniti na umjetnosti kao sponzori, one žele pretvoriti umjetnost u bilo kakvu ekonomsku vrijednost. Čim tako neka subverzivna ili "subverzivna" akcija privuče dovoljno javne pažnje, korporacije se nastoje ubaciti u isto društvo. Na taj način ulaze u novi prostor marketinga, koji im drukčije nije bio dostupan.

da, sve se veoma lako pretvori u lifestyle, eksploatise do besvesti i obezvredni.
surabya johnny surabya johnny 14:03 10.06.2008

...

14. teza iz Badiouvih 15 Theses on Contemporary Art glasi:

kako je Imperija sigurna u svoje sposobnosti da kroz zakone - koji uredjuju komercijalnu cirkulaciju i demokratsku komunikaciju - kontrolise citavo carstvo vidnog i chujnog, ne cenzurishe ama bas nista vishe. Sva umetnost i svo mishljenje su ruinirani ako prihvatimo ovu dozvolu da konzumiramo, komuniciramo i uzivamo. Trebalo bi da postanemo besposhtedni cenzori samih sebe.

ovim nas Badiou pre svega poziva na cenzurisanje svoje spremnosti da uopshte i na bilo koji nacin uchestvujemo u gibanjima zapadnog kapitalistickog sistema.

Grubic se zaplice u protivrechnosti svojim akcionistickim umetnichkim delovanjem: na jednoj strani on sugerira veshanje onih, od kojih na drugoj u isto vreme ocekuje potporu: poziva na pozor u ophodjenju sa proporcijama drzavotvornih institucija, koje opisuje izoblicenima, zanemarujuci u isto vreme sistem na kojima ove pochivaju, deformisan u gnusnu grimasu 'tolerancije' i profita.
Milica Tomić Milica Tomić 15:02 10.06.2008

Re: ...

Badju je ovo pisao u vreme svoje fascinacije filmom Matrix, moze da se prepozna, zar ne?
Grubic se zaista nalazi u procepu koji ti opisujes, ali svi se nalazimo u tom istom procepu. Imperija nas istvremeno sve ukljuciuje i tim istim cinom ukljucivanja - iskljucuje. Svi nalazimo pojedinacna nespretna resenja, jer nova politika ove situacije nazalost jos uvek ne postoji. Medjutim, to i dalje ne znaci da Grubicevo delovanje nema smisla.
Medjutim mislim da se Grubic igra namerom Hrvatske da ucestvuje u Evropskim standadima, a s druge strane pokazuje da je daleko od tih standarda, izaziva ih “srpskom diplomatskom sposobnoscu”, sto je u Hrvatskoj ovako nesto reci – jeres. Treba biti oprezan za badjuovim strogim zahtevima ako ih primenjujemo na nasem primeru, jer nam se moze desiti da nam izmaknu zanimljive lokalne (umetnicke) strategije u odnosu na Imperiju.

surabya johnny surabya johnny 22:47 10.06.2008

Re: ...

cisto sumnjam da je pomenuti film iole uticao na sazrevanje Badiouvog suda o empiriji, koji je zahtev samo po formi - na izvestan nacin, u ideoloskom smislu ima chak i slichnosti izmedju filma i Grubicevih performansa: oboje se mogu posmatrati kao simptom jednog doba u kojem vlada hipersenzibilitet spram 'uznemiravanja' od strane Drugog - u kojem se svaki eticki pritisak pogreshno tumachi popristem borbe protiv establishmenta i za bolju stvarnost. borba protiv stvarnosti se vec unapred dozivljava izgubljenom, i zato izlishnom: dakle, 'socijalno angazovana umetnost' ne samo da podhranjuje sistem, vec i nehotichno potkopava mogucnost preobrazaja, koja je i tako mala.
u realnoj stvarnosti spontanitet, kreativni izraz sopstvene lichnosti, spremnost na borbu itd. preuzeti su od strane sistema na koriscenje- lagano su pretvaraju u zapovesti, sto ce reci da je napushtena stara logika postabsolustichkog , ranodemokratskog doba , za kojeg se sistem koristio represijom i rigidnim preusmeravanjem energije i uchinka svojih podanika u sopstvenu korist. samoostvarenje isto tako sluzi neposrednom odrzavanju kapitalistickog sistema. emancipatorska politika u smislu pozitivne samocenzure pri uzimanju ucesca u beschasnim okolnostima turbokapitalizma jedno je mozda od opshtih reshenja.

nisam ni mislio da Grubicevo delovanje nema smisla: cak se u moru bezukusnog emocionalnog egzibicionzma pojavljuje kao istinska umetnost - ali u vrlo neodredjenim psihoestetskim proporcijama turbokapitalizma.

tema o proporcijama balkanskih suochovanja sa neokapitalistickom poshasti, ne bash toliko razlicitim prozimanjem koliko se to na prvi pogled chini - jer budimo svesni chinjenice da smo u ochima Drugih , nashih uzvishenih zapadnih suseda svi podjednako barbari, posebno za profinjeni burzoaski senzibilitet, koji rado odlazi u kino da kroz filmove ogleda svoje moguce lice -i to cak mozemo smatrati svojom prednoshcu u nazadnosti.(misli se na chinjenicu da jos uvek nismo, barem mi Srbi, na nashu nesrecu mnogi ce ovde rec, potpuno okoreli u neizbavljivost .


Milica Tomić Milica Tomić 23:24 10.06.2008

Re: ...

cisto sumnjam da je pomenuti film iole uticao na sazrevanje Badiouvog suda o empiriji,


to nisam ni rekla, ali jeste bio opsednut matrixom, "Platon i Matrix, milsim 2005.

ali u vrlo neodredjenim psihoestetskim proporcijama turbokapitalizma.

ovo bas nisam razumela: ovo se tice rada ili intervjua?
surabya johnny surabya johnny 00:04 11.06.2008

Re: ...

Grubicevo delovanje utopljeno je (sa tendencijom da se medju njih ugnezdi) u neodredjene psihoesteticke, ali i etichke, proporcije uslovljenje zachecima neoliberalnog kapitalizma.

bez obzira na sve, ispravno si ovde svrstala Grubicevo umetnicko delovanje kao zanimljivu umetnicku strategiju u odnosu na Imperiju - tu se svakako slazemo.

Treba biti oprezan za badjuovim strogim zahtevima ako ih primenjujemo na nasem primeru, jer nam se moze desiti da nam izmaknu zanimljive lokalne (umetnicke) strategije u odnosu na Imperiju.


samo mi se ucinilo malo zlonamernim, ne - preterujem, kao otrovna strelica, recimo, dovodjenje u vezu Badjuovog Da-govorenja u Ne-govorenju, emancipacije koja je neminovna ako nam je zaista stalo do opstanka na ovoj planeti (a zashto bi bilo, zapitace se verovatno mnogi koji ovo chitaju) i - matrixa.

jasno je da sama nasa korespodncija ovde u radikalnom Badiouvom sudu sipada u vrstu onih koje treba izbegavati - i tu prebiva greshka, chini mi se : jedini put (ne samo u Lenjinovom smislu) je postepeno uzurpiranje sredstava kojima se inache odrzava cirkulacija komercijale i kojima se sluzi aparat demokratske komunikacije.

vrlo rado chitam tvoje tekstove: pretposlednji, iz ulus-a bio je tako drazesno zivahan na trenutke -

pozdrav sa kuznih okcidentalnih predela
surabya johnny surabya johnny 00:23 11.06.2008

Re: ... evo prigodnog i neumesnog citata


a i prilike da ostalim ucesnicima preporucim jedan od zanimljivijih siteova jugoslovenskog govornog podrucja

http://borislavpekic.blogspot.com/

Odlomci o umetnosti iz „Zlatnog runa“ Borislava Pekića; izbor Ljiljane Pekić.

Svi takozvani umetnici su nepodnošljivi. Ti pesnici ulizičkih oda, mazala carskih harema, taj šljam duha svetskog. Vuku se kao sablasti pred ravnodušnim očima dvorskih službenika, ili upravitelja carskih radionica i atelijera.

Važno im je jedino da budu primećeni. Polegli bi usred govana ako bi ih ona, otičući, ka uspehu odnela, i kada bi to bio iskustvom potvrđeni način da se privuče pažnja onih koji drže moć i kesu.

Prose najpre samilostan pogled, zatim koricu hleba, a kad se pothrane, potkrepe, steknu kakav-takav pregled zamršene administracije Saraja, i gradskih podvodačko-spletkaroških običaja, ogledaju se i sa nekim radom. W.Turner-Burial at SeaNi najmanje nisu izbirljivi. Zadovoljni su ako mogu da istovaruju carske karavane, da peru podove sporednih zgrada, a presrećni su ako se domognu i najbeznačajnijeg zanatlijskog rada. O kalitehni, velikoj umetnosti, slavi, još govora nema. Jedva je to i tehna, bedno rukotvorenje, prema kojoj je potkivanje konja prava umetnost.

Spremni su da majstorima papuče ljube da bi im mešali boje. Oči su im u tim ranim danima umetničkog gurbeta velike, vlažne, pokorne, Sve bi da rade. Ništa za njih nije teško. ni nedostojno. Ni malo ni beznačajno.

Kao rođeni robovi, nepogrešivim instinktom ugrožene životinje, znaju oni da se buva sa slonom ne inati, da se uvredljivost i ponositost ne isplate ako čovek nema ničim do fantazijama da ih podupre.

U međuvremenu slažu u sebe mržnju kao tvrdica blago, da bi je, kad savladaju prepreke, rasipnički po svetu prosuli, ne štedeći nikog, pa ni prijatelje i mecene, ove još i ponajmanje. Sve sa zahvalnošću primaju, a ništa ne ištu. Ništa za sebe. Sve za Umetnost.

Godine prolaze. Ponovo ćeš ih sresti kad s nekoliko bednih dupelizačkih pesmica, floralnih mazarija, nekoliko minijaturnih ornamenata precrtanih iz prirode, steknu ime u Carigradu. Koje li razlike! Ni Protej se, Bog promene, ne bi toliko mogao izmeniti. Ali, to samo TI njih vidiš. Oni tebe, Bože sačuvaj!

Opijeni su počastima, koje, uostalom, smatraju prirodnim, čak i nepravedno malim prema onome što zaslužuju. Oči im nisu više velike, umetničke. Sad su sitne, oprezne, kao otvori zelenaških kesa. A ni vlažne više nisu. Suve su kao barut. Osim svojim genijem, ničim nisu zadovoljni.

Nijedna im pohvala nije dovoljna. Nijedna počast pogođena. Nikada im nije dovoljno novca. Najednom, Umetnost više nije važna. Važni su oni, jer pre njih ničeg i nije bilo. Drski su, arogantni, nadmeni, vulgarni. A iznad svega, dosadni.

Ni o čemu ne govore do o sebi, ni za šta se ne brinu do za sebe, ni na šta ne misle do na sebe. Na druge misle samo da ih mrze i kad im kopaju jame, čime se, uostalom, mahom i bave. U jednu reč – fukara, ološ!
Milica Tomić Milica Tomić 08:21 11.06.2008

Re: ...

ali pod "biti oprezan" nisam mislila da ovaj badjuov zahtev koji nam on daje za zadatak:)) treba ignorisati, ili da ga kao nemoguceg zaboravimo. samo da nas njegova zahtevnost ne ucini slepim.

sto ne znaci da ne bih rado o vrat okacila ovaj citat, i mene je dojmio Matrix:

kako je Imperija sigurna u svoje sposobnosti da kroz zakone - koji uredjuju komercijalnu cirkulaciju i demokratsku komunikaciju - kontrolise citavo carstvo vidnog i chujnog, ne cenzurishe ama bas nista vishe. Sva umetnost i svo mishljenje su ruinirani ako prihvatimo ovu dozvolu da konzumiramo, komuniciramo i uzivamo. Trebalo bi da postanemo besposhtedni cenzori samih sebe.


pozdrav sa kuznih okcidentalnih predel


pozdrav:)

dragoljub dragoljub 14:35 10.06.2008

"

даклем,ако сам добро савладао градиво из уметности.она велика паљевина амбасада није варварско дело,не то је био уметничко дело звано инсталација или хепенинг(нисам баш сигуран,мора да прочешљам литературу) а они дивљи навијачи су уствари уметници који су нам приказали свој поглед на политичку збиљу.
а ја сам у својој глупости умишљао да се уметници васцели дан играју сас блато што га зову фарбе или тепају по камен да ослободу разноразни ликови који кукају заробљени у истом.
мислим какви су они уметници такав сам и ја критичар, нарочито у погледу тога да сам до сад мислио да су то теме друштвенх наука ил су можда сад филозофи и социолози сасве псиколозима уствари уметници а не више научници

ово је само један збуњени поглед на савремену уметност или науку нисам сигуран шта је то ушта гледам
Milica Tomić Milica Tomić 15:47 10.06.2008

Re: "

dragoljub
даклем,ако сам добро савладао градиво из уметности.она велика паљевина амбасада није варварско дело,не то је био уметничко дело звано инсталација или хепенинг(нисам баш сигуран,мора да прочешљам литературу) а они дивљи навијачи су уствари уметници који су нам приказали свој поглед на политичку збиљу.
а ја сам у својој глупости умишљао да се уметници васцели дан играју сас блато што га зову фарбе или тепају по камен да ослободу разноразни ликови који кукају заробљени у истом.
мислим какви су они уметници такав сам и ја критичар, нарочито у погледу тога да сам до сад мислио да су то теме друштвенх наука ил су можда сад филозофи и социолози сасве псиколозима уствари уметници а не више научници

ово је само један збуњени поглед на савремену уметност или науку нисам сигуран шта је то ушта гледам


Odlican, pet!
nema sta da se doda
Milica Tomić Milica Tomić 15:39 10.06.2008

U policijskoj stanici

Uglavnom, kazali su mi da im se moj transparent s citatom Karla Marxa između svih tih zaplijenjenih natpisa najviše sviđa, da je to pun pogodak... Mislim da neću lako zaboraviti tu scenu, kako razgaljeni policajci vješaju Marxov citat na ormar u postaji. Kao u češkim filmovima, čovječe... Drago mi je da sam ih potaknuo na to, jer čak i njih boli nepravedna razdioba u ovom društvu, a svjesni su da su dio sistema koji ne valja, koji je truo.


"Posljednji kapitalist kojeg ćemo objesiti bit će onaj koji nam je prodao uže". Ovo je zaista najuzbudljiviji rezultat Grubiceve akcije.
dunjica dunjica 17:34 10.06.2008

Ako ni zbog čega drugog,

vrijedilo je zbog ovoga:

Mislim da neću lako zaboraviti tu scenu, kako razgaljeni policajci vješaju Marxov citat na ormar u postaji. Drago mi je da sam ih potaknuo na to, jer čak i njih boli nepravedna razdioba u ovom društvu, a svjesni su da su dio sistema koji ne valja, koji je truo
bavard bavard 10:14 11.06.2008

naknadni bles: ak:.

u leto 2003:
u tri pariske radnje
stigla je pošiljka američkih farmerki..
na svakom paru nalazila se etiketa
s francuskim natpisom:
" nismo mi krivi što nam je predsednik idiot.. mi nismo glasali za njega "
pantalone su planule..
čak sam ih i ja kupio

tog leta sam bio i u veneciji
bilo mi puno srce bliceva
i ponosa
čak mi i predsednik bio simpatičan


najveća je fora što sam tada glasao za njega

tako da danas:
ja sam idiot
Milica Tomić Milica Tomić 22:38 14.06.2008

Re: naknadni bles: ak:.

taj projekat sa farmerkama je bio zaista izvrstan!

kad smo vec kod bliceva, glasanja i idiota, podsetio si me da smo nekada foto-aparat sa autofokusom zvali: IDIOT...
secas se?
bavard bavard 22:50 20.06.2008

Re: naknadni bles: ak:.

ux
nije uzalud nabokov
hvalio flobera:
upravo :
zbog harmoničnog prelaza rečenica
jedne u druguu


dakle sećam se:
iako moj autofokus
još uvek ne može da se upakuje


letiiiii, nemirnoo

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana