Priznajem, danas mi je mašta radila svašta kada sam pročitala vest "Uskoro tunel izmedju dve skupštinske zgrade", koja glasi ovako i nije šala:
Predsednik Skupštine Srbije Oliver Dulić rekao je da je, u okviru predstojećeg renoviranja Skupštine, njegova "ideja i plan da se prokopa tunel izmedju zgrade Doma Narodne skupštine na trgu Nikole Pašića i zgrade republičkog parlamenta u ulici Kralja Milana".
On je objasnio da bi tako bile povezane zgrada u Kralja Milana, gde bi ostale prostorije poslaničkih klubova, kancelarije i administracija, i Dom skupštine na Trgu gde bi se održavale samo plenarne sednice... Inače, u ovogodišnjem republičkom budžetu za ukupno finansiranje Skupštine Srbije odvojeno je oko 3,6 milijardi dinara.
Ili je možda stvar prosta, pa kao agent 007, Šon Koneri, imaju fobiju od semafora? (Ne podnosim semafore i stalno strahujem da se neko ne zakuca u moj auto, reko čovek) Možda pate od agorafobije? Mislim, pisalo i u Njujork tajmsu da stvar nije zezanje, fobičarima bukvalno puca mozak od frenetičnog velikog grada, po sistemu previše automobila, ulica, pasa, mačaka, pacova i raznih buba. A ovde valja preći i Pionirski park i Bulevar sa četiri trake, užas.
I nije smešno. Psihijatrijske alergije, tojest fobije, zeznuta su stvar. I Cezar je patio od niktofobije, imao je strah od mraka, pa je svuda držao upaljene baklje. Da li to znači da će ovim tunelom da jezde kao lučonoše? Držeći se za ruke? U vrsti? U rikši? Možda električni autići?
Bilo kako bilo, razmišljam i ja sad, gde bih prokopala tunelče?
A vi?