Dakle, stvarno sam zgranuta!!!
Nisam mogla da poverujem sopstvenim ušima i očima kad sam ovu vest prvo čula na RTS, a zatim i pročitala.
Jevtino ste se izvukli 2000., gospodo socijalisti, i izbegli zaslužene kazne za nebrojena krivična dela i druge nepodopštine u svojim dugim i sramnim karijerama. Nikom od vas osim one gnjide Milanovića dlaka s glave nije zafalila, a i on je jevtino prošao.
„Dobro", rekli smo tog oktobra, „Što je bilo, bilo je. Ne možemo se istovremeno baviti otklanjanjem posledica vaše užasne vladavine i vama. Nemamo dovoljno ni ljudi ni sredstava, a ponajmanje vremena. Dobro, rekli smo, neka vas nosi bes. Eto vas tamo, radite šta znate, samo ne smetajte da pokušamo da se izvučemo." Mirno ste izašli na jedne, a zatim i na sve ostale izbore, ulazili u parlament, pa onda i podržavali Koštunicinu manjinsku vladu. Čak ni kad je vaša zlikovačka mašinerija ubila prvog demokratski izabranog premijera, niste ni zabranjeni ni kažnjeni. Prošli ste najbolje što ste mogli. Sad, evo, na političku scenu Srbije izlazite na velika vrata, zahvaljujući ulasku u vladu sa DS-om. I zato, izgleda, očekujete da će vam sad, kad ste ponovo vlast, sve biti oprošteno i da ćete vi opet isto kao nekad.
I prvo što vam je palo na pamet jeste baš rehabilitovanje Slobodana Miloševića. Ni manje ni više! Pravo u glavu i u srce svake vaše žrtve, a vaše, što direktne, što indirektne žrtve su milioni gradjana u Srbiji i šire!
Dirljiva promocija, nema šta! Suze su se kotrljale niz napaćena lica SPS-ovki. Evocirali ste uspomene na voljenog vodju i slavno doba vaše neograničene vladavine, vašeg izobilja, vaše bahatosti, vašeg ničim zasluženog samopoštovanja i neosnovanog samopouzdanja, vaše umišljenosti u sopstveni značaj i pozitivnu ulogu u istoriji. Bivši šef diplomatije V. Jovanović ne trepnuvši izjavi da će ova knjiga pokazati da vaš voljeni vodja nije bio onakav kako ga prikazuju strani mediji i domaći izdajnici.
Hajde onda da vidimo šta on to nije!
Zar se nije on beskrupuloznim obračunom sa svojim konkurentima uspentrao na vrh SK Srbije na 8. sednici? Zar nije on vodio pregovore sa liderima drugih republika koji su rezultirali, ne dogovorom, nego ratovima koji su Srbiji i srpskom življu van Srbije najmanje odgovarali? Zar nije on u martu 1991. naredio da se tenkovima i svim drugim oružjem uguše demonstracije u Beogradu, a potom sistematski šikaniraju, prebijaju i ubijaju svi koji mu se učine kao protivnici njegove drljave politike, uključujući i novinare i decu vidjenijih ljudi? Zar nam 1992. nije navukao sankcije na vrat, a onda nas drsko ubedjivao kako nam sankcije ne mogu ništa, kako će kratko trajati, kako mi možemo sami. Zar 1993. nije on aranžirao inflaciju kakvu svet nikad ranije nije video? Zar se u Srbiju nije slilo skoro milion izbeglica iz ostalih republika? Zar nekoliko stotina hiljada najtalentovanijih mladih ljudi nije emigriralo iz Srbije? Zar u njegovo (vaše) vreme nismo privezani za stub srama sa kog još uvek ne možemo da potpuno sidjemo. Zar nismo siromašni, bedni, zaostali, zaglavljeni u prošlosti i sukobljeni sa većinom suseda? Zar nam nije uskraćeno svako pravo u medjunaronim odnosima? Zar nismo izbačeni iz svih svetskih institucija? Zar Srbija nije razorena bombama, zagadjena osiromašenim uranijumom i plutonijumom, baš u vreme kad je na njenom čelu bio "državnik sa retkim darom". Znate li da vreme poluraspada osiromašenog uranijuma 233 iznosi 160.000 godina, a plutonijuma 24.000 godina, da smo prvi u Evropi po stopi raka grlića materice, da nam čak i deca oboljevaju od oblika leukemije koji su ranije bile nepoznati ili vrlo retki u ovim prostorima? Šta je trebalo da uradi vaš voljeni lider da biste vi prestali da ga slavite?
Vaš „neumorni borac za mir" nas je provukao kroz četiri rata (koja su se završila katastrofalno po nas), a on je ostajao na vlasti. Pa šta ako se on (iskreno ili deklarativno, potpuno svejedno) zalagao za mir? On mir NIJE sačuvao, i to je kraj diskusije o Miloševiću-mirotvorcu.
Mislite li da ga možete rehabilitovati samo time što ćete reći „nije on imao loše namere"? Ako nam sve naše tragedije nije priredio sa predumišljajem, onda je iz nehata, a tu nema velike razlike.
Zagrizli ste mnogo veliki zalogaj, gospodo socijalisti: menjanje već dobrano ispisane istorije ovih prostora. Čak i ako postoji neka minimalna mogućnost da se jedan deo vizure na proteklih 20 godina sad malo promeni, vi sigurno niste ti koji će u tome uspeti, kao što ni u čemu čega ste se dohvatili niste uspeli. Vaš lider nije umeo da odbrani ni sebe samog. Svu njegovu (i vašu) nesposobnost smo pratili uživo mesecima i godinama u prenosima iz Haškog tribunala. Samo beskrajno trućanje jednog ograničenog, praznog, nedisciplinovanog, egocentričnog i napola pomračenog uma.
Još nikad niste odgovorili na ključno pitanje koje vam je često postavljano:
ZAŠTO MILOŠEVIĆ NIJE OTIŠAO SA VLASTI KAD JE VIDEO DA NIŠTA OD SVOJIH „PLEMENITIH" CILJEVA NIJE OSTVARIO I DA ŠTETI INTERESIMA GRADJANA SRBIJE?
Zašto ste se svi vi tako grčevito držali vlasti kad ste videli da je vaš lider i vaš režim predmet i glavni argument negativne kampanje u svetskim medijima? Svaki prosečno razuman čovek bi se povukao kad vidi da nanosi štetu svojoj okolini. Čime pravdate svoje uporno ostajanje na vlasti, i pored toga što ste znali da ste vi uzrok čitavog niza katastrofalnih dogadjaja? Narod vas birao? Kako da ne! Krali ste na izborima i nogama i rukama. Već 1991, posle prvih negativnih napisa u stranim medijima morali ste da se sklonite, čak i da vas je narod hteo. A vi ste otišli tek pošto ste uništili sve u Srbiji i tek kad ste bili prinudjeni da odete.
Zato bi vam sad bolje bilo da zasednete u te fotelje koje su vam sticajem nesrećnih okolnosti dodeljene, pokrijete se ušima i ćutite. Od vas je i glasno disanje previše. Upravo objavljenu knjigu sa govorima voljenog vam lidera je najbolje da povučete i spalite do poslednjeg primerka. Ako ste baš odlučili da nešto radite, onda radite ono što ste jedino pokazali da umete: održavajte se na vlasti.
Parazitirajte dok možete. Nadam se da nećete dugo.