Danas je treci dan od sterilizacije. Jos cetiri dana i idemo kod veterinara hirurga da joj skine konce. Prekjuce je bila na kontroli, rana dobro zarasta.
Uhhh. Rasporili su je. Znam znam, tako mora. Operacija je uradjena visoko profesionalno, pod anestezijom. Posle operacije, moja cerka Marijana i moj ex pastorak Nikola su je u carsafu, osamucenu od narkoze, uneli u auto, dovezli kuci, a onda najneznije moguce, opet u carsafu, doneli u stan. Nije bilo bas najjednostavnije, jer lift je u kvaru, kazu od vrucine, pa valja pesaciti stepenicama. Samo je slabacko digla glavu i klonula, dok su zipcili na treci sprat.
Nisam mogla da joj vidim pogled, jer su joj kapci poludeli. Samo smo je mazili i treperili oko nje. Tog dana nije nista jela ni pila, jer tako mora.
- Dajte joj vode kad cvrsto stane na noge. To ce biti uvece - rekao je veterinar Srecko. - A sutra ujutro je nahranite, dodao je i objasnio da je dobila antibiotike, da ce dobiti jos na kontroli i da ce sve biti ok.
Majshe je lezala kao prostac do uvece, a nama su dolazili gosti da je obidju. I prvi put su se svi izuvali, odmah kod vrata. Nemamo tepihe, a pre operacije smo oribali podove i prebrisali ih asepsolom. Za svaki slucaj, da bude cisto.- Ispravan pas, a sad su mu izvadjeni delovi - hmmkao je moj sin Viktor, doj je vozio Majshe na kontrolu. Znam, on je protivnik ovakvih intervencija, ali je dao sve od sebe da sestri i meni pomogne oko operative.
Ruku na srce, jedva sam se odlucila. Ali, imala je simptome lazne trudnoce. Kazu da je to atavizam zaostao iz vremena kada je samo alfa vucica mogla da ima mlade, pa su joj druge zenke pomagale da odrzi okot proizvodeci mleko iako nisu stvarno nosece.
Bilo kako bilo, smrzla sam se kada sam od drugara kuckara pokapirala da su lazne trudnoce nevidjeno rasprostranjene medju kucnim ljubimcima, zenkama.
- Moja je imala sest - rekao je Misha.
Da li je to od hrane, mislim da li je bilduju hormonima, pitala sam se.
- Ali, to je zabranjeno, mislim to hormoni u granulama, jer onda moraju antibioticci, a to pravi rusvaj - vrteo je glavom Sale iz Amsterdama.
Bilo kako bilo, simptomi lazne trudnoce tek su krenuli. Lecenje je hormonsko. Ali, kad krene to, obicno nije jedna. A onda nastaju komplikacije. Ne mogu o njima. Jezivo mi je.
Posteno receno, ja nemam uslove ni da se Majshe razmnozava. Mozda jednom, zbog zdravlja.
- Jednom nije nishta - objasnio mi je moj drug Zoran, nacelnik velike klinike i ljubitelj pasa. Njemu verujem, ima ih pet komada, sve ulicne dzumare, a pazi ih i voli ko da su sampioni.
- Slusaj, ne budi tuzna. Uradices pravu stvar. Nece biti vise laznih trudnoca, a neces ni da mucis psa uskracujuci mu reprodukciju, koja jep rirodna stvar svakih sest meseci.
- Kako da joj pogledam u oci? - kukala sam.
- Ima nesto mnogo gore - rekao mi je Zoran.
- A to je pogled psa kome si uzela kucice. Ej, to su joj deca! I skroz kapira... - dodao je.
Tu sam prsla i prelomila. Ne mogu taj pogled, moram da se suocim sa situacijom.
Sledeceg dana smo zakazali operaciju. Veterinar je rekao da je najbolje odmah, dok nije krenulo mleko u njenoj laznoj trudnoci.
I tako smo sterilisali psa. Nasu Majshe. Moja cerka Marijana se ne odvaja od nje i pazi da slucajno ne gricka konce na rani. Ako krene da gricka, mora da joj se stavi onaj grozni abazur oko vrata.
A ja joj kuvam pilece supice sa sargarepom i pirincem i citam "Coveka koji je pao na zemlju", po stoti put. SF je majka.
Juce smo primetili da se osula po stomaku, tamo gde su je obrijali pred operaciju. U apoteci Tash farmaceutkinja mi je preporucila gel od kantariona. Kaze, ako ga i olize, nema veze, ne skodi. I to smo sanirali.
Sinoc i jutros je isla u setnju. Bice sve ok. Samo sto se ja i dalje osecam kao Mengele...
ps. jadne dzumare. uzivo sam videla da je ovo ozbiljna operacija koja trazi postoperativnu negu i paznju. a njih samo izbace na ulicu...