Srebrenica

Obraćanje Dragana Čavića, bivšeg Predsjednika RS, povodom Izvještaja Komisije o dešavanju u Srebrenici 1995 godine jedan je od važnijih dokumenata za suočavanje s prošlošću u cjeloj regiji...Čavić je vrlo brzo nakon njega potpuno nestao iz političkog života u BiH a Naser Orić je juče oslobođen svake krivice....

Cijeli govor je na stranicama Buke, u ovom blogu objavljujem nekoliko dijelova kao malo podsjećanje na ovaj vrijedni dokument...

Posljednjih gotovo 9 godina o srebreničkim događajima govorio je cijeli svijet: porodice Bošnjaka koje svoje nestale rodake traže svo ovo proteklo vrijeme, razne vladine i nevladine organizacije u Federaciji BiH, istoričari, filozofi, političari, mediji iz cijelog svijeta.

Provodene su i brojne zvanične i nezvanične istrage širom svijeta, od strane Haškog tribunala, Holandske vlade, Francuskog parlamenta, NATO-a, ali i akademskih eksperata i novinara iz cijelog svijeta kao na primjer profesor Edvard Herman sa Univerziteta iz Pensilvanije sa ekspertima iz SAD, Kanade, Njemačke, Francuske, Srbije i Velike Britanije.

Jedino srpska strana do formiranja Komsije nikada zvanično nije otvarala istragu.

Srebrenički tragični dogadaji postali su planetarni sinonim stradanja i zločina na kraju 20 vijeka, polarišući učesnike srebreničkih dogadaja na žrtve Bošnjake i Muslimane i počinioce Srbe. Izvadeno iz cijeloga vrtloga rata kao jedna od glavnih slika sukoba u Bosni i Hercegovini, stvoren je stereotip žrtve i počinioca koji nas prati i danas kao i svih prethodnih poratnih i ratnih godina...

... Ali svih ovih proteklih godina javnost se polariše nacionalno, tražeći da se definiše ko je bio uzrok, a ko je bio posljedica. Tražeći uzrok i tražeći posljedicu svih ovih godina ustvari traži se ravnoteža u zločinu, bez izuzetka kod svih u BiH. Pretpostavka da uzrok po pravilu proizvodi posljedicu, i da je posljedica opravdan odgovor na uzrok je ustvari uzaludno traženje nenapisane pravde da se zločin opravdava zločinom. Ako je istorijski kontekst srebreničkih tragedija motivisan traženjem istorijske ravnoteže u zločinu onda se može očekivati da je 1995. godina uzrok za neku buduću godinu u začaranom krugu zločina čovjeka nad čovjekom....

Citiraću neke dijelove izvještaja:"Najdramaticnije je 12. i 13. jula u Potocarima, bilo sistematsko razdvajanje vojno sposobnih muškaraca od porodica... Izdvojeni su, držani na zasebnim mjestima (ispred Fabrike cinka i u Ťbijeloj kuciť). Bolna je cinjenica da je medu njima bilo dosta vojno nesposobnih i maloljetnika. Razdvajanje je nastavljeno i za vrijeme ukrcavanja u vozila i za vrijeme evakuacije".....

"Razdvojeni "vojno sposobni" Bošnjaci u Potočarima (njih najmanje 1000) odvezeni su iz Potočara na druga mjesta zatočenja u Bratuncu 12. i 13. jula, gdje su dovodeni zarobljenici iz mješovite kolone u šumi, a odatle na mjesta pogubljenja. Iza njih ostala je velika gomila ličnih stvari i dokumenata koji su spaljeni kasno uveče 13. jula 1995. godine".....

Sve ovo prethodno što sam citirao djelić je iz izvještaja koji je sačinjen na 41 strani uz više hiljada stranica raznih priloga.

Nakon svega ovoga, najprije kao čovjek i Srbin, pa onda kao otac, brat i sin a tek onda kao predsjednik Republike Srpske moram reći da je ovih 9 dana jula srebreničke tragedije crna stranica istorije srpskog naroda.

Učesnici ovog zločina ne mogu se opravdati nikome i ni sa čim. Onaj ko je činio ovakav zločin, i pri tome se možda pozivao na narod kome pripada po imenu i prezimenu, činio je zločin i prema vlastitom narodu. Onaj koji se možda pozvao na Boga čineći zločin, očekujući od Svevišnjeg blagoslov, činio je zločin protiv Boga u koga vjeruje. Onaj ko je činio ovakav zločin zbog osvete, osvetio se vlastitom narodu...

Ne mogu znati da li će srodnicima postradalih Bošnjaka koji su žrtve ratnih zlodjela počinjenih od strane Srba, ovo moje obraćanje značiti bilo kakvo olakšanje. Razumijem i suosjećam bol onih koji još uvijek traže svoje najbliže. Svi imaju pravo na pravdu. A vjerovaće u pravdu ako saznaju istinu o sudbini svojih najbližih, i ako budu kažnjeni oni koji su počinili zlodjela.

Kao predsjednik Republike Srpske, Srbin, gradanin Republike Srpske i Bosne i Hercegovine i otac dvoje djece koja svoju budućnost vide ovdje, pozivam svakog pojedinca, bez obzira na nacionalnu, vjersku, partijsku ili neku drugu pripadnost da istinom i poštovanjem za druge pomogne da nam istorija počne da biva hronika humanosti i preporoda, a ne sukoba i destrukcije.