Srebrenica 1995-2008

Jasmina Tesanovic RSS / 11.07.2008. u 17:22

Prenosim ovaj tekst/intervju od pre nekoliko nedelja povodom 11 jula dana obelezavanja genocida u Srebrenici, i izvestaj sa Press konferencije grupe ne vladinih organizacija u Beogradu, JT


Novi proces zbog Srebrenice

 

U Holandiji je u sredu, bezmalo 13 godina od ubistva više hiljada Muslimana u Srebrenici, počeo još jedan sudski proces zbog tog zločina.

Naime, majke i supruge muškaraca ubijenih u Srebrenici od okružnog suda u Hagu zahtevaju da formalno utvrdi da za masakr nisu bile odgovorne samo snage Vojske Republike Srpske, nego i holandski vojnici koji su pod zastavom UN čuvali u to vreme zaštićenu zonu Srebrenicu.

O tome zašto preživeli krive i holandske vojnike BBC je razgovarao sa Sabahetom Fejzić, iz organizacije Majke Srebrenice.

Predali ih Vojsci RS

Sabaheta je u julu 1995. godine izgubila supruga i sina; nakon što su srpske snage ušle u Srebrenicu, zajedno sa hiljadama drugih Muslimana ona i njen sin su utočište potražili u holandskoj vojnoj bazi u obližnjim Potočarima.

Holanđani su ih, međutim, predali Vojsci Republike Srpske. Sabaheta je za BBC ispričala kako je to izgledalo:

"Svi smo morali proći kroz živi zid koji su napravili holandski vojnici od svojih tijela - povežu se rukama, i puštali su dvoje po dvoje u razmaku od 10 do 15 metara. Tako su četnici imali bolju preglednost kako bi odvajali djecu i muškarce od familija. Tada smo nailazili na red četnika poredanih sa jedne i druge strane, koji su otimali majkama djecu. Meni su oduzeli moga sina, dok su holandski vojnici stajali sa strane, smijali su se i apsolutno ništa nisu preduzeli".

BBC: Kažete da su se holandski vojnici smejali dok su odvajali mladiće i muškarce iz te grupe koja se bila sklonila u bazu Unprofora?


"Jesu, smijali su se, i čak su pokazivali prstom u neke dječake, kao na primer u moga sina i smijali se i govorili nešto na holandskom. Ja ih nisam razumjela, ali moj sin koji je naučio holandski jezik dok su njihovi vojnici boravili u Srebrenici rekao mi je 'Majko, čuj šta kaže, kaže da smo šljam'". Odmah poslije toga su se četnici okupili, skupili su se oko mene i moga sina, počeli su mi ga otimati. Ja sam ih molila da mi ga ne otimaju, da ako je tu neko kriv da sam ja kriva i da mi dijete puste, ali ništa tu nisam mogla uraditi. Bili su mnogo jači od mene."

Sabaheta kaže da ni svog 16-godišnjeg sina, ni supruga - koji je odbegao u planinu sa grupom ljudi kako bi pokušao da se probije do Tuzle - još uvek nije pronašla.

BBC: Da li je taj smeh holandskih vojnika, da li je to ono što vas je navelo da posumnjate da postoji pravni osnov da za sve što vam se dogodilo optužite holandsku državu, a ne samo vojnike VRS?

"Nažalost, komanda Unprofora i holandski vojnici su saučesnici genocida u Srebrenici. Kad je Srebrenica pala, mi smo ti koji smo protjerani iz Srebrenice i došli smo u njihovu bazu. Nas je bilo oko 25 do 30 hiljada u bazi i oko baze. Komanda holandskog bataljona Unprofora trebalo je da alarmira i informiše čitavu javnost o položaju u kom se mi nalazimo, da smo u opasnosti i da se na neki način reši to stanje i da ne dođe do genocida. Oni su sve to vidjeli, ali apsolutno ništa nisu preduzeli", kaže na kraju razgovora za BBC Sabaheta Fejzić, iz organizacije Majke Srebrenice.

Nije krivična odgovornost

Semiru Guzinu , jedan od članova advokatskog tima koji pred holandskim sudom u ime Majki Srebrenice vode postupak protiv holandske vlade i UN, kaže da cilj procesa nije utvrđivanje krivične odgovornosti:

"Mi govorimo o odgovornosti sa aspekta građanskog prava - o šteti koju ti ljudi trpe, i o odgovornosti za nastalu štetu. Da li je to direktno izvršenje krivičnog djela ili saučesništvo u njemu, nama u ovom trenutku nije bitno. Bitno nam je da dokažemo da holandski vojnici nisu učinili ništa da ispune svoj mandat koji im je stavljen od strane Ujedinenih nacija. Njihov zadatak je bio da pruže zaštitu tom civilnom stanovništvu, ali oni to nisu učinili."

BBC: Ako se to dokaže, šta time postižete?


"Postižemo da se stvaraju uslovi da se eventualno u odvojenom postupku utvrdi visina štete koju bi trebalo da prime Majke Srebrenice. Zavisno od presude, idemo na solidarnu odgovornost i jednih i drugih, i UN i holandske države - oboje bi bili obavezani da nadokande štetu. Pitanje svih pitanja je proceduralne prirode - mogu li UN uopšte da buidu tužene? Mi smatramo da praksa u međunarodnom pravu ide u pravcu kojimi zastupamo. Tačno je da stoji konvencija o imunitetu i privilegijama UN, međutim to jeste međunarodna organizacija koja ima samo operativni imunitet, kako bi mogle funkcionisati, a ne da budu iznad zakona. Ali u svakom slučaju holandsku državu možemo tužiti, tu ne postoji nikakav imunitet."

Semir Guzin napominje da UN do danas nisu dale nikakav odgovor na tužbu, i da su sve primedbe koje su do sada isticane u postupku u ime UN isticane od strane Kraljevine Holandije.

"Holandija u suštini pokušava da iskoristi taj argument imuniteta UN kako bi se u postupku skrivala iza UN, i tvrdila da su UN zapravo odgovorne za genocid u Srebrenici", smatra on.

BBC: Na koji način nameravate da dokažete da su holandski vojnici odgovorni? Da li ćete tvrditi da su oni mogli da spreče masakr?

"Imamo jasne dokaze da su holandski vojnici bili upozbnati sa tim što se dešavalo a da ništa nisu preduzeli. Imamo i dokaze da je holandska vlada u kritičnim momentima preuzela odgovornost izdavanja direktnih naredbi holandskim vojnicima, dakle prekinuta je hijerarhija komande UN, a da cilj nije bila zaštita života civila već života vojnika, radi prikupljanja političkih poena u Holandiji. Imate dakle jasan mandat UN - zaštita civila - a vi radite upravo suprotno. Mislim da je sve to više nego jasno", kaže za BBC Semir Guzin, jedan od članova advokatskog tima koji pred holandskim sudom u ime Majki Srebrenice vodi postupak protiv holandske vlade i UN.


 

 

 

Press konferencija grupe nevladinih organizacija povodom 13 godina od genocida u Srebrenici

 

Grupa nevladinih organizacija održala je danas u Međunarodnom press centru konferenciju za štampu povodom obeležavanja 13 godina od genocida u Srebrenici. Na konfereciji su govorili: Boban Stojanović, aktivista Queeria centra, Mirjana Karanović, glumica, Aleksandra Miletić, aktivistkinja Inicijative mladih za ljudska prava, Jelena Mirkov, aktivistkinja Helsinškog odbora za ljudska prava, Jovana Dimitrijević, aktivistkinja Žena u crnom i Milan Antonijević, pravnik Komiteta pravnika za ljudska prava.

 

Na konferenciji je prikazan film Milice Tomić „Žene Srebrenice govore“, koji će večeras u okviru mirovne akcije Žena u crnom u 20.30 sati biti prikazan na Trgu republike.

 

Boban Stojanović je otvarajući konferenciju rekao da je genocid u Srebrenici najveći organizovan zločin u Evropi od drugog svetskog rata. „Prema podacima Međunarodnog Crvenog Krsta u Srebrenici je ubijeno 8372 ljudi, ali je po svedočenjima žrtava taj broj verovatno veći od 10.000“, rekao je Stojanović dodajući da u Srbiji postoji potreba za minimiziranjem i relativizovanjem ovog zločina. „Govori se o saradnji sa Hagom koja će se završiti izručenjem Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Tada treba da se započne utvrđivanje istine ko je odgovaran za sistem koji je organizovao ubistvo 10.000 ljudi za svega nekoliko dana“, zaključio je Stojanović.

 

Aleksandra Miletić, aktivistkinja Inicijative mladih za ljudska prava rekla je da je imala svega šest godina kada je počinjen genocid u Srebrenici i da mladi nisu odgovorni za to što se dogodilo, ali da imaju odgovornost da zahtevaju punu istinu o svim događajima iz devedesetih. „Moji vršnjaci nose slike Radovana Karadžića i Ratka Mladića u novčanicima. Ovo društvo je krivo što se ubice slave kao heroji“, ocenila je Aleksandra Miletić i zaključila da se o Srebrenici i odgovorosti za sve zločine mora govoriti kako se oni ne bi ponovili, a ne da bi Srbija pristupila EU. „Samo tako ćemo buduće generacije osloboditi tog nasleđa“, kaže Aleksandra Miletić.

 

Jovana Dimitrijević, aktivistkinja Žena u crnom govorila je o svojim utiscima posle posete Srebrenici. „Tamo sam dobila istinu. Mi moramo da prihvatimo odgovornost za tu istinu, a pravda podrazumeva stavljanje svih zločinaca pred lice pravde“, rekla je Jovana Dimitrijević.

 

Jelena Mirkov, aktivistkinja Helsinškog odbora za ljudska prava se, govoreći o svojoj poseti Memorijalnom centru u Potočarima, podsetila izjave mladića iz Srebrenice koji je rekao da se oseća kao da živi u muzeju jer ljudi dolaze i odlaze, a retki pokazuju interesovanje da dublje uđu u problematiku.

 

Milan Antonijević, pravnik Komiteta pravnika za ljudska prava istakao je odgovornost države za genocid. „Još uvek nismo došli do toga da država utvrdi ko je odgovoran. Još uvek imamo državu koja se pravda i štiti pojedince. Naša upornost će naterati državu da utvrdi odgovornost za zločine i da uhapsi Radovana Karadžića i Ratka Mladića“, kaže Antonijević.

 

Glumica Mirjana Karanović kaže da ovo društvo mora da se bori za pojedinačno prihvatanje činjenica o zločinu u Srebrenici. „Moramo da se borimo za saosećanje sa žrtvama a ne da govorimo o brojkama. Dokle god su žrtve brojke a ne ljudi, ovo društvo se neće okrenuti budućnosti. Moramo da shvatimo kako izgleda izgubiti celu porodicu“, kaže Mirjana Karanović. „Dok nisam govorila sa tim ljudima nisam shvatala razmere rata. Srebrenica je simbol nevinih ljudi koji nisu mogli da se brane i koji su tretirani kao cifre“, zaključila je Mirjana Karanović dodajući da se zločini ne mogu popraviti ali da se govorenjem o tome daje doprinos budućnosti.

 

U prilogu se nalaze Saopštenje povodom obeležavanja trinaest godina od zločina u Srebrenici i šezdeset godina od usvajanja Konvencije o sprečavanju zločina genocida, kao i program aktivnosti 10. i 11. jula.

 

Obeležavanje godišnjice organizovali su: Fond za humanitarno pravo, Helsinški odbor za ljudska prava, Inicijativa mladih za ljudska prava, JUKOM Komitet pravnika za ljudska prava, Žene u crnom, Queeria centar, Centar za kulturnu dekontaminaciju.


 

 



Komentari (0)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana