najozbiljniji politički govor
Na kulturnoj sceni Srbije, stvari su najzad krenule u boljem pravcu.
Nakon više od šezdeset godina postojanja, ugašeno je prvo srpsko pozorište na gradskom budžetu. Ova dobra vest, stiže iz gordog Zaječara - postojbine Gitarijade ali i velikih revolucionara, poput Svetozara Markovića, Nikole Pašića i Zorana Radmilovića.
Jasno je da je Zaječar i ovog puta udario temelj revoluciji.
Stupimo li u odgovornu akciju i preduzmemo sve potrebne mere, slučaj zaječarskog pozorišta „Zoran Radmilović" neće ostati usamljen.
Slučaj zaječarskog pozorišta ne sme i ne treba da ostane usamljen!
Jer, slučaj zaječarskog pozorišta svetli kao zvezda vodilja koja, u mrklom mraku, pokazuje put kojim treba krenuti... Odgovorno, odlučno i bez odlaganja.
I zato, braćo i sestre!
Drugovi, drugarice!
Dame i gospodo!
Upravnici i umetnički direktori!
Uvaženi teoretičari i praktičari!
Cenjeni umetnici, umetnice i kolege!
Apelujemo na Vas da učinite sve što je u vašoj moći, kako bi se trend gašenja srpskih pozorišta, neometano nastavio i ubrzao!
Razloga za ovakvo delovanje ima mnogo.
Primarni su ekonomski.
- Postepenim gašenjem pozorišta, koje vodi u potpuno ukidanje svih pozorišnih događanja (festivali, radionice, simpozijumi, predavanja i promocije stručne literature), u državni budžet bi se, u najkraćem mogućem roku slila ogromna količina sredstava, koja bi svakako mogla da se uloži u nešto pametnije.
Recimo: u seču Topčidarskog parka i izgradnju planiranog mosta, preko Ade Ciganlije, s tim da bi most, u ovom slučaju, mogao da ima nezapamćenih 226 saobraćajnih traka. Ovakva bi atrakcija nesumnjivo postala simbol, ne samo Beograda, već i čitave Srbije, što je u istorijskom trenutku kulturnog rebrendiranja, stvar od opšteg nacionalnog i državnog značaja.
- Otpuštanjem svih pozorišnih radnika koji platu primaju sa gradskih budžeta, stvorila bi se mogućnost za udvostručavanje... utrostručivanje... pa i učetvorostručavanje plata, korisnim građanima ove zemlje, kakvi su prosvetni radnici, lekari, narodni poslanici i iznad svega, policajci- pošteni i snažni ljudi, čuvari reda, mira i dečijeg sna.
- Potpunim degradiranjem glumačke i svih srodnih profesija, ali i zatvaranjem svih visokoškolskih institucija koje se bave obrazovanjem ovih kadrova, uspeli bismo da nove generacije usmerimo na pravi put.
To je put kojim se kreće izborom poštenih i ispravnih zanimanja!
To je put kojim se stiže u Evropu! To je put ozbiljne snage kakva leži u privrednim granama poput zemljoradnje, stočarstva, javne bezbednosti i politike.
- Pođemo li samo od činjenice da se u današnjem, moralno posrnulom društvu, gluma ili nešto slično, može studirati na više od deset škola, sasvim je jasno zašto ozbiljni fakulteti, poput ETFa, PMF-a, GSP-a i SPS-a - zvrje prazni.
Ukidanjem pozorišta ali i svih beneficija koje uživaju nepravedni i ničim izazvani pozorišni radnici, otvorili bismo mladim ljudima neslućene, nove mogućnosti.
Dali bismo im budućnost i perspektivu!
Pomogli bismo im da otkriju svoje prave talente i kvalitete!
Sprečili bismo ih da gube vreme i troše mladost zaluđeni demagoškim frazama, kakva je „daske koje život znače" - koja se sve češće vezuje za teatar, i ako je jasno da svoje pravo značenje ima samo u kontekstu stolarskog zanata.
- Gašenje pozorišta na gradskim budžetima, doprinelo bi razvoju opšte kulture i morala u prosečnog građanina ove zemlje, ali bi nesumnjivo uticalo i na kvalitativni porast osećanja za estetiku.
I to bi se- kako pokazuju naša dosadašnja istraživanja- naročito manifestovalo kod šačice pojedinaca, koja pozorišna događanja i inistitucije posećuje, na svoju žalost, redovno.
Zatim...
- Pomislite samo kakvim i kako opremljenim zgradama raspolažu budžetska pozorišta! A šta je sa sedištima stranki?
Šta sa sedištima nevladinih organizacija?
Šta sa svim onim poštenim ustanovama koje grcaju pod teretom krupnih, društvenih problema, u sasvim neadekvatnim kancelarijama, smeštenim na bitno manje atraktivnim lokacijama nego što su pozorišne zgrade i domovi kuluture?!
Povrh svega, naše stranke, prinudjene su da za svaki miting ili konvenciju, rasipaju teško stečeni i preko potrebni novac na iznajmljivanje prostora sličnih pozorišnim. Rešenje se nameće!
Kada bi svaka stranka imala svoju pozorišnu zgradu, novac koji više puta godišnje, tokom svake od brojnih predizbornih kampanji, uludo bacamo na iznajmljivanje velikih sala, mogao bi biti uložen u veći broj trelevizijskih reklama, bilborda i plakata u kojima uživa svaki građanin, što s elitističkim i veoma sumnjivim programima budžetskih pozorišta, nije slučaj.
- Ukidanje pozorišta u Srbiji, makar i na određeno vreme, uticalo bi i na kvalitet rada naših najznačajnih pozorišnih upravnika, koji izgaraju na polju umetnosti, režirajući više od deset predstava godišnje.
Pauza, pa makar i samo u trajanju od pet do deset godina, učinila bi da se naši rudkovodeći, umetnički kadrovi odmore i zamisle nad sobom. I ne samo nad sobom, već i nad hodnikom, pa možda i bibliotekom! Višegodišnja pauza učinila bi da najsposobniji pojedinci potroše svoju ušteđevinu i krenu u život od početka. Da razmisle o svojim narednim predstavama, čak i pre nego što uđu u produkciju, ali i da iskuse život običnih, netalentovanih građana, koji nisu u mogućnosti da godišnja primanja, upotpune sa pedeset autorskih honorara.
- Ukidanje pozorišta u Srbiji, otvorilo bi nove mogućnosti za druge, zapostavljene grane kulture, kao što su, primera radi: grnčarija, guslarstvo, poezija, turbo-folklor, vez, tapiserija i druge - čiji značaj dosadašnja kulturna politika, uporno previđa. Zapostavlja. Ignoriše. Ili nedovoljno pomaže.
Ukratko: od gašenja budžetskih pozorišta u Srbiji, štete ne bi imao niko, a koristi - SVI! I zato se, za opšte nacionalno dobro, nadamo kako ova akcija neće ostati bez odjeka u svakom srpskom domu i svakom srpskom ministarstvu.
UKLJUČITE SE!
DELUJTE LOKALNO, MISLITE GLOBALNO!
Ukoliko živite u mestu koje ima pozorište na gradskom budžetu, učinite nešto dobro za sebe, svoju decu i našu, zajedničku budućnost!
UGASITE SVOJE LOKALNO POZORIŠTE!!!
Ukoliko živite u mestu bez pozorišta, priključite se akciji kao volonteri u radu na edukcaciji pozorišnih moljaca i drugih insekata. Imate priliku da svojim svetlim primerima, pokažite ovom napaćenom narodu koliko je postojanje pozorišta bez značaja za puku egzistenciju i druga egzistencijalna pitanja s kojima se ovaj narod, u ovom trenutku istorije, bolno suočava.
Apelujemo na sve savesne pozorišne radnike, da se u akciju ukuljuče među prvima i mobilišu sve svoje resurse, sav svoj profesionalni integritet i znanja o pozorištu, kako bi pomogli gašenju srpskih teatarskih instutucija.
Podsećamo profesionalce, amatere i zaljubljenike u pozorišnu umetnost, da gašenje srpskih pozorišta podrazumeva i odlučno suprotstavljanje dominantim estetskim vrednostima koje je ovo pozorište donelo. ...
Seča naše pozorišne poetike- seča u korenu, bez kompromisa i bez sentimentalnosti- od najvećeg je značaja za budućnost pozorišne umetnosti, kao takve! Budućnost pozorišne umetnosti, uopšte.
Budućnost pozorišta u čitavom svetu.
Apelujemo još i na upravnike čija pozorišta prividno nemaju razlog za gašenje, da se uključe u ovu akciju. Ako ni zbog čega, a onda zbog solidarnosti sa kolegama, poreskim obveznicima i voljom narodne većine.
Za sve one koji sumnjaju u ispravnost ove radikalne akcije, primera radi, navešćemo slučaj BITEF teatra koji je u sezoni renoviranja 07/ 08, bez repertoara, funkcionisao besprekorno.
NIKAKVA KORIST OD POZORIŠTA!
SPASITE SRBIJU! SPUSTITE ZAVESU!
U ime grupe građana Drama Mental Studio,
Jelena i Milena Bogavac