Ono sto mi se, kod rodjenog borca, dopalo je reakcija na njegovo prvo povracanje kod duge serije hack cucnja. Video sam ga da je poceo da povraca, ali je nastavio kao sto mu je bilo zacrtano. Bilo ga je sramota, ali se je i malo zabrinuo. Cutao je ceo trening i tek na rastanku, nakon kratkog ali ubitacnog treninga, me je pitao:
"Milane, pitam teoretski... Ako povratim dok vezbam jel nezdravo? Jel se desava?"
"Ne brini, povracaces 3 - 4 puta mesecno. You can puke but you still gota keep going!"
JFK aerodrom u New Yorku je jedna od najfrekventnijih vazdusnih luka na svetu i pravo cudo tehnike i organizacije. Svakoga dana oko 150 000 ljudi sleti ili poleti jednim od oviona svakoga minuta. Uvek sam se divio tom dzinovskom preciznom mehanizmu. Zabavljam se posmatrajuci lica stotina ljudi koji negde idu, nesto rade, .... Nose sa sobom svoje probleme i nadanja. Igram se probajuci da na osnovu fizionomije lica, garderobe i ponasanja probam da pogodim cime se bave, da li imaju dece, da li zive srecno ili ne... Baveci se sportom leteo sam bas dosta ali se nikako nije namestilo da imam dobar kofer. Uvek sam imao neku dzinovsku torbu, cak i meni, tesku za nosenje. Najzad sam docekao svojih 5 minuta i kupi o prelepi Samsonite kofer sa 4 tocka koji se vuce bez napora. Pored mene ide Kimbo, nezno preplanuo, sa sportskom torbom oko ramena i starijom varijantom kofera sa dva tocka. Sa nama su i Kimbov problematicni brat Bleki i njihov drug iz detinjstva Son sa svojih 180 kila. I tu je naravno multi milioner Icy Mike obucen po poslednjoj hip hop modi. Na aerodromu ljudi obicno gledaju svoja posla, ali nasa pojava nije prosla nezapazeno. Tri dzinovska crnca, jedan simpaticno nabildovani belac iz nasih krajeva i pare sa mozgom u belom izdanju. Izgledali smo kao kuca na sred auto puta. Svi su nas zaobilazili i cudili se nasem izgledu. Verovatno su mislili da smo neka delegacija pri Ujedinjenim Nacijama. Kimbo bi mogao ladno da prodje kao japanski car.
Dok gledam kako nemilosrdno tumbaju moj kofersko cedo, dok ga penju na pokretne stepenice, na televizoru u obliznjoj prodavnici drangulija vidim najavu za Kimbovu prvu borbu i izvestaj sa pres konferencije. Video sam i sebe kako stojim blizu kimbo dok se pred novinarima koshka sa Ray Mercerom. Ovo, izgleda, postaje ozboljno. Kimbova borba protiv Ray Mercera ide na velika zvona. Sprema se spektakl. Bez obzira sto se ja licno ne takmicim, ovakve stvari uvek probude moj sportski drajv. Ja volim da pobedjujem i volim da moj tim pobedi. "Vazno je ucestvovati" je za picke. Vazno je pobediti. Tako sam odrastao, tako vaspitavam i svoju decu. Pobeda je ono sto daje satisfakciju i zelju za daljim pobedama. Pobeda nije sve, pobeda je jedino!
Sediste pored prozora, JFK aerodrom ubrzano prolazi sa moje leve strane. Obozavam osecaj kada oavion ubrzava pred poletanje. Tada obicno oborim sediste i koristeci dodatni ugao aviona probam da se uspavam. Bljestavi Menhetn koji je pre nepunih 400 godina, po legendi, kupljen od Holandjana za staklene perle u vrednosti od 24 dolara je i ovaj put uzburkao moje emocije i poigrao se sa mojim mislima. Sada kimbo zaradjuje 2008 puta vise za jedno saketanje nego sto je placen ceo Menhetn. Izgleda da je inflacija i u Americi. Novi vlasnik ekskluzivnog ugovora sa Cage Fight Fury sedi na sedistu ispred mene i bezbrizno hrce. On zna da ce da da sve od sebe
Ja, kao poznati filozof amater, ubacio sam se u duboko razmisljanje o zivotu, sportu, sudbini,... Neverovatna stvar je taj internet. Tamo negde, tamo neko se pesnicio po dvoristima i parkinzima, lomio noseve, ruke... Sticajem okolnosti njegovi drugari su to snimali kamerom, objavio na youtube. Jos se upload videa nije ni cestito zavrsio Kimbo je postao zvezda youtube-a a ubrzo i celog svetskog virtualnog nema. Postao je planetarno poznat. Po izvrnutom scenariju americki san juri kimba i stize ga sa ponudom da se za ogromne pare bori protiv bivseg prvaka sveta. I to pred milionskom publikom. Covek kome je uragan odneo sve, koji je pre par godina spavao u kolima sa majkom i svojom decom sada je u situaciji da bude planetarna sportska zvezda. Meni lici da je Kimbo izvrnuo savremenu nauku naopacke i ruga joj se. Uspeo je da niizcega se napravilo nesto. A cini mi se da su nas drugacije ucili u skoli.
Po povratku iz New Yorka, neosetno, ubacio sam se u celu pricu oko Kimbove borbe kao da se ja borim. Sportisti imaju taj specifican osecaj pred vazan mec bilo da se bore, bilo da bodre. Nije ni mene mimoislo. Obradovao sam se ponudi Icy Majka, Kimbovog menadzera, da treniram Kimba u teretani. Pita da li od njega mogu da napravim zver? Mene pita.
Pa nema nista na svetu sto bolje znam i vise volim da radim. U delicu sekunde mi se u glavi, kao Da Vincijev kod, sklopio plan treninga za sest nedelja. Samo da otprintam. Trening snage je moja krvna grupa. teretana je moja kancelarija. Obicnog vezbaca mogu da spremim da bude jak za par meseci. Dobrog sportistu mogu da spremim da bude nevidjeno jak za super kratak period. Tu nisam nikada omanuo. Godinama sam citao i analizirao trening snage. Imao sam zadovoljstvo da upoznam vecinu vidjenih snagatora sveta i njihove metode. Sada mi je znanje kristalisano i spremno da pozlati bilo koga.Odmah sam prionuo na posao. Prvo sto sam sugerisao Majku je da smanji broj Kimbovih treninga. Zbog Kimbove snazne resenosti da se sto bolje spremi, plan treninga je bio iznad njegovih mogucnosti. I ako se Kimbo nikada, ninasta ne zali, priznao je da je stalno premoren. Po nekim procenama 80% sportista sportista upada u zamku pretreniranosti. Poverovano mi je na rec pa smo isli sa svega 2 treninga u teretani nedeljno i 5 fajterskih. U pocetku je Kimbo bio rastelovan, jer je pravio visegodisnju pauzu sa tegovima. Kao na ultra zvuku, video sam sta su mu slabe tacke i kakve su mu predispozicije i krenuo da deljem. Najvise sam insistirao na snazi ledja i nogu. Ali radili smo i na tricepsu i ramenima. Biceps mu je bio predobar. Ono sto mi se, kod rodjenog borca, dopalo je reakcija na njegovo prvo povracanje kod duge serije hack cucnja. Video sam ga da je poceo da povraca, ali je nastavio kao sto mu je bilo zacrtano. Bilo ga je sramota, ali se je i malo zabrinuo. Cutao je ceo trening i tek na rastanku, nakon kratkog ali ubitacnog treninga, me je pitao:
"Milane, pitam teoretski... Ako povratim dok vezbam jel nezdravo? Jel se desava?"
"Ne brini, povracaces 3 - 4 puta mesecno. You can puke but you still gota keep going!"
Tigar sa Bahama cutke prihvatio moj "sa stitom ili na njemu" nacin rada. Nedelju za nedeljom me je sve vise impresionirao svojom genetikom. Stvoren je za tegove. Trenirao sam mnogo momaka koji su bili prvaci drzave i zapazeni na svetskoj sceni ali Tigar je "cudo od deteta". Stalno sam prepravljao program i dodavao vecu tezinu i vise ponavljaja. Rokijev trening u ruskoj sumi nam je izgledao kao odbojka na plazi. Kimbo definitivno nije stedeo sebe. Kaze da niko iz geta nije imao ovakvu sansu i da mu ne pada napamet da je ispusti.
I kao Steva Karapandza, tacno na vreme, otvaram rernu i serviramo Kimba. Res pecen, socan, spreman,... Kimbo je postao fizicki najjaci borac u svetu MMA. Spreman je za borbu.
Posle duge noci u klubu Tantra, jedva ustajem. Dogovor je bio da se nadjemo kod Majka na gajbi, jedno 45 minuta voznje od mene u 10 ujutro. I pored malog peha sa gumom na Lincolnu, zbog koga sam morao da je zamenim novom, nisam kasnio mnogo u startu. Odvajam se sa auto puta, malo krstarim po Fort Lauderdalu dok nisam nasao naselje gde zivi Majk. Ogradjeno zidom visine 4 metra, sa obezbedjenjem u uniformama i naoruzanjem. Naselje gde zivi Majk je nastanjeno iskljucivo milionerima. Po mojoj proceni nema kuce ispod 3 miliona. Cena i objasnjava zasto samo milioneri zive tu. Strazar me prepoznaje po opisu i otvara kapiju da udjem u selo bogatasa. Vozim po kulisama naselja u kome zive pobednici zivotnog kviza "zelite li da postanete milioner?". Kuce se raskosne, medjusobno drugacije, a iste. Meni nedostizne. Nemam ni iluziju da mozda jednog dana... Vozim i gledam muzej bogatstva. Majkova kuca je na obali jednog od mnogobrojnih kanala koji vode do okeana, tako da vlasnici mogu da parkiraju svoje jahte uz kucu. Parkiram se ispred kuce svog prijatelja i krecem u avanturu. Kimbo ima prvi profesionalni mec. Vise se ne bije bez pravila. bez rukavica po dvoristima. Sada je od ratnika postao borac. Dogovor je bio da se nadjemo oko 4 popodne.
Vec znam postavu domaceg tima. All stars. Svi smo razliciti. A slicni. Kimbo i njegov brat ogromni crnac sa zlatnim zubima. Radi u obezbedjenju jednog strip kluba u getu, veoma sklon incidentima. Shon predebeli, dobrocudni crnac, zatim Skvik kao od brega odvaljen, naravno crn, a sa pivskim stomakom. Atletski gradjen Dejv koji je ujedno i najagresivniji medju nama. Glavni lik je Icy Mike. On je mozak, pare i dusa celog projekta. Svi smo tu da poidrzimo Kimba u njegovom prelasku sa ulice u profesionalnu arenu. Znam da smo svi nervozni, skoro kao Kimbo i bezuspesno se trudimo sda to ne oseti Kimbo. Mene stalno me izbijaju neki zmarci kao da cu ja da se borim.
Hamer limuzina produzena do dimenzija autobusa nas vozi do privatnog aerodroma. Napredak je ocigledan. Gazda nase firme, nekako bas pred Kimbovu borbu, kupio je odlican privatni aviom. Letimo kao rok zvezde. Malo mi je smesno sto Kimbovi stari drugari prvo proveravaju da li smo poneli lanc pakete, pa dvd-je za u avion pa tek onda i Kimbovu opremu.
Privatni avion nase kompanije tek pristigo sa croscountry leta na kome su sninane sekvence novog porno sajta BigTitBoss.com. Zafrkavamo se kako je avionu skinut jumf.
Sedamo u luksuzne kozne fotelje boje bele kafe, raspakujemo klopu i pocinjemo da gledamo "Dzoni Brasko", film o policajcu koji se po zadatku gura u mafijaske redove. Al Pacino ga u pocetku vodi kao svog pulena i predstavlja ga kao "friend of mine" dok ne naraste i dobije status "friend of ours". Nekako mi se cini da sam od statusa "Friend of mine" vec postao "Friend of ours". Moji crni saputnici pocinju da me oslovljavaju titulom "brate".
Ovoga puta letimo za Atlantic City, grad nalik Las Vegasu i po izgledu i po nameni. Za razliku od Vegasa, koji je na zapadnoj obali ali u pustinji, AC je na istocnoj obali. I to bas na obali Atlantika moze da ponudi i sobe sa pogledom na okean. na cijoj obali se nalazi prelepi kej od dasaka "boardwalk" koji je turisticka atrakcija. Tu su i veliki hoteli kazina "Trump", "Cezar", "Tropicana", sa hiljadama slot masina, stotinama stolova za kocku. Ljudi dolaze da kockaju, da vide neki od programa, ili samo da osete atmosferu. Kaze se da je AC kralj za shoping. Dosta ljudi dolazi da vidi avio sou avgusta. Neki dolaze i privuceni sportskim dogadjajima. U Atlantik Situju se cesto organizuju profesionalni bokserski mecevi, ultimejt fajt mecevi,... Kao i vecina stvari u Americi AC je pun kontrasta. Ono sto je sjajno sija se za sve pare. Raskosno je. Grandiozno. Neponovljivo. Ono sto nije sjajno, bledo je. Oronulo. Neupadljivo. Jadno. Pricam o zgradama, ljudima i kolima.
Evo mene u hotelskoj sobi u "Tropicana" hotelu, sa djakuzijem, california king size krevetom, pogledom na okean, bezzicnim internetom. Primecujem da nam je skocio standard dok ispijam ledeni hajneken u djakuziju i gledam neku NBA utakmicu na plazma TV-u. Malo mi je TV iskosa li trpim, sta cu. Naruvcujem porciju piletine sa pomfritom i dupli sladoled. Vreme je za dremku na pun stomak. Sutra nas ceka akcija. Prva obaveza nam je merenje u 8 sutra uvece.