Sada bih morao, kao, malo da se izvinjavam i da naširoko objašnjavam kako nisam želeo nikoga da povredim, a pogotovo ne žrtve komunističkog terora. Stvarno nisam.
Želeo bih ovom prilikom da podsetim na jedan stari, mada ne starinski film. Reč je Bertolučijevom „Dvadesetom veku". Na početku je, koliko se sećam, Verdijeva „Moć sudbine" a na kraju dva starca idu prugom i sve vreme se raspravljaju i gestikulišu. „Dvadeseti vek" je, danas mi tako izgleda, bio neka vrsta umetničke vizije tzv. italijanskog evrokomunizma. U njemu su se mirili pripadnici proleterata i buržoazije a ne fašisti i antifašisti. Mislim da je u tom pogledu ova ideja dosta zanimljiva i za Ovo Ovde.
Da bi se ozbiljno počelo sa pomirenjem, bilogde, pa i u Srbiji, neophodno je odrediti Zero Point - datum odakle se počinje. Nema, naime, pomirenja bez suočavanja sa onim što se dogodilo. Taj dogadjaj mora biti odredjen, i kao mesto i kao vreme. U Južnoj Africi, koja se najčešće pominje kao primer suočavanja sa prošlošću, izbabrali su masakr u Sovetu šezdesetih godina prošlog veka kao Početak. Bilo je, naravno, i tamo predloga da se početak pomeri - u vreme stvaranja burske države. Presudili su živi svedoci i žrtve dogadjaja koji se još pamte.
U našem slučaju, neminovno je da taj Početak bude 1941, odnosno početak rata na ovim prostorima. Tako bi se prošlo kroz sve traumatične ratne i posleratne dogadjaje, od uzajamnih ideoloških i nacionalnih čistki tokom rata, do onih posleratnih, od obračuna sa klasnim neprijateljem, levim sektašima, anarholiberalima, demokratama, nacionalistima, vernicima i nevernicima... Uvek su, medjutim, najsvežiji dogadjaji najjači. To je sasvim prirodno.
Uslov da se to pokrene nije nikakva državna Komisija za istinu i pomirenje već nekoliko jednostavnih zakona ili propisa koji će omogućiti svim gradjanima da dobiju neograničen pristup dosijeima tajnih službi, koji će aktivirati zakon o lustraciji na način na koji je to uradjeno u većini istočnoevropskih zemalja i koji će proces rehabilitacije učiniti brzim, smislenim i dostojanstvenim. Takodje, ukoliko su otkrivena krivična dela iz prošlosti, koja nisu zastarela, morao bi se pokrenuti sudski proces da bi se saznala puna istina o krivcima i žrtvama.
Pošto ovih dana na ulicama Beogradama vidimo da se duh nasilja i najgoreg prostakluka proglašava za vrhunsku političku slobodu ne vidim ni jedan ozbiljan razloga zašto se Demokratska stranka ne obrati gradjanima sa proklamacijom da od pomirenja nema ništa dok se ne uspostavi puna pravna i lična sigurnost svih gradjana u Ovome Ovde.