Nije problem kad je đavo crn, već kad je anđeo siv, ili još gore -kariran.
U vreme počivšeg Miloševića bilo mi je normalno da on, i ljudi oko njega, rade loše, besmislene, štetne i glupe stvari, jer su bili upravo to - zlo sa kojim se treba izboriti/crna strana stvranosti koja preti da nas uvuče u sebe i poništi. Kao što mi je bilo normalno da se mi (neki drugi i drugačiji ljudi) borimo protiv njih, baš zato što su takvi. I bilo je za očekivanje da ćemo se uvek razlikovati - belo i crno; dobro i zlo; pametno i glupo; vaspitano i nevaspitano...
Jula 2008, čini se, da su se te suprotnosti toliko preplele da više ni đavo nije crn, niti su anđeli beli. Svi mi izgledaju pomalo karirano.
Ne, neću pisati o pomirenjima (rekli smo sve o tome, zar ne?), već o nečemu što manje pada u oči, a boli (me) podjednako: povod za ovo moje ponoćno pametovanje je (urednički) komentar u vikend dodatku "Danasa" pod naslovom "Svetogrđe lažnog gorskog cara" (http://www.danas.co.yu/).
Na stranu što je stil neuobičajeno epski, kao i naslov, tako da više liči na nekadašnje tekstove Radovana Karadžića, nego na tekst urednika Danasa o Karadžiću. Ono što vređa je - nekultura kritike. Ista ona koju su primenjivali razni SPS, SRS, "ekstra i ultra nacionalni" komentatori, godinama unazad, kad su kritikovali demonstracije, proteste, istupe, manifestacije, stavove tadašnjih opozicija i opozicionih lidera. Zašto nekadašnji opozicionar, današnji urednik uglednih novina, pominjući demonstrante koji ovih dana protestvuju zbog hapšenja Karadžića ima potrebu da kaže: "Besposleni mladići što željni kavge i pljačke iz večeri u veče urlaju po centru Beograda ni kod kuće ni u školi nisu naučili ništa o radu, porodici, državi... Žive od danas do sutra, ljušte pivo, ne umeju da povežu pet prostih rečenica. Rastrgli bi i patrijarha da im progovori o ljubavi prema bližnjemu, molitvi i opraštanju." Zašto je potrebno to glupo uopštavanje, to primitivno pridikovanje i pljuvanje "ne uče, ne školju se, piju pivo, ne umeju da povežu ni 5 rečenica.."? Zar činjenice nisu dovoljno jake, dovoljno važne da se analiziraju? Ti (većinom mladi ljudi) u Karadžiću vide heroja, a i Danas, kao i većina našh medija danima od Karadžića pravi budućeg heroja akciono-špijunskih filmova. O optužbama protiv njega, u najboljem slučaju, stoji ona jedna rečenica u kojoj je nabrojano tih nekoliko oficijelnh formulacija. Kako mislite da ti mladi ljudi promene mišljenje o Karadžiću (ili o bilo čemu)? Šta ste im ponudili kao argumente? Pljuvanje po njima i njihovim idolima na isti način na koji su njihovi istomišljenici nekada pljuvali po Zoranu, a danas po Čedi i Tadiću. Zar nije dovoljno ozbilno progovoriti o napadu na novinare, posebno snimatelje? Čemu vašarsko pljuckanje po alternativnoj medicini generalno, kroz primitivno skandiranje "nadrilekarstvo"? Između ostalog, taj nesrećni Karadžić je i lekar klasične medicine, pa niko nije digao galamu na oficijelnu medicinu. Treba li zbog jednog Karadžića proterati fitoterapiju, akopunkturu, bioenergetiku...? Pristojno obrazovana osoba bi morala znati da se u 4 zemlje EU alternativna medicina u pogledu prava korisnika socijalnog osiguranja potpuno izjednačila sa metodama klasične medicine. Zašto je potrebno pljuvati u dalj (kad zatreba i "u bliz") da bi se nešto kritikovalo? Čemu taj otrov lišen logike i smisla? Zar zlo nije dovoljno zlo? Hoćemo li bilo šta popraviti ako koristimo istu leksiku, istu jadnu stigmatizaciju, iste vašarske povike, kao oni za koje mislimo da su protivnici demokratije, da ne umeju/ne žele/ne mogu/ne smeju da se suoče sa činjenicama, niti da prihvate da se čovek ne može vrednovati na osnovu nacionalne pripadnosti, niti na osnovu činjenice da krsti sa dva, ili tri prsta, ili se uopšte ne krsti. Zar nije dovolno za nasilje i nepoštovanje drugoga reći da je to što jeste i pozvati državu i društvo da reaguju. Insistirati da reaguju!
Zar je potrebno napisati: "Godinama se rugao Srbiji. Svetogrdio. Pored venčane žene živeo s ljubavnicom. Niskost do niskosti." Jer, ako je najveći Karažićev greh i "niskost" to što se bavio "nadrilekarstvom" ("svetogrdio") i "pored žive žene imao ljubavnicu", onda je Hag zaista glupost, a ovo što se događa u Srbiji nije drama (u bezbroj činova), već glupavi vodvilj u kome će na kraju svi lepo da se poklone, skinu maske i perike i požele publici laku noć.
Plašimo li se da su nam argumeti protiv zla tako loši? Ili smo počeli da ličimo na one koje kritikujemo?