Ima li je?
Ima!
Cija je?
Nasa!
Gde je?
Ma bre,treba je traziti!
Svi, ponekad, tragamo za pravdom...
Tako smo supruga i ja,zabrinuti za sudbinu polovine naseg stana, resili da se obratimo sudu; angazovali smo advokata, preporucenog, sposobnog i sa jakim vezama.
'Dobijamo garantovano! Sve cu ja da sredim! Nista Vi ne brinite!'-uveravao nas je.
Ni protivnica nije bila naivna. Hirovita tetka menjala je zastupnike kao carape, rocista su se nizala, pa smo, zajedno,i jedna i druga strana, upleli kolo sudske rasprave, igru tudjina i slozenih zakona, nasu borbu bez gubitnickog povlacenja. Do kraja. Do pobede.
Nas glavni adut, bilo je legalizovanih 6m2, pomocna kucica lifta, davno pretvorena u kuhinju, a pre dolaska sudskog vestaka, i premeravanja tog prostora, advokat je dosao u posetu, da ispita stvar. S njim, bila je i asistentkinja.
Pricali smo, ali za ovu pricu, to nije bitno; govor tela, znamo, nekad govori vise od reci ...
Sedeli su na niskim,stilskim foteljama; on udobno naslonjen, rasirenih nogu i prekrstenih ruku, ona ispravljena, sa istaknutim dekolteom i beleznicom na butinama. On je govorio, ona se smeskala.
I onda, u razgovoru, u pogledu i u trenu, uocio sam njen pokret, koketan i zenstven; brzi,naizmenicni trzaj ramenima, cinio je da joj se grudi tresu kao zelatin. A tresle su se i dalje, tokom razgovora: uvek, kad bi on nesto znacajno naglasio,istakao neki visokoparni pravni termin ili pokusao da kaze nesto smesno, ona bi ponovo,ramenom i grudima izvodila takav 'vibrirajuci' ritual, kao da zeli da pojaca znacaj njegovih reci.
A njegov pokret-uzas!
Iznenada i bezobzirno, sa tri prsta - palcem,kaziprstom i srednjakom - stisnutim izmedju dzepa i slica, zahvatio je tkaninu pantalona - i ko zna sta jos - i dobro prodrmao jednu pa drugu preponu.
Izuzetno. Prostakluk, naivno pomislih.
Onda ga je ponovio. Pa dobro, znao sam jednog u fabrici sto je uvrtao zulufe; prinudna radnja, valjda ... A mozda su ga i gace pritegle.
Ili kad povezes, nju, njega i te pokrete, da nije to, neka - pritajena erotika?
Kroz prozor, pobedivsi oblake, prosao je suncev zrak.
Poceo sam da razmisljam. Razgovarajuci samo klimanjem glave, gledajuci nihove pokrete kako se nizu, primetih, da im dajem znacenje koje sami po sebi nemaju, da u njima pronalazim simbole i ritam, da razumem njihov uzrok i sklad.
I konacno,shvatio sam. Ta dva pokreta, sami bez icega drugog, to je ta pravda za kojom smo tragali ... I sve je obasjano svetloscu saznanja.