Da li će, naime, biti mesta za sve koji hoće da se sklone kod radikala u Pariskoj? Koliko vidim, u blizini rukovodstva je najsigurnije. Tamo će svi novinari biti na sigurnom. Osim toga dobiće i punu i potpunu informaciju o tome da je grupa ubačenih provokatora minirala ono što su planirali radikali i njihovi narodnjački prijatelji.
Sve je ovo jedno veliko foliranje, od najave 2000 ljudi koji će obezbedjivati miting, pa do političkih kritika upućenih izdajnicima i samom predsedniku Srbije, i sve ovo bi moglo da posluži za jedan efikasan i organizovani kontraudar vlasti i normalnog sveta.
Sada bi, medjutim, trebalo pomoći ljudima koji su došli iz unutrašnjosti u Beograd i koji su se raštrkali na sve strane. Ukoliko su neki od njih zalutali na Kalemegdanu bilo bi neophodno organozovati njihovo pronalaženje i spašavanje. Bojim se, naime, da neki od njih ostanu u Beogradu izgubljeni mesecima, pa i godinama, poput onih japanskih vojnika po filipinskim ostrvima koji su tamo živeli ne znajući da je rat odavno završen.
Koliko noćas bilo bi neophodno da se krene u akciju.
Veoma mi je žao što je Aleksandar Vućić malo dobio po ledjima što nije u redu pošto je on samo hteo da iskaže svoj politički stav. Stvarno nema smisla što navijači nisu hteli da slušaju Vučića. Ja sam pogrešno mislio da su oni potpunu u skladu i da dele zajedničke ideale tabanja i sile koja jedina može da nam donese slobodu i sreću.
Sutra u jutro očekujem da će pripadnici Radikalne stranke i njihovi simpatizeri da počiste grad, oprave izloge, nadoknade štetu, i iznad svega se izvine Beogradjanima. Živela slobodna i dostojanstvena Srbija!
Haug!