Fabrike u Svrbiji uvek su na periferiji...a moja je bivsa na recnom ostrvu sa rukavcem od djubreta i shuta,nasutim iz grada... a ja ... ziveo sam i zivecu .... ko zabica iz barice: malo u vodi, malo na suvom, al' moras da pazis - da te reka ne odnese ... i odnela me ... i isplivao sam, samo ne znam gde.To je to. Kratko.
Ali uspomene su ostale. A moj posao bila je analiza.Tada ,tamo bio sam Analiticar ...
I clan male zajednice: koleginice koje sam zvao - Devojke, kompjuteri, programiranje, i direktor zvani Informacija. Na nasem ostrvcetu, bilo je iskrica ... i dobrih spojeva i ljutih sukoba i razlicitih komentara, ali vremenom, pre ili kasnije, stvari dodju na svoje mesto, i ma shta da se desi ... svako ode na svoje - radno mesto. A Ja? Plata mala, ali nadahnuce veliko: problem po problem, program po program, napravio sam dzak pun dzidza -bidza, za fabriku i za platu ... al' dobio sam jos jedan - dzak uspomena sa ostrvceta ... Vrckaju u njemu osecanja, taj je dzak - pun secanja i poucnih dogadjaja ...
A meni, najlepsa su uspomena Devojke - vredne operaterke. Lepotice - sedam njih! Moje drage saradnice i dobre drugarice. Sve takve,ali razlicite ...
... a DraganicaMalenica najmanja, ali - borbena ... Ma ... zivot mi je, ona, takva, spasila ... a i ja njoj :
Jedne noci, posle druge smene, isli smo kuci, ona i ja. Duvala je, tada, snazna Kosava sa Dunava. Na pola puta, sred rukavca, iznenada, strasan udar vetra uzdigao je mojih 90 kila, ali jak trzaj s ledja, spustio me je na zemlju. U fijuku vetra, cuo sam njen vrisak :
- "Letim!"
Ali, uspela je da se uhvati za gajku mog kaputa. Zajedno smo bili tezi, jaci ...Drzala me je cvrsto ... a vijorila se na vetru, kao zastava, jos dvesta metara, do zavetrine, kod autobuske stanice ...
Najkvalitetnija bila je najlepsa, ali i - tolerantna :
Jednog po podneva, dosla je u drugu smenu, doterana, sva u belom, spremna za zurku i na dogovor sa mnom da izadje ranije.
- "Ok. Preuzecu sve. "
Ali bilo je, tada, neko renoviranje, kablovi su bili svuda, a ona je pozelela kafu, iz krive plasticne case, i stavila je kraj tastature da se ladne ... a ja, zureci do velikog stampaca, zakacih kabl, koji je dalje, isao do njene tastature, do case i kafe ... po beloj haljini. Ona nije vrisnula. Samo je belo gledala. Crnu fleku na beloj haljini ... Pa je oprala fleku i cutala o tome, a na moje - "Izvini" - samo se smeskala ...
Meni je tako,bilo gore. Napravio sam sranje. Da se malo ljutila, bilo bi mi lakse.
Ili je tako, ipak bolje? Tako je pametnije - nema rasprave! A ja, volim da raspravljam. Sta cu, takav sam. A takva i mi je i struka. Pa sam, kao takav ... tako i dobio dobar razlog za raspravu. Tako mi i treba!
Pravo na ostrvce, stigle su odluke (... hm ... vetrovite) sa Kolegijuma Direktora Fabrike. GlavnaTetkaDirektorka, naslednica i miljenica pokojnog Glavnog Direktora, dovela je "strucnjaka" da nam poboljsa sistem na ostrvcetu: “Strucnjak – AjnstajnSaViolinom ( tako imenovan u reklamnoj kampanji svoje firme) i ekipa” mesecima nista nisu uradili, ali za svoj "projekat" velike pare su uzeli, po opstem misljenju, u talu sa GlavnomTetkom. Bio sam ljut - kao ris ... i digao sam galamu ... Crkavao je stari racunar, srce nase obrade, a budale trose pare na prazne price i corave tabele!
A i ja - budala - zaboravio sam "da ne bode se sut sa rogatim"... i primio sam se na raspravu i zapoceo sam ludu igru da - "ja sam u pravu!" Mislio sam, tada ... otisao je NasMaliGlob, promenio se sistem, promenice se i ljudi, olabavice cinizam, zavladace logika ... Rodila se tad' u meni, ideja naivna: da ubedim direktorcice,da ubede GlavnuTetku da otera Ajnstajna ...
Informacija mi je govorio kao automat:- "Para za opremu nema. Bolje cuti! Moraju se slusati Ajnstajn i GlavnaTetka"...
Sticerka me je pazljivo saslusala i rekla,s ljutnjom, da fabrika Ajnstajnu placa velike pare preko reda,ali me je i dobronamerno posavetovala da se ne kacim,da je velika lova u igri, da ne stavljam glavu na panj ...
Ogledalo se ogledao, u malom kupatilu, svog velikog ofisa, dok me je slusao, al' nista mi nije rekao ...
Odrzani puno radi. I malo prica. I dobro slusa,zna se koga. Nisam ni probao,s njim,da razgovaram …
A, onda, Informacija, podnosi prijavu protiv mene glavnojTetki ... ''Zbog skidanja neprimerenih fotografija sa Interneta''... Sta da kazem, ziva istina ... al' moram i da pojasnim ... Mene su u fabrici zvali - Care! Ajd Care ovo, ajd Care ono ... smisli Care nesto ... i ja sta cu ... smislim i na kompjuteru al’ i medju ljudima ...Tako sam i obucavao Komercijaliste da salju mail-ove .I naucio sam ih osnovno, ali Attachment-e - nikako. A oni nece, pa nece, a i nemaju vremena ... uvek su na telefonu ili im neko dodje, a i ja - vec sam im bio dosadio. E..al' ima Car algoritam! Skinuo sam galerije najboljih mogucih riba sa interneta, stavio pip-slicice u Attachment-e, pa poslao celoj Komercijali na mail. Inspiracija je cudo! Nisam mogao da se odbranim od njihove zelje za obukom. Naucili su sve za cas. Pa su sami slali slicice jedan drugom. Pa su posle, slali i fakture ...
Informacija je crko od smeha kako sam to lepo resio ... ali je posle, sav ozbiljan i zvanican to iskoristio u druge svrhe ... Hm ... Neprimerene fotografije. Jesu. Nema odbrane.
Nije mi bilo pomoci ni od Rukomlatasa, sindikalca. Rekao mi je da "Srbi nisu solidarni" ... a ja mislim, on jeste solidaran, al' sa GlavnomTetkom ...
I iznenada, jednog jutra rano, stigao mi je poziv od GlavneTetkeDirektorke. Sacekala me je sa Pravnikom. Sva uzurbana i sa smotuljkom iz pekare,na stolu. Ispricala je optuzbe, a za mene kaze, da sam strucnjak sa strucnim misljenjem ... Cutim,al mislim ...
-Strucnjak! Ona kao "ne zna" ko je u Srbiji strucnjak! Ajnstajn je strucnjak, a ja, – i nisam neki ...
Izmedju nas ... bila je ... provalija ... Ja rekoh, kad je moglo, da gresi, da novac sto se trosi na Ajnstajna, moze da se iskoristi za opremu i obuku ljudi ...
-"Dajte to napismeno"!
-"Ok. Dacu" ...
Pa se bacila na dorucak. A, Pravnik i ja - napolje, kao da je kazala. Poslao sam odgovor. Napismeno i sa pecatom arhive. I cekao, jer u fabriku stigla je - Privatizacija.
E... to moram malo da objasnim, jer Privatizacija je - i lova i politika ... A u Svrbiji, gde su pare, zna se ... kako treba:
Braca su glavna, a Sestre pevaju. Idila.
... A i Razbojnici pljackaju ... A i Politicari ... hm ... oni su uvek podeljeni u dve smesne smese : obe, a moras nekako da ih podelis sa 2, cine RazneReklamokrate i SadasnjeBivseKriveSnage, ... ali - u promenljivim odnosima,sa razmenom sadrzaja i uvek puni, sa presipanjem iz supljeg u prazno i stalno u sukobu. KakiVlada i KakiOpozicija. Izgleda slozeno ali nije, prosto je ko pasulj : brlog i dreka. Posten svet je puk'o. I sitni prevaranti ...
A najmocniji likovi bili su tada, pre nekoliko godina, GlavnicIzJedneOdKompanijaBrace i VreliMaxiKorporant. Zbog novca. Sta tu ima vise da se prica. Svi sve znamo ...
Za moju fabriku zainteresovao se Vreli. Bio je dvaput. Ne voli da se slika. Hodnici su bili prazni. Kazu, da se drao, da su direktori oborili noseve, a Rukomlatas, jedini, hrabro je rekao da treba stiti radnicka prava. A Fabriku je preuzeo DedaMraz. Kazu, Vreli ga je izvukao iz rukava, a on je iz svog dzaka ljudima dao po tri zelje, da ne puknu - to je privatizacija.
A meni TetkaDirektorka dade, malo pre toga, otkaz. Nema vise jurnjave zbog prijave… Nema vise dzaka punog Dzidza-bidza. Nema vise Devojaka ... Kraj price ...
One, ne ove. Kad sam dobio papir, osecao sam se, nekako tuzno, bez reci. Dzidza-bidze su mi bile, ne bas kao deca,nego kao kucni ljubimac. Ma ne kucni, fabricki. Boze, samo sto nisam poceo da pricam sam sa sobom. Sve mi se zbrkalo. Krenuo sam ka rukavcu, i razmisljao, kako sam sve lepo ostavio, i nisam napakostio, ni dzidza - bidzama, ni ljudima. A mogao sam. Strucno. Preplavi me ponos, kao opijenost. Nema Boga na ovom svetu, a i ako ga negde ima, nije valjda Registrator, pa da knjizi sve sta dobro i lose uradis, sabira pa te salje tamo-vamo. A i da je takav, necu da klecim pred njim. Ali sve sto uradimo u zivotu Odjekuje u Vecnosti. Snaga i Cast. To,valjda, postoji. A ja sam kao Gladijator. Ili da sam bar, neki njegov legionar ...
Osinu me vetar na rukavcu. Otreznih se, luda masta radi svasta. Nisam ja Jupiter, zna se sta sam. Treba biti realan. Ma,naci cu ja neku drugu fabriku, i neku drugu TetkuDirektorku ili CikaDirektora. Evo i autobusa...
Bez svakog se moze, pa i bez mene. Fabrika je dobila novog coveka, Deda Mraza. On je, iz dzaka, poceo da vadi otkaze. Sve po zakonu. Bolje tako, nego da ljude salje na Pancevacki most. Kazu da je fabrika sve praznija. Neke Devojake su otisle,a neke su ostale. Informacija se cujem, lepo snasao. Tetka Direktorka je, od Deda Mrazove brace, za nagradu dobila Dedinje. Kazu, ne mesa se puno,ali je nervozna zbog lose prodaje. Rukomlatas agituje u drugoj Fabrici na ostrvu za Deda Mraza, a privatno gleda da okumi s njegovom Bracom .Odrzani puno radi, tako je navikao, a Deda Mraz se,ponekad, dere na njega, ali kad se smiri, nabavi mu novi auto ...
A, ja?
Jos sam u autobusu...