Jučerašnji Vidovdan bio je atmosferski prijatniji od prethodnih, pakleno sparnih junskih dana. No atmosferska i temepraturna poboljšanja, očito nisu u dobroj koorelaciji sa političkim razumom srpske vlasti, ili ja ne umem da prepoznam tu međuzavisnost.
Čak bi se moglo ustvrditi da je "rahmetli" dan, pre svoga odlaska u prošlost, po infantilnosti, apsurdnosti, neodgovornosti, nerealnom doživljaju sveta i budalastom junačenju bez pokrića - šampion protekle "petoletke".
A evo što smo imali jučer vezano samo za izjave oko Kosova
- V. Koštunica - " Srpsko - američki boj na Kosovu"
- V. Jeremić - "Preispitaćemo odnose sa državama koje priznaju Kosovo"
- S. Samardžić - "Kosovo nikada neće biti nezvisno od Srbije"
Dakle, što bi rekao Mika Oklop u Kalifornija bluzu.."Nit se jebi. Nit padni mrtav. Ništa. "
Na šeststotu godišnjicu Kosovske bitke, sa Gazimestana, Slobodan Milošević je poslao poruku da će oko Kosova voditi oružane bitke. Ispunio je to "obećanje" i 1999. smo videli kako to izgleda.
Na šeststoosamnaestu godišnjicu Koštunica u skladu sa svojim senzibilitetom, ne samo da najavljuje boj sa Amerikom, nego na neki način proglašava njegovo trajanje. Izjava dostojna Budaline Tale.
Tadićev "klon", V. Jeremić (nepoznato voli li šnenokle), istovremeno i sinhronizovano sa svojim premijerom, preti uzduž i popreko svima onima koji sutra priznaju Kosovo, da će im Srbija uvesti protumere, sankcije, šta li...Preti čovek time da će se samooizolovati, odnosno da će nas izolovati.
S. Samardžić, čovek koji predaje međunarodnu politiku na FPN, a sada je ministar za Kosovo, mrtav hladan, pred nekoliko hiljada ljudi, sa onoga istoga mesta odakle je Sloba obećao oružane bitke, izogovara rečenicu da "Kosovo nikada neće biti nezavisno od Srbije". Baš me zanima kako vidi proteklih osam godina i tvrdi li on to da ga današnje kosovske vlasti kao ministra konsultuju oko onoga što rade. Jer, ako je odgovor odrečan, onda je Samardžić ili čovek koji namerno širi iluzije ili pak vapi za ozbiljanim razogovorom sa ekspertima za realni doživljaj sveta. No vrlo je neobično, da Samardžićeve kolege, profesori političkih nauka ćute. Zamislite profesore na fakultetu za fiziku koji bi i dalje smatrali ekspertom kolegu koji bi se uporno zalagao za temeljno polazište da je zemlja ravna ploča i da je na leđima drže tri kita orijaša.
I koliko se god moglo činiti čudnim, jučer je najtrezvenije delovao Amfilohije Radović ( čin neću pominjati jer je možda postao general). On je, sa istoga skupa na kome je govorio i Samardžić poručio da "na Kosovu za sve ima mesta". Meni lično, to je jako indikativna rečenica. Kad sam je čuo, setih se 30. jula, 1995. godine i govora Atanasija Jeftića, koji je sveže pristigavši u Knin, a očito upućen u ono što će se događati za koji dan, poručio Srbima koje je "Oluja" tek čekala da mnogo ne brinu -"jer Srbi odlaze i vraćaju se"..Ne znam zašto, ali osećam da je definisanje statusa Kosova mnogo bliže nego što javnost očekuje.
I mislim da se kratkotrajno ne treba bojati ovih apsurdnih izjava, iako ih treba iz sve snage ismejati. Niti će Koštunica voditi boj sa Amerima, niti će Jeremić preispitivati odnose sa onima koji priznaju Kosovo, a niti će Samardžić ono što je na Gazimestanu rekao upisati u neki udžbenik.
To su igrači, slabih karata koji u rukama drže pet dasaka, a blef kome pribegavaju nije namenjen Amerima, EU ni Albancima. Blef je namenjen srpskoj političkoj javnosti i to njenom nepismenom delu, ali i onima koji laž prihvataju kao normalno stanje stvari, pa i kao vrednost.
Dugoročno, ovakav način vođenja politike, razara sve oko sebe i vodi direktno u liliput...