Oluja...

Drago Kovacevic RSS / 03.08.2008. u 13:15

Sutra je 4. avgust, dan koji je bitan u mom životu, ali i dan koji je ušao u lični život svih Srba iz Krajine, dan koji je ušao u istoriju kao veliki dan nesreće srpske zajednice u Hrvatskoj, i svakako dan o kome će se još razogovarati, kako na nivou država i naroda kojih se ovo tiče, međunarodnih institucija i suda u Hagu.

Napominjem da sam tekst napisao negde u februaru 1996. godine dok mi je sećanje na događanja bilo potpuno sveže,iako je sveže i dan danas i nadam se da će biti sveže dok sam živ, a da je objavljen u mojoj knjizi "Kavez- Krajina u dogovorenom ratu", te u feljtonu koji je išao u dnevnom listu "Danas" u periodu jul - avgust, 2003. godine.

Kako na temu "Oluja" ima mnogo političkih švercera i kako na tu temu pišem već godinama, moram kazati da na ovaj tekst nisam imao nikakvih replika sa bilo koje strane.Ima samo citiranja teksta u ozbiljnim radovima nekih istoričara ( čak i hrvatskoga istoričara dr Nikice Barića, čijim se polaznim tezama ne slažem) i prihvatanja knjige kao istorisjkog izvora živoga učesnika. Preko dvadeset ljudi iz čitavoga sveta dolazilo je i tražilo knjigu i intervju kao izvor za doktorate iz oblasti  balkanske političke istorije. Od Lidsa, preko Tokija, do Perta u Australiji. Najviše je naravno bilo Evropljana. Knjiga im je pomogla da sagledaju šta se to događalo, iako ćemo na objektivni istorijski sud jo pričekati, a on je neminovan.

Jedino, što mogu pouzdano kazati jeste, da sam zadovoljan što je "Oluja" od strane tužilašta međunrodnog suda za ratne zločine u Hagu označena kao "zajednički zločinački poduhvat", a mislim da je ta optužnica trebala bar opisno obuhvatiti veći broj činilaca, među kojima je bilo mesta i za srpske političare. Jer Krajina je zaista bila "Kavez" i mesto dogovorenoga rata, kako bi se stekli međunarodni uslovi da se podeli BIH. Očekujem da deo te istine potvrdi i predstojeće suđenje Radovanu Karadžiću.

No, evo obećanoga tekst. Izvinjavam se zbog dužine, ali kraće nije moglo.

 

 

Čim je zapadna Slavonija pala, u Kninu se pojavio Radovan Karadžić i sa Martićem ponovo počeo predstavu oko ujedinjenja i stvaranja zajedničke vojne komande. To je već sto puta viđena predstava za koju su i oni naneupućeniji znali da se svodi na goli politički marketing i da taj čin može samo da brine, a nikako da ohrabri.

Mikelić je sa pravom bio zabrinut i predložio je jednom broju ministara da se pod hitno traži prijem kod Miloševića kako bi on smjenio Martića, odnosno uzeo mu iz nadležnosti vojsku i policiju te tako otvorio mogućnost da se sanira stanje u preostalom djelu RSK.

Činilo mu se da su argumenti sa kojima će nastupiti tako uvjerljivi da ih Slobo ne može zanemariti. Sastavio je ekipu od šest ljudi koji su trebali prezentovati Miloševiću svu težinu položaja u kojoj se RSK nalazila.

U tu ekipu je predložio i mene sa namjerom da ja prezentujem stanje u Kninu među građanima koji su bili u velikoj panici i samo čekali kraj školske godine pa da masovno pođu put Srbije. Ja sam najprije odbio jer nisam želio ići Miloševiću kod koga nikada ranije nisam odlazio i koga sam javno više puta označio kao osnovnog krivca za sve nesreće koje su se događale na prostoru bivše SFRJ, a Srbima iz Hrvatske posebno.

Sljedećeg dana, sam ipak odlučio ići sa Mikelićem, i to nakon razgovora sa Milanom Babićem koji je rekao da bi ipak trebalo i to pokušati, da će ići i on i da treba na trenutak apstrahovati lični stav. Složili smo se da se time ništa ne gubi i za dva dana, čini mi se 14. maja, 1995. godine, obreli se u Miloševićevim odajama.

Delegaciju je predvodio Boro Mikelić, a sa njim su bili Milan Babić, ministar spoljnih poslova, Rade Tanjga, ministar odbrane, Rajko Ležajić predsjednik Skupštine RSK, Slobodan Perić, ministar policije koji nikada nije mogao preuzeti dužnost, i ja Drago Kovačević, gradonačelnik Knina. Mikelić je razradio naš nastup, a njemu samom je pao u zadatak uvod. Milošević nas je dočekao sa nekom usiljenom srdačnošću, čak mene prilikom upoznavanja uspio pripitati kako to da nikada nisam bio kod njega, ostale oslovio kao stare poznanike i uveo nas u salu gdje smo mogli komtno sjesti. Odmah nam je dao do znanja da su od njega upravo otišli Martić i Čeleketić sa kojima je razgovarao o Zapadnoj Slavoniji i stanju u RSK, i da mu je Martića strašno žao jer se mnogo «sekira i crn je ispod očiju od nespavanja». Za Čeleketića nije imao takve riječi, već je kazao kako je nesposoban za komandanta brigade, a ne komandanta vojske.

Odmah mi je bilo jasno da se Milošević sa nama šali i da nam je već u prvoj rečenici praktično rekao da smo džaba došli. Još kada je počeo priču o potrebi « sloge i jedinstva više nego ikada» ja sam odlučio da na tom sastanku ne progovorim ni jednu jedinu riječ. Mikelića to ipak nije obeshrabrilo. Imao je ispred sebe već pripremljen nekakav blok –podsjetnik, ispisan krupnim slovima kako bi mogao da ih vidi bez napora, i otpočeo sa nekim zamornim, predugačkim izlaganjemu trajanju od dvadesetak minuta, ali iz njega se moglo razabrati da traži Martićevu smjenu, preuzimanje policije i imenovanje novog komandanta vojske. Nakon njega su u nekoj sažetijoj formi to sve opet prepričali Tanjga i Ležajić, a Babić, Perić i ja ćutali kao zaliveni.

Onda je Milošević, valjda ocjenjujući da treba završavati ovaj tužni skup počeo diktirati zadatke. Rekao je da je Vrhovni savjet odbrane, a to je značilo on, zasjedao dva dana ranije i imenovao nam novog komandanta vojske. To je general Mile Mrkšić, rodom iz RSK. U desetak rečenica je izdeklamovao njegovu biografiju, pohvalio mu vojničke sposobnosti, preporučio da odmah sazovemo skupštinu i to verifikujemo. Na dalje je preporučio dobre odnose sa Martićem i političko jedinstvo i mirno rješavanje sukoba sa Hrvatskom.

Mikelić je ostao zatečen. Kada je čuo da je novi komandant Mrkšić iznenađeno je upitao- Pa zar nije Novaković- Nije, rekao mu je Milošević, jer vrhovni savjet odbrane misli da je Mrkšić adekvatnije rješenje. To je tek zbunilo Mikelića, jer je on već bio izlobirao kod Zorana Lilića tadašnjeg Predsjednika SRJ, Novakovićevo imenovanje i smatrao to gotovom stvari. Ali, očito Lilić nije bio adresa koja je to rješavala. No, rečeno, učinjeno.

Za dva dana je sazvana Skupština u Borovu i na njoj verifikovano Mrkšićevo postavljenje za komandanta Vojske RSK. Razmatran je izvještaj anketnog odbora o Martićevoj odgovornosti za pad Zapadne Slavonije i nekoliko dana je trajala rasprava o tome, uz zaista potresne ispovjesti poslanika iz Zapadne Slavonije.

Ali, nije spavala ni Martićeva struja. Vjerovatno je i on dobio neke zadatke, pa je predloženo da se raspravlja o hitnom ujedinjenju sa Republikom Srpskom. Prvi dan je u Borovo svratio i Radmilo Bogdanović bivši šef Miloševićeve policije i visoki funkcioner SPS-a. U kafani, preko puta sale u kojoj je zasjedala Skupština brifovao je neke poslanike. Većina je to odbijala kao još jedno zamajavanje, ali su počele stizati ozbiljne političke pretnje svedene na to da će odgovornost za tragediju nositi oni koji se protive ujedinjenju. Bit će krivi za vojnički slom RSK zbog odbijanja ujedinjenja sa RS. Logističku podršku «ujediniteljima» davao je Borivoje Rašuo, pišući im govore, suflirajući nastupe i političke poruke kao i medijsko nastupanje. Od Jovice Stanišića je išla poruka da treba smjeniti Mikelića.

Znači, Slobo je pričao jedno, a radio potpuno drugo paralelnim lancem. Za nekoliko dana po okončanju te borovske skupštine, pokrenuta je incijativa za Mikelićevu smjenu, i on je smjenjen u roku od 15 dana pod obrazloženjem da je protiv ujedinjenja.

Za «ujedinjenje» nije bio ni Babić, ali je jedan detalj da se ponovo upusti u igru «ujedinjavanja» bio presudan. Dok je trajalo zasjedanje Skupštine u Borovu pozvao ga je Aleksa Buha ministar spoljnih poslova Republike Srpske i zamolio da se te iste večeri sretnu u Bjeljini. Po Babićevoj priči Buha ga je upoznao sa nekim upravo aktuelnim razgovorima oko sudbine RS i teritorije na kojoj ćese ona prostirati, kao i nekim kalkulacijama oko procenata ako se Hrvatskoj prepusti RSK. Izložio je Buha više varijanti i bez ikavog uvijanja u skoro svakoj od njih je RSK bila neki kusur kojim se nagrađuje RS. Iz toga se moglo zaključiti da će stvari teći po već viđenim scenarijima. Napad hrvatske vojske, simulirana odbrana, povlačenje naroda i vojske u neredu, etničko čišćenje, malo buke, i stvar biva završena. Hrvatska vojska je upravo kroz RS opkoljavala Knin i bila pred Grahovom. Aleksa Buha vjerovatno nije zakazao taj sastanak, da bi podnosio Babiću izvještaj o pregovorima i aktuelnim incijativama u rješavanju teritorijalnih mapa RS, ili da bi od njega tražio savjet. Taj gaf je trebalo povezati sa incijativom koju su u Skupštini već uveliko vukli radikali i Hadžićeva struja i tako ga treba razumjeti razumjeti.

Još kada je od strane Jovice Stanišića došla poruka da se smjeni Boro Mikelić, bilo je jasno da je to potpuno sinhronizovana akcija i da se samo čeka da Babić odbije «ujedinjavanje» pa da bude zbog toga proglašen krivcem za vojni slom Krajine, jer eto da je bilo ujedinjavanja bilo bi i odbrane.

Zato je SDS Krajine analizirajući ponašanje svih aktera, poruke sa Pala i Dedinja, na sastanku poslaničkog kluba, a na Babićev prijedlog donio odluku da pristupi inicijativi za «ujedinjavanje» koju je poslala Skupština RS.

Tu odluku nije bilo lako donijeti, ali je preovladao strah da će za vojnički krah RSK koji se spremao, predlagači «ujedinjenja» upravo namjeravaju optužiti SDS Krajine, Babića, Mikelića i Vladu, zato što su odbili i tako ugrozili odbranu.

Mikelić već u to vrijeme nije dolazio u Knin jer su mu «tobože» prijetili da ne putuje kroz Republiku Srpsku, već je svoje sjedište premjestio u Erdut i Vukovar. Opšte uvjerenje u SDS Krajine je bilo da će nakon toga lopta biti u Karadžićevom dvorištu i da će sa te strane početi opstrukcija «ujedinjenja». Zato je sutradan, uz neke blaže modifikacije prihvaćena odluka o pristupanju «ujedinjenju» i ona je donijeta skoro jednoglasno. Borislav Mikelić je nakon usvajanja te odluke napao Skupštinu i u nekim detaljima tačno kazao da ona nije dobra. Jedino je pogrešno zaključio da je donijeta protiv volje «rukovodstva Srbije». Možda je « rukovodstvo Srbije» upravo tražilo od njega da dade takvu izjavu kako bi se otvorila nova priča o krivici. Značilo je da je skupština RSK kriva jer je za tvrdu ratnu opciju, pa kad su za rat i propadnu, ko im je kriv. Ono što se nakon takvih Mikelićevih izjava moralo uraditi bio je zahtjev za njegovom smjenom koji je upućen u skupštinsku proceduru. Nakon te višednevne borovske skupštine i povratka u Knin, uočio sam da je atmosfera jako loša. Ljudi su osjećali veliku napetost i razvoj situacije ih je upućivao na pesimizam. Veliki broj porodica čekao je kraj školske godine pa da krene na neka sigurnija mjesta. Oko «ujedinjenja» nije bilo nikakvih iluzija niti je to iko shvatao ozbiljno, već kao proziran trik koji bi trebao služiti neopravdanom optimizmu.

Nekoliko dana po povratku u Knin, negdje pred ponoć dobio sam poziv da dođem odmah u dom vojske, gdje će biti održan sastanak oko «ujedinjenja». Saopšteno mi je da će na tom sastanku biti Milan Martić, general Mrkšić, Milan Babić, Rajko Ležajić i vladika dalmatinski Longin. Otišao sam i tu su bili svi pobrojani ali je pored njih na sastanku sjedio i mitropolit Nikolaj, te vladika Nikanor Bogunović. Atmosfera je bila opuštena, pričalo se o svemu i svačemu dok mitropolit Nikolaj nije održao slovo o potrebi « ujedinjenja» i donio poruku da se ide u Dvorove kod Bjeljine gdje će se održati pripremni sastanak. Planirano je da upravo svi prisutni na ovom, budu i na sastanku u Bjeljini. Ta informacija je primljena ćutke, ali sam ja rekao da tamo ne mogu ići. Reagovao je vladika Nikanor prilično nervozno, skoro vičući i tražeći objašnjenje zbog čega.

Rekao sam mu da ja u to ne vjerujem, našta je on potpuno izgubio kontrolu i počeo da prijeti anatemom. Larmao je o izdaji, o izdajnicima, o tome kako ja nisam na pravilan način lomio slavsku pogaču kada se obilježavala slava grada Knina, i prosuo još neke razloge za nezadovoljstvo mojim ponašanjem. Ja u Bjeljinu nisam išao, ali mi je Milan Babić pričao o otužnoj predstavi koja se tamo događala. Asociralo je na parodije o «kosovskoj večeri» i «kosovskoj kletvi», te formirana radna grupa za usklađivanje propisa. Radna grupa se sastala za nekoliko dana i zanimljivo je da su i ljudi iz RS na to gledali kao na puštanje magle, a pokojni Nikola Koljević, po pričanju Dušana Vještice, koji je vodio delegaciju RSK, rekao otvarajući prvi sastanak «treba Mi u RS smo u pomalo specifičnoj situaciji. Sa Hrvatskom smo u izvjesnoj vrsti saveza, a sa vama da radimo ujedinjenje». Brzo je zaboravljeno «ujedinjenje» i za petnaestak dana su zaboravljene sve aktivnosti oko njega. Početkom juna je Skupština RSK razrješila Mikelića, a onda je počeo pritisak iz Beograda da Babić preuzme mandat. Martić je velikodušno nudio mandat i svoju podršku, a Babić otezao, pa i predlagao da SDS Krajine podržati neke nestranačke ličnosti kao kandidate.

Tako je predložio Paju Marjanovića guvernera Narodne banke RSK i insistirao da se sa njim obavi razgovor. Martiću se ta ponuda učinila prihvatljivom, s obzirom da je Pajo bio blizak rođak i neka vrsta štićenika Mirka Marjanovića tadašnjeg predsjednika Vlade Srbije, pa je pristao da taj razgovor obavi uz Babićevo i moje prisustvo. Pajo Marjanović je odlučno odbija bilo kakvu pomisao da se prihvati mandata, a kako je Martić u tome odlučno istrajavao, skoro ga je dotjerao do suza i preklinjanjao da ga ostavi na miru. Nakon mjesec dana Babić je ipak prihvatio mandat, a onda sa sastavljanjem Vlade otezao još nekoliko nedjelja. Vlada je izabrana tek 27. 7. 1995. godine, isti dan kada je hrvatska vojska ušla u Grahovo i tako praktično opkolila Knin.

Za vrijeme juna mjeseca Franjo Tuđman je priredio vojnu paradu na Jarunu u Zagrebu i demonstrirao silu na najtransparentniji način. To isto je uradio i general Mrkšić paradom na Slunjskom poligonu gdje su iznesena neka oružja koja ranije nisu upotrebljavana u ratu u Hrvatskoj. To je trebalo da stanovništvo Krajine ostavi u uvjerenju kako je moguća oružana odbrana RSK. Glavni govornik na krajiškoj paradi je bio Milan Martić a bilo je upadljivo Babićevo odsustvo sa tog skupa.

Kada je izabrana Babićeva Vlada pad RSK je visio o koncu. Ta Vlada je imala dva sastanka i donijela nekoliko kriznih odluka, za vrijeme osmodnevnog mandata. Jedna odluka je bila da pošalje svog predstavnika u zajedničkoj misiji koju su imenovali Martić i Vlada, na pregovore sa hrvatskom stranom u Ženevu. Predstavnik Vlade u toj komisiji bio je ministar spoljnih poslova Milivoj Vojnivić. Od strane Vlade on je dobio instrukcije i ovlaštenje da potpiše sporazum sa Hrvatskom kako bi napad na RSK bio zaustavljen. Istovremeno je ovlašten Milan Babić da u Beogradu ishodi sastanak sa američkim ambasadorom u Hrvatskoj Piterom Galbrajtom te da potpiše Plan Z – 4 i uslove za izbjegavanje vojne agresije, što je i učinjeno 2. 8. 1995. godine. Ratna mašinerija se tako zahuktala da ništa od ovih poteza nije bilo dovoljno da se ona zaustavi. Sve ću pokušati rekao je tom prilikom Galbrajt, ali nisam siguran da če to biti dovoljno.

U Glini je 30. 07. 1995. godine obilježena godišnjica pokolja Srba u Glinskoj crkvi, i tom prilikom je doputovao iz Beograda Patrijarh Pavle, praćen vladikom Atanasijem Jeftićem. Iz Gline su tog istoga dana doputovali u Knin, a vladika Atanasije je govorio na trgu pred željezničkom stanicom, pokušavajući da ohrabri nekoliko hiljada ljudi koji su se okupili nestrpljivo čekajući bilo kakvo ohrabrenje. Ipak vladika Atanasije je tom prilikom kazao da se ne treba bojati odlaska «jer su Srbi odlazili i vraćali se». Isti taj dan i nekako u isto vrijeme u Kninu se pojavio general Ratko Mladić. Došao je u dom vojske i kratko se obratio novinarima, govoreći o potrebi borbe i junaštva, ali je djelovao nekako neuvjerljivo i odsutno. Na Dinari su trajale borbe i sve je ukazivalo da predstoje teški dani.

Na dan 4. avgusta 1995. godine, pred samu zoru usljedio je opšti napad na Krajinu. Knin je zasut granatama i padalo ih je bezbroj po gradu. U bolnici je bilo na desetine mrtvih ljudi. Prekinut je dotok struje. Radio-Knin je zanjemio. Gorilo je i dimilo se svuda uokolo. Već ujutru su kolone civila krenule iz grada, jedinim preostalim pravcem, prema Lici. Pauze u granatiranju skoro i da nije bilo. Posebno je sistematično gađan kraj oko TVIK-a, policijske stanice i sjeverne kasarne. Oko pet popodne po mene su došla dvojica policajaca i odvezla me do komande Vojske Krajine. Zgrada je bila oštećena, stakla je bilo svuda naokolo, i pošao sam u Mrkšićevu kancelariju. Zatekao sam ga za radnim stolom. U uglu za sporednim stolićem sjedio je Milan Martić u uniformi. Ispred njega je bila napunjena pepeljara i nekoliko već ispražnjenih kutija cigareta. Imao je tamne podočnjake i djelovao kao čovjek koji nije dugo spavao. Pored njih su bili tu još Tošo Pajić, ministar policije, pukovnik Kosta Novaković i Slobodan Perić. Odmah po dolasku sam pitao kako stoje stvari i dobio prilično obeshrabrujuće odgovore. Izgubili smo neke položaje na Dinari koji su bili dosta važni, pao je Ćelavac na Velebitu i pomjerena linija na drniškom ratištu. To mi se nije učinilo mnogo strašnim jer je po grmljavini koja je odjekivala izgledalo još gore. Vrlo brzo će se ispostaviti da je stvar završena jer su me zvali oko namjere da isele grad i odrede evakuaciju stanovništva prema Srbu. Martić je već imao pred sobom naredbu o iseljavanju Knina, Benkovca, Drniša, Obrovca i Gračaca prema Srbu. Potpisavši naredbu Martić je tražio da se odmah organizuje evakuacija i pitao kojim sredstvima za to raspolažemo. Prioritet je trebalo dati bolnici, i obavjestiti ljude zadužene za civilnu zaštitu po udaljenim selima. Iz grada su ljudi već uveliko odlazili. Bilo je problem u obezbeđivanja goriva i dogovoreno je da se to obavi na dvije gradske pumpe, a da se dodatna pomoć zatraži od UNPROFOR-a.

Martić je tražio da mu se obezbjedi telefonska veza i bio bjesan na Miloševića. Mrkšić je djelovao hladnokrnvno, ali nakon što je Martić potpisao naredbu o evakuaciji komentarisao je da će to značiti da za narodom ide i vojska. Linije neće biti moguće još dugo održati. U neko doba Martić je dobio vezu sa Branom Crnčevićem koji mu je navodno rekao da će razgovarati sa Miloševićem oko vojne pomoći. Međutim Crnčevićeve vijesti su ga još više razočarale i razbjesnile. Psovao je Miloševića i razočarano se jadao Crnčeviću. Poslove oko evakuacije je preuzeo štab civilne zaštite koji smo imali na nivou opštine, a koji je bio pod direktnom upravom ministarstva odbrane. Taj momenat sam odlučio da ne evakuišemo matične i zemljišne knjige, kako hrvatske vlasti kad uđu u grad, nebi mogle da manipulišu tom činjenicom. Računao sam na to da će bar kninskim Hrvatima biti od interesa da se te knjige sačuvaju i budu u funkciji, kad preuzmu i uspostave vlast u Kninu. To je bila dobra odluka jer je kasnije olakšala ljudima rješavanje njihovih statusnih problema, za razliku od sredina gdje su te knjige bile evakuisane i gdje su ljudi zahvaljujući toj činjenici godinama morali dokazivati identitet i imovinska prava.

Iz Knina sam sa svojim roditeljima i najbližim komšijama otišao oko 21 sat toga 4. avgusta u kamionu crvenog krsta. Išli smo put Srba i cesta je bila zakrčena vozilima. Odlučili smo da ne stajemo u Srbu već smo sa kolonom nastavili ka Drvaru.

Iznad Drvara smo bili u dva sata noću. Izišli smo iz kamiona, a ja sam vozača vratio da pokupi sljedeću grupu i nađe se onima kojima treba. Čekajući da se vozilo vrati sjedili smo na poljani iznad Drvara. Čitavu noć su u drvarsku doilinu padale granate. Po odbljeksku koji se vidio u brdima prema Glamoču vidjelo se da je hrvatska artiljerija na samo nekoliko kilometara od Drvara. Neki od mojih saputnika su se plašili da će hrvatska artiljerija gađati cestu kojom su u neprekidnom lancu prolazile izbjeglice iz Dalmacije i Like, ali sam ih ja umirivao jer sam bio skoro siguran da neće. Njih je zanimalo da gađaju grad Drvar ne bi li i njegove stanovnike natjerali u bježanje. Izbjeglice iz Krajine ih nisu zanimale, to su smatrali završenim poslom.

Zaista, ni jedna granata nije pala blizu ceste, a samo kilometar odatle pale su ih na stotine. Na tom mjestu smo ostali do dva sata popodne kada se pojavio konvoj sa izbjeglicama iz Drniša.

Mi smo, budući da smo mogli svi sjesti u vozila iz tog konvoja, krenuli dublje u Bosnu. Već na cesti prema Petrovcu počele su se redati neobične pa i tragične scene. Pred Petrovcem je umro prvi izbjeglica u konvoju i naišli smo na rodbinu koja je razmišljala gdje i kako da ga sahrani. Bio je to stari Jošo Maglov iz Polače kod Knina.

Kasnije smo utvrdili da je više desetina uglavnom starijih ljudi umrlo u konvoju do Srbije, ali je bilo i novorođenčadi koja su umirala zbog toga što nisu imala mlijeka. Sredinom popodneva, po strašnoj vrućini smo stigli u Petrovac, gdje je više desetina hiljada ljudi stajalo na raskrsnici prema Ključu. Svuda uokolo, po livadama i uz cestu bila su vozila, kamioni i traktori puni ljudi. Kod kafane «Milošev konak» stali smo i ja sam pošao da pronađem kafu za majku, računajući na to da poznajem vlasnika kod koga sam prije svraćao bar pedeset puta.

Dao mi je kafu ali je naplatio deset maraka, što je onda bila užasno visoka cijena, čak dvadeset puta veća nego što je bila prije ove situacije. Dao sam mu pare ne želeći da išta pitam, a on mi je kazao nešto što je glasilo kao izvinjenje, otprilike «izvini, moram, jer sva je prilika da ću i ja brzo seliti». Ta slika ljudske sebičnosti i iskorišćavanja tuđe nevolje bila je prisutna u cijelom ovom ratu na najrazličitije načine, i ova petrovačka epizoda sa kafedžijom je samo malo zrnce u tom mozaiku. Nenormalno veliki broj ljudi je funkcionisao na instiktivnoj, obezljuđenoj ravni. Noć smo proveli u Kozaruši kod Prijedora gdje je bio organizovan doček i prihvat izbjeglica i gdje smo zatekli veliki broj ljudi sa Banije koji su pričali jednako tragičnu priču.

 

 

 



Komentari (161)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

adam weisphaut adam weisphaut 07:45 04.08.2008

Re: !

Stil VIP blogerke je nametnuo i stil odgovora

I Vjerica je bila izazvana " izdajom".
mariopan mariopan 10:52 04.08.2008

Re: !

adam weisphaut
Stil VIP blogerke je nametnuo i stil odgovora

I Vjerica je bila izazvana " izdajom".

Adame, da zavrsimo ovaj razgovor?
Nije lepo da govorimo o nekome ko nije prisutan, pogotovo ruzno, a kada si me vec povukao za jezik...i ja odgovorila, mozemo li sad da stanemo sa tim?Nije tema a nije ni lepo. A mozemo o tome drugi put na temi koja bi se bavila recimo uvredama, sta je za nekoga uvreda a sta nije kao sto se Margos bavi strahovima kao temom?
Budi mi pozdravljen
mariopan
dali76 dali76 18:41 03.08.2008

odgovornost moja vasa nasa ?

Prije svega g. Kovacevicu hvala na odgovoru I zao mi je sto ste ne znam od kud zakljucili kako sam ja to eto nepazljivo citao ono sto pise u vasem blogu. Ja vjerovatno nemam velikih mimoilazenja s vama sto se tice politickih gledista sem onih o prihvatanju odgovornosti za ono sto se desilo. Ja znam da je bilo ljudi koji su platili svoje politicko disidenstvo pa I gospodin Dzakula izmedju ostalog koji je potpisao “Daruvarski sporazum”, nego radi se o tome sto ja smatram das u ljudi za to svoje protivljenje platili
na razne nacine nego batinama u gradu ciji ste vi bili gradonacelnik neko eto cijepanjem drva negdje drugdje.
Sad naravno svi mi zamo kako je trebalo samo ko je od nas bio u poziciji nesto I reci na nesto I ukazati. Jas am svijestan da se glava gubila tad lako , ali gospodine Kovacevic vi ste iako ste znali sto se desava odlucili ostati u toj istoj strukturi vlasti?
Cak sta vise jos ste isli I u delegaciji u posjetu “vozdu srpskom”.
Izvinite ja kao neko ko je zivio dole , neko ko je stradao drzim da imam svoju odgovornost kao pojedinac za ono sto mi se I desilo ali nevjerovatno je kako ljudi koji su imali svoju ulogu u svemu tome njima ne pada ni na pamet kazati ili napisati koliko se oni osjecaju odgovornim. Nije dovoljnno promjeniti stranku , obuci novi dres I reci ok sad znam ja kako je bilo I oduvijek sam I znao.
Izvinite g. Kovacevic ja ne mogu vjerovati da u tim nocima kad ste vi kao I mnogi drugi cak I vise brinuli kako ce ljudi izaci iz tog pakla razmisljali o ostavljanju katastarskih papira I kako ce to beneficirati novu hrvatsku vlast. Pa dobro mozete sad reci da ste tih trenutaka znali d ce I Josipa Rimac biti vas nasljednik!!?
Inace uvidjevsi da oslovljavanje mene mojin nickom ovdje ne zvuci bas najbolje moje prezime je Torbica.

Drago Kovacevic Drago Kovacevic 19:10 03.08.2008

Re: odgovornost moja vasa nasa ?

nace uvidjevsi da oslovljavanje mene mojin nickom ovdje ne zvuci bas najbolje moje prezime je Torbica.

Evo, Torbica, pošteno je da ste se delom identifikovali. Za mene skoro pa dovoljno. Znam da je to Plavno ili Lika....
No, nebitno, bitan je sadržaj. Pa pošto ste bili pošteni da kažete deo svoga identiteta, ja ću vam neke stavri dodatno kazati, iako one stoje u knjizi.
Dakle, ja sam u strukturama RSK od 26. januara, 1994. godine. Bio samo vrlo retka biljka, odbornik kninske opštine 1990. izabran na listi SSH Željka Mažara, i odbio da kroz 1991. i 1992. učestvujem u političkom životu, jer sam video kuda to vodi. U 1993. godini, a ako ste tamo živeli dobro znate bilo je moguće izabrati samo dve stvari. Jeda je bila da čovek odatle ode, ma gde to bilo, i druga da se bori za neku normalnost. Znalo se i videlo da Krajina ne može opstati, to je valjda bilo jasno. Ja sam tada odlučio da se borim za opciju kako bi mi ostali u Krajini, odnosno kod svojih kuće. Jedini čovek koji je izvorno u Krajini imao i politički uticaj i dovoljno političke mudrosti a i lične hrabrosti, bio je te, 1993. godine Milan Babić. I dogovorili smo se da pravimo politički pokret koji će ići u tome pravcu. Kad su raspisani izbori, a ja sam bio šef izbornoga štaba, mi smo te izbore dobili, ubedljivo, upravo na ideji da tražimo kompromise. Ja sam recimo dobio u Kninu više od 12.000 glasova, što je u sredini gde je na izbore izašlo 2 5.000 ljudi zadivljujući rezultat.
SDS Krajine je u Krajini ( ne računam Slavoniju i Baranju gde je Sloba imao direktno instalirane ljude) dobio 2/3 glasova i 3/4 mandata, a Babić dobio više od 2/3 glasova. No, poništili su predsedničke izbore, jer su Slobi samo oni bili bitni zbog uloge oko pregovaranja, potpisivanja i simuliranja, pa je u nakon sledećih brojnih krugova i mahinacija Martić postao predsednikom.
Kažete da ste u gradu Kninu dobili batine ili da je tamo bilo prebijanja. Da, verujem. Ako ste tamo bili onda se verovatno sećate i upada u moju kancelariju, razbijanja i pucanja. Bio je to novembar 1994. Batine je dobio moj saradnik Predrag Baša a ja sam prošao "lišo" samo zato što me toga časa tu nije bilo. I verovatno možete pretpostaviti ko je to upao kod mene.....ti ljudi su još svi živi zdravi i slove rodoljubima....
Nije bilo presvlačenja dresa, bilo je samo pokušaja da uradimo što je moguće...
Odgovornost osećam, naravno...da je ne osećam, nikada slova nebih napisao, nego verovatno bio poslanik SRS-a u skupštini i drečao kao Buha i ostali....i govorio kako smo samo žrtve.....

nn_3 nn_3 19:42 03.08.2008

Re: odgovornost moja vasa nasa ?

Drago Kovacevic
[
SDS Krajine je u Krajini ( ne računam Slavoniju i Baranju gde je Sloba imao direktno instalirane ljude) dobio 2/3 glasova i 3/4 mandata, a Babić dobio više od 2/3 glasova. No, poništili su predsedničke izbore, jer su Slobi samo oni bili bitni zbog uloge oko pregovaranja, potpisivanja i simuliranja, pa je u nakon sledećih brojnih krugova i mahinacija Martić postao predsednikom.


Zar je Veljko Dzakula bio Slobin covek?
nikobelic nikobelic 19:41 03.08.2008

sa danasnje konferencije,vezano za temu

Hrvatska agencija Hina je u prvi plan stavila Tadićevu izjavu da srpski narod godišnjicu akcije "Oluja", u kojoj je ubijeno i nestalo blizu 2. 000 ljudi, oplakuje kao dan velike tuge i nesreće i da očekuje od Hrvatske izvinjenje za zločine počinjene nad pripadnicima srpskog naroda.
....................................................................................................................................................................................................
nikobelic nikobelic 19:53 03.08.2008

Re: sa danasnje konferencije,vezano za tem

Da dodam jos i ovo ako se domacin slaze..moramo da uvezemo ovog Strbca,kad nema vajde od ovih nasih..

"Hrvatska je nad Srbima počinila etnocid"

Savo Štrbac, direktor Informacijsko-dokumentacijskog centra "Veritas" za Press je rekao kako je za vrijeme Oluje poginulo i nestalo 1.902 Srba iz bivše Republike Srpske Krajine (RSK), te kako su među njima bile i 534 žene te 19 maloljetnika. Naveo je i kako je "nakon 13 godina konačno pred haškim sudom počelo suđenje hrvatskim generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču za udruženi zločinački poduhvat, s ciljem da se trajno i prisilno uklone Srbi s područja Krajine".

Dodao je i kako je "osnovna teza optužnice protiv hrvatskih generala etničko čišćenje". "Mi to godinama zovemo etnocid, a ne genocid. Etnocid je i genocid i sve ostalo kada se uništava sve što pripada jednom narodu", naveo je Štrbac, dodajući kako bi "presuda hrvatskim generalima doprinijela ostvarivanju prognanih hrvatskih Srba, od povratka imovine, održivog povratka, do ostvarenja plana Z4, kojim bi bila omogućena autonomija Srbima unutar Hrvatske".
G r o f G r o f 20:14 03.08.2008

Junački Knin

Probudjene ružne uspomene gladne su krivaca.
Drago, žao mi je što to moram reći ali Knin mi nije ostavio lepu sliku o sebi, tokom ratnih godina. Bio je Miloševićeva crvena krpa, kojom je mahao ispred očiju bika.
Kao i sve velike bukadžije. kojima patriotizam prska iz usta, kninjani su mahali parolama i glumili metropolu ali ratovali nisu. To je činjenica i ne pokušavaj da je pobiješ Drago. Činjenica koja samo povećava bes zbog sulude igre kojoj je Knin davao ritam i gurao u vatru i krv pogranična mesta, i tako umašljajući da je nedodirljiv, vodio oholu i nakaradnu politiku, koja je završila, znamo kako.
Tokom rata, u Kninu se živelo relativno lagodno. Svaki gram pomoći koji je stizao u Krajinu ostajao je tamo.
Ljudi koji su dane provodili na položaju , da bi kupili deset litara nafte, satima su , što peške, što stopom, putovali do Knina i tamo sa čudjenje posmatrali svet bez prašine, znoja i krvi, kako uživa u kafićima.
Kad to znamo, priča o kafi naplaćenoj deset eura, zvuči otrcano.
Da se ne lažemo.
Krajina se nije mogla održati ali neposredni uzrok povlačenja je, panika i "artiljeriski šok ", koji su doživeli kninjani.
Naravno, borci su taj šok preživeli i na njega postali imuni, na frontu, ali, ponavljam. Tamo nije bilo boraca.
Domazet Domazet 20:40 03.08.2008

Toga je uvek bilo...

...moj grofe. Ziveo je Beograd i 1916 i 1917...I Srbi su ljudi moj Grofe. Mnogi od njih presli Albaniju. A neki ostali i ziveli u Beogradu. Ne moj da se ljutis i da trazis od njih da budu nadljudi. Vidi ako mozete sta zajedno...
dali76 dali76 21:00 03.08.2008

odgovornost skrivena iza ...

Ne nisam iz Plavnog mada sam cuo da tamo ima mojih prezimenjaka tj bilo.
Prije svega drago mi je cuti sto osjecate odgovornost . Vi kazete da je ne osjecate ne biste slova napisali? Sami ste rekli da je tekst koji ste objavili iz feb. 96 a u njemu ja ne nadjoh vase razmisljanje o vasoj odgovornosti a citah ga pazljivo. To je I razlog sto stavih svoj komentar ovdje.
Inace ja nisam prebijan u zatvoru vec sam bio u toj nesretnoj koloni izbjeglickoj gdje me je zadesila zla sudbina….
Ali uvijek I prije svega mislim koliko sam sam doprinio tome I koliko imam prava druge kriviti za bilo sto. Mislim da svako od nas o tome mora razmisliti I jasno to reci sebi I drugima.
Ja jos jednom kazem u vasem tekstu ja ne nadjoh ista od toga .
I da iz like sam polovicno I zanimljivo je da moja licka strana familije upravo je Kovacevic.
Ali naravno to mi ne smeta da vam pisem ono sto mislim I ukazem na ono sta vidim kao krivo u vasem tekstu…
nn_3 nn_3 23:25 03.08.2008

Re: odgovornost skrivena iza ...




ipsi ipsi 23:32 03.08.2008

Re: odgovornost skrivena iza ...

Neka ih andjeli cuvaju
miki21g miki21g 23:26 03.08.2008

Ja sam ziveo do 1991 Lipik kod Pakraca,

Dobrovac, tad sam imao 7 godina, ove godine sam prvi put otisao u hrvatsku da uzmem putovnicu, kad su pocela ova sranja sa kosovom,

Jel moze neko da mi objasni kako u tom mestu je doslo do toga da komsije pucaju jedni na druge. Video sam stan u kome sam ziveo, tamo vise niko ne zivi .granata ga je unistila iznutra dok prodavnica ispod, gde mi je radila keva, jos radi.

Moji su se vencali bez crkve iako oboje srbi , kum na vencanju hrvat. Kao malom cale mi je govorio da ako me neko pita da kazem da sam jugosloven ?!!!
angie01 angie01 05:55 04.08.2008

Re: Ja sam ziveo do 1991 Lipik kod Pakraca,

da sam jugosloven ?!!!


moja secanja za ljude i dogadjaje u svim republikama bivshe yu su samo lepa i iz slovenije, hrvatske, bosne, makedonije, cg,..svi smo zajedno ishli i na jahorinu i bled i rovonj i dubrovnik i ohrid,..bez beograda niko nije bio zveda,..svi smo znali i za shtrukle, i brodet i burek i pastrmaliju- a zajedno jeli sarmu, komshije su odlazili jedni kod drugih da zajedno slave bajram, bozic i slave i poshtovali tudje obichaje,...no ispalo je da se nekima to nije bash dopalo tako i imali neka loshija reshenje, gde mi sada kusamo posledice- na zalost, mnogi su platili svojim zivotima.
dali76 dali76 07:29 04.08.2008

pita Miki iz Lipika a ja kazem :


Neko je ovdje pitao Miki cini mi se kako su to u njegovom mjestu zaratili komsije bivse. To pitanje mozda I nema odgovor ali eto Miki ja cu pokusati:
Tudjman je imao zadacu ubjediti Hrvate kako smo mi komsije Srbi “skriveni cetnici I zlikovci”, Njegov drug Sloba mu je svesrdno pomogao tako sto je ubjedjivao nas kako su nase komsije Hrvati sve odreda “Ustase” sto jedva cekaju da se zarati da bi nas dokrajcili. E sad medju svakim narodom dovoljno je da imas 0.5% koji stvarno jesu zlikovci I onda padne krv.
Kad neko nastrada vise nije potrebno ubjedjivati onda strah te ubjedi u sve ono sto su te predhodno pokusali ubjediti HRT ili RTS.
Obe televizije “vade” iz naftalina zlocine druge strane iz predhodnih ratova I niko I ne primeti da nesto pak nije u redu. U strahu su kazu velike oci ali u ovom slucaju u strahu se slepi.
Pametni ucute ili odu I ti imas izbor.
Ako se izdvojis iz “stada” bices izdajnik I pocinjes preispitivati samog sebe a vreme prolazi zlocini se desavaju I vise nije bitno ko je prvi poceo lanac zlocina se odmotava…
Sto dalje cekas da se pobunis vece su ti sanse da glavom platis pobunu.
Zaboga dok drugi ginu ti bi protiv svojih.
I ta filozzofija mase je uzasn vrtlog. Cujes neke zlocine pocinili tvoji a ti kazes a oni nama sta su napravili.
Eto naprimer u Pakracu prije nekoliko mjeseci u gradu do tvog grada uhapsili sest bivsih Hr vojnika osumnjiceni za zlocine I digne se buka. A sta su Srbi nama uradili ? A Logor za as sto su imali, I eto vise niko ne pita jesu li ti ljudi zaboga nekog ubilli il nisu vec sta su oni “drugi radili ”!!!
Eto mozda I nije dovoljno dobar odgovor na tvoje pitanje mozda neko ponudi bolje toliko od mene.

mayo1 mayo1 11:05 04.08.2008

Re: pita Miki iz Lipika a ja kazem :

Eto naprimer u Pakracu prije nekoliko mjeseci u gradu do tvog grada uhapsili sest bivsih Hr vojnika osumnjiceni za zlocine I digne se buka.
A sta su Srbi nama uradili ?
A Logor za as sto su imali, I eto vise niko ne pita jesu li ti ljudi zaboga nekog ubilli il nisu vec sta su oni “drugi radili ”!!!


U sridu.
miki21g miki21g 14:36 04.08.2008

Re: pita Miki iz Lipika a ja kazem :

Hvala, sad konacno kapiram neke moje rodjake kad kazu hrvati ovo, hrvati ono .... a u sustini su ljuti na njih sto su ih pobedili
lafac lafac 13:49 04.08.2008

Što je Oluja?

Oluja je samo posljedica zločinačke politike Slobodana Miloševića koju je provodio sa svojim poslušnicima u Hrvatskoj, a koju je nažalost prihvatio i veliki dio srpskog stanovništva na područjima gdje ono bilo izjednačeno ili brojnije od nesrpskog, a koja je zapravo bila u funckiji ostvarenja sna o Velikoj Srbiji, kroz propagandne floskule ''Svi Srbi u jednoj državi'' (prema tome se može tražiti i da žive svi Hrvati u jednoj državi, Mađari, Albanci, Nijemci, Kurdi, Poljaci i tako u nedogled) ili pričama o očuvanju Jugoslavije.
Da se razumijemo, Milošević ništa ne bi mogao napraviti sam, već je uspio okupiti kritičnu masu istomišljenika koji su operativnu podršku dobili od Armije koja je dala oružje i ljude za pokušaj realizacije granica Velike Srbije (Virovitica-Karlovac-Karlobag), a Srbe u Hrvatskoj su mobilizirali mržnjom protiv Hrvata ''Ustaša'' koji dolaze da ''pokolju'' ono što nisu od 1941.-1945., govoreći o potrebi osvete za ''600.000'' Srba u Jasenovcu.

Od 1990.-1995. u ratu u Hrvatskoj je ubijeno od strane srpskih pobunjenika oko 10.000 ljudi, a 35.000 je ranjeno. Štete od razaranja Vukovara, Osijeka, Vinkovaca, Županje, Slavonskog Broda, Pakraca, Petrinje, Siska, Gospića, Zadra, Šibenika, Dubrovnika, Karlovca... i svih drugih gradova i sela, gospodarskih kapaciteta (u jednom Borovu je bilo zaposleno 20.000 ljudi, a u ratu je potpuno razoreno) kao i gubici nastali uslijed nepostojanja gospodarstva na tim područjima procjenjue se na oko 70 milijardi eura.
Hrvatska je bila brutalno napadnuta i morala se braniti od domaćih i uvezenih terorist, te od Srbije i Crne Gore koje su u funkciju osvajanja teritorija na području cijele bivše Jugoslavije stavile svoje vojne i gospodarke resurse.

Činjenica je da je trećina hrvatskog teritorija bila okupirana i da je Hrvatska morala taj teritorij vratiti pod svoju kontrolu. To je i uspjelo zahvaljujući velikim regularnim vojno-redarstvenim akcijama koje je izvela Hrvatska vojska i policija u svibnju i kolovozu 1995. Prostor koji su Srbi od 1990. etnički čistili i na kraju i očistili (jer na području koji su držali Srbi, 1990. je živjelo 50 % Hrvata) od ne NeSrba, ponovno je u kolovozu 1995. stavljen pod kontrolu hrvatskih vlasti (osim istočne Slavonije) i u granice pod kojima je Hrvatska priznata kao nezavisna i samostalna država (krajem 1991. i početkom 1992).

Činjenica je da su srpske vlasti imale planove evakuacije za stanovništvo u ''Krajini'' koje su stavili u funckiju tijekom akcije ''Oluja'', tako da se stanovništvo i ponašalo prema tim planovima, tj. počelo je bježanje iz ''Krajine''. Oni koji nisu htjeli ići srpska vojska i policija ih je tjerala.
Zašto stanovništvo nije htjelo čekati da hrvatska vojska uđe, recimo u Knin, i onda se dogovori postupanje, kao recimo kada je srpska vojska ušla u Ilok, Vukovar 1991.... Možda bi bili protjerani kao Iločani ili Vukovarci, a možda i ne bi. Ili je možda stanovništvo moglo u podrumu pričekati da završe vojna djelovanja, kao što je većina hrvatskog stanovištva na neokupiranom teritoriju 5 godina starila pod srpskim bombama i granatama. Činjenica da na prostoru Hrvatske nedostaje veliki dio Srba, ali glavnu zaslugu za to imaju vlasti ''krajiških Srba'' i vodstvo u Beogradu kao i samo stanovništvo koje je organizirano napustilo svoje domove.

Činjenica da je tijekom i nakon Oluje stradao određeni broj civila srpske ili bilo koje druge nacionalnosti od strane hrvatske vojske, kao i činjenica da je od istih počinjena stanovita materijalna šteta što izaziva svaku osudu i podliježe pravnom procesuranju. Nažalost počinitelji tih djela nisu u dovoljnoj mjeri sankcionirani od strane hrvatskog pravosuđa. Činjenica da je veliki dio Srba napustio područje ''Krajine'', a da su ostavili svoju imovinu (kuće, stanove, gospodarstva, stoku...) i da svatko mora doći u posjed svoje imovine.

Nadam se da će svatko biti adakvatno obeštećen, da će zločinci biti kažnjeni i da više nikada na ovim prostorima neće doći do stradanja zbog toga kako se netko zove, moli ili izgleda, ili zbog nekog komada teritorija.

vracarac92 vracarac92 14:05 04.08.2008

Re: Što je Oluja?

Oluja je samo posljedica zločinačke politike Slobodana Miloševića koju je provodio sa svojim poslušnicima u Hrvatskoj

Oluja je klasičan primer etničkog čišćenja aminovanog od međunarodne zajednice.
Tatlin Tatlin 14:26 04.08.2008

Re: Što je Oluja?

Oluja je samo posljedica zločinačke politike Slobodana Miloševića koju je provodio sa svojim poslušnicima u Hrvatskoj, a koju je nažalost prihvatio i veliki dio srpskog stanovništva na područjima gdje ono bilo izjednačeno ili brojnije od nesrpskog, a koja je zapravo bila u funckiji ostvarenja sna o Velikoj Srbiji, kroz propagandne floskule ''Svi Srbi u jednoj državi''


Oluja je samo posledica zločinačke politike Franje Tuđmana, koju je sprovodio po nalogu svojih mentora u Hrvatskoj, a koju je nažalost prihvatio i veliki deo hrvatskog stanovništva na područjima gde je ono bilo izjednačeno ili brojnije od srpskog, a koja je zapravo bila u funkciji ostvarenja sna o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, kroz propagandne floskule "Bog i Hrvati"


Atomski mrav Atomski mrav 16:56 04.08.2008

Re: Što je Oluja?

Zašto stanovništvo nije htjelo čekati da hrvatska vojska uđe, recimo u Knin, i onda se dogovori postupanje, kao recimo kada je srpska vojska ušla u Ilok, Vukovar 1991....

Da ne bi završili poput onih 1900 nesrećnika koji su dopali šaka hrvatskoj vojsci...
G r o f G r o f 21:51 04.08.2008

Re: Što je Oluja?

Lafac, lafac, kako si to lepo smislio.
Zaboravljaš samo da je vama Milošević, baš takav, trebao, da ostvarite svoj zločinački naum etničkog čišćenja.
Da imate i malo poštenja podigli bi mu spomenik na trgu Bana Jelačića u znak zahvalnosti zbog pomoći prilikom stvaranja etnički čiste države.
lafac lafac 10:30 05.08.2008

Re: Što je Oluja?

Od ustaše Karla Wojtile, ustaše Bila Clintona i ostalih međunarodnih ustaša? Jel tako?
lafac lafac 10:53 05.08.2008

Re: Što je Oluja?

Ne znam samo kako imaš vremena boraviti na forumu s obzirom da se izgleda moraš pripremati za organizaciju skupa Srpske radikalne stranke (čitaj Srpske četničke stranke, što i sam Tomislav Nikolić tvrdi), jer je to njihova retorika.

Franjo Tuđman nije bio državnik, imao je niz promašenih poteza, a najveća mu je zabluda bila rat u Bosni (iako je hrvatska vojska u određenim dijelovima Bosne morala reagierati kako bi spriječila bombardiranje hrvatskih gradova i sela, pogotovo u Bosanskoj Posavini koja je 1990. brojila 135.000 Hrvata, 77.000 Srba i 18.000 Bošnjaka, a danas je ona etnički čist srpski prostor), a nažalost imao je propusta na štetu Srba i u Hrvatskoj, no u Hrvatskoj Srbi nemaju nijedan ozbiljan izgovor za podizanje oružane pobune protiv legalno izabranih hrvatskih vlasti i što je najgore protiv HRVATSKOG NARODA U CJELINI. 1990. je postalo uobičajeno da se govori kako je Knin, Obrovac, Benkovac, Vukovar, Osijek SRBIJA (ili OVO JE SRBIJA).

Među hrvatskim Srbima je bilo ljudi koji su bili spremni razgovarati i koji su bili za mirni rješenje (Jovan Rašković), no oni su brzo marginalizirani od strane Srba koji su bili za agresivnu politiku koja je rezultirala golemim ratnim stradanjima.

Među Hrvatima je također bilo ratnih huškaća (Glavaš, Šušak, Vukojević, Merčep....) koji bi morali odgovarati za ono što su radili tada. Neki i odgovaraju (Glavaš, pa izgleda i Merčep). Bilo je i pasa rata, ratnih zločina i sa hrvatske strane, no mora se razlikovati zločin počinjen u agresiji i u obrani, a HRVATSKA JE BILA MUČKI NAPADNUTA I MORALA SE BRANITI.

lafac lafac 11:12 05.08.2008

Re: Što je Oluja?

Na ovim prostorim se voli manipulirati brojkama, od broja žrtava Jasenovca, Bleiburga, Srebrenice, Oluje...
Brojke o 1900 ili 2000 stradalih Srba u Oluji i poslije nje dokazuje Savo Štrbac i njegov Veritas koji su nekoliko puta ispali smiješni sa svojim popisima poginulih.
Proces identifikacije je vrlo složen i podliježe vrlo ozbiljnom istraživanju jer svaka žrtva ili stradalnik mora imati ime i prezime, način stradavanja, mjesto stradavanja, datum stradavanja... kao i dokaze koji to potvrđuju (dokumenti, svjedoci, materijalni dokazi..).
Mora se znati struktura nekog broja, da li se radi sudjelujućem faktoru (vojska, policija) koji spadaju u kategoriju stradalnika (stradali u borbi ili nakon zarobljavanja) ili nesudjelujućem (civili) koji su žrtve.

U Hagu se govori o brojci od 350 civila stradalih u Oluji i za njih se po zapovjednoj odgovornosti terete Gotovina, Markač i Čermak, dok neki hrvatski istraživači govore o 550 civila itd.

U svakojm slućaju ako je i jedna žrtva stradala samo zbog svoje nacionalnosti zaslužuje poštovanje i osudu za počinitelja, kao i za onoga tko je taj zločin zapovijedio.
Tatlin Tatlin 09:55 06.08.2008

Re: Što je Oluja?

Ne znam samo kako imaš vremena boraviti na forumu s obzirom da se izgleda moraš pripremati za organizaciju skupa Srpske radikalne stranke (čitaj Srpske četničke stranke, što i sam Tomislav Nikolić tvrdi), jer je to njihova retorika.

Nije sasvim jasno na koga se od nekolicine koji smo komentarisali Vaš post ovo odnosi, ali svejedno: u nedostatku argumenata najlakše je etiketirati. Ali i najmanje inteligentno.
no u Hrvatskoj Srbi nemaju nijedan ozbiljan izgovor za podizanje oružane pobune protiv legalno izabranih hrvatskih vlasti i što je najgore protiv HRVATSKOG NARODA U CJELINI.

Talas najcrnjeg šovinizma kojeg je inspirisao Franjo Tuđman kao i pojava naoružanih lica u ustaškim uniformama, linčovanje vojnika u Splitu, izbacivanje Srpskog naroda kao konstitutivnog iz ustava Hrvatske, za Vas su verovatno manifestacija nacionalnog folklora, ili možda nevažna usputna pojava na pravednom putu ostvarenja "tisućugodišnjeg sna" o stvaranju Neovisne Države Hrvatske, ali za Srpsku populaciju to je bio znak da ih očekuje isto ono što su doživeli kada je Hrvatska poslednji put bila nezavisna.
Ali to za Vas, naravno nisu "ozbiljni" argumenti.
U Hagu se govori o brojci od 350 civila stradalih u Oluji i za njih se po zapovjednoj odgovornosti terete Gotovina, Markač i Čermak, dok neki hrvatski istraživači govore o 550 civila itd.

Ne bi me iznenadilo da Haški Tribunal dodatno umanji i tu brojku. Uostalom, i nije bitan kvantitet važan je kvalitet: Hrvatska je potpuno očišćena od Srba, što je i bio cilj. Ono što nije uspelo Paveliću, učinio je Tuđman. Možete naravno (i verovatno ću se i složiti sa Vama), spisku odgovornih za egzodus priključiti celokupno Srpsko rukovodstvo, SANU, Klub književnika, SRS SPS i JUL, ali to ipak neće amnestirati Hrvatsku državu za sprovođenje etničkog čišćenja.
HRVATSKA JE BILA MUČKI NAPADNUTA I MORALA SE BRANITI.

Da, ovo je zvanična teza koju još uvek zastupa Hrvatski državni vrh. Moguće je da ste indoktrinirani propagandnom, ili Vas možda još uvek ne pušta onaj "pobednički" zanos, ne isključujem niti mogućnost da sve ovo pišete po zadatku: ali, molim Vas, da nisam svojim očima video kolonu izbeglica na ulasku u Beograd, možda bi ste i mogli da mi je podmetnete. Starci, žene i deca na traktorima nisu "mučki" napali Vašu državu. Cilj operacije Oluja nije bila "odbrana" već etničko čišćenje.
duck92 duck92 15:11 04.08.2008

Moja secanja

Pozdravljam Vas Drago,
evo da i ja napisim koju o mojim secanjima pre i za vreme "Oluje":
Rodjen sam u Vojvodini i pripadam generaciji koja je prva okusila rat. Moj sukob sa okolinom poceo je vec krajem 89 kad sam poceo da razmisljam politicki. Nisam se nikad zvanicno bavio politkom (osim subverzivnim pisanjem grafita :)) ali sam uvek glasno iznosio svoje misljenje sto me je cesto dovodilo u lose situacije. Uvek sam nekako bio anti-protiv :)
Nazivan sam svakakvim imenima jer sam od pocetka govorio da je Milosevic lud i da ce izginuti silni ljudi zbog njega. Naravno, odmah sam rekao da Krajina i Slavonija nikada ne mogu da se pripoje Srbiji i da ce Hrvatska biti samostalna drzava i da joj to treba dozvoliti. Ne moram Vam reci sta je to znacilo '91. i '92. kad je 95% Srbije podrzavalo rat (i vlast i opozicija). Cak sam i progonozirao '92 da ce na kraju Srbi zaratiti sa celim svetom tako da je '99 za mene bila sasvim ocekivana.
Hocu nesto prvo da kazem svima koji se ovde busaju u svoje srpstvo i nazivaju pojedine narode svakakvim imenima:
Vi koji solite pamet kako su svi krivi za zlo osim nas samih ste u stvari najveci inspiratori zla.
Upoznao sam vas mnogo takvih "junaka" koji su '90-tih hteli da ratujemo do poslednje kapi ali da ipak nekako to mimoidje vase malenkosti. Ne mogu vam opisati gnusanje koje izazivate u meni kada ste '90-tih ovde po Vojvodini sikanirali manjine ali ste iste te manjine gurali u prve borbene redove da ratuju! Kada su prve izbeglice pocele da pristizu kod nas, bili ste prvi koji ste ih se gnusali i ismevali njihove naglaske. Ne mali broj puta sam branio kako verbalno tako i fizicki napade na Muslimane, Madjare, Hrvate a kasnije i Srbe izbeglice. Isti vi ste zdusno podrzavali necivilizacijsko kidnapovanje i slanje mladih Krajisnika koji su bili izbeglice ili studirali u Novom Sadu ili jednostavno nisu hteli da ratuju (kao ni ja) jer nisu nikog mrzeli!
Sto se tice '95, za mene su i ta desavanja bila sasvim ocekivana, kao sto mi je bila i ocekivana reakcija rezima u Srbiji. Izbeglice su samo sluzile kao moneta za potkusurivanje i njihov broj je cesto preuvelicavan kako bi se dobilo sto vise inostrane pomocu za njih a koja je zavrsavala na crnom trzistu, sve pod kontrolom rezima. Ko god je bio u vojsci Srbije (ili SRJ) zna o cemu pricam jer je tamo bilo uskladisteno na tone konzervi namenjene izbeglicama.
Poenta ove moje price je da je mnogo ljudi unesreceno samo zbog toga kako bi se neke familije nenormalno obogatile (Milosevici, Tudjmanovi, ...) i da je rezim Milosevica sistematski stvarao mrznju kako izmedju Srba i ostalih naroda tako i izmedju samih Srba po bilo kom osnovu (mesto rodjenja, naglasak, politicko misljenje,...), setite se samo "Izbeglice nam sve pojedose", "Nek ratuju, necemo mi valjda da ratujemo za njih",...
Tatlin Tatlin 15:32 04.08.2008

Re: Moja secanja

Vi koji solite pamet kako su svi krivi za zlo osim nas samih ste u stvari najveci inspiratori zla.


Nisam primetio da je Autor u osnovnom tekstu a ni u komentarima zastupao citiranu tezu.

Potpuno razumem Vašu potrebu da prokometarišete ovu bolnu temu, kao i Vašu frustraciju uzrokovanu nerazumevanjem okoline, ali ipak smatram da su Vaša post-festum "sećanja" degutantan način da svoju ličnost ostvarite u kontekstu ove teme.
duck92 duck92 15:49 04.08.2008

@Tatlin

Tatlin,
citat se i nije odnosio na autora ove teme (Drago se nikad nije busao u srpstvo), zna on to iz mojih ranijih komentara nego na raznorazne komentatore koje krivicu uglavnom vide u medjunarodnoj zajednici i "genocidnim Hrvatima".
Sto se tice nerazumevanja okoline, tu ste pogresili, ni najmanje nisam bio frustriran, samo se gadim licemera.
Izgleda da po nekad ne napisem bas najrazumljivije komentar :(
Tatlin Tatlin 16:25 04.08.2008

Re: @Tatlin

krivicu uglavnom vide u medjunarodnoj zajednici i "genocidnim Hrvatima".


Ipak mi je drago što se niste jasnije izrazili: tako je daleko bolje nego da razmišljate na način kako sam protumačio.

Svakako je licemerje stvar dostojna gnušanja. Ali u komentarima (pa čak i u onim ekstremnim), nisam primetio licemerje - pre bih rekao da se radi o nekontrolisanom revoltu, uzrokovanom tendencioznim nametanjem krivice.

Da se do kraja razumemo: ja sam svestan zločina koji su počinjeni "u naše ime"; ne opravdavam ih ničim, smatram da nisu smeli biti počinjeni, da nisu smeli biti nadoknada za jame, Jasenovac. Mislim da smo odgovornost za stradanja Srpskog naroda kroz istoriju, morali tražiti na neki drugi način.

Isto tako, spreman sam da se upustim u rizik da me etiketiraju kao teoretičara zavere i da glasno govorim o spoljnom uticaju na ratna dešavanja u bivšoj SFRJ i o (genocid je ipak teška reč) etničkom čišćenju Srba iz Hrvatske koji je sprovela Država Hrvatska uz obilatu Američku pomoć.

Zašto mislite da ću bolje videti zločine koje je neko počinio "u ime mog naroda" (iako ga za to ničim nisam ovlastio), ukoliko zažmurim na zločine koji su počinjeni narodu kom pripadam?

Mislim da sam ovim uspeo da artikulišem stav i onih ekstremnijih komentatora na ovoj temi.

P.S.
"Sećanja" radi, interesantno je da je potpuno zaboravljena činjenica da je tadašnji predsednik Vlade SFRJ, Ante Marković 1990. sa EU potpisao dokument koji bi se danas nazvao Sporazum o pridruživanju EU, po kom bi SFRJ postala punopravan član EU za godinu dana!?

Šta su na to rekli tadašnji predsednici republika? Ništa. Počeli su da pucaju jedni na druge. Kome je to odgovaralo? Njima i njihovim "familijama" naravno. Ali i mnogim "familijama" izvan tadašnje SFRJ. Samo pratite trag novca, i sve će biti jasno.
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 17:28 04.08.2008

Re: Moja secanja

Pozdravljam Vas Drago,
evo da i ja napisim koju o mojim secanjima pre i za vreme "Oluje":

Pozdrav duck....
Nemam šta dodavati tome što si napisao...
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 16:33 04.08.2008

Sonja Biserko je apsolutno u pravu...

Pročitao sam sve današnje reakcije na "Oluju" i ono što je kazala Sonja Biserko bih slobodno mogao potpisati....
A prema onome što je napisao B92, kazala je...

Biserko: Instrumentalizacija Srba

Predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava Sonja Biserko kritikovala je danas zvaničnike Beograda što "instrumentalizuju Srbe" i ponovo, kao i svake godine, zloupotrebljavaju hrvatsku akciju "Oluja" iz 1995. godine.

"Mislim da je zatezanje odnosa sa svim susedima, a pogotovo sa Hrvatskom, svakog 4. avgusta neproduktivno i protiv interesa Srba u Hrvatskoj", rekla je Biserko.

Zahtev predsednika Srbije Borisa Tadića za izvinjenje Hrvatske za zločine nad Srbima u "Oluji", Sonja Biserko je nazvala "licemerjem" koje je u "stalnoj cirkulaciji" na Balkanu proteklih godina.

Ona je ocenila da bi Hrvatska trebalo pre svega da se bavi svojim Srbima i da bi, u tom smislu, lideri Srba u Hrvatskoj trebalo da se što više okrenu svojoj matičnoj državi, jer u ovom momentu "Beograd kao matica svih Srba ide protiv njihovih interesa".

Sonja Biserko je kritikovala i stalno insistiranje direktora "Veritasa" Save Štrpca na planu "Z4" i navela da su njegove izjave protiv interesa Srba u Hrvatskoj, pogotovu onih koji su se vratili.

Prema njenim rečima, najviše Srba-povratnika otišlo je u mešovite sredine u Hrvatskoj, dok je Beograd svoj strateški cilj artikulisao tako da što više Srba iz Hrvatske zadrži u Vojvodini i drugim krajevima gde ih je smestio.

"Preko njih, (Beograd) svake godine ucenjuje Hrvatsku", rekla je Sonja Biserko.

Ona kaže da to ne znači da je Hrvatska bezgrešna, kao i da je sigurno da je "Oluja" rezultat nekog dogovora Beograda i Zagreba. Ona je kao neke od krivaca za akciju "Oluja" navela Dobricu Ćosića, Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića.


Atomski mrav Atomski mrav 16:57 04.08.2008

Re: Sonja Biserko je apsolutno u pravu...

Koliku si platu imao kao gradonačelnik Knina, Drago? Ili si možda "obnašao" tu dužnost iz čistog osećaja rodoljublja?
vracarac92 vracarac92 17:08 04.08.2008

Re: Sonja Biserko je apsolutno u pravu...

Ona je ocenila da bi Hrvatska trebalo pre svega da se bavi svojim Srbima
Oprostite gradonačelniče, ali kojih Srba? Zar je u hrvatskoj još neki preostao? Pa sada više vaših sugrađana živi u Srbiji nego u gradu u kome ste bili gradonačelnik.
Atomski mrav Atomski mrav 17:12 04.08.2008

Re: Sonja Biserko je apsolutno u pravu...

Hrvatska vrlo lako može da izbegne tu retoriku koja Sonji Biserko više smeta od stotina hiljada izbeglica i to tako što će konačno omogućiti izbeglicama da se vrate na svoje.
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 17:21 04.08.2008

Re: Sonja Biserko je apsolutno u pravu...

vracarac92
Ona je ocenila da bi Hrvatska trebalo pre svega da se bavi svojim Srbima
Oprostite gradonačelniče, ali kojih Srba? Zar je u hrvatskoj još neki preostao? Pa sada više vaših sugrađana živi u Srbiji nego u gradu u kome ste bili gradonačelnik.

Koliko znam Vračarac, ja tebi nikada nisam bio gradonačelnik...tako da bih te molio da to imaš u vidu...
U Hrvatskoj danas živi oko 250.000 Srba...Bilo ih je oko 700.000.
Misliš da je malo 250.000 i da ne treba voditi računa o njihovom interesu...
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 17:25 04.08.2008

Re: Sonja Biserko je apsolutno u pravu...

Atomski mrav
Koliku si platu imao kao gradonačelnik Knina, Drago? Ili si možda "obnašao" tu dužnost iz čistog osećaja rodoljublja?

Mislim da je to bilo vreme kad je nastupio Avramovićev dinar....početak 1994. godine. Imao sam 400 dinara odnosno 400 maraka. No, što je to bitno za ovu priču atomski....
Po nekada deluješ kao kolonista koji ništa nije razumeo....i koji bi rado mlatio gloginje tuđom stvari...
Atomski mrav Atomski mrav 17:53 04.08.2008

Re: Sonja Biserko je apsolutno u pravu...

Pa ne znam ko je od nas dvojice mlatio gloginje tuđom stvari... ja ili bivši ratni gradonačelnik Knina? Naš narod kaže "S kim si, takav si" a ti pokušavaš da nas ubediš kako si ti jedini bio (i ostao, dabome) prav i pošten u društvu Martića, Mikelića i Babića (koji se onomad obesio u Sheveningenu, valjda od čiste savesti)?

400 maraka 1994. godine... lepa para.
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 18:02 04.08.2008

Re: Sonja Biserko je apsolutno u pravu...

Atomski mrav
Pa ne znam ko je od nas dvojice mlatio gloginje tuđom stvari... ja ili bivši ratni gradonačelnik Knina? Naš narod kaže "S kim si, takav si" a ti pokušavaš da nas ubediš kako si ti jedini bio (i ostao, dabome) prav i pošten u društvu Martića, Mikelića i Babića (koji se onomad obesio u Sheveningenu, valjda od čiste savesti)?

400 maraka 1994. godine... lepa para.

Vidim ljubiš narodne izreke..Ja tebe u ništa ne ubeđujem atomski, a ti bi trebao imati dovoljno elementarnog vaspitanja da o stvarima koje dobro ne poznaješ ne pričaš tako uvereno. Šta ti znaš o tome šta je bilo sa MB....i čemu tolika zloba....kako ti nije palo na pamet to da je taj čovek otišao sam tamo i govorio istinu...da ga niko nije morao gonati po gudurama, stanovima, manastirima, pod krinkama ili klinakama...
I jesi li ti stručnjak za savest ili ovako amaterski nabadaš....

Atomski mrav Atomski mrav 18:10 04.08.2008

Re: Sonja Biserko je apsolutno u pravu...

Stručnjak sam za savest koliko i ti. Nisam komentarisao način na koji je Milan Babić otišao u Hag već kako je skončao tamo.
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 18:17 04.08.2008

Re: Sonja Biserko je apsolutno u pravu...

Atomski mrav
Stručnjak sam za savest koliko i ti. Nisam komentarisao način na koji je Milan Babić otišao u Hag već kako je skončao tamo.

Šta ti znaš o tome.....i otkud ti potreba da ovako cinično govoriš o čoveku o kome ne znaš ništa osim onoga što ti je servirala slobina propaganda...
vracarac92 vracarac92 18:24 04.08.2008

Re: Sonja Biserko je apsolutno u pravu...

Koliko znam Vračarac, ja tebi nikada nisam bio gradonačelnik...tako da bih te molio da to imaš u vidu...

Da li ste sigurni? A bili ste gradonačelnik Bori Čorbi koji je bio počasni građanin vašeg grada.
Misliš da je malo 250.000 i da ne treba voditi računa o njihovom interesu...
Isto kao i o 450.000 koji ne mogu da se vrate svome domu. Ali gospođu Biserko to ne zanima, bitno je ućutkati preostale hrabre ljude u hrvatskoj koji se još uvek bore za povratak tih nesrećnih ljudi. Ministre
Inner Party Inner Party 18:25 04.08.2008

Re: Sonja Biserko je apsolutno u pravu...



Predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava Sonja Biserko kritikovala je danas zvaničnike Beograda što "instrumentalizuju Srbe" i ponovo, kao i svake godine, zloupotrebljavaju hrvatsku akciju "Oluja" iz 1995. godine.


Znaci, instrumentalizovao je Milosevic, Djindjic, Kostunica. Sad instrumentalizuje Cvetkovic, a sutra ce to verovatno raditi i Ceda Jovanovic.

NIKO u Srbiji nije dobar i svi imaju neke zle namere. Valjda zato sto su iz Srbije?!


"Mislim da je zatezanje odnosa sa svim susedima, a pogotovo sa Hrvatskom, svakog 4. avgusta neproduktivno i protiv interesa Srba u Hrvatskoj", rekla je Biserko.


A Hrvatska ne zateze nista kada nas tuzi za genocid i prica o "agresiji" Srbije?!


Zahtev predsednika Srbije Borisa Tadića za izvinjenje Hrvatske za zločine nad Srbima u "Oluji", Sonja Biserko je nazvala "licemerjem" koje je u "stalnoj cirkulaciji" na Balkanu proteklih godina.



Znaci nista od pomirenja?! Znaci da je onda i teznja pomirenjem licemerna! Ako nema izvinjenja...


Ona je ocenila da bi Hrvatska trebalo pre svega da se bavi svojim Srbima i da bi, u tom smislu, lideri Srba u Hrvatskoj trebalo da se što više okrenu svojoj matičnoj državi, jer u ovom momentu "Beograd kao matica svih Srba ide protiv njihovih interesa".


Kako da se okreces drzavi koja ne zeli da ti postanes bitan faktor?! A kada Pupovac ide da "savetuje" Srbe na Kosovu, to ste verovatno pozdravili!


Sonja Biserko je kritikovala i stalno insistiranje direktora "Veritasa" Save Štrpca na planu "Z4" i navela da su njegove izjave protiv interesa Srba u Hrvatskoj, pogotovu onih koji su se vratili.


Pa covek bar ima neki plan, neku osnovu svog delovanja, masovan povratak je moguc samo uz neki plan za tamosnje Srbe. Niej u pitanju samo povratak vec je jos bitniji trajni opstanak.

Prema njenim rečima, najviše Srba-povratnika otišlo je u mešovite sredine u Hrvatskoj, dok je Beograd svoj strateški cilj artikulisao tako da što više Srba iz Hrvatske zadrži u Vojvodini i drugim krajevima gde ih je smestio.


Pa, da je u Boru vise posla i para, izbeglice bi isle i onamo. Ljudi dolaze u Vojvodinu jer je tu najvise prilike za zaposlenje i relativno dobar zivot.


"Preko njih, (Beograd) svake godine ucenjuje Hrvatsku", rekla je Sonja Biserko.


Ehm kamo srece! Pre ce biti da je Beograd BAS BRIGA za izbeglice!

Atomski mrav Atomski mrav 19:07 04.08.2008

Re: Sonja Biserko je apsolutno u pravu...

Ja cinično govorim o tebi, Drago, i o tvom soljenju pameti kao da nisi ni luk jeo ni luk mirisao... tako se ponašaš i to je sramota.
mariopan mariopan 21:43 04.08.2008

Re: Sonja Biserko je apsolutno u pravu...

Sta bi drugo Sonja Biserko i izjavila?
Ma nije valjda da bi ona osudila Hrvatsku za nesto?
BEDNO.
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 18:58 05.08.2008

Re: Sonja Biserko je apsolutno u pravu...

Da li ste sigurni? A bili ste gradonačelnik Bori Čorbi koji je bio počasni građanin vašeg grada

Da, Bori Čorbi...Ali ti nisi Bora Čorba....On, što god ti o njemu mislio, ima od tebe puno više duha i sasvim prepoznatljiv rukopis...I laf je, što jes, jes...
vracarac92 vracarac92 08:55 06.08.2008

Re: Sonja Biserko je apsolutno u pravu...

Da, Bori Čorbi...Ali ti nisi Bora Čorba....On, što god ti o njemu mislio, ima od tebe puno više duha i sasvim prepoznatljiv rukopis...I laf je, što jes, jes...

Bora jeste laf iako se baš ne slaem sa njegovim političkim radom. I naravno da ima prepoznatljivliji rukopis od mene, ipak je umetnik a ja običan psihić ali zaboravili ste da pomenete da je dotični umetnik i za vas ministre oličenje duha i ISRAJNOSTI u svojim stavovima.
dali76 dali76 17:12 04.08.2008

kod Biserke nista novo

Zadatak organizacije koju void gospodja Biserko je sta ? Iznosenje licemernih politickih pamfleta o tome sta bi trebalo da radi drzava vs sta drzava radi. Cekajte ja razumem da gospodja Biserko treba da brani I upozorava na krsenja ljudskih prava , al ne razumem odkud njoj pravo da komentarise I govori gdje bi to Srbi iz Hrvatske trebali gledati I kako je to Tadic licemjeran jer trazi izvinjenje za “oluju”. Doista licemjerno od gospodje Biserko. Nije to jedini primjer gdje NVO postaju glasnogovornici politickih opcija u ovom slucaju politicke partije. A onda kad e neko suporstavi ovakvom stavu on je jelda protiv Helsinskog odbora protiv demokratije i naravno protiv gospodje Biserko!!!
sto drugo reci nego razmislite o tom.
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 17:26 04.08.2008

Re: kod Biserke nista novo

dali76
Zadatak organizacije koju void gospodja Biserko je sta ? Iznosenje licemernih politickih pamfleta o tome sta bi trebalo da radi drzava vs sta drzava radi. Cekajte ja razumem da gospodja Biserko treba da brani I upozorava na krsenja ljudskih prava , al ne razumem odkud njoj pravo da komentarise I govori gdje bi to Srbi iz Hrvatske trebali gledati I kako je to Tadic licemjeran jer trazi izvinjenje za “oluju”. Doista licemjerno od gospodje Biserko. Nije to jedini primjer gdje NVO postaju glasnogovornici politickih opcija u ovom slucaju politicke partije. A onda kad e neko suporstavi ovakvom stavu on je jelda protiv Helsinskog odbora protiv demokratije i naravno protiv gospodje Biserko!!!
sto drugo reci nego razmislite o tom.

Šta je za tebe konkretno problematično u Sonjinoj izjavi....zanima me...
ipsi ipsi 19:54 04.08.2008

Re: kod Biserke nista novo

Niste mene pitali, a i ja sam rekao da se vise necu javljati na ovoj temi, ali djavo mi mira ne da..pa evo sta ja mislim o izjavi doticne:

Doticna gospodja se potrudila da na nacin svojstven svim zvucnim NVO u Srbiji iskritikuje samo Srbiju i poteze njene vlasti, a sporadicno spomene Hrvatsku u kojoj je genocid sproveden!

Genocid, gospodine Kovacevicu, ni vise ni manje! Zasto tako izvjestaceno preskacu da spomenu tu rijec koja je jedina ispravna da bi se opisalo ono sto se desilo u Hrvatskoj?

Drugo, odakle joj pravo da govori o njihovim, nasim ili bilo cijim Srbima?

To u stilu Vesne pasic i Kusturice?

Drzava Srbija ima sva prava i obaveze da se bavi pitanjem prognanih iz Hrvatske, da se bori za njihova prava, a ponajvise mora da uvjek nanovo podsjeca Hrvatsku da je izvrsila genocid...pa makar on bio i dogovoren sa Milosevicem!

Meni ne treba da pricate o manipulacijama zarad politickih poena sa sudbinom prognanih, znam vrlo dobro da ih svi koriste kad god nemaju sta drugo, ali kritikovati Srbiju sto na danasnji dan podsjeca Hrvatsku da je izvrsila genocid je krajnje licemjerno da ne upotrjebim neku tezu rjec!

Treba li mozda da se ucuti zbog onih 25000o Srba koji danas zive u Hrvatskoj? Pa narano da ne treba!

I meni i vama je jasno da se prognani iz Hrvatske vise nikada tamo nece vratiti, osim da ispuste dusu kad za to dodje vrijeme, a i to ne svi...ali, to ne umanjuje obavezu Srbije da svaki put podsjeti Hrvatsku sta je napravila....a napravila je, odnosno sprovela GENOCID!

Na kraju, ciso da znate, ja smatram da protjerani Srbi iz Hrvatske su na jedan perverzan nacin srecni, jer danas zive u Republici Srpskoj i Srbiji, a dosta njih i po inostranstvu, jer makar znaju da ih vise nikada nece klati niti ce vise ikada biti roba za potkusurivanje! Ali to nikako ne znaci da Srbija ne treba svaki moguci trenutak da iskoristi da bi upozorila Hrvatsku da nije zaboravila sta je ista uradila.

pozz




Drago Kovacevic
dali76
Zadatak organizacije koju void gospodja Biserko je sta ? Iznosenje licemernih politickih pamfleta o tome sta bi trebalo da radi drzava vs sta drzava radi. Cekajte ja razumem da gospodja Biserko treba da brani I upozorava na krsenja ljudskih prava , al ne razumem odkud njoj pravo da komentarise I govori gdje bi to Srbi iz Hrvatske trebali gledati I kako je to Tadic licemjeran jer trazi izvinjenje za “oluju”. Doista licemjerno od gospodje Biserko. Nije to jedini primjer gdje NVO postaju glasnogovornici politickih opcija u ovom slucaju politicke partije. A onda kad e neko suporstavi ovakvom stavu on je jelda protiv Helsinskog odbora protiv demokratije i naravno protiv gospodje Biserko!!!
sto drugo reci nego razmislite o tom.

Šta je za tebe konkretno problematično u Sonjinoj izjavi....zanima me...

heroj ulice heroj ulice 17:50 04.08.2008

Tadić traži ispriku

Tadić traži ispriku, ali neće je dobiti

Tomislav Klauški, index.hr

ISPRIKE su dobre. Kad bi bile iskrene. I kad bi iza njih stajale želje za promjenama. Kad bi smirivale strasti, suzbijale mržnju, otvarale prostore za suradnju, kad bi žrtvama davale spokoj, a budućim generacijama jasnu sliku o tome što se zapravo događalo na ovim prostorima. Ovako, ne sežu dalje od političke geste koja ne donosi ni katarzu ni olakšanje.

Uoči još jedne godišnjice Oluje, srbijanski predsjednik Boris Tadić ponovno je zatražio ispriku od Hrvatske zbog zločina nad Srbima i protjerivanja iz njihovih domova. Neće je dobiti.

Hrvatska Vlada i sve političke stranke smatraju da ona nije potrebna, jer Hrvatska je bila napadnuta, ona se branila i obranila, vojnom akcijom slomila kičmu zločinačkom Miloševićevu režimu i ratnom pobjedom označila početak kraja ratnih sukoba na ovim prostorima.

To što je u toj akciji ubijeno 1.500 Srba, što ih je 250 tisuća protjerano (ili pušteno da ode), što je opljačkano i spaljeno deset tisuća kuća, što se zbog toga trojica hrvatskih generala u Haagu brane od optužbi za zločinački pothvat, a Hrvatska godinama bila u tihoj izolaciji, daje Borisu Tadiću povod da svake godine uputi isti apel.

Gdje je hrvatska isprika Hrvatima?

Međutim, nije toliko bitno hoće li se Hrvatska ispričati Srbiji zato što je na zločin uzvratila zločinom. Iz ove naše, hrvatske perspektive mnogo je veći problem što punih trinaest godina nismo sigurni slavimo li Danom pobjede i domovinske zahvalnosti oslobođenje okupiranog teritorija ili istjerivanje Srba iz Hrvatske. Puno je ozbiljnije to što je godinama hrvatska vlast štitila zločince, a institucije zataškavale zločine, što su se zločini poistovjećivali s nacionalnim interesom i što je Hrvatska godinama bila njihov talac i žrtva međunarodnih pritisaka.

Zbog svega toga, ispriku bi trebali tražiti sami hrvatski građani, zato što su prisiljeni slaviti pobjedničku akciju koja još uvijek nije oprana od zločina. Da se to dogodilo prije trinaest godina, danas bi hrvatski političari puno čišće savjesti odbijali Tadićeve argumente.

Da je netko tada odgovarao zbog tisuća ubijenih Srba i stotina tisuća spaljenih kuća, da kojim slučajem svi akteri sa čuvene fotografije s Kninske tvrđave nisu optuženi, okaljani ili osramoćeni, da se nije ispunio mračni plan o tome da se Srbe svede na tri posto stanovništva, pobjeda bi se doista slavila kao dan zahvalnosti. Ovako, savjest nije čista.

Mržnja još nije nestala

Tadić se u ime Srbije ispričao svim žrtvama krvavog pohoda. Srbija zbog toga nije doživjela katarzu i još uvijek pati od žestokih izljeva mržnje, ovoga puta autodestruktivnih. Hrvatska se nije ispričala, prvenstveno kako ne bi pridonijela izjednačavanju krivnje na ovim prostorima, ali baš kao i u Srbiji, njezina mržnja nije nestala.

Možda je odstranjena s javne scene, iz političkog govora i velikih medija, ali postojano se valja negdje ispod površine, poput suspregnute sile koja prijeti eksplozijom. Ona zato divlja po internetskim forumima, isijava u duhu Thompsonovih koncerata, probija u medijskim naslađivanjima povodom sukoba u Srbiji i u stalnom vaganju između straha od napredne ili radikalne Srbije.

Ponekad izbije tamo gdje ste mislili da je više neće pronaći, kao u turističkim reportažama o Srbima na Jadranu. Naravno, mržnja je naveliko prisutna u obljetničkom likovanju zbog kolona Srba koji su prije trinaest godina napustili Hrvatsku.

Jesmo li bolji od Srba?

Oni su otišli i vjerojatno se nikad u tolikom broju neće vratiti. No, jesmo li mi zbog toga bolji? Ili sretniji? Osjećamo li se bolje? O odgovorima na ova pitanja ovisi i naša potreba za isprikom. Je li nam žao što su otišli? Što smo im se osvetili tako što smo spalili njihove domove i pobili njihove starce? Što smo ih kamenovali i bombardirali na odlasku? Što im i sada uništavamo kuće, obnovljene našim novcima? Što ih opet batinamo i ubijamo? Što ih opet mrzimo?

Kao što bi se srpskim izbjeglicama u prvom redu morali ispričati njihovi politički vođe koji su ih žrtvovali u krvavom pohodu, tako bi se i pokrovitelji hrvatskih zločina morali ispričati svom narodu što su ga učinili taocem mržnje.

Hrvatska vlast priznala je grešku prema Srbima: obnavlja im kuće, obećava kompenzaciju oduzetih stanarskih prava, prihvaća povratnike. Ali nije priznala grešku prema svojim građanima: što ih je učinila taocima zločina, izolirala od svijeta, zadojila mržnjom, što im je oduzela pravo da brane status žrtve, da budu bolji od onih koji ih napali, da ne moraju slaviti pobjedu opravdavajući zločine.

I što je dopustila da im svake godine netko poput Borisa Tadića kvari proslavu. Znamo da se neće ispričati, ali je li im barem imalo žao?

mariopan mariopan 21:52 04.08.2008

Re: Tadić traži ispriku

Sram te bilo"heroj ulice" nisi ti nikakav heroj, pre bih rekla necovek.

@ Heroj ulice
Ispravka i izvinjenje

Ciatjuci vas komentar shvatila sam (pogresno) da vi mislite da to izvinjenje ne treba ni da dobijemo i otuda moja prva reakcija. Da li zato sto je bilo kasno, ili zato sto se vecina komentara iz Hrvatske bavila opravdavanjem tog zlocina, meni je i vas test tako zvucao.

Danas sam ponovo procitala i bolje ga razumela, mogu da se slozim da vi dobro vidite problem i da bi sve danas bilo mnogo bolje da je to izvinjenje usledlio odmah, i Srbija i Hrvatska bi danas bile mnogo mirnije i ovakve razgovore ne bi vodili, bilo bi manje strasti na obe strane.
Zao mi je sto sam na ovaj nacin, u prvom momentu, prokomentarisala vas komentar.
Pozdravljam vas
Mariopan
heroj ulice heroj ulice 17:39 05.08.2008

Re: Tadić traži ispriku

zločin nema nacionalnosti
G.M.Wolf G.M.Wolf 18:20 04.08.2008

Sudbina Krajine

Imao sam priliku da razgovaram sa covekom koji je i pre i za vreme rata bio u Glini ugledan covek.Posto je imao, kad je izbegao u Srbiju, prilike da vidi zivot i imovinu ljudi srbijanske provincije, prokomentarisao je da "smo u odnosu na njih mi (krajiski Srbi) bili kapitalisti".

Kad sam ga upitao cemu onda sve?, rezignirano se nasmesio od uva do uva..
dali76 dali76 20:52 04.08.2008

eto odgovor G. Kovacevic

Vidim da ste gospodine Kovacevicu u dobrim odnosima s gospodjom Biserko cim je nazivate imenom ali mene to ne zanima sem ako je branite kao svog kucnog I dragog prijatelja. Ja o gospodji Biserko sudim po onome sto ona izjavljuje a ne po tome kakva je osoba u privatnom drustvu. Sta je konkretno problem s njenom izjavom. Vi il ne citate ono sto pisem( za sta inace mene optuziste zadnji put) il samo citate ono sto zelite.
Ali ponovicu da je ova izjava obicno politikanstvo I da je gospodja Biserko postala glasnogovornik politicke opcije tj politicke partije (LDP na primjer ).
Naravno to vama uopce ne bi trebalo smetati ali meni kao nekom ko vidi Helsinski odbor kao mjesto gdje se ukazuje na prava obespravljenih itekako smeta politikanstvo bilo koje vrste. Gospodja Biserko optuzuje predsednika Tadica koji trazi oprost od Hrvatskih politicara I jos taj potez Tadica naziva licemjerstvom.
Ovakve ili bilo kakve druge kvalifikacije izjave bilo kog politicara su politikanstvo.
Da G Jovanovic izjavi takvo sto sasvim je u redu , ili bilo koji politicar , za mene HO nije politicka grupacija niti stranka I valda se slazemo da “Nevladina Udruga” ne znaci da vi niste samo u vladi vec istodobno da niste ni clan opozicije vec se morate izdignuti iz politike I baviti se tako humanism radom kao sto je zastita prava oni koji su obespravljeni.
ako se vi svrstate negdje onda izvinte gubite kredibilitet I ma koliko ste nekad u pravu gledaju vas kroz prizmu vasih politickih obojanih izjava.
Svjestan sam ja da u nasem kraju nemoguce je raditi u nepolitickom vakumu , ali gospodja Biserko je daleko I od pokusaja da ostane van politikanstva.
Ja je ne znam kao Sonju I sudim po onom sto govori a vi ako uspijete je gledati po onom sto pise a ne kakvu kafu pije mozda cete biti u stanju da budete pazljiviji kad citate moje komentare vezane uz doticnu gospodju.
Ljep pozdrav
dali76 dali76 21:22 04.08.2008

za "heroja ulice"

Ne znam odakle se javljate al predpostavljam iz Hr. Prije svega morarm izraziti postovanje za ono sto ste napisali I stvarno ne treba biti heroj vec samo svijestan I raspravljati o danu domovinske zahvalnosti. Oduvijek sam smatrao das vi oni koji stite zlocince a samim tim I zlocine su upravo oni koji stavljaju najvecu mrlju na famoznu akciju “oluja”.
Smatram da je Hrvatska imala medjunarodno pravo povratiti ustavni poredak na cjelokupan teritorij medjunarodno priznat drzave , ali imati politiku etnickog ciscenja je totalno drugi padez.
Ne postoji I niti moze biti opravdanja za niti jedan zlocin.
Slazem se da Hrvatska vlada se treba ispricati svom narodu al isto tako smatram da predsjednik Tadic ima puno pravo traziti ispriku od te iste vlade za pocinjene zlocine nad velikim djelom srpskog stanovnistva.
Hasko tuzilastvo je okarakterisalo ovu akciju kao zlocinacki poduhvat a svi oni koji brane skrivaju zlocine doprinose upravo toj i takvoj optuzbi. Kako mi se cini nazalost cilj te akcije je bio jasan ali hr vlast je propustila priliku da u godinama poslje "isprave" ovaku sliku . Medjutim svestrano su se trudili da je Srpskih povratnika sto manje i da bosanski Hrvati ostanu na tom podrucju. Danas 13 godina poslje rezultati Oluje su vise nego ocigledni.
heroj ulice heroj ulice 17:41 05.08.2008

Re: za "heroja ulice"

nemojte nikad činiti grešku i izjednačavati državu i narod. najočitiji primjer vam je amerika danas
dragoljub92 dragoljub92 22:40 04.08.2008

ako je istina

ovo što je malo pre bilo na rts1,gde ste ti i tvoje kolege pričale o padu krajine.onda hrvatska nema nikakave zasluge za to što u hrvatskoj nema više srba.sve zasluge idu na račun miloševića i njegove kamarile , i vas, koji ste iz krajine učestvovali u svemu tome.hrvatima na sramotu jedino to što ,kad su već dobili krajinu na izvolte,bez potrebe pobili onih 1900 nesrećnika koji su ostali.
pretpostavljao sam da je nešto mutno bilo ali ovo što sam sad čuo pa to je bre bruka.

a i to o karadžićevoj ulozi u padu krajine .to je tek priča koju bi trebali da čuju neki ,ajd da ih nazovem komentatori.

još jednom da kažem,ovo je samo naša bruka,a hrvati bi trebalo svakog četvrtog avgusta da dolaze i polažu cveće na miloševićev grob i da mu kažu: hvala što si očistio hrvatsku od srba.
mikimedic mikimedic 02:14 05.08.2008

E moj Drago

Sto lepo na vreme ne javis da ces da pises ovaj blog? Nego kao vampir treba da ga nadjem posle ponoci tek petog. I evo sad prodje tri, a ujutro se radi. Doduse i ja, ko mi je kriv kad slabije posecujem blog, a ni na pamet mi nije palo da ce oko cetvrtog opet biti tekstova, i to kakvih.

Svaka cast! Jos jednom i pravo u sridu. Ako se ne slazemo o mnogim stvarima danasnje dnevne politike, skidam kapu za ovo sto si izneo i na ovakav nacin. I ono sto si radio tada. Kako si me samo proveo kroz tu prokletu 95, pored kolone... pored mercedesa i audija koji su poceli da se vidjaju od treceg avgusta, preko automobila od kadeta do keca cetvrtog... traktora tamo negde petog... od sestog sedmog vec zaprega i konja...

Eh zao mi konja. Bez potkovica. Neki dobri ljudi se setise pa pokusase u onom ludilu da nabave potkovice za te konje, pored sega...verovali ili ne. Provede me ti Drago, tako za sat vremena kroz voz do Milosevca pa onde peske do Bijeljine, do zeleznicke stanice. Nove nade. Koliko dugo traje rec nada? Dok se ne cuje da je granica zatvorena sem za bolesne...

Ima li pomoci? Pa ponekad se nadje. Dolaze neki dobri ljudi. Zuti taksi. Organizovase ljudi prevoz, kazu samoinicijativno. Molili i izmolili medjunarodne organizacije za gorivo. I ni dinar vise. A bilo je i sposobnih ljudi u tim organizacijama koji ne mareci za birokratske procedure potpisase. Bez reci. Na njihovo ime i prezime. Neka uzmu taksisti koliko treba, samo neka ima ko hoce da vozi.... Ne zna se koliko ih je bilo, tih malih obicnih ljudi koji eto u trenu pokazase sta znaci biti covek. Pa recimo Komesarijat za izbeglice... da da... Republike Srpske. Gde li su, sta rade... Nedjo, Vito i ostala ekipa. Luka lukavi iz Brckog. Ma i ako ih ne pomenemo sve pojedinacno znaju oni ko su i sta su uradili tih dana.... bez spavanja pa recimo 60 sati. Hajde, ne preterujem.

A koliko ljudi je odraslo. Lice decaka od devet godina koji kaze Nedji da se izgubio, a rekao je svojima da on ide napred sa jednim autom da vidi gde da se njegovi koji stizu satima kasnije smeste u Bijeljini, i da vidi sta treba od 'papira' za ulazak u Srbiju.... e Nikola Nikola sad imas verovatno 22 godine i nadam se da si pri kraju studija i da si pametno iskoristio svoj zivot koji su drugi pokusali da ti ukradu... ali kad si sa devet godina znao ko si i sta hoces ne sumnjam da si nasao svoj cilj u zivotu.

Bilo je naravno i ruznih stvari, od kafedzije koji naplacuje kafu kao sto vec ti napisa Drago, do raznih klinika sa zajednickim nazivom 'Ku..ra..ve'.... koji dodjose, donese sa troja kola i rotacijama (mozes misliti) kutiju lekova, otrcase do telefona (da, da,... rekose onoj stotini ljudi u redu koji iznemogli satima posle tri dana cekaju da pozovu najmilije sa jedinog telefona na Bijeljinskoj zeleznickoj stanici...'znate moramo hitno da javimo u Bgd sta se desava').... i pozvase... hitno... hm Studio B i rekose kako su isporucili tone lekova na stanici i da je stanje kad su oni dosli pod kontrolom. Eh da, i kad ih zamolih da povezu trudnicu do Bgda ili bar do prve bolnice rekose da nemaju ovlascenje, upalise rotaciju i nestadose...

A bili su ti i B92... i zna se sta je sve skupljeno u Domu omladine... i to je taj moj Beograd koji postoji i uvek ce postojati takav kakav je... mali ali pravi. Iako se danas krije, ima ga, tu je negde, medju nama. To je Beograd Anjale ili Outcast, znamo se, nema prevare nema lazi... od cebadi do hrane za bebe...

Ili GOSPODA seljaci, stanovnici Kuzmina koji iznesose ispred svojih kuca ono sto su imali... i delise narodu. Ma bilo je toga. Ima tome mnogo vremena... pa se zaboravi... pa slike lepe potiskuju ruzne....

hvala ti, e moj, Drago...

I am crazy but I am not a fool....

Drago Kovacevic Drago Kovacevic 18:51 05.08.2008

Re: E moj Drago

hvala ti, e moj, Drago...

Pozz Miki....a imaš pozdrav i od zajedničkog drugara iz NVO....
mikimedic mikimedic 08:21 06.08.2008

Re: E moj Drago

Pozz Miki....a imaš pozdrav i od zajedničkog drugara iz NVO....


Hvala hvala...:) od koga? ima ih vise...:)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana