Na crnogorsko krštenje u jednom manjem vojvođanskom mestu krećemo oko 14h, izbegavajući autoput, (čak i neke magistralne) kako bi mogli da uživamo u lepotama severne pokrajine i njenih sela... Kako smo prošli i poslednje mesto koje pripada Beogradu (Dunavac), puštamo disk sa tamburašima i doživljaj je potpun! Drug (moj budući kum), sa kojim idem na krštenje njegovog rođaka, vozi prilično dobro i lagano, jer nigde nismo ni žurili, a pošto će on da pije , dogovor je da ću ja voziti nazad (to je jedan od razloga što me je i poveo). Stižemo prvo u jedno veće mesto, u kojem je čin krštenja zato što su svi posvađani sa popom iz svog mesta pa ne žele tamo da krste dete.
Iskreno, nisam bio na svadbi ili krštenju bar 10 godina.. Možda i nešto više. Zbog toga mi je bio zanimljivo da sve posmatram kao neki fenomen. Krštenje je već počelo, kad smo mi stigli, tako da se nismo mnogo zadržali u crkvi. Kolona kreće ka svom mestu, gde je organizovan ručak u nekom restoranu. Već smo ogladneli i jedva sam čekao da uzmemo nešto da jedemo. Stižemo ispred neke kafane (koja deluje kao da se samo izdaje za ovakva veselja), a prvo što je baš upečatljivo je enterijer. Zid i stubovi su u mešavini nekih pločica, ogledala, i raznih boja, dok su po plafanu neke okrugle sijalice (doduše Phillips) ali sve odaje takav utisak, da čak i kada bih hteo da zamislim neki kič, nisam siguran da bih mogao tako dobro da ga opišem. Tu je i neki šank, pored koga je bina i okolo su stolovi. Na stolu je postavljeno meze, ali kao da niko nije gladan... Drug se pozdravlja sa rodbinom, a ja pošto ne znam nikoga, samo gledam da li će za našim stolom neko uzeti nešto da jede, pa da i ja nastavim. Ali neće, tako da sam morao da probijem led sam.
Počela je i muzika, prvo neki zabavnjaci (kratko) da bi onda krenulo "od kuma" . Dete koje su krstili staro je 3-4 godine, a kum koji ga je krstio možda je imao 35, ali je zanimljiv bio jer je u crkvi naočare držao u kosi, a nosio je i odelo. Kum je valjda dostavio spisak pesama i muzika je polako, u stvari i ne tako polako, davala štiming slavlju. Baba od jedno 90tak godina prva je ustala i sa flašom rakije u ruci, krenula je da nazdravlja od stola do stola, a onda je krenula i da plače, da ljubi svoje rođake... Tu se nije zaustavilo, pa je baba celo veče bila atrakcija. Za njom je krenuo i kum, pa i ostali.. Postajalo je znatno življe, a onda je pevača zamenila pevačica. Prava kafanska pevačica. Prišla je stolovima, popela se na stolicu, dok su je kum i ostali čašćavali... Gurali su joj pare prvo u sandale, pa u gaće, pa u top, da bi na kraju trpali po minđušama.. Krenulo je sa našim hiljadarkama a brzo su ih zamenili evri.., 50e, 100e... Za kratko vreme bila je okićenama ogromnom količinom novca, a muzika se zadovoljno smeškala. Na ovakvom krštenju su mogli i da plate da sviraju. Krenulo je za tetku iz Australije, strinu iz Pariza, samo od kuma, ... Bilo je po 2-3 puta zaredom istih pesama, a hit je bila pesma, kasnije sam čuo da je to od Šabana Šaulića, koja ide nešto "kume brate ….. Bog je na nebu, na zemlji kum" . Uz to, svi su bili na kolenima. Drug mi se baš napio, i bio je jedan od najveselijih, dok sam i ja, kako bi izdržao atmosferu, pio pelinkovac, da bih se ubrzo našao zagrljen sa njegovom rodbinomJ
U jednom trenutku, iako su svi za stolovima imali i prasetinu i jagnjetinu, uneto je celo pečeno prase (nisam gledao da li ima i jabuku), a muzika je prekinuta kako bi mogli da odsviraju Marš na Drinu, dok taj proces traje. Ne znam da li je to neki običaj, ali delovalo je prilično smešno... Nastavlja se muzika, neke šeherezade i sl.. Deca buše balone, u čemu prednjači novokršteni, koji je baš bio živahan. U jednom trenutku, kum uz mikrofon od pevača i stavlja ga u tanjir, ne želeći da ga vrati. Muzika se nešto buni, čak i prekidaju sviranje ali se na insistiranje sve nastavlja – postoji i drugi mikrofon. Nedugo zatim, novi neki problem i kuma izbacuju sa krštenja. Ispred kafane pokušava da se vrati, ali mu gazda lokala to ne dozvoljava. Kum nije dugme, ali nije nešto ni neophodan pa se slavlje nastavlja... Igraju svi, i dalje baba sa flašom rakije dominira. Već je deset sati, i mi lagano krećemo.. Pozdravljamo se sa rodbinom, meni je to uvek to bilo negde zanimljivo, možda zato što ja nemam neku veliki rodbinu i zato što nisam u kontaktu sa većinom njih.. Prijatni neki ljudi, iako imaju malo čudan način zabave.
Ulazim u kola, kad ono jedno svetlo ne radi, nema retrovizora (onog u kolima), ..., uvek mi je čudno da vozim tuđa kola. Ipak ima diska sa tamburašima, i dobrog raspoloženja. Pevamo, prolazeći kroz Vojvodinu – "jesen stiže, dunjo moja... ne miriše više cveće. .." . Stajemo da sipamo plin, devojke koje peru šoferku nam se smeju ali zato dobijaju dnevnicu od nas (valjda nas je poneo utisak iz kafane, pa srazmerno tome..). Nigde policije, kod kuće smo oko 00h... Srbija!:)