Kod nas se prvo sve radikalizuje, da bi se kasnije sve relativizovalo?
Pitanje države, granica, ideologije, sposobnosti, krivice, pravde, politike, morala, vrednosti.....dželata i žrtava...!
Ipak, da li je baš sve relativno?
Nekako mi se umesto sopstvenog mišljenja na ovu temu nametnulo da objavim sledeća dva pasusa o teoriji relativnosti, kao i deo iz "Memoara" Prote Mateje Nenadovića...
Jes da je leto i raspust, pa nije zgodno postavljati ovakve teme, al...tako se "namestilo"
Čudan spoj!
Teorija Alberta Ajnštajna iz 1905 godine (Wikipedija)
“Mada je specijalna relativnost učinila relativnim neke veličine, kao što su vreme ili prostor, koje smo sve dotada zamišljali, u skladu sa našim svakidašnjim iskustvom, apsolutnim, ona je takođe učinila apsolutnim neke druge veličine koje su prethodno smatrane relativnim. U konkretnom slučaju, ona tvrdi da je brzina svetlosti ista za sve posmatrače čak i ako se oni nalaze u relativnom kretanju jedan u odnosu na drugog, ili drugim rečima brzina svetlosti je apsolutna veličina. Specijalna relativnost nam, osim toga, otkriva da c nije samo brzina jedne određene pojave kao što je svetlost, nego da predstavlja i jedno fundamentalno svojstvo ili način na koji su prostor i vreme zajedno povezani i uslovljeni.”
Prota Mateja Nenadović “Memoari”
“Ja sam služio i gospodario, popovao i vojvodovao; putovao po narodnom poslu daleke putove i kod kuće mirno sedio i u svojoj bašti voće kalemio; vojevao sam opasne ratove i uživao blagodet opšteg mira; s carevima govorio sam slobodno, a katkad zbunio me je govor prostog kmeta; gonio sam neprijatelje i bežao od nji'; živio u svakom blagu i izobiliju i opet dolazio do sirotinje; imao sam lepe kuće i gledao i' iz šume spaljene i srušene; pred mojim šatorom vrištali su u srebrom okićeni arapski hatovi i vozio sam se u svojim neokovanim taljigama; vojvode iščekivali su zapovest iz moji' usta i opet sudba me je dovodila da pred onima što su bili moji panduri na noge ustajem.”