Solženjicin i Amiši

Velimir Ćurgus Kazimir RSS / 04.08.2008. u 23:29

 

Smrt Aleksandra Solženjicina podstakla me je ne samo da se vratim mnogo godina nazad nego i da ponovo razmišljam o uticaju starosti na politička uverenja. Za mene je Solženjicin prvo bio pisac a tek dosta godina kasnije disident. Iz disidentske faze prešao je u rojalističku. Što je bio stariji sve je više volio carsku Rusiju. Teško bi se mogao nazvati levičarom kao što je to neko pomenuo na Forumu B92, uporedjujući ga sa Dobricom Ćosićem. Srećom, Aleksandar Solženjicin se nije uključio u aktuelnu rusku politiku pa je tako ostao izvan domašaja tajkunsko-kagebeovskog lobija ili ludaka poput Edičke.

Ipak, njegove poruke, svojevrsna mesijanistička obraćanja Rusiji i svetu, bila su prepuna mistično-konzervativnog, sa primesama teorije zavere i pozivanja na povratak slovenskim izvorima. Solženjicin nije bio ni društveni reformator, ni moralni i intelektualni autoritet, poput Saharova. Bio je odličan pisac koji je napisao nekoliko sjajnih knjiga, posebno „Jedan dan Ivana Denisoviča", i jedno kapitalno delo bez kojeg nema pravog razumevanja lenjino-staljinizam - mislim na „Arhipelag Gulag".

Recepcija dela Aleksandra Solženjicina u Srbiji prilično je zanimljiva. Pre tridesetak godina, dok je još prebivao u Vermontu, o Solženjicinu i njegovim knjigama još se i pisalo. Onog časa kada se vratio u Rusiju u Srbiji za njega prestaje svaki interes kao pisca. Mnogo su zanimljivije bile njegove sveslovenske poruke, kritike zapadne, a posebno američke kulture i njihovih društvenih  vrednosti, upozorenja na opasnosti koje donosi sveopšta komercijalizacija i materijalizam. U vreme sveopšte pljačke i takunizacije Rusije nisu ga previše slušali. Kada je, medjutim, Rusija izašla iz najvećih ekonomskih problema i zahvaljujući skoku cena nafte i gasa ponovo počela da postaje respektivna industrijska i vojna sila, od vapajućeg glasa starca koji je tražio moralni i duhovni preporod Rusije ostale su samo pretnje i prokletstva. Solženjicin je postao predvodnik proroka sa Istoka koji su najavljivali azijski odgovor Evropi i Zapadu. Tako su armija i novi KGB dobili svoga autentičnog ideologa koji je očekivao ne samo uskrsnuće Romanovih nego i temeljnu rusifikaciju Rusije.

O staljinizmu, i životu u njemu, pisali su mnogi pisci. Šalamov je, po meni, napisao najbolje i najpotresnije knjige. O onome što se dešavalo izvan zidova logora, a ipak u logoru, pisala je plejada genijalnih pisaca, od Cvetajeve, preko Bulgakova, do Brodskog. Pitam se da li bi iko od njih delio uverenja Aleksandra Solženjicina da je Zapad zlo a ruska tradicija, posebno 19. vek, spas. Meni to neobično liči na svet i predstavu američkih Amiša. Oni su se, istina, prebacili još dalje u prošlost. Ipak su izabrali upravo Ameriku da u njoj žive svoj san. Solženjicin je dočekan u Americi kao živa legenda. U Vermontu mu je podignut zamak. Iz njega nikad stvarno nije izašao. Nikada se nije upoznao sa komšijama, nikada nije išao na lokalne zabave i rodjendane. Prezirao je svet koji mu je pružio gostoprimstvo. Da se, možda, upoznao sa Amišima, možda bi njegov život krenuo u sasvim drugom pravcu.

U vezi sa Solženjicinom stalno sam se pitao: otkuda tolika ogorčenost, otkuda tolika mizantropija. Njegov boravak u logoru bio je daleko kraći nego mnogih drugih pisaca. Njegova slava u Sovjetskom Savezu posle 20. kongresa bila je ogromna. I njegovo proterivanje bilo je ... šta da se kaže, mnogo blaža forma kazne od one koju su doživeli Babelj ili Mandeljštam.

Uporedjujem tu ogorčenost sa iskustvom koje sam imao kada sam se upoznao sa Milovanom Đilasom i Ademom Demaćijem. Bio sam istinski fasciniram njihovom blagošću, tolerancijom, spremnošću da se čuje svaki argument. Tada sam shvatio da sama  dužina i vrsta zatvora ne mogu da promene karakter čoveka. Čak mi se činilo da dugogodišnje zatvorsko iskustvo nosi u sebi neku vrstu upravo svetačkog razumevanja ljudi i njihovih potreba. (Tome u prilog svakako ide primer Nelsona Mandele.)

Da li je moguće da starenje može da učini da se pomešaju uzroci i posledice, da se umesto slobode počne zazivati nesloboda, a umesto pravde mistična vizija povratka u prošlost? Sve mi to pada na pamet dok razmišljam o srpskim obožavateljima ideja Aleksandra Solženjicina. Da li bi oni danas zaista razumeli Ivana Denisoviča?        



Komentari (42)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Filip Mladenović Filip Mladenović 23:41 04.08.2008

O jednom drugom Ivanu

Jednom prilikom, govoreći o Rusiji od pre stotinak godina, Ivan Bunjin, moj omiljeni pisac, lucidno je primetio:
"Ovde se ništa ne menja! Samo je život prošao!"
Misleći na Solženjicina mislim na našeg Danila Kiša, čija je "Grobnica za Borisa Davidoviča" u rangu romana "Jedan dan u životu Ivana Denisoviča". Da je kojim slučajem Danilo Kiš doživeo godine Solženjicina, sigurno da bi bio još kritičniji i još avangardniji. Zamislite samo kako bi Kiš opisao "godine raspleta" ili pisce - ratne huškače poput Kapora, Crnčevića ili Ćosića!? Bilo bi to sjajna "Enciklopedija mrtvih ideja".






nsarski nsarski 00:15 05.08.2008

Mislim da je mnogo bolje

porediti kasniju aktivnost A. Solzenjicina sa radom Pitirima Sorokina (1889-1968), Oni su na mnoge nacine slicni po svojim stavovima prema modernim trendovima (videti P. Sorokin - Crisis of our Age, na primer).
Sorokin je bio revolucionar u carskoj Rusiji, zatvaran zbog toga, potom u vladi Kerenskog, i najzad prognan iz Rusije, 1923. Osnovao je prvi katedru sociologije na Harvardu 1935. gde je ostao do kraja zivota stampajuci brojne knjige iz sociologije trendova, modernih pojava i medjuljudskoj ljubavi.
I on je, kao Solzenjicin, lamentirao nad proslim vremenima: svako ko je imao priliku da cita "Kriza naseg vremena" (omiljeno stivo pokojnog N. Milosevica, by the way), setice se Sorokinovog zaljanja nad cinjenicom da se u umetnickim delima (slikama posebno) tema Hrista i raspeca skoro izgubila tokom poslednjih 300 godina. I to se izrazava na prvih stotinak strana te knjige. Pogledati takodje i "Basic trends of our time".
Neki ljudi zive zivotom kornjace, neki, kao Marko Milosevic, "brzinom svetlosti", kako je pisala njegova majka, ili brze. Mudrost je u sredini, rekao bih.
djape071 djape071 00:27 05.08.2008

potpuno...

...je razumljiv Solžnjenicinov odnos prema zapadu, jer to je većinski stav rusa koje sam imao prilike da upoznam, a koji su bili antikomunisti. Njihov stav se generalno zasniva na tome da je njima komunizam "podvaljen" sa zapada i da je kao bolest zarazio "zdravu" Rusiju, jer je komunizam nastao kao odgovor na buržoaske države na zapadu. Što jeste delimično tačno, međutim nije potpuno objašnjenje. Komunizam je na zapadu udario na jake nacionalne buržoaske države i kao pokret koji je u osnovi bio nadnacionalni, nije imao šanse na uspeh. Jer ove države su već bile preležale bolesti revolucije i komunizam je "zarazio" faktički još uvek feudalne države poput Rusije a posle Kine. I svojim nadnacionalizmom krenuo da guši sve nacionalne pojave i da propagira partijske vrednosti. Kada je iz takve atmosfere Solžnjenicin došao na zapad, u atmosfere država sa strogo nacionalnim predznakom, on je stekao predstavu da ono što je tim državama dalo komparativnu prednost u odnosu na Sovjetski Savez (odnosno Rusiju), upravo ta nacionalna država,jer to je ona osnovna razlika koja se prva uoči. I to ga je orjentisalo da bude ruski nacionalista. A stav nacionaliste u stranoj državi se nekako uvek okrene protiv ostalih vrednosti te iste strane države,bez obzira što mu je ona ukazala gostoprimstvo (čisto psihološka osnova). Tipičan primer je dijaspora, pa često od nje dolaze najveće kritike upravo onih država u kojima ta ista dijaspora živi, i onda imamo čuvene izjave tipa "Lako je vama odatle da pričate". To što je Solžnjenicin kao uzor Ruske nacionalne države uzeo onu iz 18 i 19 veka, to je logično jer posle toga nije imao niti jedan primer bilo čega vrednog hvaljenja.

Drugi razlog Solžnjenicinove odbojnosti prema zapadu sa njegove profesionalne pozicije. Vrlo je česta pojava u današnjem svetu, da ne kažem pravilo, da pisci-intelektualci-umetnici, ili da bolje kažem, "misleći ljudi" imaju otpor prema globalizaciji, komercijalizaciji i "korporativizaciji" društava i često dolazi do konflikta između lokalnih kultura koje se sukobljavaju sa globalizacijom. I taj aspekt je Solžnjenicin ukombinovao sa onim prvim i formirao stav. Nije jedini, samo što je Rusija veća i jača država, pa onda takvo delovanje može imati osetljivije posledice od delovanja nekog pisca sličnih opredeljenja u Srbiji ili Venecueli.
nsarski nsarski 01:00 05.08.2008

Re: potpuno...

Najpre, ono gore je izvanredno dobro formulisano, i mislim da pogadja u srz problema.
Medjutim, u vezi sa
Vrlo je česta pojava u današnjem svetu, da ne kažem pravilo, da pisci-intelektualci-umetnici, ili da bolje kažem, "misleći ljudi" imaju otpor prema globalizaciji, komercijalizaciji i "korporativizaciji" društava i često dolazi do konflikta između lokalnih kultura koje se sukobljavaju sa globalizacijom.

treba ipak pomenuti da na Zapadu, predvodniku globalizacije, zapravo ni nema "inteligencije" kako se ona nekad zvala. Ljudi od pera, kicice, ili drugog umetnicke vestine, su najcesce kupljeni od strane globalnog kompleksa. Navedite mi ime jednog istinskog disidenta na Zapadu koji ima neki znacaj (Comskog i ostale dinosauruse iskljucujem). Celokupna intelektualno-profesionalna-akademska ekipa je manje vise kupljena za sicu. I to je posebna sramota te "inteligencije". A mozda je i to "Trend naseg vremena".
Znamo za Drajfus aferu, i Solzenjicinove tekstove, i mnoge Cehe i Poljake, i Brehta i slicne. Danas imamo Arundhati Roy i Pintera, i sta jos? Gomilu apologeta, cankoliza, oportunista i profesionalnih bulsitera koji su se stavili u sluzbu sili (bilo kojoj sili).
A planetarni genocid se nastavlja pred nasim ocima. Darfur, Istocni Timor, i slicno, to nije vazno - bitno je da globalne mase znaju da je Oprah oslabila 5 funti i da Britni nosi roze gace.
Goran Vučković Goran Vučković 01:21 05.08.2008

Re: potpuno...

Navedite mi ime jednog istinskog disidenta na Zapadu koji ima neki znacaj (Comskog i ostale dinosauruse iskljucujem).

Ne odgovara baš velikanskom formatu koji očekuješ - ali jesi li čitao "Fooled by Randomness" od Nasima Nikolasa Taleba?
nsarski nsarski 01:24 05.08.2008

Re: potpuno...

Ne odgovara baš velikanskom formatu koji očekuješ - ali jesi li čitao "Fooled by Randomness" od Nasima Nikolasa Taleba?

Citao. Pisao je i Marovic o njemu. Ima i "This land is their land", B. Erenreich, preporucujem.
Hvala na podsecanju:)
Udarila mi malo ova vrucina u glavu (ovde 38 stepeni ceo dan).
Goran Vučković Goran Vučković 01:31 05.08.2008

Re: potpuno...


Citao. Pisao je i Marovic o njemu. Ima i "This land is their land", B. Erenreich, preporucujem.
Hvala na podsecanju:)
Udarila mi malo ova vrucina u glavu (ovde 38 stepeni ceo dan).

Baš simpatičan lik.

Znam da voliš filozofe - lučke radnike, ali ta vremena su, izgleda, prošla. Sad su filozofi, očigledno, još na gorim i po zdravlje opasnijim poslovima - trgovci finansijskim instrumentima. Jedino što je kinta nešto bolja, pretpotavljam. Ali što bi rekao Nasim - "kad si tako bogat, što nisi pametan?" :)))

EDIT: Primeti ovaj detalj iz Wikipedije:

Taleb considers himself far less a businessman than an epistemologist of randomness who used trading to attain his independence and freedom from authority, as he writes in his book, Fooled by Randomness, which became a cult book on Wall Street after it was first published in 2001. It was translated into 23 languages.
(kurziv sam ja dodao)
gordanac gordanac 01:46 05.08.2008

:))

Ej Čubaka, ti li si? Nema više "92", ha? Pustilo te?
Kako sad da te zovem Čubaka?
(izvinjenje domaćinu za troll, napisaću i komentar da se iskupim)
Goran Vučković Goran Vučković 01:53 05.08.2008

Leclerc

Ej Čubaka, ti li si? Nema više "92", ha? Pustilo te?
Kako sad da te zovem Čubaka?
(izvinjenje domaćinu za troll, napisaću i komentar da se iskupim)

Pa ja lepo zamolio, a ljubazni domaćini ispunili muzičku želju, čim je stiglo na red od zakrpa na AM/FM-u...

"Čubaka" i ostala partizanska imena koristimo i dalje, iz konspirativnih razloga
nsarski nsarski 02:03 05.08.2008

Re: potpuno...

Znam da voliš filozofe - lučke radnike, ali ta vremena su, izgleda, prošla.

Pa, nije bas sasvim tako. Ja sam kombinaciju filos. - l.radnik pomenuo kao dragu zemskoj dusi.
Ali, ima li nekog koji je kalibra Rasela, ili Sartra,ili Mrozeka, ili Kohouta, ili Solzenjicina da kaze: "OK. dosta! Pobili ste milion Iracana, ispunili ste kvotu, your time is up!. Yankee go home." Ili cemo da bulsitujemo i dalje o "ratu protiv terora" (like fucking for chastity).
Bio onoliko najavljivani rat protiv droga, pa rat protiv siromastva, pa rat protiv side - jel smo pobedili?!
Goran Vučković Goran Vučković 02:12 05.08.2008

Re: potpuno...

Bio onoliko najavljivani rat protiv droga, pa rat protiv siromastva, pa rat protiv side - jel smo pobedili?!

Molim vas pređite na sledeći šalter - možda Goca može nešto da ti pomogne, ona je u toku sa milenijumskim ciljevima i crvenim kamionom sive boje

Inače, kad o Iračanima - Naomi Klajn je bila baš pristojno upečatljiva u "Doktrini šoka" - bar od onoga što je ušlo u moj skromni vidokrug...
gordanac gordanac 02:57 05.08.2008

idi, bre...

...Čubaka!
Mislim da ovako stoje stvari:
- za Irak se čeka neki novi senator, koji će, (slično kao u slučaju Vijetnama) reći kratko:
"Declare victory, and - get out!"
(Danas sam na History gledala Trajanova osvajanja, napravljen tako da je glavni lik Maksim sa Trajanovog stuba koji je bio prisutan kad se car Dačana ubio pred njim, prerezavši sebi grlo - i cela emisja je bila montirana sa redovnim "ubacivanjem" snimaka poslednjeg rata u Iraku, toliko često da se zapitaš "šta je sad ovo?"

Mi (planetarno) živimo vreme koje će, verujem, biti označeno kao "kriza liderstva i kriza ideja", jednu posebnu vrstu dekadencije kao doba kad je sve čulno, ali - prvi put globalno.

MDG će morati biti ozbiljno raspravljan na septembarskoj skupštini UN, a najrazvijeniji su već počeli - nedavno je u Japanu održan (vrlo buran) sastanak najmoćnijih (G8) i četvorke i Rusije i afričkih lidera - po tome se ovo doba znatno razlikuje od svih prethodnih - mi živimo vreme u kom kritično veliki broj ljudi ima veštine strateškog promišljanja, što nikada ranije nije bio slučaj. Paradoksalno , to je i jedan od razloga zbog kojeg imaš "krizu liderstva i krizu ideja".
Ogroman uticaj je izvršila brzina protoka i razmene informacija, ljudi toga nisu uopšte svesni, internet je najdemokratskija tvorevina koju je čovek smislio (s vremena na vrem izgleda čak i - nehotice :))

Da li su dobijene bitke protiv droge, terorizma, siromaštva, nepravdi?
Ne.
U toku je ogorčena borba za redistribuciju resursa u budućnosti i strategija primenjena u toj borbi "izmeriće" nadu da sve te ogromne nevolje ipak budu smanjene u budućnosti.
Meni se čini da se strategije dobro "prilagođavaju" nakon suočavanja sa dosadašnjim neuspesima...
Kakve to sve ima veze sa Solženjicinom?
Na prvi pogled - nikakve, osim da ga se, uz plejadu stvarno sjajnih filozofa na razmeđu XIX i XX veka, navede kao kontrapunkt svemu što se danas dešava - oni su, manje-više bili svi pravi revolucionari, nosioci ideja koje su uobličene u Deklaraciji o ljudskim pravima (i UN i Helsinki) i sjaje hrabrošću pojedinca, baš zbog konteksta vremena u kojem su najavljivali promene.
Mi živimo rezultate te revolucije i to je uvek doba bez ushićenja.
Za mene je Solženjicin bio i ostao - prozaista.
Eto.
A evo šta je on sam o revoluciji, o Rusiji napisao:

Размышления над Февральской революцией - Александр Солженицын - о событиях, которые трагически изменили не только судьбу России, но и ход всемирной истории, Дата публикации 27 февраля 2007 г (na žalost, ne umem da nađem prevod na engleski ili srpski....)
gordanac gordanac 03:05 05.08.2008

Re: idi, bre...

...evo i par karikatura (malo ciničnih i gorkih koji oni prave na sopstveni račun), koji možda bolje od bilo kakvog teksta predstavljaju teme koje se već odavno "tematizuju" u krugovima donosioca odluka...







ili :
ovako - click! - izbor karikatura je ogroman....
djape071 djape071 08:50 05.08.2008

Re: potpuno...

Goran Vučković
Ne odgovara baš velikanskom formatu koji očekuješ - ali jesi li čitao "Fooled by Randomness" od Nasima Nikolasa Taleba?


Ja nisam čitao Taleba, ali po ovome što ovde piše, on nikako ne bi trebao da bude disident? Ili ste ga naveli kao primer u šta se moderno disidentstvo pretvorilo, jer njega bi Staljin verovatno proglasio za sveca. Svaka bi ga totalitarna majka poželela za svog zeta, da se tako izrazim.
Dragoberto Dragoberto 09:31 05.08.2008

Re: idi, bre...

Sto se tice ovoga

Mi (planetarno) živimo vreme koje će, verujem, biti označeno kao "kriza liderstva i kriza ideja", jednu posebnu vrstu dekadencije kao doba kad je sve čulno, ali - prvi put globalno.

Nesto slicno je rekao i on (link, poglavlja A Decline In Courage, kao i Loss of Willpower). Jedino je nedostajala globalizacija, ali je on tekst napisao/saopstio jos 1978.
Goran Vučković Goran Vučković 12:00 05.08.2008

Re: potpuno...

Ja nisam čitao Taleba, ali po ovome što ovde piše, on nikako ne bi trebao da bude disident? Ili ste ga naveli kao primer u šta se moderno disidentstvo pretvorilo, jer njega bi Staljin verovatno proglasio za sveca. Svaka bi ga totalitarna majka poželela za svog zeta, da se tako izrazim.

Hm... verovatno utoliko što nije borac protiv sistema, pun velikih ideja i još većih reči :)

Po onome što piše, ja bih ga radije klasifikovao kao nešto tipa "skeptični Buda". On nema "genijalnu ideju" kako se izboriti protiv "sistema", iako primećuje i pokazuje na veliki broj "kulisa" tog sistema (da ne kažem da se sprda sa njima). Ne veruje u pozitivizam, veruje u nepopravljivu nesavršenost ljudi, čak zarađuje za život tako što se "kladi" na stvari gde misli da drugi imaju grešku u računici upravo zbog tih pozitivističkih nesavršenosti. Ne žudi za "srećnom prošlošću", nego sebi stvara miks srećne prošlosti (nezatrovanost informacijama/ignorisanje medija i uživanje u kulturi prošlosti, da tako kažem) i srećnijeg dela sadašnjosti (tehnologija itd).

Da li je to isto kao Arundati Roj? Verovatno ne... Da li je to disidentsko ponašanje? Pitanje je koliko se usko postavi taj koncept. Možda npr. tako što se zapitamo šta je doprinos "Majstora i Margarite"? Kako bi izgledala knjiga "Majstor i Margarita" u non-fiction varijanti, pisana npr. 2001. godine?
gordanac gordanac 12:17 05.08.2008

Re: potpuno...

Pitanje je koliko se usko postavi taj koncept. Možda npr. tako što se zapitamo šta je doprinos "Majstora i Margarite"? Kako bi izgledala knjiga "Majstor i Margarita" u non-fiction varijanti, pisana npr. 2001. godine?

Isto.
Ta knjiga je o dvostrukosti, ona je "roman uromanu", ona je metafora dvojstva prirode (osim što je najlepša ljubavna priča).
To je kao da pitaš kako bi Hamlet izgledao danas.
Isto.
Inače se slažem sa tvojom percepcijom "ugla gledanja" na disidenstvo kaotakvo
djape071 djape071 12:57 05.08.2008

Re: potpuno...

Goran Vučković

Hm... verovatno utoliko što nije borac protiv sistema, pun velikih ideja i još većih reči :)

Po onome što piše, ja bih ga radije klasifikovao kao nešto tipa "skeptični Buda". On nema "genijalnu ideju" kako se izboriti protiv "sistema", iako primećuje i pokazuje na veliki broj "kulisa" tog sistema (da ne kažem da se sprda sa njima). Ne veruje u pozitivizam, veruje u nepopravljivu nesavršenost ljudi, čak zarađuje za život tako što se "kladi" na stvari gde misli da drugi imaju grešku u računici upravo zbog tih pozitivističkih nesavršenosti. Ne žudi za "srećnom prošlošću", nego sebi stvara miks srećne prošlosti (nezatrovanost informacijama/ignorisanje medija i uživanje u kulturi prošlosti, da tako kažem) i srećnijeg dela sadašnjosti (tehnologija itd).

Da li je to isto kao Arundati Roj? Verovatno ne... Da li je to disidentsko ponašanje? Pitanje je koliko se usko postavi taj koncept. Možda npr. tako što se zapitamo šta je doprinos "Majstora i Margarite"? Kako bi izgledala knjiga "Majstor i Margarita" u non-fiction varijanti, pisana npr. 2001. godine?


Ne bih da komentarišem njegovo društveno delovanje, jer kao što sam gore naveo, ne poznajem njegov rad i delo. Svoj sud sam dao na osnovu onoga što sam pročitao na linku i surfujući, i ne čudi me da takva filozofija nailazi na odobravanje.

Međutim, zašto sam rekao da je njegova filozofija san svakog diktatora. On kroz podsmevanje naučnim autoritetima ide u tu krajnost da u potpunosti negira predikcioni princip u korist principa kazulanosti. Skoro da bi ukinuo dokazni, empirijski postupak, odnosno ne pridaje mu značaj. Iz toga može da proizađe stav "Zašto bih ja tebi bilo šta objašnjavao?", odnosno takav stav se nameće. San svakog diktatora je da ne mora nikome da polaže račune, a ovakva filozofija mu pruža mogućnost da teorijski u potpunosti ukine trensparentnost. Što ukida disedenstvo kao pojavu, jer obesmišljava mogućnost kritike. Jako opasno. JAKO, JAKO OPASNO!!!

Ne radi se sada da njegov stav uvodi novi kvalitet u naučnu raspravu, već on negora raspravu kao takvu. Po njemu bi recimo rasprava između Bora i Ajnštajna o kvantnoj prirodi , bila ne "a ili b" ili "možda a možda b", već bi Talebov odgovor bio "pita od višanja". Deviza nije "ne znam" nego "ne razumem ,a i zašto bih?".

Suprotan primer je recimo jedan drugi sovjetski disident, ekonomski teoreticar Kondradiev. On je suprotno od Taleba, definisao teoriju poznatu kao Kondradijevovi talasi, gde je na osnovu predikcionog modela odredio kako će se razvijati sovjetska ekonomija i zalagao se za nešto što bi se danas zvalo "održivi razvoj", nasuprot industrijalizacije koju je forsirao Staljin. Naravno, Kondradijev je 1938 ubijen u Sibiru, a ispostavilo se da je bio u pravu kada je kritikovao Staljina. Dok bi Talebova teorija Staljinu savršeno odgovarala.

Možda je Solžnjenicin konstatujući ovakve pojave na zapadu i formirao svoj stav? Ne znam. Ono što me isto frapiralo je teorija "Crnih labudova" gde se, između ostalog, kao slučajan i nepredvidiv događaj tretira Prvi svetski rat. Eto tipične posledice "naopakog razmišljanja", jer prema toj teoriji, Drugi svetski rat je isto bio nepredvidiv, Hitlerova nagla militarizacija i naoružavanje nisu imali ništa zajedničkog sa militarizacijom i naoružavanjem pred prvi svetski rat. Analogno tome, ni trka u naoružavanju i masovna produkcija nuklearnog arsenala ne bi trebalo da znači potencijalni nuklearni Holokaust u budućnosti, jer sve se dešava "slučajno". Isto kao kada bih ja sada nekome rekao "hajde pređi cestu na crveno, jer se ne može tačno tvrditi da onaj što ide punom brzinom neće zakočiti?"
Goran Vučković Goran Vučković 14:18 05.08.2008

Re: potpuno...

Eh... pa ovaj... meni se čini da je jedan od glavnih Talebovih prigovora malo preslobodna upotreba indukcije na nekompletnim informacijama, težnja za pojednostavljenjem i psihologija nespremnosti preispitivanja sopstvenih "teorija". "Crni labud" je dobio ime upravo po tome da je logički neispravno zaključivati da su labudovi jedino i isključivo beli, na bazi poznatog iskustva - i lakoća kojom se ta (a manje-više i svaka druga teorija) odstreli jednim jedinim kontra-primerom.

Ono što je sigurno je da Taleb ima disidentskih kvaliteta - jer je uspeo, u par reči, da Vas ubedi da je njegova "teorija" (on inače kaže da ne voli tu reč) "JAKO, JAKO OPASNA" jer hm... "ovakva filozofija mu pruža mogućnost da teorijski u potpunosti ukine trensparentnost. Što ukida disedenstvo kao pojavu, jer obesmišljava mogućnost kritike."? Meni se čini da se disidenstvo u modernim društvima davi potapanjem u beli šum, a ne da se ukida "filozofskim" "dekretom", da budem iskren.

Takođe - nije mi baš sasvim jasan ovaj "suprotan primer" koji ste naveli. Zašto je on suprotan? I da li je stavljanje Taleba u kontekst staljinizma uopšte relevantno?

Moguće je da je Solženjicin, konstatujući ovakve pojave na Zapadu, formirao svoj stav. Malo razočaravajuće, ali nije nemoguće, da. Bekstvo od kompleksne sadašnjosti u izmišljenu, jednostavnu prošlost. Taleb bar (kaže da) to radi svesno, bez prezira kompleksne sadašnjosti (samo bira mesta gde ide - više voli Bodlera nego Hegela). Koja verovatno nikad nije bila jednostavna - samo je naša nesavršenost zamišlja takvu. I prima se na usrećiteljske pojednostavitelje, koji su onda "u krivu" kada odstrele nekoga, za koga sada znamo - da je imao bolju ekonomsku teoriju nego što je bila ona zvanična, za koju se ubijalo.

Pita od višanja :)
Doctor Wu Doctor Wu 15:04 05.08.2008

Re: potpuno...

Bekstvo od kompleksne sadašnjosti u izmišljenu, jednostavnu prošlost. Taleb bar (kaže da) to radi svesno, bez prezira kompleksne sadašnjosti (samo bira mesta gde ide - više voli Bodlera nego Hegela). Koja verovatno nikad nije bila jednostavna - samo je naša nesavršenost zamišlja takvu. I prima se na usrećiteljske pojednostavitelje, koji su onda "u krivu" kada odstrele nekoga, za koga sada znamo - da je imao bolju ekonomsku teoriju nego što je bila ona zvanična, za koju se ubijalo.

Hteo sam da te okrpim za stavljanje Taleba u gornji kontekst ali ovaj pasus ti je pogodak u metu. Pisci, dramopisci, režiseri, scenaristi, kamermani, slikari, novinari i ini kulturni radnici su sebi prigrabili taj epitet "intelektualaca" i sve oko sebe dave svojim idealizovanim, poetskim, estetski manje ili više doteranim ali gotovo potpuno nefunkcionalnim vizijama i slikama sveta. Solženjicinu nije smetalo što nije ništa znao o društvu koje ga je primilo kao kralja (Vermont, USA), ali je zato dobro "znao" da su svi koji su ga tamo okruživali "neopagani", antihristi (i to u državi u kojoj se 95% ljudi izjašnjava kao duboko religiozno, ne znam kakve su statistike za Iran i Izrael), antisloveni i što šta drugo. I mrzeo ga je, rekao bih, pre svega zbog njegove praktičnosti.

Valjda im (kulturnim radenicima) u tom stalnom strahu za svakodnevnu egzistenciju nije dovoljno da budu obični profesionalci čiji se rad i talenat vrednuju na tržištu, nego bi stalno i da druge u(ne)srećuju svojim zebnjama (koje su redovno jače od nade, :)), a sve u želji da dosegnu veliku Izvenost i Poznato.

Nikako ne mogu da zaboravim intervju "naše Bilje" uoči ovih izbora kada je negde, valjda u Blicu, odvalila kako se ona, zaboga, potpuno ostvarila u životu, postigla je sve što je htela, i da se kandidature za g-načelnicu prihvatila kako bi vratila "taj neki dug gradu u kome je rođena" (odvratnih li frazetina...).
djape071 djape071 16:00 05.08.2008

Re: potpuno...

Goran Vučković
Eh... pa ovaj... meni se čini da je jedan od glavnih Talebovih prigovora malo preslobodna upotreba indukcije na nekompletnim informacijama, težnja za pojednostavljenjem i psihologija nespremnosti preispitivanja sopstvenih "teorija". "Crni labud" je dobio ime upravo po tome da je logički neispravno zaključivati da su labudovi jedino i isključivo beli, na bazi poznatog iskustva - i lakoća kojom se ta (a manje-više i svaka druga teorija) odstreli jednim jedinim kontra-primerom.

Što opet nije nepoznato ubeđenje kod ogromnog broja ljudi koji su se bavili naučnim radom, zaobilaženje postojećih dogmatskih institucija, i "neospornih" naučnih autoriteta. To nije sporno, sa tog aspekta ništa on nije novo rekao. Na tome se nauka i zasniva. Sporno je ono što on želi da umota u tu oblandu. Jedino ima smisla ukoliko koristeći svoje ubeđenje prezentuje u osnovi kvaziubeđenje da bi ukazao na ovo prvo.
Goran Vučković

Ono što je sigurno je da Taleb ima disidentskih kvaliteta - jer je uspeo, u par reči, da Vas ubedi da je njegova "teorija" (on inače kaže da ne voli tu reč) "JAKO, JAKO OPASNA" jer hm... "ovakva filozofija mu pruža mogućnost da teorijski u potpunosti ukine trensparentnost. Što ukida disedenstvo kao pojavu, jer obesmišljava mogućnost kritike."? Meni se čini da se disidenstvo u modernim društvima davi potapanjem u beli šum, a ne da se ukida "filozofskim" "dekretom", da budem iskren.

Da, tu je dobru poziciju zauzeo, jer da je to nazvao teorijom, morao bi da je dokazuje, što je u suprotnosti sa njegovim stavom. Mislim da je ni ja tako nisam nazvao, već filozofijom. Zato ga ne bih nazvao disidentom, jer njegov stav sa disidencijom ima jedino zajedničko da se "ne slaže". I to bi bilo OK da on nema jasno određeno ubeđenje. I stav o "slučajnosti" brani tako što svako preispitivanje može da negira sa "aha, eto vidiš o čemu ti govorim". Zgodno, ali ne dovoljno da me ubedi

Goran Vučković

Takođe - nije mi baš sasvim jasan ovaj "suprotan primer" koji ste naveli. Zašto je on suprotan? I da li je stavljanje Taleba u kontekst staljinizma uopšte relevantno?

Navela me Talebova biografija. Da nije imao impresivan učinak i referencu u radeći za veliki broj banaka, onda bih možda i pomislio da se studiozno bavio materijom koju propagira. Sumnjam da bi sa druge strane Kondiraev prošao uopšte slično kod bilo koje banke primenjujući svoju teoriju. Ko da Vam plati to što mu prognozirate neupitan kraj? Sinusoida. Mnogo je bolja prognoza neizvesne budućnosti. Ne bih da objašnjavam zašto u bogatim sredinama takve teorije uvek dobro prolaze.

Goran Vučković

Moguće je da je Solženjicin, konstatujući ovakve pojave na Zapadu, formirao svoj stav. Malo razočaravajuće, ali nije nemoguće, da. Bekstvo od kompleksne sadašnjosti u izmišljenu, jednostavnu prošlost. Taleb bar (kaže da) to radi svesno, bez prezira kompleksne sadašnjosti (samo bira mesta gde ide - više voli Bodlera nego Hegela). Koja verovatno nikad nije bila jednostavna - samo je naša nesavršenost zamišlja takvu. I prima se na usrećiteljske pojednostavitelje, koji su onda "u krivu" kada odstrele nekoga, za koga sada znamo - da je imao bolju ekonomsku teoriju nego što je bila ona zvanična, za koju se ubijalo.
Pita od višanja :)

Slažem se u potpunosti. Upravo otvaram prvu stranu PDF-a "Fooled by randomness" :)
Goran Vučković Goran Vučković 16:12 05.08.2008

Re: potpuno...

Zato ga ne bih nazvao disidentom, jer njegov stav sa disidencijom ima jedino zajedničko da se "ne slaže".

Ih, zašto da ne - zar nije disidentski da jedan trudbenik-trejder, hrabro prebacujući svakog dana normu u naučnom nauljivanju i onako prilično dobro podmazanih tržišta, prezre radost svog posla i bavi se tamo nekakvom epistemiologijom? Čist disidentizam :)
jeremija92 jeremija92 01:43 05.08.2008

Napomena x2

1.
"Recepcija dela Aleksandra Solženjicina u Srbiji prilično je zanimljiva. Pre tridesetak godina, dok je još prebivao u Vermontu, o Solženjicinu i njegovim knjigama još se i pisalo. Onog časa kada se vratio u Rusiju u Srbiji za njega prestaje svaki interes kao pisca."
I ne samo za njega i ne samo u Srbiji. U čitavom svetu prestaje interes za disidentsku kniževnost. Pisci disidenti su ostali bez posla, kao što bi ostali i fratri kad bi papa doneo proglas da bog ne postoji.

2.
Mislim da komparacija Solženjicina i amiša ne stoji.

Prvi amiši su, zbog svoje anabaptističke vere bili prinuđeni da napuste prvo Nemačku, a onda i Evropu. Sredinom sedamnaestog veka došli su u Ameriku i od tada do danas žive izdvojeno u malim zajednicama. Od države ništa ne traže, ali joj ništa i ne daju. Struju, televizore, novine, telefon i druge tehnološke novine ne prihvataju. Ne propagiraju svoj način života, a čak i svojoj deci nude mogućnost izbora. Sa napunjenih šesnaest godina mladi amiši prolaze «rumsprig», tradicionalni običaj, tokom koga provode jedno vreme u velikom gradu da bi upoznali savremen način života, a zatim odlučuju dali će se vratiti u svoju zajednicu. Po, meni to je za poštovanje.

Sasvim druga je stvar sa onim šta je Solženjicin govorio nakon povratka u Rusiju.
nsarski nsarski 09:07 05.08.2008

Re: Napomena x2

Mislim da komparacija Solženjicina i amiša ne stoji.

I ja to isto mislim. Cini mi se da je autor napravio vezu izmedju A.S. i Amisa samo po tome sto se za oboje moze donekle reci da su socijalni Luditi. Ali ta vezaa je tanka. Po takvoj logici A.S, je takodje slican i pletiljama sa Zlatibora koje i dalje rucno prave dzempere.
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 12:49 05.08.2008

Re: Napomena x2

Po takvoj logici A.S, je takodje slican i pletiljama sa Zlatibora koje i dalje rucno prave dzempere.

Mozda ipak pre vunovlacarama iz okoline Zitoradje ?
Jelena Milić Jelena Milić 09:29 05.08.2008

wow

kakav odlican post
Atomski mrav Atomski mrav 15:12 05.08.2008

Re: wow

kakav odlican post

Dostojan jednog nobelovca...
Dragoberto Dragoberto 10:06 05.08.2008

my 2 cents

Citao sam ponesto od Solzenjicina i stekao utisak da je kritikovao Zapad, bas kao sto je kritikovao komunizam. Nisam osetio njegovu ogorcenost, ali sam nasao izjavu da je u zatvoru prosao bolje nego veliki broj njegove brace po muci. Zahvaljujuci tome je preziveo i pisao.

Njegova dela nastala tokom devesetih sam razumeo kao ideje kako da se Rusija izvuce iz provalije u kojoj se nalazila posle sedam decenija komunizma i tajkunizacije pod "demokratom" Jeljcinom. Bilo je tu i nekih stvari koje nisu imale dodira sa stvarnoscu, ali su to bili sastavni delovi njegove vizije. Dakle, covek je legitimno iznosio svoje stavove bez preteranog pojavljivanja u medijima.

P.S. Vidim da je moderno spominjati Milovana Djilasa kao disidenta, ne samo ovde na blogu nego i u medijima uopste. To je u najmanju ruku smesno.
Velimir Ćurgus Kazimir Velimir Ćurgus Kazimir 11:36 05.08.2008

Re: my 2 cents

Ne znam u čemu je problem sa pominjanjem Milovana Đilasa kao disidenta. Ja to svakako nisam izmislio. To da je Milovan Đilas bio najpoznatiji jugoslovenski disident, ne samo po broju godina provedenih u zatvoru, nego i po objavljenim delima i uticaju, to je nešto opšteprihvaćeno i argumentovano u mnogim leksikonima i enciklopedijama. Naravno, vi mozete postaviti razna pitanja, i izražavati sumnju, vezanu za njegovu prethodnu revolucionarnu, komunističku aktivnosti, ali to ne menja ništa od onoga što je Đilas radio, i šta je značio, posle političkog raskida sa Komunističkom partijom Jugoslavije.
U tekstu o Solženjicinu namerno sam pomenuo Đilasa i Demaćija, jedinu dvojicu ljudi koji su služili duge zatvorske kazne, a koje sam lično upoznao, kao primere drukčijeg izbora i angažmana. Ne pada mi na pamet da ocenjujem i merim ko je bio više u pravu. Ovde je više reč o karakteru nego o delima. Zatvorska iskustva, očigledno, deluju različito na razne ljude. Henry Thorou je napisao fantastični Esej o gradjanskoj neposlušnosti posle samo dva dana provedena u zatvoru. Kada bi danas uzeli ozbiljno da čitamo taj esej mislim da bi dosta od besmislene i iracionalne mržnje prema Americi i Zapadu bilo odbačeno.
Takodje, nemam ništa protiv Amiša. Oni su u tekstu viiše upotrebljeni kao metafora slobode izbora u Americi nego kao istinska alternativa za Aleksandra Solženjicina kao proteranog Rusa u Americi.
nsarski nsarski 13:26 05.08.2008

Re: my 2 cents

Da ne bi bilo nesporazuma, mislim da bi bilo korisno preciznije definisati sta se pod pojmom disident ovde podrazumeva. Konkretno, kod nas, bilo je disidenata kao sto su Djilas i Demaci, ili B. Pekic, koji su proveli vreme u zatvoru. Da li bi se u tu grupu mogao svrstati i Lazar Stojanovic, ili Makavejev, i ljudi njima slicni? Nekada je i B. Crncevic slovio za disidenta, kao i D. Cosic, a u pitanju je sasvim drugacija vrsta dissenta, tj. neslaganja.
Mislim da je Djilas disident u istom smislu kao sto je to bio Trocki. Da li je onda i Rankovic u toj grupi?
U svakom slucaju, pokusavam da ilustrujem da je u pitanju je veoma saroliko drustvo, a mi koristimo samo jednu rec da oznacimo svakoga od njih.
Dragoberto Dragoberto 13:38 05.08.2008

Re: my 2 cents

Mislim da je Djilas disident u istom smislu kao sto je to bio Trocki. Da li je onda i Rankovic u toj grupi?
U svakom slucaju, pokusavam da ilustrujem da je u pitanju veoma saroliko drustvo, a mi koristimo samo jednu rec da oznacimo svakoga od njih.


upravo tako
Domazet Domazet 01:14 06.08.2008

Bez uvrede ali ja mislim da je...

nsarski
Da ne bi bilo nesporazuma, mislim da bi bilo korisno preciznije definisati sta se pod pojmom disident ovde podrazumeva. Konkretno, kod nas, bilo je disidenata kao sto su Djilas i Demaci, ili B. Pekic, koji su proveli vreme u zatvoru. Da li bi se u tu grupu mogao svrstati i Lazar Stojanovic, ili Makavejev, i ljudi njima slicni? Nekada je i B. Crncevic slovio za disidenta, kao i D. Cosic, a u pitanju je sasvim drugacija vrsta dissenta, tj. neslaganja.
Mislim da je Djilas disident u istom smislu kao sto je to bio Trocki. Da li je onda i Rankovic u toj grupi?
U svakom slucaju, pokusavam da ilustrujem da je u pitanju je veoma saroliko drustvo, a mi koristimo samo jednu rec da oznacimo svakoga od njih.

...poredjenje Djilasa i Rankovica smesno. Sa jedne strane imate coveka koji se ideoloski sukobio sa vlascu kojoj je do tada pripadao i koji joj se od tada pa na dalje aktivno (koliko god mu je bilo u mogucnosti) suprostavljao. Sa druge strane imate partijskog lojalistu koji je u jednoj od partijskih cistki nastradao jer je po necijoj oceni jednostavno postao previse mocan. I koji se po padu sa (iz?) vlasti povukao u sebe ostajuci joj sustinski i dalje lojalan, verovatno do smrti misleci da je u pitanju neka velika greska koja ce se kad tad ispraviti.

A sto se tice Trockog i on je itekako bio disident, nije doduse napravio toliki zaokret kao Djilas (sto nikako ne znaci da hocu da kazem da je Djilasov zaokret bio znacajniji). Medjutim imam utisak da se na ovom Blogu zaboravilo razmisljati van ideoloskih okvira. Pa se tako status tj. cast Disidenta dodeljuje samo ljudima koji dolaze iz ideoloski istih ili slicnih sistema razmisljanja. Uostalom sta ce vam bolji primer ideoloskiog dodeljivanja ili oduzimanja disidentskog statusa od uvodnog teksta naseg cenjenog Kazimira...
vaso92 vaso92 10:24 05.08.2008

Solženjicin i Amiši

Veliki pisac, ili veliki inzenjer, ili.............
Pa svi godinama menjaju misljenje, a i sam svet se menja. A nije ni jedini koji je, posto je upoznao zapad pokazivao blago receno razocaranje.
Setimo se Tarkovskog. Nije li veliki reditelj ustvrdio da je cenzura jaca na zapadu nego u samom Sovjetskom Savezu.
Naravno, ogranicio se na filmsku umetnost. A da li je veliki pisac prizivao carsku Rusju? Pa ta velika zemlja je i tada imala sta da pokaze svetu. Nisu li nam (kao izbegli od sovjetske vlasti) stigli onoliki Arhitekti, Inzenjeri, Profesori fakulteta upravo iz te ''zaostale'' zemlje. I to kakvi.
Pa ko to podize danas jedan od najlepsih gradova na svetu - Petrograd. Rusija jeste misticna sama po sebi.
Bio sam tamo. Pre toga su mi o Rusiji pricali drugi. Svi razlicito. A niko nije lagao. E to je Rusija. Pa zasto bi se i veliki Solzenjicin slagao i sam sa sobom, posle dugo vremena, i mnogih iskustava.
bik_koji_sedi bik_koji_sedi 10:29 05.08.2008

Човек пред којим је и Путин седео скромно

"Не надо придерживаться иллюзий, что Америка и НАТО главной целью своей имеют защиту косоваров. Если бы защита угнетенных сколько-нибудь волновала их серьезно, то у них было сорок лет, чтобы защитить Тибет, чтобы защитить курдов. Самое страшное, что НАТО привело нас в новую эпоху, как Гитлер когда-то для своей авантюры вышел из Лиги Наций. Так началась Вторая мировая война. НАТО отшвырнул Организацию Объединенных Наций, признание суверенности государств. Он начал новую эпоху: кто сильнее - тот дави".
--- Солженицын
djole63 djole63 15:25 05.08.2008

Re: Човек пред којим је и Путин седео скро

Он начал новую эпоху: кто сильнее - тот дави".

Nije ovo nista novo - ovako je bilo i bice.
Recenica je zapravo sustina spoljne politike svih zemalja.
Nego, da ne navucete neke NATO-propagatore, vidim gore da se muvaju i po ovom blogu :) Jednom kad vas se do'vate, ne pustaju ...
bik_koji_sedi bik_koji_sedi 15:33 05.08.2008

Re: Човек пред којим је и Путин седео скро

јасна је ствар да је тако било и да ће, по свој прилици, тако и остати...
и са овим другим се слажем

зато је ипак добро када имате неколико подједнако јаких, а који немају исте интересе... онда они морају преговарати, а то је најбоље

хехе, а за пропагаторе не бринем, њима је испод части и цивилизацијског нивоа да читају и ћирилицу, а поготово руски, тако да ће ово апсолутно игнорисати... :)
Buregdzya Buregdzya 15:53 05.08.2008

Re: Човек пред којим је и Путин седео скро

A može li se ipak, iako imam nedostatak dovoljnog znanja Ruskog, taj tekst Solženjicina prevesti i na Srpski. Latinica ili ćirilica, it' all the same.
Goran Vučković Goran Vučković 15:57 05.08.2008

Re: Човек пред којим је и Путин седео скро

A može li se ipak, iako imam nedostatak dovoljnog znanja Ruskog, taj tekst Solženjicina prevesti i na Srpski. Latinica ili ćirilica, it' all the same.

Hm... nešto u stilu "ne laje pas sela radi, nego sebe radi" :)
bik_koji_sedi bik_koji_sedi 16:28 05.08.2008

Re: Човек пред којим је и Путин седео скро

ето, бурекџија, шта ће ти превод кад ти Вучковић даде "суштину"
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 17:58 05.08.2008

Rus..

Kad sam bio gimnazijalac, sa Solženjicinom me "upoznao" moj pokojni profesor Mišo Uroš. Nije predavao književnost nego istoriju. To je bilo negde početkom sedamdesetih i mislim da se radilo o romanu koji se na hrvatskom prevodio kao "Odjel za rak" ili tako nešto. Moram priznati da nisam baš najbolje razumeo u čemu je njegova veličina, ali sam iz Mišinih iskaza mogao shvatiti da se radi o "veliko Rusu". Ja sam tada komentarisao da je i Staljin "veliki Rus", na šta je moj profo prekorno kazao da je Staljin Gruzin. Da, dobro, Gruzin, ali u čemu je tu razlika. I onda mi je on objasnio da se razlikuju "beli" i "crveni" Rusi, premda meni kao neukom klincu te nijanse nisu išle u glavu. Meni su i jedni i drugi delovali imperijalno i bilo mi je posve svejedno dali tamo vlada car Nikola ili Staljin. Možda je moje uverenje bilo "ostrašćeno" što bi rekao moj drug Vasa Virtuelni, jer me je otac često smarao rusofilstvom i smatrao Ruse "natprirodnim bićima" čemu sam se ja počeo vrlo rano odupirati...
Kasnije sam pročitao "Arhipelad", "Ivana Denisopviča", čitao njegove intervjue. Mene smara taj mistizimam i meni je Solženjicin kao i "svi Rusi"....bili "beli" ili "crveni".......imeperijalni bez pokrića, meni veoma strani...i nekako mračni....
I meni nije nikakvo čudo da Putin ukazuje onakvu počast Solđenjicinu...sve mi je to nekako u skladu sa pričom o "ikoni i sekiri"...
Domazet Domazet 15:49 06.08.2008

Steta bata Drago sto je...

...mod obrisao one detinjaste budalastine (nista manje rasisticke zbog toga) BZa pa je sa njima nestao i tvoj blazing reproof. Mada, ko te bolje poznaje, nije drugo ni ocekivao. Jednom Antifasista i Antirasista uvek Antifasista i Antirasista...

Ali nisam hteo o tome. Interesantan mi ovaj tvoj 'imperijalizam bez pokrica'. Kada vec spominjes imperijalizam bez pokrica bice da onda mislis da postoje i imperijalizmi sa pokricem. Pa bih voleo da cujem nesto o njima. Kakav je tvoj stav prema njima? Pozitivan? A mogao bi da kazes i koju u pokricu. Tj. kakav to po tebi imperijalizam treba da bude da bi imao pokrice?
Supermod Supermod 13:24 06.08.2008

Obaveštenje

Sa ovog bloga obrisani su svi komentari korisnika Bojan Zdravic, ali i sve replike koje su mu upućene, ma koliko bile umesne i opravdane. Korisnik je (nakon više vremenski ograničenih banova), ovaj put banovan trajno.

Izvinjavamo se čitaocima što moderacija nije blagovremeno reagovala.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana