Stanuješ li još ili živiš već?

dunjica RSS / 01.07.2007. u 18:20

 

 

 

Kada sam napustila zemlju u kojoj sam rođena (zapravo, onaj ostatak koji mi je još bilo dozvoljeno zvati svojom domovinom), nisam još imala preciznu predodžbu šta sve ovaj korak nosi sa sobom. Nisam se puno bavila pojmovima integracije i asimilacije, niti me se jaz koji ove koncepte dijeli, naročito ticao.

U Njemačkoj sam prvih godina živjela, komunicirala, studirala na engleskom. Njemački sam učila u hodu, a nakon 5 godina boravka odradila konačno i svoj prvi i jedini tečaj njemačkog. Staviše me odmah u naprednu grupu, dodijeliše me sjajnoj učiteljici i zanimljivom društvu. Iste godine provedoh odmor u Švicarskoj (Schwyzerdütsch, švicarska verzija njemačkog, uglavnom i Nijemcima teško razumljiva) i na koncu, gotovo iznenada, progovorih prilično suvislo.

Od tog trenutka imam običaj reći da sam „stigla“ u Njemačku (ich war angekommen), što će reći duhom, ne samo tijelom prisutna. Savladavši jezik, signalizirala sam spremnost da se integriram u novu sredinu. Još uvijek je moja integracija imala obilježja dječjeg, pomalo nedorečenog. Pofalile bi mi riječi, hvatala sam se onomatopeje, gestikulacije ili prepuštala „značajnoj“ šutnji, sve u cilju da me nekako shvate, da moje riječi dobiju na težini. Tu sam se često sjetila Khalila Gibrana, pronalazeći utjehu u njegovoj misli da su „riječi (ionako, op.DBK) kao ptice u kavezu: mogu raširiti krila, ali ne i poletjeti.“ Zahvaljujući mnogim dragim i strpljivim ljudima, te ptice su postajale artikuliranije, životnije i njihov „pjev“ je sve više uspijevao odraziti zvukove i boje mojih misli, moje duše.

Onog trenutka već, kada sam počela čitati i razumijevati (!) novinske i zahtijevne knjiške tekstove na njemačkom, veselju nikad kraja – bio je to dokaz novoosvojene zrelosti. Nevjerojatan osjećaj je kada po drugi (ili n-ti, kako tko) put u životu kao odrasla osoba, tečno i s razumijevanjem nijansi i onoga „između redova“ progovoriš novi jezik! Nekako te počinju shvatati ozbiljnije, ne povisuju ton dok ti govore, misleći da ćeš ih bolje razumjeti ako su glasni; odjednom u razgovorima krene spika na lokalnom slengu, samo insiderima razumljive pošalice i vicevi.

U nekom trenutku počela sam sanjati na njemačkom, redovito, ne sporadično kao s engleskim. Njemački ponekad govore čak i likovi iz djetinjstva, što se prošetavaju kroz snove kao statisti, gurajući se da postanu glavni likovi. U svakom slučaju, taj novi jezik, što ga naučih kao sasvim odrasla osoba, i u kojem me na kraju i prihvatiše kao odraslu, je postao sredstvo moje integracije u (ne više) novu sredinu.

Spomenuh već jednom na nečijem blogu ovdje jedan poznati Ikein (IKEA) reklamni slogan: „Wohnst du noch oder lebst du schon?“ (Da li još stanuješ ili već živiš?) Nekako bih najradije to pitanje postavila svakom migrantu / expatriotu / egzilantu / pečalbaru / gastošu /useljeniku / disidentu čak. Živiš li tu gdje si, da li si tu uspio uspostaviti svoje težište, uklopiti se, zadobiti i pokloniti povjerenje? Možeš li na njihovom jeziku opisati stremljenja svoje duše, svoje radosti i strahove? Znaš li se dobro „pokefati“ (posvađati) na istome? Osjećaš li nekako da je OK što si tu, da je i to tvoj slobodni izbor, ako ne od početka, ali barem naknadno osvojena sloboda?

Ili si od onih što su tu, a željeli bi da su Tamo? Od onih kojima je duša uglavnom na geografskim širinama različitom od onih na kojima se tjelesno nalaze? Što ni Tamo nisu doma; što piju, a ostaju žedni, što jedu, a ostaju gladni?

Ili se jednostavno bojiš da bi integracija mogla značiti asimilaciju? Da bi tvoj konačni „dolazak“ (Ankommen) ovdje i sada značio odricanje vlastitog identiteta, sustava vrijednosti, tvoje tradicije i vjere, da bi bio uguran u čoškasti kalup koji žulja, gdje su mirisi tuđi, gdje vicevi nisu smiješni, gdje se jede hrana koja ne prija?

Govoreći o svom iskustvu, ovladavanje jezikom mi je bilo sredstvo uspostavljanja „cijelosti sebe“, konstrukcija jednog novog patchworka vlastitih identiteta. Čvrsto vjerujem da sam svojim izborom i djelovanjem omogućila jednu novu permutaciju sistema (društva) u kojem živim. Moj doprinos je u onom slatkom (isto tako i gorkom) prtljagu koji sam donijela iz rodnog kraja, u jeziku djetinjstva na kojem inzistiram kada razgovaram s vlastitom djecom, u običajima kojih se ne stidim i koje rado dijelim s prijateljima s različitih strana vjetra, u znanjima i vještinama, u aktivnom građanskom učešću. Obogaćenje se dogodilo uzajamno – mojim sugrađanima i meni - i to je kako ja shvaćam integraciju.

Da li se još uvijek ustručavate ispustiti oštricu sveprožimuće nostalgije koju gotovo mehanički stišćemo u šaci kada smo „u daljini“? Jeste li primjetili kako je rez sve dublji, što više stišćemo? Boli li? Ili više ne? Jeste li razmislili o onoj IKEA reklami ?

Atačmenti



Komentari (77)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

dracena dracena 20:16 01.07.2007

Divan tekst, Dunjice

Integracija je neophodna da bi se čovek u novoj sredini osećao "kod kuće". Ona se odvija preko komunikacije sa okruženjem, a za ovu je opet potreban jezik. Mnogi migranti (imigranti/emigranti, zavisno iz koje perspektive ih gledamo) ne razmišljaju mnogo o ovoj vezi, ali podsvesno pružaju otpor učenju jezika sredine u koju su došli, gradeći tako štit nerazumevanja oko sebe, zatvarajući se u svoj mali svet svakodnevice, uspomena i nade da će se već "sledeće godine" vratiti u zavičaj. Tako prodju mnoge godine, oni odu u penziju i zaista se vrate u zavičaj, ali onda shvate da su i tamo jednako dezorijentisani kao što su bili i u tudjoj zemlji. I ponovo ih čeka proces integracije, koji im jednako teško pada. I ponovo se okreću uspomenama, samo sad iz svoje druge domovine. Oni najhrabriji priznaju da više "nisu nigde pristali", ali većina je nesvesna da je provela ceo život u tihoj borbi protiv neminovnosti.
Biljana Maksic Biljana Maksic 20:25 01.07.2007

Re: Divan tekst, Dunjice

Ja od rodjenja živim u Srbiji. Selila sam se samo iz Valjeva u Bgd. Jos nisam naucila beogradski.
dracena dracena 20:55 01.07.2007

Re: Divan tekst, Dunjice

Ti iz Valjeva ni ne treba da učiš beogradski, koliko znam. Ako se dobro sećam, u Valjevu se govori jako lep srpski jezik sa svim akcentima i dužinama. Begradskom nedostaje jedan akcenat (kratkosilazni) i neakcentovana dužina. A i da nije tako, najvažnije je da se ljudi razumeju i poštuju. Ako nema poštovanja, onda će jedni drugima tražiti dlaku u jajetu i uvek uspeti da nadju razlog za podsmeh i uvredu i namreno zaboraviti da jezik služi da se razumemo a ne da se vredjamo.
Nedostatak šatrovačkih izraza ne izaziva avitaminozu, pa prema tome...
dunjica dunjica 21:26 01.07.2007

Re: Divan tekst, Dunjice

i namreno zaboraviti da jezik služi da se razumemo a ne da se vredjamo.

Pitaju me ponekad po inozemstvu o tim našim jezicima: hrvatskom, srpskom, bosanskom, ... da li su razlike velike, možemo li se razumjeti?

Možemo, ako želimo, velim im ja.
Atomski mrav Atomski mrav 12:05 02.07.2007

Re: Divan tekst, Dunjice

If there is a will, there is a way.

Mislim da je Jovan Dučić napisao kako jezik često služi kao barijera među ljudima umesto da ih zbližava - kaže Dučić, dve životinje, kad se sretnu, onjuše se i nastave svojim putem a kad bi imale moć govora, rastrgle bi se. Meni se dešavalo da se bolje "skontam" sa ljudima koje uopšte ne razumem (ili jako malo - Francuze /zapravo Francuskinje :)/ koji ne znaju Engleski, ili Ruse dok nisam nešto malo naučio ruskog) nego kad ih dobro razumem i oni mene...

"What we've got here is a failure to communicate..." - to prilično obeležava i rasprave na blogu gde ljudi ipak imaju vremena za "ispeci pa reci" a kako je tek u verbalnoj komunikaciji...
dunjica dunjica 13:11 02.07.2007

Re: Divan tekst, Dunjice

Mnogi su spoznali to što i Dučić. Mnogi su i pokušali doskočiti problemu korištenja jezika kao sredstvu pozljeđivanja drugih (i sebe), problemu korištenja jezika kao oružja. Danas se ta nastojanja nazivaju nenasilnom komunikacijom, čijih par "pravila" se nije teško držati (govoriti u svoje ime, a ne tuđe ili općenito; napadati problem, a ne čovjeka; slušati, slušati, slušati sugovornika prije no što (od)govoriš; ispeci, pa reci, ...).

Još je apostol Jakov pisao:
"Ako tko u govoru ne griješi, on je savršen čovjek, sposoban je zauzdati i cijelu svoju osobu. ... tako je i jezik malen ud, ali se može ponositi velikim stvarima. Pazite, kakve li male vatre, a koliku šumu zapali! I jezik je vatra. On postaje cio opaki svijet među našim udovima. Kalja svu našu osobu i, zapaljen od pakla, zapaljuje sav naš život."
dracena dracena 14:04 02.07.2007

Re: Divan tekst, Dunjice

Danas se ta nastojanja nazivaju nenasilnom komunikacijom, čijih par "pravila" se nije teško držati (govoriti u svoje ime, a ne tuđe ili općenito; napadati problem, a ne čovjeka; slušati, slušati, slušati sugovornika prije no što (od)govoriš; ispeci, pa reci, ...).

Dodala bih samo još da je i pored primene ovih pravila moguće da čovek izgovori nešto nespretno i "zakuva". U tom slučaju ne treba da mu bude teško da se izvini. Druga strana, pak, treba da pokaže toleranciju prema njegovoj grešci i da prihvati njegovo izvinjenje bez prebacivanja i daljeg "soljenja pameti".

Svaki od ovih nabrojanih gestova, ne samo da omogućava normalnu komunikaciju, nego je i znak da je čovek dobronameran, a to je po meni veliki kvalitet.
Atomski mrav Atomski mrav 14:13 02.07.2007

Re: Divan tekst, Dunjice

Da, ne kaže se džabe da jezik zna biti oštriji od mača... pa ono da neko ima zmijski jezik, itd. Jezik je kao sekira - možeš ga koristiti u korisne svrhe a možeš nekoga i povrediti s njim...
dracena dracena 14:23 02.07.2007

Re: Divan tekst, Dunjice

Slažem se.
Uvrede ničemu ne služe. Istina se može reći i u obiku uvrede i u obliku neutralne istine. Dok uvreda ume da ljuto boli ceo život, istina najčešće samo bolucka i može biti vrlo korisna. A razlika izmedju ta dva oblika sastoji se samo u lošoj odn. dobroj nameri.
Greshka Greshka 14:27 02.07.2007

Re: Divan tekst, Dunjice

možeš ga koristiti u korisne svrhe a možeš nekoga i povrediti s njim...

dakle suvishan...

jezik za zube...
Atomski mrav Atomski mrav 14:33 02.07.2007

Re: Divan tekst, Dunjice

Ima i tih situacija, gde je "bolje mozak sakrivati, pa ćutati i plivati"... ali ne uvek.
Greshka Greshka 14:36 02.07.2007

Re: Divan tekst, Dunjice

govori tiho i nosi psa sa sobom
dunjica dunjica 17:52 02.07.2007

Re: Divan tekst, Dunjice

Čini mi se da je ponekad važnije "kako" nego "što" (reći).
dunjica dunjica 17:55 02.07.2007

Re: Divan tekst, Dunjice

Dracena, ništa novo ili nepoznato neću reći ako kažem da je prihvatanje vlastitih pogrešaka (to iskustvo griješenja nam nikome nije nepoznato; ili?) i ispričati se za iste, obilježje velikih ljudi. Valjda zato što je tako teškooo...
dracena dracena 19:04 02.07.2007

Re: Divan tekst, Dunjice

Pa ne znam da li mora da bude teško. Zavisi, naravno, i od čoveka, ali zavisi i od okruženja. Ako okruženje pokazuje neku toleranciju ili bar neutralnost prema izvinjenju, ako je čovek siguran da njegova greška i potonje izvinjenje neće biti zloupotrebljeni, onda to nije toliko teško.

Jako volim jedan aforizam (naravno, odavno zaboravila čiji) i uvek ga se setim kad se neko neko izvini:
"Zbog snage nas ljudi poštuju, a zbog slabosti vole."
dunjica dunjica 19:10 02.07.2007

Re: Divan tekst, Dunjice

Mislim da ne bismo svoje odluke tog tipa trebale činiti ovisnima od okruženja. Barem težiti autonomiji.
ljiljaO ljiljaO 20:39 02.07.2007

Re: Divan tekst, Dunjice

Jednom nam je neki kiparski novinar u razgovoru (na Engleskom) rekao da on od Balskanskih jezika zna samo hrvatski (?) Onda smo mu mi na srpskom rekli da je to isto a on onako iznenadjen pitao "Zbilja?"
Greshka Greshka 20:58 02.07.2007

Re: Divan tekst, Dunjice

pre nekoliko meseci, prijateljica, inace nemica po rodjenu, detinjstvu, skoli, obicajima, navikama...koja 1,5 godinu zivi radi i misli uci, stvara, komunicira u nasoj zemlji Srbiji (NS)i uz to "odlicno" govori srpski s nemackim akcentom bez lj, nj, dj...krene u obilazak nas ex prirodnih lepota.Zadesi se tako na plitvickim jezerima okruzena lokalnim stanovnistvom i turistickim radnicima..
Isti joj ljubazno rekose: Odlicno govorite hrvatski.
Na to ona: Zbilja?Hvala, nisam znala, odlicno govorim srpski.
Isti:Zbilja?ostadose u neverici ...
nisu vise razgovarali na ovu temu...


Kazezoze Kazezoze 21:09 02.07.2007

nije tema, ali...

pismeni rad jednog beogradskog osnovca na temu

S o v a


Sova je ptica. Ona danju spava, a noću je potpuno slepa, kao slepi miš.


Pošto ja ne znam puno o sovama, pisaću o životinji koju znam.
To je, krava. Krava je sisar. Ona ima šest strana: gornju, donju, levu
i desnu. Na zadnjoj strani je rep. Na kraju repa je jedna četka. Ona
služi da se krava brani od muva, da ne bi upadale u mleko. Mleko visi
ispod krave. Na prednjoj strani je glava, koja služi da na njoj rastu
rogovi. Rogovi služe da bi krava bola. Glava služi i da bi na nju
stala usta. Krava jede malo, jer ono što pojede, jede dva puta. Usta
služe i da bi krava mukala. Ako ne muče, onda su joj usta puna.


Muška krava je vo. Vo nije sisar.


Meni još uvek nije jasno kako se dobija mleko.


dunjica dunjica 21:15 02.07.2007

Re: nije tema, ali...

gradsko dijete
Greshka Greshka 21:26 02.07.2007

Re: nije tema, ali...

Sto da ne?
i deca prolaze kroz sve faze ovde spominjane kroz odrastanje..
Ako hoćete izveštaj sa lica mesta o tome zbog čega i kako nastaje MIŠLJENJE, obratite se maloj deci, jedinim živim i autentičnim svedocima onog dramatičnog trenutka kada još nerazvijena čula i svest prvi put sreću i upoznaju deo po deo velikog sveta i prvi put mogu sama sebe da identifikuju
-Olovka pishe srcem (iz predgovora cetvrtog izdanja)


Sta je Krava?
deca su odgovorila:
* krava je za pašnjak
na pašnjaku ona pase
pa onda žvaće
žvakaću travu

*krava je jedna domaća životinja od mesa
rodi se na selu od teleta
muze mleko
daje kajmak i sir
a posle opet pravi tele

*ima razne krave
tako ima jedna krava
što uvek dođe kad imamo goste
da traži nešto od mame
(gradsko dete a zna sta je krava

Kazezoze Kazezoze 21:50 02.07.2007

Re: nije tema, ali...

*ima razne krave
tako ima jedna krava
što uvek dođe kad imamo goste
da traži nešto od mame (gradsko dete a zna sta je krava

tata ga nauchio:):):)
dunjica dunjica 22:01 02.07.2007

Ima razne krave

vucko vucko 22:03 02.07.2007

Re: Ima razne krave

A da li je ova što skače bogata Omega 3 masnim kiselinama?
dunjica dunjica 22:06 02.07.2007

Re: Ima razne krave

Vučko, baš, baš ta! A ova je bogata proteinima, masnoćama i šećerima i ne oglašava se po domaći:

Greshka Greshka 22:12 02.07.2007

Re: nije tema, ali...

država

* država je zemaljska kugla
što se vrti
* država je što moj tata kupuje lutriju
pa se ljuti

* država je kad negde idemo
pa se lepo obučemo
da budemo lepi za državu

a ovo?
dunjica dunjica 22:15 02.07.2007

Re: Greška,

nekako me podsjeti na moje srednjoškolsko doba, kada je jedna pametna djevojka (sjajna logičarka) iz razreda, na pitanje "Šta je društveno vlasništvo?", odgovorila:
"Kada ne znamo tko je vlasnik."

(to valjda asocijacija zbog onog boldovanog)
edi-va edi-va 22:34 02.07.2007

Integracija - Valjevo

Ich bin voll integriert! Inache sam iz Valjeva!
:))
igipop igipop 20:42 01.07.2007

Cergar

Kada sam pre 12 godina dosao u Beograd bio sam istinski stranac. Nisam patio za proslim ali je ipak trebalo vreme. To, da li je mesto u kome zivis zaista tvoje najboje vidis kada se ponovo , posle kraceg ili duzeg odsustvovanja vracas. Moji dolasci u Beograd su u pocetku bili cudni i nekako uvek su mi one svetla od Ade do Sajma budile svest o dolasku. Kakvu su mi emociju ta svetla budila takav je bio moj odnos prema gradu. Tri godine kasnije Beorad je bio moj. Osecao sam se da dolazim kuci.

Ipak za tih dvanaest godina nije se desilo da sam mogao da kazem da "tu" , na nekom konretnom mestu zivim i da je to to. Iako je vremenom Beogradska pocela da poprima sve epitete "moje" ulice zaista nikad nisam osetio da ce bas to , bilo koje, mesto moj trajni centar svemira.

Kao cergar. Sta li je iza brda?

Da li zaista postoji neko mesto koje zasluzuje da na njemu provedem ostale dane zivota?

Pre nesto vise od godinu dana, po misim 7 put , (toliko puta sam manjao gradove) sam ponovo spakovao kofere. Morao sam da vidim sta je iza brda. Nije se Beograd potrosio, samo se ispunio. Pomislio sam sta jos mogu da naucim ovde i sta cu da propustim ako ne odem...

Keln. Nova stanica. Ne zivim. Stanujem. Stranac sam. Nemacka je lepa zemlja u kojoj zivi normalan svet. Ne osecam se da ne pripadam ovde. Ali jezik, administrativne prepreke i realna vizom oranicena mogucnost ostanka me stalno podsecaju na privremenost.

Za dve godine svetla mi nece biti strana.

Samo mi se cini da cu se i tada pitati sta je iza brda...
Biljana Maksic Biljana Maksic 20:48 01.07.2007

Re: Cergar

Stanujem za uvek, ja nisam naucila da živim.
dunjica dunjica 21:40 01.07.2007

Re: Cergar

Tri godine stanovanja u Beogradu, čudan odnos prema gradu. U mojoj biografiji - jedan od mnogih (gradova).

Nije bilo teško pronaći razloge za prigovor: (ne)čistoća u gradu, kaos u prometu, stanje mostova, ... Ali, postojalo je nešto što me uvijek dirnulo, trenutak kada me obuzimala neka neobjašnjiva čežnja i nježnost prema tom gradu - onaj trenutak kada u povratku s putovanja, prelazim Gazelu, veče je, osvjetljen je grad... U tim trenucima bih zaboravljala nemir koji sam uglavnom kronično osjećala, u tim danima od marta 2003. do marta 2006.

Slika koju ću cijelog života pamtiti:
Ljeto 2005., moja obitelj i ja se vraćamo s odmora u Beograd. Znamo da je to povratak našem beogradskom domu, posljednji nakon dužeg odsustva. Već par mjeseci kasnije živjeti ćemo drugdje, u drugoj zemlji, govoriti drugi jezik, ... Vozimo se auto-cestom, prošli sve znane motele i benzinske pumpe od Šida naovamo. Kiša kao iz kabla. A onda - odjednom - pred nama NAJVEĆA i NAJŽARKIJA duga koju sam ikada vidjela! Kiša iza leđa, duga što zauzima cijeli kadar pred nama, ljepota neizmjerna. Učinilo nam se da nas Beograd pozdravlja. Onako kako se prijatelji pozdravljaju pred rastanak za koji ne znaju da li će biti posljednji.
korto malteze korto malteze 21:49 01.07.2007

kvalitetno stanujem?

Odgovor na sustinski isto pitanje dala mi je, pre mnogo godina, sestra koja se nastanila u Becu: 'Ne znamo jesmo li tamo ili ovde i , posle deset godina, i dalje nismo opredeljeni da li cemo ostati ili se vratiti'.
Posle mojih sedam godina u Lajpcigu, mogao bih odgovoriti slicno.
Pocetak slican kao tvoj, dunjice. Prvo engleski, pa nemacki, pa prilagodjavanje. Rekao bih da i dalje stanujem. Velikim delom sam se prilagodio, mnogo ovdasnjih prijatelja, sto Nemaca, sto stranaca, jezik je dosao na svoje, cak ni boravak vise nije problem. Obrazovanje pruza neku vrstu socijalnog vazdusnog jastuka. Medjutim, ne pokusavam da budem isto sto i okolina, razlike su za mene suvise velike, te i posle tih sedam godina uspem da se iznenadim nekim krajnostima na koje nikad necu navici. Od tih razlika i ne bezim, obicno ih svi dobronamerno isticemo...ne bih rekao da je bilo ko tu u pravu ili krivu, jednostavno ovde je ovako, a tamo je bilo tako, samo sto ja znam i kako je 'tamo', a ovdasnji time ne moraju da se opterecuju.
Svakako, ne bih rekao da sam nezadovoljan. Imam pristojan zivot i pristojne planove.
Sto se nostalgije tice, ona je dobro, hvala na pitanju, i uredno je obnavljam svaki put kad se vracam iz Beograda. Mislim da to nikad nece proci. Ne plasim se asimilacije (ustvari, da se ne ogradjujem mnogo, mozda se asimilacija donekle i desila), nostalgiju dozivljavam pre kao vezu sa voljenima nego kao geografsku odrednicu. Ta veza u mom slucaju bas nekako ispade zilava :)
Posto me posao danas-sutra moze odneti drugde, razmisljam o duzem zivotu ovde sa rezervom.
I, da - nikada necu zaboraviti dan kad sam otisao.
dunjica dunjica 22:02 01.07.2007

Re: kvalitetno stanujem?

Nemoj ni pokušavati da budeš kao okolina, odmah se prepozna da je napor ;-) A to i jeste ono što integraciju razdvaja od asimilacije - zadržavanje vlastite autentičnosti.

Alles Gute in Leipzig!

P.S. Na pomen Leipziga moram se odmah sjetiti susjednog Halle. Doživljavam ih različitima, koliko god je moguće. Halle mi je u pamćenju kao otjelovljenje sivila, zamrznuto sjećenja na tegobne godine StaSia, a Leipzig nudi zelenilo i više prozračnosti.
Черевићан Черевићан 22:21 01.07.2007

Проблем и како га стећи

Усмерио ме ево надахнути текст теме блога да укажем на уочене грешке гастоса као таквих.знано је да живот наш поприма смисао баш у читавом процесу суочавања и решавања проблема јер су они уствари оштра граница између успеха и неуспеха те да баш зарад проблема ми уствари духовно и ментално сазревамо.
Да се поштапим мишљу Б,Френклина . . болне су ствари поучне. Стога не стрепети већ прихватити проблем и бол који он доноси ,веле мудри.
Ми гастоси обично грешимо.у жељи да мимоиђемо непријатности које проблем уклапања у нову средину може изазвати се трудимо да их избегнемо умишљајући да ће они тако једноставно нестати.
и тако лагацко започињемо свој ход . . . . . .ка неурозама .
dunjica dunjica 22:26 01.07.2007

Re: Проблем и како га стећи

Da, da, o tome se radi!

Nego,
Ми гастоси

Mi gastosi?? Zar i ti?
vucko vucko 22:32 01.07.2007

Negativno brojanje :)

Čer je na Malti... to se valjda isto računa - egzotična ostrva? :)
Milan Novković Milan Novković 22:58 01.07.2007

Čudna kuća

dunjica
Da li još stanuješ ili već živiš

Dunjice, ti imaš ovih "ili" koje ja posle 20 godina u UK ne prepoznajem. Ali razumem da smo svi mi posebni slučajevi.

Ono što sam ja ovde izgradio za 20 godina, i što bih odmah arogantno poleteo da primetim i kod ostalih, je jedna čudna kuća, kda gledam iz tvoje perspektive, koja se ne gradi od temelja na gore, od grubih radova ka finijim, kako bi bilo normalno, nego nekako nasumice, uz više neočekivanih obrta nego što bi čovek očekivao za nekoga ko se rodio, odrastao i nastavio da živi u jednoj te istoj sredini.

Čas pod mlade dane naletimo na neki dekorativni detalj za koji bi okolina pretpostavila da je potreban lifetime da nam se dogodi, da bi neki drug put, pod starije dane, naleteli na neku neočekivanu rupu koja je svima ostalima distant, childhood memory.

Ja mislim da je jako teško potpuno se sinhronisati svima onima koji to nisu počeli da rade još od nursery rymes vremena. Teško je zato što non stop moramo da čeprkamo po našim temeljima da bismo napravili mesta za neku noviju, i noviju, neočekivanu strukturu. Za neki "domaći" obrazac na mestu gde se naš sentimentalni obrazac izležava već neko vreme. Obrasci ne ostavljaju uvek prostora za jedninstvo, čak i kad nam je najbolja volja na raspolaganju.

Ako pođemo i od pojednostavljene misli, da ne komplikujemo stvari još više, da je veza između jezika, misli i realnosti zajednička "logička forma ili struktura", u zavisnosti koji i koliki domen nas interesuje, taj zajednički jezik, od malena, nam neminovno donosi i delove jedninstvene, zajedničke realnosti. A mi smo tako napravljeni da sa mislima i realnošću idu i emocije, one su deo naše realnosti.

Jezik nije dovoljan da se artikulišu emocije ni onim neprikosnovenim talentima od jezika. A mi manje talentovani te emocije možemo da artikulišemo samo uz dodatno pozivanje na zajednička sećanja.

Tako, živeti, u značenju koje ti koristiš, je, po mom mišljenju, družiti se sa ljudima. Može se živeti i kad čovek jedva prozbori poneku reč tu i tamo. A može čovek da postavi focus kao što ga ti postavljaš, što da ne, iako meni i tvoj focus liči na formu povrh dobre volje i kvalitetnog vremena provedenog sa drugima.
dunjica dunjica 23:15 01.07.2007

Re: Čudna kuća

Milane, uf, šta da ti kažem, dobro što smo samosvojni. Meni je jezik kojim se služim, kojima se služim, važan dio identiteta. A forma mi treba da bih još više uživala, "profitirala" od sadržaja.

Naravno, može se živjeti i ako tek tu i tamo prozborimo koju riječ. Posebno je jednostavno tako živjeti jedno PORED drugog. A ja komunikaciju smatram vitalnim dijelom međuljudskih odnosa i interakcija. Transakcije, što bi rekli u transakcionoj analizi.

Znaš li koji je glavni uzrok raspada brakova / dugogodišnjih veza? Odsustvo ili nedovoljno komunikacije.

Ja plediram za integraciju. Za razliku od asimilacije, ona ne dovodi u pitanje, niti traži promjenu, prilagođavanje onoga što nas čini onim što jesmo, bilo Ovdje, bilo Tamo. Jednostavnim rječnikom: ne moramo se odreći sebe i svoga da bismo se integrirali. Dok asimilacija baš to zahtijeva, po mom mišljenju.
vucko vucko 23:19 01.07.2007

Uzrok razvoda


Znaš li koji je glavni uzrok raspada brakova / dugogodišnjih veza? Odsustvo ili nedovoljno komunikacije.

Marriage is the chief cause of divorce.
-- Groucho Marx
dunjica dunjica 23:25 01.07.2007

Re: Uzrok razvoda

Nemoguće ;-))
Milan Novković Milan Novković 23:37 01.07.2007

Re: Čudna kuća

dunjica
Meni je jezik kojim se služim, kojima se služim, važan dio identiteta

Mi iz IT-ja počnemo da penušamo od priče tek kad popijemo poneku ili se sjatimo oko roštilja :)
dunjica
Znaš li koji je glavni uzrok raspada brakova / dugogodišnjih veza? Odsustvo ili nedovoljno komunikacije

Moj brak je onda neuništiv. Ja kako dođem mojoj ženi u epsilon okolinu počinje komunikacija, doduše jednosmerna :) A kad joj dođem u klinč počinjem da dišem na usta, da bih došao do kiseonika potrebnog za procesiranje komunikacije :)
dunjica
Ja plediram za integraciju

I ja, naravno, samo ja to nekako nonšalantno. Ako se engleska raja ne smeje jednom vicu koji ja prevedem sa srpskog ja prevedem drugi, pa treći, i tako dalje, sve dok ne pokažu neke emocije, ne proplaču :)

Šalim se, mi IT smo nešto drugi svet, kao i bilo koja druga oštrije definisana profesija - kulturološke razlike nemaju previše veze dok pričamo o programskim jezicima, a na to nam odlazi puno vremena. Malo mi je teže da potpuno shvatim ljude kojima je jezik profesija. Ali to je i razumljivo, moja jezička inteligencija je vrlo prosečna.
Jelica Greganović Jelica Greganović 18:01 02.07.2007

Dunjice,

sa tobom se potpuno slaže i EU, koja isto ne mari za asimilacije. Integracije - da, ali asimilacije - ne, jer asimilacijama se ugrožava drugačnost, šarenilo i kulturno bogatstvo. A mi, manjinski, drugačiji, šareni smo, kaže EU, njeno najveće bogatstvo. Što bi rekao Dejan S. . "Svet je šaren". I takav i treba da ostane.

dunjica dunjica 18:08 02.07.2007

Re: Dunjice,

Ah, tako je lako da svijet bude poput Hundertwasserovih slika ili arhitekture, koji su mi mlogo mili. Ili poput bašte moje bake. Pa što nam još fali?



Lektorka Lektorka 22:59 01.07.2007

nisam zaboravila

i dalje stanujem. povremeno živim. pa stanujem. pa u krug.
umesto svih odgovora:
u mojoj spavaćoj sobi danas spavaju dva dečaka, oba rođena u švajcarskoj.
jedan je: švajcarac & austrijanac & srbin & hrvat & čeh.
drugi je: švajcarac & italijan & albanac & crnogorac.
raspravljaju pomalo da li je bolje ići u hrvatsku ili crnu goru na more.
dunjica dunjica 23:16 01.07.2007

Re: nisam zaboravila

E, baš komplicirano s tim porijeklima!

Nego, šta kažu, gdje treba ići na more ;-) ???
yu1bcd yu1bcd 23:33 01.07.2007

Re: nisam zaboravila

Svakako na otoke/ostrva!

Meni je tesko pala selidba posle osnovne skole iz brdovite Banja Luke u ravnicarsko Pancevo. Srecom brzo sam ukapirao, da sam dosao u razvijeniju sredinu. Odlazak u Ljubljanu je bio u vreme izgradnje Cankarjevega doma pa je kulturni manjak nadoknadjen. Jedino je tesko bilo razumeti slovenacki nacionalizam sa ksenofobijom malog naroda u poredjenju sa sirokim duhom Lala i Bosanaca. Londom mi je drugi dom izvan ex-YU prostora. Mali Babilon sa mesavinom naroda, rasa, religija. Bas kao i San Francisco. Prekrasni Brazil!

Lektorka Lektorka 23:33 01.07.2007

Re: nisam zaboravila

ma, MOJ problem je to što obojica baš onako rado idu u švajcarsko zabavište! :)
korto malteze korto malteze 00:23 02.07.2007

Re: nisam zaboravila

Budi srecna sto ima mesta u zabavistu
Jelica Greganović Jelica Greganović 18:03 02.07.2007

Reci dečacima,

pravilan odgovor je - Brela :)
dunjica dunjica 06:28 02.07.2007

Pismo od Miće Markovića

Noćas mi je ovo stiglo na privatne poruke:

Dunjice, ne mogu da udjem na tvoj post sa komentarom iz nejasnih razloga.
Saljem ti ovo, pa ga ti okaci ako ti se cini zabavno.
Srdacno
Micha

Pre vencanja:

On: »Yesss! To! Konacno sam docekao!«

Ona: »Hoces, da idem?«

On: »NE! Nisam niti pomislio na to!«

Ona: »Volis me?«

On: »Naravno!«

Ona: »Jesi li me kad prevario?«

On: »Ne! Zasto uopste pitas?«

Ona: »Zelis li me poljubiti?«

On: »Itekako!«

Ona: »Zelis li me udariti??«

On: »Nema sanse! Nisam ja takav covek!«

Ona: »Mogu li ti verovati?«


Nakon vencanja, procitaj tekst odozdo prema gore


Duškin dodatak: hvala, Mićo, za to što niste odustali da podijelite svoju misao s nama!
dunjica dunjica 06:30 02.07.2007

Re: Pismo od Miće Markovića

Da bude potpuno; pod "tema" kod MM stajalo: Brak.

Jasno i glasno ;-)
jasnaz jasnaz 08:54 02.07.2007

. patofna .

Na vrhu
(dna)

I mi smo
Nekome
Daleki
i strani

Njegov lik
na ivicama oblaka
ne vide

Vrh
onom-tamo-planinom
zovu

I mi smo
nekome
More
i crni ljudi
zeleni talas
survan
do dna

Znamo li se
(pod nebom)
bliže
do dodira
d j o l e d j o l e 09:19 02.07.2007

Migracija

(Da li još stanuješ ili već živiš?) Nekako bih najradije to pitanje postavila svakom migrantu / expatriotu / egzilantu / pečalbaru / gastošu /useljeniku / disidentu čak. Živiš li tu gdje si, da li si tu uspio uspostaviti svoje težište, uklopiti se, zadobiti i pokloniti povjerenje?


Ovakvo pitanje bi moglo da se postavi i za migracije i nekim manjim prostorima ... Naprimer kada se preselite iz jednog kraja grada u drugi ...

Postoji i druga vrsta migracije ... kada se izgubi nesto sto je cinilo prostor u kome ste ziveli ... mozda i onda prestanete negde da zivite i pocnete samo da stanujete.
dunjica dunjica 12:43 02.07.2007

Re: Migracija

Zapravo, da li je doista potrebno negdje da odlazimo da bismo se zapitali to pitanje? Ima ljudi koji nisu daleko mrdnuli s jednog mjesta, pa bi se teško moglo reću da ŽIVE. Netko bi rekao: vegetiraju.

Ah, to dodatno komplicira priču...
d j o l e d j o l e 13:04 02.07.2007

Re: Migracija

Upravo tako
Vlasta Vlasta 09:20 02.07.2007

Koliko je važno

U martu 2005, Kina je iz Amerike uvezla mašinu koja proizvodi zvuke koji plaše ptice ( krici koji su strašni američkim pticama) i instalirala je na pekinškom aerodromu. No, desilo se čudo. Kineske ptice krike nisu doživljavale kao preteće i kao upozorenje da treba da odu. Da bi ih oterali kineski stručnjaci morali su i krike da prevedu.
dunjica dunjica 17:59 02.07.2007

Re: Koliko je važno

S druge strane, ima i "ptica" koje svako nepoznato, strano, ponekad ikakvo oglašavanje doživljavaju prijetećim.

Ovo s kineskim pticama je sjajno! Baš su cool! (ptice)
Greshka Greshka 09:24 02.07.2007

ljudi iz gradova..

Pridji blize i pogledaj dobro
kuda vode ovi tragovi --
tamo svetla gore u noci
i ta su svetla nasi gradovi,

Svako svetlo je jedan stan
u stanu krevet, sto i stolice,
Plavo svetlo preko plavih lica
i plavi svet iz plave kutije

ljudi iz gradova,

Da li mozes prepoznati govor --
govor ljudi iz gradova,
Da li mozes prepoznati lica --
lica ljudi iz gradova..

Mi smo snazni, mi smo jaki
ljudi iz gradova,
Mi smo snazni, mi smo jaki
ljudi iz gradova...

Prvi dan smo sedeli,
i prvi dan je prosao kraj nas.
Drugi dan smo sedeli i cekali
i drugi dan je prosao kraj nas.
Treci dan smo pruzali ruke
i treci dan je prosao kraj nas.
peti dan smo sedeli i cekali
i plakali i sedeli i cekali i plakali,


ljudi iz gradova
blue blue 09:47 02.07.2007

Re: ljudi iz gradova..

[url=http://www.youtube.com/watch?v=4mtfnfQoAco]Its funny,
How hard we try.[/url]
blue blue 09:50 02.07.2007

Re: ljudi iz gradova..

i ponovo..

'el radi ?

dracena dracena 10:24 02.07.2007

Re: ljudi iz gradova..

Radi savršeno, Blue. Da li će raditi ili ne, možeš videćeti još dok pišeš komentar: Klikneš "Pregledaj". Ako ti se u onom gornjem žutom polju pojave crvena slova, objavljuješ, ako ne, vratiš se i proveriš ima li negde neka greška ili si samo negde napravila razmak izmedju slova. :)))
Greshka Greshka 11:45 02.07.2007

Re: ljudi iz gradova..

dunjica dunjica 12:48 02.07.2007

Re: ljudi iz gradova..

Malo tko je tako dobro vladao urbanim jezikom poput EKV. I odoše, skoro svi. A ovih dana i još jedan istog kova - Mika Oklop. Da li su pronašli smiraj?
Greshka Greshka 13:12 02.07.2007

Re: ljudi iz gradova..

jedan stih je glasio..

Ja nisam tamo ni tu i verovatno da su se tako osecali..
iz nashe perspektive sad su i tamo i tu.....skrasili su se i tamo i tu...u vecnosti

dunjica dunjica 18:01 02.07.2007

Re: ljudi iz gradova..

Blue, very contemporary, very urban.
snezana7plus snezana7plus 11:19 02.07.2007

promasena tema

Ja nisam
napustila zemlju u kojoj sam rođena

Moja zemlja je napustila mene, tako da nisu velike razlike kad je u pitanju tema.
Ljudi oko mene su su neki novi ljudi, pricaju na raznim jezicima.
Nikako ne razumem govor mrznje, taj necu ni da ucim.
Ne pravim petogodisnje planove, i petomesecni su diskutabilni.
Sanjam povremeno na engleskom, nemam pojma zasto.
Vec godinama stanujem u stanu, nikako da pocnem da zivim u kuci.
Od onih sam sto su Tu, a zelela bih da sam Tamo, samo sto to moje Tamo ne podrazumeva geografsko premestanje.
Ne zelim ni da se integrisem, a jos manje da me asimiliraju.
Svaki korak dalje od integracije me obogacuje.
Vidim da sam promasila temu.
Al' doslo mi.
Sorry
dunjica dunjica 12:52 02.07.2007

Re: promasena tema

Snežana7+, varaš se samo u jednom - nisi promašila temu. Nije je moguće promašiti. Za mene je ova tema od egzistencijalnog značaja i najmanje veze ima s fizičkim odlascima i dolascima.

Ima nas unutarnjih e- / imigranata, svuda.
dracena dracena 13:24 02.07.2007

Re: promasena tema

U ovoj priči o unutrašnjim e-/imigrantima najtužnije je to što su to najčešće osetljivi, talentovani mladi ljudi koji ne samo da ne uspevaju da iskažu svoj talenat, nego često bivaju na razne načine kažnjavani zbog "različitosti". Kao da niko ne postavlja sebi pitanje po čemu je taj čovek različit i zašto.
snezana7plus snezana7plus 00:05 03.07.2007

Re: promasena tema

Duska hvala sto me ne obrisa :)))

Dracena, potpuno si u pravu. Mada nisam mlada, ali sam kroz to prosla.
I bilo je tesko u mladosti.
Sada je nekako drugacije.
Sada uzivam u svojoj "razlicitosti",
a zao mi drugih koji prolaze kroz to.
Jelica Greganović Jelica Greganović 16:03 02.07.2007

Evo i mene Dunjice.

Ja sam u Sloveniju došla da se porodim i ostala. Živim ovde. Ovde mi je kuća. A u Beogradu više ne stanujem, ali ne mogu da prekinem nit života i tamo. Ceo Beograd mi je kuća. I Srbija. Kada krenem u Srbiju, u Beograd, kažem :"Idem kući." A onda, kada me tamo pitaju kada krećem nazad u Slo, kažem: "Kući idem..." I mislim da čovek može da ima dve kuće i dva života sastavljene u jedan. I jedno i drugo bi mi nedostajalo.
Slovenački sam, po dolasku intenzivno ćutala. Sporazumevala se kako sam znala, na srpskom. Činilo mi se poštenijim. Bilo me je sramota da polovično govorim slovenački, da ga lomim. Jezik je deo moje profesije, nisam mogla sebi da dozvolim da ga govorim tek tako...za dve godine sam "propevala" slovenački i svi u okolini su pali u nesvest. Zaista je bilo smešno. Za to vreme sam sama učila, slušala, slušala i čitala, čitala. Počela sa dečijim slikovnicama i širila rečnik, do "ozbiljne" literature. E, onda sam zaista uživala beskrajno, čitajući slovenačke pripovetke, pesme, romane, u originalu. Uživala u "nađenom u prevodu", uživala u tome što sam prvi put čula zvuk tih dela, muziku jezika, svega onoga što se prevodom izgubi.
Stekla sam prijatelje bez kojih bi moj život bio siromašniji. Uživam u Sloveniji i volim je.
Ključ za otvaranje srca je - jezik. Sa poštovanjem i ljubavlju.
dunjica dunjica 17:43 02.07.2007

Re: Evo i mene Dunjice.

Jalice, koliko su nam iskustva, i pristup, slični!!! Mene ohrabri uvijek kada čujem iskustva slična mojem, u dobru i zlu. Hvala!
Olga Medenica Olga Medenica 17:36 02.07.2007

Dunjice

samo da "zapljunem" onu "rating" kutijicu.
Imala bih sta da dodam,
ostavicu za kasnije kad nadjem trenutak mira.
XXX
dunjica dunjica 17:41 02.07.2007

Re: Dunjice

Olga, baš me zanima...
sun_to_rock sun_to_rock 19:01 02.07.2007

Re: Dunjice

Generalno sam se puno selila. Zivela sam van zemlje. I vratila se. Ne zato sto je tamo bilo lose, jos manje sto je ovde bolje. Vratila sam se zbog muskarca. Jbg, ljubav je ljubav.
Najveci dar za te dve godine bila je promena. Promena na meni. Tamo nije vredeo moj nacin razmisljanja, moj nacin ponasanja, cak nisu vredele ni moje vrednosti. Jer svaka zemlja ima svoja pravila. I pitanje je samo pristajes li na njih. Neki tvrdi stavovi u tom periodu su smeksali, neke navike se proredile.
Znam ljude koji su po svaku cenu hteli da ostanu "svoji" (sorry na filozofiji, ali:kako da znam ko sam tacno BAS ja. Uvek nas nesto oblikuje), i to su ljudi koji verovatno nisu nista naucili. Upoznati kako disu drugi gradovi, to je vec.. Upoznati sebe pod drugim okolnostima.. Ne razumeju oni koji su ceo zivot u jednom gradu.
Beograd je moj grad. I kao i drugi, jesam vezana za njega. Ali ne vidim ceo svoj zivot u njemu. Jer znam sta covek dobija odlaskom.


Deda je govorio: treba u svakom gradu da sagradite jednu kucu. A mi: pa, deda, otkud nam toliko para. Na sta ce on: u svakom gradu imajte prijatelje.

Jos jedan + odvaznih.
dunjica dunjica 19:12 02.07.2007

Re: Dunjice

Upoznati sebe pod drugim okolnostima..

Pa, već zbog toga se isplati!
Aniram Aniram 20:31 02.07.2007

kratko i jasno

Da li se još uvijek ustručavate ispustiti oštricu sveprožimuće nostalgije koju gotovo mehanički stišćemo u šaci kada smo „u daljini“? Jeste li primjetili kako je rez sve dublji, što više stišćemo? Boli li? Ili više ne? Jeste li razmislili o onoj IKEA reklami ?

ne. ne. ne. da. ne.
Bad_Beat Bad_Beat 20:45 02.07.2007

Stigao...

"Doputovao" pocetkom 90-ih. Poslali me u skolu. U prvih pola godine mi postalo jasno zasto su Nijemci prvaci svijeta u fudbalu: "Neko ko po citav i na nastavi pominje loptu mora biti prvak svijeta". Kasnije se ispostavilo da to "zum Beispiel" (npr.) ipak ne znaci "Ball spielen" (igrati se loptom)... Nijemci u medjuvremenu vise nisu bili prvaci svijeta. "Prvi kontakt" uspostavio preko "Ramones-a"...Hodajuci hodnicima skole u nekakvoj "projektnoj sedmici" se iz jednog razreda zaculo "tveni tveni tveni for auers to go...Utrcao sam i zakotrljao RRRRRamons (zamisljam sada da sam podigao pesnicu i uzviknuo "GABBA GABBA HEY"...ali ipak mislim da to sam to samo umislio)...
...
Ostatak "stizanja" se desio...Bilo je negativnih stvari...Zaboravljam ih...
Pitanje da li je pravilno sto sam ovdje, sebi odavno ne postavljam. Tek ponekad se zapitam koji bi tok uzeo moj zivot da sam ostao dole.

Na "drzavu mog bivseg prebivalista" gledam sa jednakom dozom kritike kao i na moju novu...Ne namjeravam se nikada vratiti, ne zalim za nekim starim drobrim vremenima (jer ih se ne sjecam). Zasto sam ipak ovdje (na blogu), zasto pokusavam pratiti kulturna, politicka, sportska desavanja u mojoj "bivsoj drzavi" ne bih znao pojasniti...Mozda jednom shvatim.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana