ILI
A SAD MALO O KOZMETIČKIM SALONIMA
Posebna kategorija biznisa u Srbiji je KozmetičkiSalon. KozmetičkiSalon je stvar prestiža. KozmetičkiSalon otvara KontraverzniBiznismen svojoj ljubavnici/ženi/majci/ćerki/ kao svojevrstan vid poklona. Ruku na srce, među vlasnicima su i KontraverzneDoktorke koje su same otvorile KozmetičkiSalon posle mukotrpnog rada (prim. aut. 2 – 5 godina) u državnoj ustanovi.
Otkud naša mala softverska firm u svetu KozmetičkihSalona? Pa, od nečeg mora da se živi. Da li nam se tamo svidelo? Čućete.
Digresija:
Posle ovog poglavlja moje ispovesti, mnoge persone koje idu na tretmane u KozmetičkeSalone će razmisliti da li to da nastave da čine (ja sam prestala).
Posle svojevrsnog buma ProgramaZaAutoŠkole, očekivali smo novi bum ProgramaZaKozmetičkeSalone. Svojski smo se potrudili da napravimo vrlo lep (ako ne i najlepši na našem tržištu, bez lažne skromnosti) i funkcionalan program (ako ne i najfukcionalniji na našem tržištu, bez lažne skromnosti).
Na samom početku prodaje našeg novog čeda, nismo znali ko se, zapravo, bavi ovom granom industrije.
Slučaj I- VlasnicaKojaToNije
- Dobar dan. Ovde PreduzetnicaPočetnica. Molila bih VlasnicuKozmetičkogSalona.
- Pa, nije baš ona Gazdarica... – reče NarogušenaSekretarica.
- Kako nije?
- Pa, lepo. Gazda je njen muž, a BeautySalon se vodi samo na nju. On joj ga je otvorio.
„Aha, u tom grmu leži zec“ – shvatih.
- A ko je njen muž?
- Joj, baš ne bih trebala da pričam o tome, al’ kad ste taaakoo fiiini... Ovo da ostane među nama. On je PrivatniPreduzimač...
NarogušenaSekretaricaKojaToNije na kraju me je prebacila VlasniciKojaToNije. Posle kraćeg razgovora sa njom, ugovoren je sastanak.
- Dobrodošli. Ovo je moj skromni BeatySalon (prim. aut. KozemtičkiSalon je bio sve, samo ne skroman: nameštaj u fazonu Luja X** i futuristička ogledala na zidovima i tavanici).
- Hvala. Bolje Vas našli. – odgovaramo Sunašce i ja horski.
- Da vidim ja taj program. Evo, ovde Vam je laptop, pa mi pokažite.
Sunašce je instaliralo program i na predlog VlasniciKojaToNije da sedne i pregleda dobio je odgovor:
- Pa, ne koristim ja laptop često. Pokažite Vi to meni kako izgleda samo. Mislim, ionako ja neću da radim sa njim, nego neka moja Radnica.
Ovu zadnju rečenicu je rekla kao da priča o... najblaže rečeno ličnom robu. Zapitala sam se kome je to ona poslodavac. Odgovor je stigao odmah:
- Gazdarice, evo kafice za Vas... – reče RadnicaKojaJeSkuvalaKaficu vrlo ulizičkim tonom, posluži nas i izađe.
- Da pređemo mi u Salon, dok Vaš muž ovde petlja. Sad će i moj muž da uđe, pa nek’ se dogovore...
- Zar nećete i Vi da pogledate program?
- Šta ima da gledam?!? Sviđa mi se boja i to je to.
Sunašce i ja ostadosmo začuđeni. Hipnotički sam je otpratila do Salona i ostavile Sunašce sa MužemVlasniceKojaToNije.
Naš razgovor je bio konstruktivan: ispričala mi je sve o dijetama, najnovijim modnim trendovima i kako smanjiti troškove KozmetičkogSalona. Na ovo poslednje sam se naježila:
- Kako to mislite „više puta koristite vosak za depilaciju“?
- Pa, lepo. Upišemo samo u knjige kad ga prvi put koristimo, a posle je sve, kako bih rekla, crno-beli svet. Razumete?
- Da, da...
- I nije samo vosak, ima tu još mnogo toga...
- Pa, dobro. Razumem Vas (ala lažem). Morate da smanjite troškove dezinfekcije i sterilizacije instrumenata za pedikir, manikir...
- Hahahaha. Vidi se da ništa ne znate. Polako, naučiće i Vas Vaš muž kao što je mene moj. I ja sam bila takva na početku – sve pošteno, naivna. Al’ lepo kaže moj muž „Ne ide to tako“. Kad bi sve te sprave i instrumente održavala redovno, i kad ne bi koristila vosak i neke maske više puta, ja ne bih imala nikakvu zaradu.
Posle sat-dva ulazi Sunašce sa MužemVlasniceKojaToNije u salon i kaže:
- ’ajde, Ženče. Idemo.
Sa MužemVlasniceKojaToNije se srdačno pozdravio, a VlasniciKojaToNije je usput uputio pozdrav.
„Šta je Sunašcetu?“ – razmišljala sam. „Kako on to meni Ženče. Tim tonom...“
Kad smo izašli iz zgrade koju je sazidao MužVlasniceKojaToNije, oglasi se Sunašce:
- Izvini, molim te što sam bio onakav. Ti nemaš pojma kakav je to čovek! Kad sam počeo sa „brate“ i „kume“, odmah je rekao „kupujem“. Posle mi drobio kako treba sa ženama. Znaš li da treba da imam švalerku, a ti da rađaš decu dok još možeš?
Zagrcnuh se.
- A?
- Da, da... Tako kaže čovek.
- Znači, Sunašce, sa pajserima ćemo da igramo ovu igru, a?
- Pa, ako ti ne smeta...
- Za kol’ko si prodao program?
- Za dva puta više nego što mu je cena. Baš me je bio iznervirao... tretira žene kao stoku...
- Ljubavi, Sunašce moje milo, pa ja obožavam takve igre!!!! Bad cop – good cop! Dva puta više, kažeš? Ma, obožavam tebe!
Posle uplate na račun svi u Firmi smo bili srećni: kolege su dobile bonus, Sunašce Guinness pivo, ja nove cipelice (prim. aut. u što su slatke, još ih nosim) i otišli smo svi zajedno na večeru.
Slučaj II – KontraverznaDoktorka
- Dobar dan. Izvolite sedite. – reče NarogušenaSekretarica kad smo stigli (ova je stvarno narogušena).
- Dobar dan. – Sunašce i ja horski.
Ubrzo je stigla i KontraverznaDoktorka:
- Izvolite u moj office.
Posle instalacije programa na laptop (prim. aut. sve one imaju laptop) Sunašce reče vrlo ljubazno:
- Gospođo, evo sad možete da pogledate.
Nismo bili svesni da će te reči da izazovu buru:
- Nisam ja Gospođa, ja sam Doktorka! To što imam BeatySalon ne znači da nisam Doktorka. Molim Vas, gospodine, oslovljavajte me sa Doktorka.
- Nisam ja Gospodin, nego Programer. Molim Vas, Doktorko, oslovljavajte me sa Programer. – ne ostade Sunašce dužno, a ja se jedva suzdržah od napada smeha.
KontraverznaDoktorka ostade bez teksta i preuismeri komunikaciju na mene:
- Možemo li da nastavimo nas dve pregovore?
- Naravno, Doktorko. – rekoh vrlo ozbiljno sa izuzetnom dozom poštovanja prema tituli (prim. aut. često sam vodila babu lekaru, pa sam naučila od nje kako im se treba obraćati sa poštovanjem doktorima)
- Da li Vam odgovara da se vidimo sutra? Zaista sam iscrpljena danas...
- Naravno, Doktorko.
Kad smo izašli na ulicu i zamakli za ćošak, vrištali smo od smeha. Kasnije su i svi iz Firme vrištali od smeha.
- Dobar dan. Izvolite kod Gazdarice u office. - reče NarogušenaSekretarica sutradan kad sam stigla.
- Dabar dan, Doktorko.
- Dobar dan, Srce. – opa, sad sam Srce. – meni se Vaš program zaista dopada, ali ne i Vaš suprug, pa sam htela sa Vama da popričam o ceni, instalaciji, održavanju...
- Doktorko, ako želite, kad napravimo izmene koje su Vama potrebne, ja ću Vam ga instalirati.
- Odlično! Vi ste zaista pravo srce! Samo, molim Vas za diskreciju. Ovde dolazi jet set. – (znači nije mi se učinilo. U čekaonici je zaista bila ona Pinkuša)
- Doktorka, to se podrazumeva. Bez brige.
Pošto je imala KozmetičkeSalone i u drugim gradovima, dogovorila sam da kupi licencu i za njih i da se sve povežu. Zadovoljno sam trljala ruke. Posle poslovnog dela, prešle smo na „ženske razgovore“:
- Posao i muž ne idu zajedno. Videćete. Ja sam probala tri puta (prim. aut. misli na muževe) i nije išlo.
Naravno, dobila sam i ponudu da se sređujem u njenom salonu uz popust i proverene kozmetičke tretmane i preparate.
Rotkve strugane! Nije mi ovo prvi salon! Znam ja i za vosak i sterilizaciju... Lepo je ona smislila: da posle prvog tretmana vrati pare koje je dala za program i još zaradi na meni (prim. aut. cene tretmana u salonima koji su kupili ProgramZaKozmetičkeSalone od nas su zaista s kraja razuma). Neće moći! Nisam ja mutava!
- Hvala vam najlepše na ponudi. Da završimo prvo ovaj posao, pa ćemo se dogovoriti.
Posle završenog i naplaćenog posla (prim. aut. naplata je vrlo bitan faktor. O ovom faktoru više u drugim poglavljima), opet smo svi zajedno uživali u bonusima...
VeomaVažnaNapomena:
A sad vrlo ozbiljno: u svojim postovima opisujem „bisere srpskog biznisa“ (koji su, nažalost, u većini u odnosu na one druge). Sreli smo se sa firmama za koje imamo samo reči hvale. Nema ih mnogo, ali ni to nije loše za ovaj Rezervat.