Piše: Boban Stojanović
Ovih dana, povodom svih ovih gej lezbejskih slava i praznika, sve se nešto preispitujenm da li sam dovoljno normalan !?Nekako, ne osećam se komotno u tome, da gostujući po silnim radio i TV stanicama, govorim kako seksualnost nije toliko važna i kako u životima gejeva postoje i druge stvari osim seksa.
Činjenica je da postoje!
I „mi“ - pederi – redovno dobijamo račune za telefon, struju i infostan...
I nas boli glava, imamo kijavicu i migrenu...
Nisu nam strana kafenisanja sa drugaricama, egzistencijalni problemi niti pozajmice koje-ćemo-vratiti-ko-zna-kada!
No, pored toga, postoji nešto što se zove seksualnost i što je deo života većine nas.
Ali, kako da vam kažem, i među nama , gejevima, ima raznih, pa ću ovaj tekst o seksu pisati iz svog ugla.
Dobrodošli, dobordošle, dobrodošla....
Najpre, da se odredim.
Volim velike muškarce.
U svakom smislu...
Takav je i moj dečko. Veliki, sladak, muževan baja, koji me sa nekoliko kilograma viška i bradom od tri dana haotično pali do besvesti. Kada na to dodam vrtlarske makaze i majicu znojavu od vrtlarskoga rada..mmmmmmm....
Nekada su mi se sviđali muškarci svetlije puti, ali mi ta koloristička sagregacija nekako ne odgovara te sam je ostavio po strani.
Baja je, bre, baja, ma kakva da mu je ili nije kosa, ten i te neke fore...osim karađorđa, naravno...
No, koliko god to bilo politički nekorektno, ja ne volim sledeće kategorije:
Prvo: Mršave – sve pod sloganom „neka drugog tvoje kosti žuljaju do besvesti“
Drugo: Nabildovane – posebno grupu „pogrešno nabildovanih tipova“. To što neki od njih drže ruke na 30cm od kukova jer su se posebno razvili u materici teretane, neka ostave za radost svojoj majci.
Treće: Fancy pedere – ako ti je marka majice važnija od pipkanja u haustoru –pali mali!
Ima tu još mnogo toga, ali bi mi zamerili na nepristojnosti.
No, osim fizičkih, ima i određenih duhovnih karakteristika od koji bežim:
Pod jedan: Fašisti, nacionalisti i njima slični – to ništa...
Pod dva: Bogougodni – to su ovi što pored kreveta imaju molitvenik i brojanice...neka hvala, ali nabijanje osećaja krivice me smara.
Pod tri: Ja-pa-ja tipovi – svi oni što sednu na krevet i misle da treba oko njih da vilenim jer su tobož extra, alfa mužijaci itd, neka mi nađu zamenu.
Najpre, mislim da su muškarci divna bića.
Mladi, sredovečni, u radničkim pantalonama, oni koji nose boxerice ili slip gaćice, oni karađorđem obdareni, jakih ramena, lepih guza, maljavi...nemam pojma, ja volim te koji „mirišu na muško“!
Zbog ovakvih, gore navedenih, leto mi je slaba tačka jer neprestano gubim misli i udaram u prolaznike, dok se okrećem za lepim guzama u tesnim šorcićima, za mladim tatama sa finom muskulaturom na rukama dok guraju kolica sa svojim bebama, za onim super poslovnim bajama koji poseduju moj omiljeni (novi) fetiš – sexy crne čarape!
Nekako sam slab i na te socijalne fetiše: građevinski radnici, seljaci, šoferi....Šta ću crna...
Pre neki dan je jedan tako zgodan tip usmeravao neko ogromno crevo za punjenje temelja betonom, joj, bio je sav mokar od znoja, mislim...i te farmerke...tako prilepljenje...da...i to ogromno crevo kao Božja aluzija...
Iako poštujem pravo da čovek bude seksualan ili aseksualan koliko mu volja, ne mogu da se pomirim sa ovima koji o seksu morališu na veliko.
Uvek se pozivam na narodsko verovanje u nedoje****, pa mislim da sve te frustracije, na raznim nivoima, imaju svoj koren u sputavanju seksualnosti.
Navikli smo da živimo pod režimima raznoraznim, evo sada postajemo sve više i više klerikalna država, pa nije čudo što se sablažnjujemo na gole sise i dupeta.
Svi nešto bogougodni, ništa seks i rokenrol, ništa sajam erotike, ni misionarksa poza, ništa...samo ćuti i moli se i veruj na Boga i Državu.
I meni je čudno što tako razmišljam, ali ne kapiram obvu omladinu što baza pešice do Kosova, levo desno natalitet, sve su frustrirani i nezadovoljnii sve osuđuju seks...
Sve se imenuje, sve je strašno, ništa to rukoblud, muželožništvo...ma ništa!
A sve to tako počinje...
Prvo se vratimo tradiciji, pa veri, pa korenima vere, pa počnemo da proganjamo žene, branimo im seks i sečemo klitorise...
Ja to neću...život je lep ako možeš da uživaš u njemu, ako možeš drugome da učiniš zadovljstvo a seks i realizacija sopstvene seksualnosti su svakako deo toga!
Ja bih se ubio bez nekih mojih drugarica i drugova sa kojima mogu beskrajno da se vraćam u život kroz analize ko, sa kim, koliko, kad, kako... Ne smem da ih imenujem da ne bi po tim multinacionalnim kompanijama, koje u svojim liberalnim zanosima imaju vrednosti kao i SPC, dobile otkaz.
Ja ne volim fundamentaliste, nečitam ni Bibliju ni Kuran ni Talmud, jedno od mojih jevanđelja kaže: Ja kraj njega gola sebi najbliža!*
Ali... da se vratim na temu!
Želim da slavim slobodu koju mi pruža sex, kao što Srbi slave slavu i slavsko žito.
Moja drugarica, levičarski religiozna, kaže da je Bog srećan ako smo mi srećni. Zato verujem da se raduje svaki put dok gledam porniće, ronim kroz ekstremitet svog partnera, maštam o Arpadu Miklošu (foto dole priložen), čitam knjigu Džene Džejmson, obožavam lateks i kožu, palim se SM i one night sex!
Oh, kako esencijalno...
Ali, šta bih drugo ja...mala plava devojčica u cveću rezede...
Iskreno vaš,
Boban Stojanović
*Jevenđelje po Jeleni V.