U momentima kad se nada da ce Djokovic osvojiti medalju svela na mozda bronzu, sa tugom shvatam da je Srbija (YU, SCG, kako god) kao sportska sila prestala da postoji sa raspadom predjasnje drzave.
Na ovu Olimpijadu ispratili smo 95 takmicara. Prvo o onima koji nisu tu. Prvi put od kad ja pamtim nemamo musku kosarkasku reprezentaciju. Onog momenta kad je ekipu trebalo da cine produkti rada devedesetih, reprezentacija je u raspadu. To ne znaci da nemamo dobre kosarkase, mladi osvajaju sva prvenstva. Nesto prestane da funkcionise kad prestanu da budu mladi.
Nema ni rukometasa i rukometasica. Njih doduse nema od raspada zemlje, iako su pojedinacno ( i muskarci i zene) bili medju najboljima na svetu.
Nemamo ni Natasu Janjic. Nju smo izgubili jos davno, posto nije moglo da se nadje novca za njeno finansiranje. Kad nije clan nekog od nasih propalih muskih KK, naprimer Crvene Zvezde koja je dobila novog investitora, Ministarstvo za dijasporu. Ona je trazila manje nego sto je npr Gurovic dobio za godinu dana.
Sad o onima koji su otisli. Prvo o turistima, fudbalerima. Glavna tema mesecima je ko ce da igra, koga ce klub da pusti, ko je 'povredjen", ko se ponasa kao u Milosevicevo vreme... Svetska fudbalska organizacija ne smatra Olimpijadu zvanicnim takmicenjem, nije u kalendaru. I pored toga naredila je klubovima da puste mlade igrace. U vreme kad neki od tih klubova igraju najvaznije utakmice u sezoni, kvalifikacije za evropske kupove. Barselona je zbog Mesija podnela tuzbu sudu i dobila. Partizan je trazio svoje igrace nazad, selektor Djukic pretio povlacenjem celog tima. Na kraju ceo tim se vratio. Sa jednim poenom iz 3 utakmice.
Sledeci na listi turista su atleticari. Obicno ispune normu, i onda svakako zasluzuju da putuju, ali nekako uvek na samom takmicenju podbace i ne plasiraju se u finale. Cast izuzecima, ali ja slabo pamtim da su atleticari na najvecim takmicenjima uspevali da pokazu svoj maksimum. Opet uslovi u kojima treniraju, bez pravih zatvorenih objekata, bez dobrih staza, bez stipendija, tesko da doprinose njihovom uspehu. Nije ni cudo sto je Olivera Jeftic resila da trci maraton, oni se trce po ulicama, a toga imamo.
Sada o promasenim nadama. U ekipnim sportovima ostali su vaterpolisti, odbojkasi i odbojkasice. Vaterpolisti su imali tezak gubitak uoci Olimpijade s povredom Dace Ikodinovica. Prema nekim informacijama, igraci su medjusobno posvadjani, podeljeni u klanove. A selektor im je dojucerasnji saigrac, koji ni na koji nacin ne moze da ima autoritet. Nijedna ekipa ne moze da funkcionise ako su medjusobni odnosi losi. Pored toga nasa liga ostala je samo na jednom klubu, Partizanu. To nikako ne moze da bude dovoljno za kvalitet. Pitanje je opet kako napraviti ligu u zemlji koja ima svega par zatvorenih bazena van Beograda. A pitanje je i u kakvom su stanju oni u Beogradu.
Tu su i odbojkasi, sa tri poraza iz tri utakmice, posle dobrog finisa svetske lige. Doslo je do smene generacija i pad je ocekivan. Opet i tu nema novca u klubovima, ne postoji drzavni intres da se ulaze u odbojku, kao npr u KK Crvena Zvezda (ja sam zvezdas). Odbojkasice su dobro pocele protiv slabih protivnika, ali prvi jaci izazovi, i pale su. Obe ekipe jos imaju sanse da se poprave.
I to nas ostavlja kod Cavica i tenisera. Ana je odustala zbog povrede pre pocetka turnira. U mnogim komentarima moglo se procitati kako izvodi i kako nije patriota. Narod, koji je pre mesec dana obozavao sad se sprda sa njenom povredom. Posto je valjda zdrava dok god moze da stoji i drzi reket. Jelena je ispala u cetvrtfinalu od Safine. Igrala je sa povredom misica lista. To je onemogucili da se krece koliko treba. Nole je ispao od Nadala, kad mu je popustila koncentracija na kraju. Sve troje su do svih svojih uspeha dosli bez ikakve pomoci drzave. I pored toga je ministarka sporta nagovestila kako to sto oni igraju u svojim, a ne reprezentativnim dresovima pogresno i da oni to rade zbog novca od sponzora. koji su im i omogucili da dodju na Olimpijadu.
I Cavic. Koji je postao plivac zahvaljujuci tome sto se rodio u Americi. Da se kojim slucajem rodio kod nas, pitanje je da li bi i kad naucio da pliva, da li bi mogao da trenira. Ili bi, kao Lendjer, morao da tuzi Ministarstvo sporta za neisplaceni nagradu. Rece ministarka da se nagrade isplacuju samo za uspehe u seniorskoj kategoriji, a ljudi iz plivackog saveza su mu porucili da uvek moze da se iseli iz Srbije.
Inace u intervjuu Presu (valjda, ne mogu sada da nadjem) rece ministarka kako su oni (drzava) tako mnogo ulozili, nikad vise. I kako su ih sportisti debelo rezocarali. Od tog sto su oni ulozili na Olimpijadu je isla ona sa svitom, i tadic sa svitom i bez zene, i Jeremic sa svitom, i razni sponzori, tipa Pajtica.
Od ostatka Olimpijade, ja pratim ono sto prati americka TV, trenutno plivanje i gimnastiku. Divim se plivacima, koji su fenomenalni. I uzivala sam u gimnastici. Ova poslednja mi je uvk intresatna na olimpijadama. Svetska prvenstva ne uspevam da uhavtim. To nikad nisam umela. Nekako samo uspevala da preskocim konja, nikad nisam mogla da napravim zgibove, ili da se podignem rukama, na krugovima sam se samo ljuljala, i uspevala sam da predjem preko grede. Za razliku od vecine ostalih sportova, gdemakar znam da uradim to isto, sporije, ili losije, ali znam.