ILI BigBaja U ZEMLJI SRBIJI
Slučaj I
Jednog dana zvoni telefon:
- Firma, izvolite. – reče KolegaProgramer.
- Jeste, to smo mi... Jeste radili smo im program... Baš lepo što su zadovoljni... Ne mogu zato što nemam ni Gazdu, a ni Gazdaricu... Ne, nisam Gazda... Sačekajte, molim Vas, prebaciću Vas Direktorki.
Digresija:
Mojim kolegama je zabranjeno da „gazdaju“ Sunašce i moju malenkost. S druge strane, Sunašce i moja malenkost ih oslovljavaju isključivo sa Kolega u kontaktu sa inim licima. U međusobnom kontaktu imamo nadimke. Recimo, mene zovu Kalimero...
- Dobar dan.
- Dobar dan.
- Mi smo čuli od TeITeFirme da ste im uradili program. Oni kažu da su vrlo zadovoljni. Da li ste zainteresovani za sastanak sa nama? Nama bi trebao program...
- Naravno.
Sutradan smo Sunašce i ja otišli u TuFirmu na sastanak. Sačekao nas je core direktora: GlavniDirektor, SkoroGlavniDirektor, ManjeGlavniDirektor, DirektorPoVokaciji, BitniTočkić... i BigBaja (prim. aut. BigBaja = VlasnikTeFirme). Objasnili su šta im treba (prilično konfuzno, svako je tvrdio da je njegov deo najbitniji, al’ dobro, navikli smo na to). BigBaja je sve vreme ćutao.
BigBaja je delovao... Najbolje je reći da je ostavio utisak, u najpozitivnijem smislu. Imao je i lepu kravatu. Crvenu. Lep je bio i čvor. Ta kravata mi se urezala u sećanje. BigBaja je bio svestan svoje veličine, ali nije je potencirao. Dogovorili smo se da napravimo PredlogProjekta.
Kad je PredlogProjekta bio gotov, pozvala sam TuFirmu da ih obavestim o tome.
GlavniDirektor je rekao prilično snishodljivo:
- Donesi to da vidim, pa ću da procenim sa SkoroGlavnimDirektorom je l’ to treba da vidi i BigBaja.
Znači tako? Ma, kako da ne! Sad ćeš da me čuješ:
- Vidim da smo prešli na Ti. Ok. Odgovara mi. GlavniDirektoru, kao Vlasnica Firme insistiram da pregovaram sa Vlasnikom Firme. Meni treba osoba koja donosi odluke, a ne osoba koja se pravi da ih donosi. Razumeš me?
Jasno je da nisam pokupila simpatije kod Glavnog i ostalih direktora i točkića, al’ sam isterala svoje. Na kraju krajeva, samo je BigBaja bitan.
Na ovaj sastanak smo otišli Sunašce, KolegaProgramer1, KolegaProgramer2 i moja malenkost.
BigBaji se svideo naš PredlogProjekta (prim. aut. Baš smo se potrudili oko prezentacije, svako je imao svoj deo izlaganja...), a i mi kao tim.
Da se ne lažemo: laska kad uspešan čovek uputi kompliment početnicima.
Dogovor je sklopljen na opšte zaprepašćenje, zgražavanje i negodovanje GlavnogDirektora, SkoroGlavnogDirektora, ManjeGlavnogDirektor, DirektoraPoVokaciji, BitnogTočkića... zato što smo mi mali, početnici, nisu sigurni da mi to možemo, itd.
BigBaja ih je samo mrko pogledao (odmah su zaćutali) i rekao:
- Da vidim Ugovor.
Po potpisivanju Ugovora, po starom srpskom običaju, otišli smo na ručak sa BigBajom. Posle poslovnog dela, prešli smo na neobavezne teme. BigBaja je harizmatičan čovek koji je plenio. Uživali smo slušajući ga.
(prim. aut. Sunašce tvrdi da sam ja baš uživala. Šta ću? Žensko sam... Mada, ne smeta mu nešto kad uživam u ženskim sagovornicima... Hmmm... ovo ću naknadno razmotriti...)
Po povratku u Firmu, diskutovali smo o tome kako ovaj BigBaja ruši stereotipe o BigBajama u našoj sredini.
Eh, da su svi kao on.
Slučaj II
Otišli smo na sastanak (prim. aut. identična ekipa kao u Slučaju I) sa jednim drugim BigBajom.
- Dobar dan. Izvolite unutra. – reče NarogušenaSekretarica kad smo stigli.
Unutra nas je dočekao BigBaja. Nije bio velik i moćan kao BigBaja iz prethodnog slučaja. Nije ostavljao utisak, al’ je zato potencirao koliko je VELIK.
- Znači Vama treba ToITo. – rekoh
Malo me je gledao začuđeno, a onda upitao MuškiDeoPregovaračkogTima:
- Zar treba da pregovaram ovde sa Skretaricom?
Tad smo se mi začudili:
- Molim?!? – rekosmo svi u glas.
- Pa, ova slatka mala Vam je Sekretarica, je l’ tako? – upita kao da priča o predmetu, kao da me nema.
- Nije. – opet mi horski.
- Nego šta je? – upita vrlo nadrndano.
- Ja sam Vlasnica Firme. – rekoh.
I dalje nije obraćao pažnju na mene i obraćao se MuškomDeluPregovaračkogTima kao da me nema:
- Je li, muški, s kim ja ovde mogu da pregovaram?
- Sa PreduzetnicomPočetnicom. – odgovoriše „muški“ u glas.
- A, pa to ne može. Ja ne volim da pregovaram sa ženama.
A, pa ne može to tako:
- Onda smo rešili problem, jer ni ja ne volim da pregovaram sa muškim šovinistima, da ne kažem nešto gore.
- A?!? – sad je on bio začuđen – Je l’ znaš ti ko sam ja?
- Dovoljno sam čula da znam ko ste. Ali Vi imate jedan problem: još uvek ne znate ko sam ja.
- A ko si ti?
- Čućete... - sa bezobraznima treba bezobrazno. A ja sam majstor u bezobrazluku kad to situacija zahteva od mene.
- Znači, tako ćemo da pričamo?
- Ma, nećemo da pričamo uopšte.
Ustali smo svi (što se kaže „k’o jedan“) i izmarširali napolje.
Sutradan mi je stigao mail:
„Oprostite ako sam preterao malo. Primite moje izvinjenje. Da li bismo mogli da nastavimo pregovore?
S poštovanjem,
BigBaja“
Nisam odgovorila na mail. Posle nekog vremena je usledio telefonski poziv. Posle uvodnog obraćanja:
- Vi ste jedna jaka žena. Skoro, pa k’o muško...
- Ako hoćete nešto da postignete ovim razgovorm, niste krenuli u dobrom pravcu. – presekoh ga.
- Dobro, dobro... Onda ovako: meni treba program, ne pitam kol’ko košta, kažu svi da ste dobri... – (prim. aut. ovo je čuo od nekih drugih BigBaja koji su mogli da tolerišu pregovore sa „ženom“)
- Znači, ne smeta Vam više što sam žena? Ni pregovori sa mojom malenkošću?
- Ma, kakvi... Ti, ovaj, Vi ste carica – (prim. aut. kog li to carstva???)
Naredni pregovori su prošli više-manje ok. On je dobio program, mi pare i dalje preoruke sa obaveznom naznakom „Pazi, ONA je baš osica“ – svi srećni i zadovoljni.
Za „Pazi, ONA je baš osica“ sam saznala od jednog trećeg BigBaje.
Slučaj III
- A, Vi ste znači ta osica. – reče BigBaja
- Molim? – upitah.
- Pa, tako kaže moj drug koji je preporučio Vašu Firmu: „Pazi, ONA je baš osica“.
Tako su otpočeli uspešni pregovori sa trećim BigBajom, koji je bio nešto između opisana dva slučaja.
-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
U stvari, jedini BigBaja je onaj iz Slučaja I.
Po meni, količina novca te ne čini BigBajom.
Po zemlji Srbiji, ja nisam u pravu.
Nisam se još uvek srela sa BigBajinicom. I baš mi je žao što je tako. Volela bih da vidim kakve su one...