Na pucini visokog okeana

Mirpa_tebra RSS / 18.08.2008. u 16:40

Evo nas u Horogu (Khorog), pomalo nesudjenom glavnom gradicu Pamira. Da se usred gradjanskog rata, koji se odvijao otprilike kad i nasa zurka, pitala pamirska Skupstina, Horog ne bi bio nesudjeni glavni gradic nego Glavna Gradina Pamirske Republikcine (GGPR) koja bi se ondak vratila natrag u okrilje majcice/macehice Rusije - takav je bio plan, ali se u istopio u onom haosu. Za sada.

P8088801.3392.JPG

Malo krhkih zica, cevki, guma, torbica, gaca, majica i spakovanih satora u Velikoj Praznini

P8098857.3399.JPG
Jos jedan prevoj: jos jedan zavrsetak, jos jedan pocetak... I po ko zna koji put, odgovor na pitanje iz detinjstva - sta je iza brda? - ne znaci nista, jer nas problem, nase prokletstvo i sreca nisu brda, nego pitanja.

Bilo kako bilo, Horog je velegrad za ono sto smo do sada imali na raspolaganju. Dvadeset pet hiljada stanovnika, koje ne treba zvati Horogljani nego Horogijanci (jer je sufiks "ijanci", kao sto znamo iz "Zvezdanih staza", "Ratova zvezda" i ostale vaskolike SF literature, primeren za sva bica koja zive u vanzemaljskim prostorima sirom nase galaksije), prodavnicice, market, zivost... i par internet kafea. Ima struje, vode i pecenijeh pilica za 18 somanija (6 USD) po komadu, pa su svi preduslovi za funkcionisanje Intreneta ispunjeni (na brzinu necu obracati paznju, pecenom piletu se ne gledaju zubi) te evo opet malo cvakanja po tastaturi...

Daleko ispod prevoja Kyrgyz-ass (a vi sad, je l' te, znate sta je to) koji je zvanicna granica Kirgistana i Tadzikistana, prosli smo tadzikistanski border post. Kao i onaj kirgistanski sa suprotne strane, imao je zakrzljalu rampu postavljenu usred Velike Pustosi, kao da je njome neki pamirski Salvador Dali jednom davno, sucuci brke i razmisljajuci na koju stranu da usmeri drsku posprdnost svog genija, pozeleo da uveze krajeve te pustosi. I krenuo na nju rampom, kao Aleksandar Makedonski macem na Gordijev cvor, znajuci da jedna kratka horizontala postavljena na pravo mesto - u fokus dogadjanja i u zdrelo horizonta - moze da natera i najprodorniji ljudski pogled da se saplete i zagrcne, da posrne na toj neocekivanoj prepreci, te da se onda, pripitomljen, poslusno svije uz nju, priznajuci volju jacu od one koja ga je rodila. (Tako se uostalom u svakoj vizuelnoj umetnosti geniji igraju sa nama, osmehujuci se dok nas varaju i upucuju da stvari, oblike i boje vidimo onako kako oni zele, te da onda utegnuti u zanosne amove njihovih cini, slavimo i njihovu umetnost i svoje razumevanje te umetnosti. Sa zvukom je slicno, jedino se tu koriste ulari i zvoncici za nase blagougodne Eustahijeve trubice.)

P8098863.3400.JPG

Kartu citaj, a Kirgiza pitaj. (Kirgizi su sve do Murgaba i dalje vecinska raja na Pamiru.) Posebno ako je Kirgiz putar koji odrzava stotinak kilometara makadama krampom i lopatom, zimi i leti, i posebno ako je jurtarnik, to jes' vlasnik fine prohladne jurte, u koju te onda pozove pa se sklonis iz vrelog tiganja na usponu i dobijes caj, divan domaci hleb, i fantastican (ah, uh, fantastican) firke. Ih sad, kako sta je firke? Oni koji znaju sta je Mirpa tebra, znace bRe i sta je firke.


No ovde se genije, ako ga je bilo, ocigledno umorio i odosadio usred svog (st)varalackog cina, pa rasejano odlutao na razmisljanja o nekim novim vragolijama - ostala je uzaludna rampa koja je, bez zastite sijajuceg nadahnuca sto ju je stvorilo, odmah pocela da rdja i dobija onu jedinstvenu patinu kakvu imaju stvari koje izgube svoju namenu (ili je nikad nisu ni imale). E sad, treba ovde primetiti da oni ljudi koji mnogo ne razumeju umetnost, te ne primecuju ni njene uzbudljive uzlete niti patinu njenih padova, cesto dodju do pogresnog uverenja da ovakvi odbaceni artefakti imaju upotrebnu vrednost, pa postanu njihovi najozbiljniji nadzornici i najodaniji korisnici.

Tako je i ovde: tadzikistanska Armija zivi u najdubljem i najpoboznijem uverenju da ova ovde rampa ima svoj strateski i kosmicki razlog postojanja, i nikakva nezauzdana Velika Pustos (koja je ocigledna svakom namerniku otvorena oka) ne moze je natarati da se odmakne od tog komada metala. Zato se pred nas iz svojih spavaonica dokotrljalo nekoliko pospanih vojnika, i grcevito steglo rampu. (Spavaonice i par drugih sluzbenih prstorija su imale zanimljivu arhitekturu: napravljene su bile od desetak metara dugih odsecaka cevi ruskih gasovoda, precnika 3-4m, cije su obe strane onda zatvorene varenim "poklopcima". Na tako dobijenim cilindrima potom su prosecena vrata i eventualno poneki prozor (ako je majstor imao volje i inspiracije) i dobijene su, hmm... stambeno-radne mikrojedinice (SRMJ), za male pare. Pamir je pun ovakvih kapsula. Negde u njima zive radnici, negde seljaci, negde vojnici, ponegde umesto rdje veselo vicu boje, ponegde o'zgo ponosno strci cunak bubnjare, a ponegde je u proseceni prozorcic domacica stavila zavesicu i cvece - ali uvek je tu jedinstveni oblik cilindra u kome se eto sad umesto tvrdoglavog i sisteceg gasa, viju tople dusice.

P8128978.3393.JPG
Egzemplar SRMJ-a na pijaci u Murgabu, gde se koristi u svojstvu loklalnog cozy caffe-a.

Osim narecenog, sve ostalo je bilo kao u dobroj staroj Je Ne A: prazne strane dobro hranjenih i uobrazenih velikih sveski sa papirom na kocke, po kome se onda metalnim lenjirom (nasledje generacija), lagano, pazljivo i zaneto izvlace vertikale i horizontale, u strogo propisanim raporedima i razmacima. U tako rodjene tabele su onda, podjednako lagano i pazljivo, unoseni nasi podaci. Srbija - sta je to? Jugoslavija? To je vec poznato... Isto je bivalo i ranije, pa cemo ubuduce na pitanja odakle smo, odgovarati uvek na ovaj drugi nacin - efikasnije je, a i budi stare dobre uspomene. Sta reci, osim toga da verovatno nije bilo bas pametno odreci se jednog mocnog brenda... (Mis'im, mogu sutra da odlucim da vise ne pijem nezdravu Coca-Colu, ali ako bih k tome bio i akcionar pomenute kompanije, i pored plemenitog gnusanja zbog kvaliteta pica koje ona proizvodi, ne bi mi bilo drago da promeni ime u "Trt-Mrt Juice" ili nesto slicno.)

P8098867.3401.JPG

Laksi od senke, tisi od ponoci, prozracniji od rasejanog pogleda, manje stvarni od onoga sto se kradom pozeli... .

P8098873.3402.JPG

... ali i gusci od psovke na tudjem jeziku, uporniji od snova lovackog psa, ubedljiviji od onoga sto se s mukom i s gorcinom ostvari...

P8098876.3403.JPG

... tiho nam prilaze i kruze oko nas kao copor gladnih kurjaka...

P8098902.3404.JPG

... grdni i pusti, lepi do bola i dodjavola...

P8098907.3405.JPG

... vrhovi pamirski.


Do ogromnog, raskalasno i nemoralno plavog jezera Karakul, brzo smo se spustili. Ovo ovde je Veliki Karakul a postoji i mali, par stotina kilometara dalje, na kineskoj teritoriji i na Karakorum hajveju, ispod visokog vrha Muztag-Ata. Veliki Karakul je nastao posle pada meteora nekih deset miliona godina unazad. Tresak tog udara jos se nije stisao i mestani jedinog seoca na njegovoj obali, koje se takodje zove Karakul, izgledaju kao da neprestano osluskuju i zamisljeno premecu po glavama ima li njihove krivice u citavoj toj stvari. Udarac meteora takodje je ukinuo dve strane sveta i ostavio samo onu na kojoj se plavi i odakle se lelujaju jos samo prikaze u katastrofi unistenih sneznih vrhova, i onu na kojoj postojis ti koji posmatras. Ako si pazljiv posmatrac i ako te ne hvata trema pred azurnim plavetnilima koja se razgorevaju pred tobom, sve je u redu - inace pocinjes da se gusis jer u sabijenom prostoru koji ti je preostao, nema mesta i za tebe i za tvoje strahove.

P8088827.3394.JPG

Zato su deca ovde odvazna i pokroviteljski nastrojena prema svima a posebno prema smesnim, prasnjavim, suncem isusenim dosljacima na klimavim kotrljajucim spravama natovarenim preko mere: jer deca sama stvaraju onoliko strana sveta i onoliko prostora koliko im treba, pre nego sto odrastu i nauce da je to nemoguce. Svaka devojcica u Karakulu bila je neuporedivo mocnija od nas, i sreca je sto su one sa kojima smo se druzili na obali jezera bile raspolozene da nam pomognu u borbi s njim.


P8088836.3397.JPG

 

P8088845.3398.JPG

Selo je ispleteno od blistavo belo okrecenih kucica od zemlje koje teku ka slepom vodenom ogledalu (takvom u koje pogledas, a odraz ti se ne vrati). Umesto bilo kakvog zelenila, tu su bezbrojne krive drvene bandere koje rastu posvuda - sa sokaka, iz dvorista i sa ravnih krovova. Grane su utihle zice elektricih vodova (struje nema otkad su Rusi otisli). Ni jedna kuca u selu nema sprat, pa citavo mesto izgleda kao da je preseceno kakvim dzinovskim nozem ili za salu raspolozenom atomskom eksplozijom, te je posle iz ostataka izrasla ta cudna suma zednih bandera koje se povijaju na sve strane, ocajnicki pokusavajuci da jos jednom negde, nekako, srknu malo elektrike.

Ni nama nije bolje dok nas pustinja isisava kao gurman puza, dok nam uzima dah i snagu, cak i misli. Tako okrecemo pedale ne misleci, bez zelja za stizanjem, bez secanja na imena mesta koja su ostala za nama i na imena onih koja bi trebalo da nam pripadaju prema ljudskom pravu na buducnost. Iako to jos ne shvatamo, tako prazni i dezinfikovani od proslosti vrelim suncem, vise nego ikad smo spremni da upijamo utiske i slike. Mi smo kotrljajuce oci - bez usiju koje nam nisu potrebne da bismo znali sve o jedinom zvuku koji postoji, sazizucem vetru koji palaca preko peska - mi smo cetiri svedena nistavila i ostale su nam samo jos cetiri poklonjene senke koje nicim nismo zasluzili, i za koje ne znamo zasto su nam date. Ipak, u tim senkama u koje smo se sakrili i sabili, i koje umesto nas teku peskom, nosimo cetiri zrna bica koja ce u prvom hladu, uz prvi zalogaj vode, nabubriti u cetiri... mirpera.

A da posle svega umijes oci proplakale od dalekih vidika i bliske prasine, da uzdahnes i sa olaksanjem i grcevitim uzivanjem opsujes u nesto meko, mokro i hladno sto pritiskas na upaljeno lice koje se pijano smeje kroz mnogo novih bora, evo: jedno postolje za sapun, jedno ogledalo, i jedan peskir pun razumevanja, na zidu kuce u Murgabu.

P8108920.3406.JPG

Jone

Atačmenti



Komentari (11)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

gordanac gordanac 16:53 18.08.2008

bravo

...ali - bravo!
Na vaše tekstove treba staviti upozorenje&obaveštenje "ne čitaj ako ti pedale nisu spremne na pravu literaturu" (i pusti volaaaaan! :))))
sjajan tekst
ali - sjajan
hvala na čistom užitku
vishnja92 vishnja92 17:18 18.08.2008

divota :))

I po ko zna koji put, odgovor na pitanje iz detinjstva - sta je iza brda? - ne znaci nista, jer nas problem, nase prokletstvo i sreca nisu brda, nego pitanja.

:)))
nsarski nsarski 17:34 18.08.2008

Ej, ljudi, pa vi ste moji heroji!

Ovo je super savrsenstvo, i siguran sam da cete ga pamtiti i vi i naredne generacije u vasim porodicama. Zamisljam samo nekog svrcu za koju deceniju kako se hvali drugoj deci: "A moj deda je biciklom otisao sve do Indije pocetkom veka!". Oni zmirkaju, brisu nos, zamisljaju taj podvig i zavide mu.
yanjing yanjing 17:59 18.08.2008

Preporuka!

Vas blog je cista uzivancija!;-)
MightyNora MightyNora 18:32 18.08.2008

hehe

... mutual feelin'...

Recomendation and respect bros

M
jasnaz jasnaz 18:37 18.08.2008

kroz mnogo novih bora

d r a g u lj !

hvala na
slikama,
slikama
i
signalima
lepote...

osmesima devojčica
i rečima
jinks jinks 19:43 18.08.2008

Star Track

koje ne treba zvati Horogljani nego Horogijanci, jer je sufiks "ijanci", kao sto znamo iz "Zvezdanih staza", "Ratova zvezda" i ostale vaskolike SF literature, primeren za sva bica koja zive u vanzemaljskim prostorima sirom nase galaksije.
bindu bindu 06:03 19.08.2008

,


Karakul Lake, known as "the father of glaciers", is located at the foot ofLake Karakul and Mount Muztagata ,kashgar Mount Maztagata, sitting at 3,600m above sea level, measuring 30m deep, and covering an area of more than 100,000 square kilometers.
vrabac_u_steni vrabac_u_steni 16:23 19.08.2008

tja

jone, zavidim vam, sledeči put ima da me vodite. kada se vratite mora da padne neka žurka.
e, da...vidim raca se zagledao u vrhove :)
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 17:04 19.08.2008

...

kakva uživancija.
mnogo ti je lep tekst, Jone
bRe!
sale-sabac sale-sabac 06:23 20.08.2008

LEP POZDRAV IZ SUČANOGA ŠAPCA



DRŽIMO VAM FIGE---OVDE JE JOŠ UVEK SVE POD KONTROLOM .MNOGA MIŠLJENJA SU DA BI STE IPAK LAKŠE PROŠLI DA STE VOZILI DO OBRENOVCA EVENTUALNO NA KOSMAJ.(IZ OVIH VAŠIH USPUTNIH FOTOGRAFIJA LADNO MOŽETE DA LAŽETE DA STE SE VOZILI PO MESEČEVOJ JUŽNOJ POLULOPTI)INAČE JA VAM LIČNO NE ZAVIDIM ČAK SAM JUČE BIO NA ŠKEMBIĆIMA.
GOSN JONE MOLIO BIH VAS DA SE RASPITATE ZA OTAJ JEDAN PIPE-HOUSE MNOGO MI SE DOJMI.



LJUBI VAS I POZDRAVLJa ČIKA SALE TOČAK

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana