Politika

Spin(n)ing Iran

Budimac RSS / 19.08.2008. u 10:42

šta treba znati o "iranskoj krizi",
a mejnstrim mediji vam neće reći

Svestan sam da podnaslov može zvučati pretenciozno. Međutim, dok se u alternativnim medijima (uglavnom) u (sajber) svetu još i može naći neko ko kapira "iransku krizu" još nisam naišao na nekog ko piše na jugoslovenskim jezicima da je barem pošteno preneo činjenice, a o razumevanju istih da ne govorimo.

Kao ilustraciju tog "spinovanja" u srpskim medijima ću navesti samo dva primera iako ih ima mnogo više i mada za je oba primera izraz spinovanje čak kompliment. Naime, spinovanje podrazumeva znanje činjenica i (iz)vrtenja istih, ovo su primeri neobaveštenosti i/ili malicioznosti.

Vreme br. 873, od 27. septembra 2007. u rubrici Meridijani pod priređivačkom palicom Biljane Vasić, a o poseti predsednika Islamske republike Irana, Mahmuda Ahmedinedžada, Univerzitetu Kolumbija u Njujorku, između ostalog piše: "Najviši zvaničnik zemlje koja pravi nuklearnu bombu došao je i u Njujork na poziv Upravnog odbora Univeziteta Kolumbija..." (naglašavanje moje) Uuuu jeeee... Priznajem, Vreme me je (j)opet iznenadilo objavivši mi komentar uz minimalnu intervenciju (izbacivanje reči glupost).

Tri meseca kasnije Vasićku su opovrgle američke obaveštajne službe kad su u Nacionalnoj Obaveštajnoj Proceni (u daljem tekstu NIE National Intelligence Estimate) napisale da sa visokom sigurnošću prosuđuju da Iran nema vojni nuklearni program. No, o toj proceni će biti reči kasnije.

Nešto svežiji primer je pisanje Petra Popovića u Politici od 13. juna ove godine. Vidim, gosn. Popović je iskusan novinar koji piše o (tektonskim) pomeranjima geostrateških ploha sa lakoćom ali ga to ne sprečava da napiše gluposti kao što su da je Ahmedinedžad "jedan krajnje konzervativan klerik" koji "ne dopušta da se "nuklearna istina" iznese na videlo. Štaviše, i potencira utisak da nije sve baš čisto, prvo time što odbija pristup međunarodnoj inspekciji."

Jeste da je Iran teokratija i možda je tačno da je Ahmedinedžad konzervativan ali tog doktora saobraćaja i univerzitetskog profesora to još ne čini klerikom. No, to je, zaista, manje(?) važno. Odakle je gospodin Popović isisao informaciju da Ahemdinedžad odbija međunarodne inspekcije ostaje misterija. Čudno, ja redovno čitam izveštaje Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA u daljem tekstu) i njenih inspekcija koje funkcionišu (manje-više) po principu "go anywhere, talk to anybody", koliko od 2003.

Ono što se u tim izveštajima ponavlja ad nauseam je da nisu nađene indikacije da Iran ima, da je ikada imao ili da planira da ima vojni nuklearni program(pdf falj).

Tu dolazim do osnovne svrhe ovog pisanija odnosno tvrdnje da nema nikakvog opravdanja za (budući) napad na Iran, kako prema međunarodnim zakonima (toga nije bilo ni u agresiji na Irak 2003), tako ni glede "opasnosti" koju Iran predstavlja za region i/ili svet (ni toga nije bilo u slučaju Iraka). Sledi priča o dva ponuđena preteksta, te kome nije do detalja (a đavo je uvek u detaljima) može da prestane da čita, jer je moju osnovnu tezu već pročitao.

 

Nuklearni pretekst

O nuklearnom pretekstu odnosno konstantnim optužbama "međunarodne zajednice" (čitaj: Amerike i EU) da Iran nešto mulja glede nuklearnog oružja sam pisao detaljnije pre dve godine ovde i ovde. S jedne strane se može reći da se nije puno stvari promenilo od tada i da gorepomenuta činjenica da El Baradej i inspekcije nisu našle indikacije da Iran ima, da je ikada imao ili da planira da ima vojni nuklearni program još uvek stoji.

S druge strane može reći da se mnogo toga promenilo i da je vrištanje o "iranskoj pretnji" u kombinaciji sa diplomatskim zavrtanjem ruku celu frku prenelo na viši nivo i, bez nekog pravnog pokrića, dovelo stvar do Saveta bezbednosti UN. Isti (SB) je razrezao Iranu sankcije (decembra 2006) zbog odbijanja da se odrekne neotuđivog prava na obogaćivanje uranijuma koje je zagarantovano svim potpisnicima međunarodnog sporazuma o zaustavljanju širenja nuklearnog oružja [u daljem tekstu NPT - Non-Proliferation Treaty].

Na ovom mestu vredi podsetiti da je Iran tokom pregovora sa Evropskom trojkom (Nemačka, Francuska i Velika Britanija) suspendovao radove na obogaćivanju urana kao "confidence building measure" te da ih je nastavio kad su pregovori propali. Ono što se redovno prećutkuje u mejnstrim medijima je da je jedan, a za Iran sigurno najvažniji cilj pregovora, bio dobijanje garancija bezbednosti. Trojka tako nešto nije mogla garantovati Iranu s obzirom da SAD ne pada na pamet da daje takve garancije kad je Iran u pitanju (Severna Koreja ih je dobila ali, po svemu sudeći tek kad je napravila bombu). Kao što trojka nije mogla pružiti garancije bezbednosti Iranu tada, tako cela EU ne može sada, tako da su te evropske "diplomatske inicijative" čisti teatar.

U decembru prošle godine američke obaveštajne službe su objavile Nacionalnu Obaveštajnu Procenu (link je za pdf fajl, National Intelligence Estimate - NIE u daljem tekstu) o Iranskim nukearnim sposobnostima i namerama. Za razliku od prethodnih (2003. procena da je Iran 3-5 godina od proizvodnje bombe i 2005. da je taj period 10 godina) u ovom NIE se sa velikom sigurnošču prosuđuje (high confidence judgement) da Iran sada nema vojni nuklearni program odnosno da ga je razmontirao 2003.

Mnogi (miroljubiviji) analitičari su se tom prilikom ponadali da će se tenzije smanjiti, jer eto sad barem ne živimo u senci pretnje "nuklearnom pečurkom". Međutim, te nade su bile kratkog veka s obzirom da je američka administracija nastavila retoriku o "iranskoj pretnji" kao da NIE nije ugledao svetlost dana (da ne govorimo o histeriji izraelske administracije).

Drugi (analitičari) su tvrdili da se američki obaveštajni krugovi žele distancirati od administracije te su naprasno postali pošteni u smislu neprilagođavanja procene željama administracije (naročito potpredsednika Dika Čejnija koji je tokom priprema za agresiju na Irak bio redovni gost Lengliju gde se cenjkao oko svake reči koju će obaveštajci staviti u izveštaje). Hmmm...

Osim najtvrđih ratnih huškača, koji sad koriste argument "zašto bi verovali obaveštajcima kad su tako grdno zeznuli u Iraku", vrlo malo ljudi je postavljalo pitanje tačnosti ove procene, pogotovo ne sa pozicije "a gde su vam dokazi o tom navodnom pre-2003 vojnom programu". Veoma mali broj ljudi je, poput Skot Ritera (vrlo zanimljiv dokumentarac), ukapiralo da "obaveštajni zajeb" u Iraku nije uopšte zajeb nego uspeh propagande, a učešće (dobrovoljno ili manje dobrovoljno) obaveštajnih krugova u tom uspehu je bilo praktično volontiranje za ulogu žrtvenog jarca kada neizbežna istina (da Irak nije predstavljao nikakvu pretnju nikome) ispliva na površinu. Zapravo sad tek postaje jasno kakvu štetu su Buš, Čejni i Tenet naneli američkim obaveštajnim službama i teško mi je da poverujem da nisu imali u glavi da diskreditacija obaveštajnih krugova može dobro doći prilikom sledećeg koraka (Iran).

Da sumiramo, IAEA i Baradej kažu Iran nema vojni nuklearni program, 15 američkih obaveštajnih agencija se slaže (doduše dodajući tu, u najmanju ruku, neproverenu informaciju o postojanju istog pre 2003.). Dakle, logično i neizbežno pitanje je šta omogućava održavanje tenzije, kad se relevantne agencije slažu u najvažnijem - Iran ne pravi atomsku bombu?

Pogledajte ovaj klip, pa idemo dalje...

Sintagma "alleged studies" (navodne studije) se ponavlja više puta u ovom izveštaju. Šta su te navodne studije? Navodne studije, glavno sredstvo održavanja napetosti, su dokumenti sa jedng laptopa koji je navodno pripadao jednom iranskom predstavniku u IAEA i koji mu je navodno ukraden u Teheranu.

Za one koji su eventualno zainteresovani u detalje cele ujudurme oko iranskog nuklearnog programa toplo preporučujem kolumne dr Gordona Prejtera (na antiwar.com i lewrockwell.com). Ovaj nuklearni fizičar je proveo veći deo karijere kao službenik u američkim oružanim snagama, administracijama i kao savetnik za nuklearna pitanja u komitetima američkog senata (dakle, teško da je neki napaljeni pacifista). Međutim, on je redak primer komentatora (eksperta) koji ne spinuje, a za bazu komentara uvek uzima (još uvek) važeće sporazume, međunarodne zakone i originalne dokumente.

Inače priča o laptopu je relativno komplikovana i ja ne znam nijednog novinara (osim Prejtera) koji ju je preneo u potpunosti i razumljivo za obične smrtnike. Prejterov zaključak je da sve što navodno dolazi sa tog "smoking laptop-a" liči na prilično nekoherentu podmetačinu.

Naime, tri studije na tom laptopu su "problematične".

Prva koja se naziva "Green Salt Project" je studija o konverziji fisionog materijala procesom koji Prejter naziva u najmanju ruku neracionalnim s obzirom na postojeće iranske kapacitete. Podsećam, poslednji izveštaj IAEA (taj o kome govori Pepe Escobar u Real Newa klipu, pdf fajl) potvrđuje da je sav fisioni materijal u Iranu pod kontrolom agencije i da nema diverzije istog prema nekim agenciji nepoznatim programima.

Druga studija se bavi testovima visokog eksploziva i kao takva (ako su dokumenti autentični) može samo posredno biti od interesovanja El Baradejeve agencije.

Treća je studija o tzv. "missile re-entry vehicle" što je u stvari nosač bojeve glave - nuklearne ili konvencionalne - na raketama velikog dometa. Prejter tvrdi da ta studija nema praktičnu upotrebnu vrednost glede potencionalne iranske atomske bombe jer Iran, čak i ako bi je napravio, nije u stanju (prema današnjem stepenu tehnološke sposobnosti) da napravi bombu koja bi bila dovoljno laka da bi bila prenosiva tim "vozilom".

Vrištanje izraelskih zvaničnika o "iranskoj pretnji" svakako ima ključu ulogu u nadglasavanju El Baradeja, NIE i svih glasova koji bi da sačuvaju hladnu glavu glede ovog pitanja. Koliko je to vrištanje teatar i licemerje pokazuje i pogled kroz odškrinuta vrata - po rečima ministarke inostranih poslova Cipi Livni (doduše iza pomenutih vrata) Izrael uopšte ne strepi od eventualnih iranskih atomskih bombi. Logično, zašto bi kad ima nekih 300 nuklearnih bojevih glava?

Izraelski zvaničnici kao da igraju "toplo hladno". Olmertov zamenik, Šaul Mofaz, u 6. juna izjavljuje da se čini da je napad na Iran neizbežan, da bi u 8. juna Olmertov portparol rekao da to i nije baš tako. Da bi tri nedelje kasnije izraelska avijacija izvela simulaciju napada na iranska nuklearna postrojenja u Natancu.


Cela histerija oko iranskog nuklearnog programa, pa čak i da uzmemo da Iran pravi bombu, se bazira (kao i svaka histerija) pre svega na odsutnosti logičnih pitanja i impliciranju da je druga strana iracionalna. Iran je stavljen u poziciju (kao Irak pre 2003.) da dokazuje negativno. Praktično nemoguće, što zna svaki student filozofije na prvom semestru.

(nikad neću zaboraviti predavanje Veljka Koraća na tu temu - "dokažite mi da se ovaj sto ne pretvara u kengura kada ga niko ne gleda.")

 

Pretekst mešanja u konflikt(e) u "oslobođenom" Iraku

Aprila i maja teško da je prošao dan, a da neki američki zvaničnik (počev od predsednika pa sve do nižih oficira u Iraku) nije bio citiran u medijima sa tvrdnjom da je oružje (naročito improvizovane eksplozivne naprave, IED improvised explosive devices i EFP explosively formed penetrators) u rukama "pobunjenika" (čitaj: boraca za slobodu i/ili, okupatorima i kvislinškoj vladi nenaklonjenih milicija) poreklom iz Irana.

"Oni (Iranci) ubijaju naše vojnike" je uobičajeni refren u tom cunamiju izjava koji ima samo jedan cilj - pridobijanje domaćeg javnog mnjenja za agresiju na Iran.

Plan da se u tu "war-pimping"  propagandu uvuče "premijer" Iraka, Nuri al-Maliki, posle početnih izgleda na uspeh je propao. Po tom planu irački "premijer" je trebao da bude taj koji bi lično, direktno i u samom Teheranu suočio Irance sa dokazima o njihovom mešanju u "unutrašnje poslove" njegove zemlje i.e. dokazima da valjaju oružje šiitskoj miliciji koja sebe zove Mahdi armi. Inicijalno čovek/marioneta pristade, a onda su mu predali fajl sa "dokazima" (ko onomad Pauelu pred nastup u UN). No, za razliku od Pauela, marioneta je pokazala rudiment kičme i rešila da oformi svoju komisiju koja bi proverila američke "dokaze" koji se svode na rekla-kazala.

Trećeg maja BINGO! Komandant iračke vojske u Kerbeli objavljuje zaplenu velikih količina iranskog oružja. General Petreus, zapovednik okupacionih snaga u Iraku, najavljuje medijski cirkus - izložbu zaplenjenog oružja, a onda sve to ispadne ĆORAK. Naime, ispalo je da se nijedno od nekih 2000 komada oružja i oruđa ne može povezati sa Iranom. Izložba se tiho otkazuje.

But when U.S. munitions experts went to Karbala to see the alleged cache of Iranian weapons, they found nothing that they could credibly link to Iran.

The U.S. command had to inform reporters that the event had been cancelled, explaining that it had all been a "misunderstanding". In his press briefing May 7, Brig. Gen. Kevin Bergner gave some details of the captured weapons in Karbala but refrained from charging any Iranian role.

The cancellation of the planned display was a significant story, in light of the well-known intention of the U.S. command to convict Iran on the arms smuggling charge. Nevertheless, it went completely unreported in the world's news media.

Ovaj ogromni, od očiju šire javnosti sakriven fijasko, naravno neće uticati da optužbe na račun Irana prestanu.

 

Ključne reči "Iran", "al kaida", "terorizam" i sl. su napravile malu zbrku u glavi onoga što hoće biti predsednikom SAD, pa je to lupetalo o vezama Irana i al kaide i ko zna dokle bi da mu verni "partijski kolega" iz druge frakcije, senator Liberman, nije prišapnuo na uvce da meša babe i žabe. Ej, to hoće da bude predsednik, nije zezanje!

====================================================

Beleške na margini

Ahmedinedžad svojom zapaljivom retorikom sigurno ne pomaže antiratnom pokretu. Ta retorika jeste zapaljiva čak i kad nije, a redovno jeste, spinovana. Međutim, pitanje je da li se jedna zemlja može bombardovati samo zato što ima brbljivog populistu na vlasti?

Američki Drang nach Osten će se nastaviti bez obzira da li će sledeći stanovnik Bele kuće pripadati tvrdom ili mekom krilu partije na vlasti (postoji samo jedna partija - ratna sa dve frakcije: republikanci i demokrati). Ja verujem da će se sledeći korak desiti još za vakta trenutnog skvotera u istoj. Šta će biti posle toga je teško reći ali skok cene nafte je očigledna posledica koju i navoditi je smešno (samo je vežba izraelske avijacije izazvala mali skok).

Ono što je sigurno je da će gomila "intelektualaca" (kako međunarodnih tako domaćih) naći načina da opravdaju divljanje imperije i dokazuju kako je Iran sam kriv za to što mu se dešava. Biće zanimljivo (i tužno) slušati tu verbalno-mentalnu akrobatiku i posmatrati odsustvo kičme.

Tekst je prvobitno objavljen na mom (ličnom/nezavisnom) blogu. Jeste da nije najfriškiji ali mislim da je aktuelan, a informacije iznete u njemu važne. 

 

Tagovi



Komentari (2)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Strongman Strongman 16:04 22.09.2008

Bravo

Alal vera za tekst!!!

idi se da su provedeni dani i dani u ukrstanju informacija
Budimac Budimac 23:30 22.09.2008

Re: Bravo

Strongman
Alal vera za tekst!!!

idi se da su provedeni dani i dani u ukrstanju informacija

Hvala Strongi, više se radi o pažljivom praćenju sada već godinama i sakupljanju linkova i originalnih dostupnih dokumenata.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana