… i on mi kaže ovo: „B’ateee, ae da dođeš na Darena Amersona svira ovde kod nas biće ludnica, sprema se žurka do bola“, a ja se razmišljam, koji bre Deren Emerson, meni već pet dana pičiiiiiii, razuuumeeeš....
Za neke stvari je potrebno više vremena da se shvate. Kao npr za ovu rečenicu iz uvoda. Ni meni ništa ne bi značila da sam je čuo tek tako. Neke stvari moraju da se osete. Na koži.
Trebalo nam je dva dana da skontamo uopšte gde smo. Otići na more da se odmoriš, a da si otišao malo u nepoznato, pa još možda i u potencijalno nezgodnu zonu nije baš idealno. Ipak, najčešće nađeš nešto čemu si se najmanje nadao u takvim situacijama. Ili ono nađe tebe. Šuma se ukloni i u tmini se otvori put gde ga do tada nije bilo. Dijamanti se nalaze na krajevima sveta. A kraj sveta nudi dijamante u bisagama za one koji po njega dođu. Ali do kraja sveta ne možeš da dođeš ako imaš strah od toga da iz vida izgubiš kopno.
Dan prvi
Plaža onako posle dolaska. Negde oko 4 popodne. Klinci, galama, nije baš previše vruće, nije baš ni previše gužva, ali ništa posebno. Upoznavanje terena. Sem užarenog peska svugde i mora dokle ti pogled doseže još jedna stvar je konstantna. Vetar. Ne prestaje. Nije jak, ali je konstantan. Sve vreme pokušavaš da spustiš sve stvari oko tebe na tlo. Malo malo pa opet nešto odleti. Nije dosadan. Samo je tu. Prisutan. Rekoh, vetrovit dan. Zapade mi nešto za oko. Neka momčad se sve vreme zezala malim zmajem. Puštala ga je niz vetar vrlo iskusno. U nebo, do zemlje, akrobacije.... Izgledalo zanimljivo.
Doma te čeka tišina. Smiraj. Onaj od koga se začudiš. Koliko je sve tiho. Sve je normalno, sem tog osećaja koji te obuzme. Koliko sve ima svoj zvuk, sve ima svoj obris u uhu, sve dobija na jačini. Čula mi još uvek nisu naštelovana, ali ja i dalje ne kontam.
Dan drugi
Gledajući ga odavde, taj drugi dan je bio dan vajarstva. Krenuli smo na sasvim drugi kraj plaže. Pošto nismo sigurni koliko je to tačno udaljeno od mesta gde smo bili, pitali smo drivera do plaže da nam pomogne – „Auuuuu, plažom donde, a? Pa ima sigurno jedno 5 km, ali to vam je baš avantura da znate. Mislim, krenite, ali da znate da je baš udaljeno. Ume ovde da dune.“ Razmišljam se koliko to može da duva...
„Ovde nikada ne pada kiša. Visok pritisak tera oblake na planine i one jednostavno preskoče ovo mesto. Ovde pada kiša, npr, kada pada u celoj Evropi. “
Šetajući po nepoznatoj plaži čovek, ako traži na pravim mestima, može svašta novog da sazna. A ja to nisam znao. Postoji samo još 4 plaže na celom svetu koje mogu da se porede sa ovom. Mui Ne u Vijetnamu, Jericho u Brazilu, Elgouna u Egiptnu i na Karibima. Na moje prvo pitanje zašto treba baš to ovde da probam D. je vrlo rezonski rekao:
„Zato što su uslovi studijski – velika peščana plaža, plitko more i konstantan vetar preko cele godine. Ne može bolje od toga.“ Onda se okrenuo, i otišao u drugom pravcu nekih 200 metara. Vetrom. Duvalo je, ali još uvek ne toliko jako. Za nekoga ko ništa ne razume, kao što smo u tom trenutku bili mi, nije mogao da kaže ništa bolje. Dovoljno nas je zaintrigirao. A i prizor je bio impresivan. Ali mi i dalje ne kontamo. Percepcija je čudna stvar.
Sat i po vremena kasnije se nalazimo na kraju plaže. Bilo je pešakanja, ali nije bilo zamorno. Krenuli oko pola 12, bili tamo oko 1. Lep morski restoran na kraju. Seli smo da klopamo. I tada je počelo.
Jednom kada počne da duva nadate se da ste na zatvorenom. Mislim, ako imate i malo mozga. Srećom pa ne duva ovako svaki dan, ali stvarno..... 35 stepeni, a vetar briše sve pred sobom. Sumanuto. Vruće ti je a nije. Zaustavlja te, spotiče, priča o eonima, objašnjava da si na kraju sveta. Isklesao je on sve što vidiš na ovom svetu, ili je makar igrao jednu od glavnih uloga. Nisi kući. Došao si na njegov teren. Pa izdrži. Ako ti se jednom svidi, svideće ti se uvek. Ne traži on od tebe da ga nađeš, već da se nađeš u njemu.
Vetar nas je taj dan testirao. Ipak, dijamanti moraju da se izbruse pre nego što postanu pravi.
Većinu informacija, oko 85%, čovek prima vizuelno. 10% auditivno. I u ostalih 5% se smeste sva ostala čula. Tu upada i dodir. Međutim, kada počne da duva, taj aspekt primanja informacija se promeni. A kada duva jako i dugo, percepcija se promeni. Telo počne da se šteluje na drugačiji način. Tada osetite nešto što do tada niste. Percepcija se tada bazira 50% na dodiru. Impresivno.
„Koliko ovde ima čvorova?“ – pitao je D. klinca. Klinac reče nešto. Iako sam bio na 2-3 metra od klinca, nisam čuo, od vetra. D. reče „Tako nekako, dobra procena.“ – klimnu glavom i ode.
Dan je bio toliko dobar da su i konobari otišli na more.
Doma smiraj počinje da ima smisla. Sve se ušuškalo. Dobilo na boji i ukusu. Zvuci su meki, i imaju smisla. Nijedan preko skale. Hvatamo trenutke i smeštamo ih u sećanje.
Dan treći
...“Lepo sam ti reko jednom, u mog spačeka nije stao samo onaj ko nije hteo da uđe...“
Kada nešto tražiš ceo univerzum će se usmeriti na to da ga nađeš. Sve linije tvog miniverzuma i okolnog multiverzuma će se poklopiti da se to desi. Izašli smo tog dana iz sobe i krenuli na plažu. Sretosmo gazdu u bašti, i taman smo ga pitali gde i kako da nađemo prevoz do plaže on reče:“Pa možete sa njima, oni upravo kreću do surfera.“
V. i T. su dvoje mladih i veselih ljudi. On vozi wind surf, ona će taj dan prvi put probati. Uvek puni energije, u pickup-u, totalno opremljenom za plažu. A nas dvoje smo samo posmatrači još uvek.
„Vetar počinje negde od 12-1. Dobrim danima do 6 je konstantan. Nije tako uvek, ali ga uvek ima u nekoj količini.“
„Pa jel svaki dan duva?“
„Da, ali nije svaki dan i za vožnju – nekada nema dovoljno vetra, nekada u talasi preveliki... Uglavnom kada spoji 4-5 dana kako treba onda je pravo uživanje.“
Stižemo tamo oko 12. Ni daška vetra još uvek. Tamo mala, ali odabrana grupa, entuzaista koji su došli pre početka da se spreme. Atmosfera opuštena. Niko, ali NIKO nije poneo mobilni na plažu. Postoje tri razloga za to. Prvi – kada krene vetar nije ti potreban, na dasci si. A vetra nekako ima uvek. Drugi – niko nije došao da se smara bilo čime sem vožnjom. U ovom svetu mobilni je samo smetnja. Oni su došli da se napune, a ne da razgovaraju. I treći – kada počne da duva, ništa se ne čuje. Ima ih različitih, ali se uglavnom dele u dve grupe – surferi i kajteri. I svi su glasni. Moraš da budeš po takvom vetru glasan. Moraš da se čuješ.
Pošto smo čekali vetar, pičili smo karte. Kanastu. U pauzama kanaste smo imali teoretsku obuku za windsurf. Koja izgleda ovako....
Dok početnička praksa pokazuje znake razlikovanja...
Pramac, Krma i Bum su tri početne stvari. Osnovno pravilo je da uvek ide vetar, ti pa tek onda jedro. Što je manje vetra treba ti veće jedro. Dolazi D. i saopštava da danas neće biti vetra dovoljno ni za šta drugo sem za početnike. „Nema izmaglice na moru, a nema ni oblaka iznad planina, ali će biti dovoljno za početak, pa ako hoćete...“ Mi smo se oduševili. Njoj se svideo windsurf, a meni kajt. Tako smo se i podelili. Tek posle su mi rekli da nema dovoljno vetra da se proba kajt. Za windsurf je dovoljan i dašak.
Posle smo otišli na večeru sa njima. Nikada glasniju grupu ljudi nisam upoznao. Svi viču, svi imaju 500 utisaka da podele sa svima. Vidim da im je energija zarazna. Jednostavno celo mesto ne može da te ostavi ravnodušnim. Uz dobro vino i četiri sata priče smo se rastali do sutra. Odjednom njhov jezik postaje razuman.
Doma nas čeka zen. Posle konstantne buke, iako vetra nije bilo dovoljno tako reći ni za šta, čeka smiraj. Ali sada mi pravimo buku. Sedeli smo i pričali do 2 ujutru iako smo ustali u 8. Nema zamene za dušu koja postaje puna. To ili imaš ili nemaš. Počeli smo da cenimo da li će sutra biti sunčano i vetrovito. Smiraj je dobio pun smisao posle toliko šuma preko dana.
Dan četvrti
Ovoga puta sam ja imao sreću. Dan je bio pun vetra, ali more nije bilo mirno, tako da su moji učitelji mogli da mi posvete vreme za početne časove. Prvo ti daju malog zmaja da se igraš. Dva kvadrata je površina. Izgleda smešno. Pravila za kajt i za windsurf ne liče uopšte. Opet sam morao da učim o prozorima 9-10-11-12-1-2-3 (delovi neba ispred tebe poređani u prozore kao po časovniku), o power zoni, o dužini na kojoj ti je zmaj (25 metara), ali sam najviše naučio o osmicama. To je osnova pokretanja svakog zmaja. Ima četiri osnovne vežbe – kontinualne iste osmice u 12 – kontinualne različite osmice u 12 – kontinualne osmice po prozorima – držanje zmaja u mestu. Trebalo mi je oko 45 minuta da probam i ovladam svime poprilično dobro.
I izgleda lako zar ne...
I jeste lako dok ti ne daju pravi power kajt – 6 kvadrata, i to je jedan od manjih (ima i de-power, ali do njega nisam stigao, razlika postoji u upravljanju, ali sila koja deluje na oba je jednaka, tako da sam imao mogućnost da vidim kako stvarno vuče). Onaj ko hoće da nauči kako da koristi vetar, mora da nauči da vetar nije došao da se igra sa tobom. 45 minuta mi je bilo više nego dovoljno da to shvatim. Bio sam gola voda. Evo kako to otprilike izgleda.
Još uvek imam pesak u patikama i po odeći. Još uvek mi bruji u ušima. Još uvek sam u zenu. I sve to nešto košta. Ali je feeling priceless.
Sledeće godine idem na 7 dana tamo. Probaću prvenstveno kajt, ali i windsurf. Totalno su različite filozofije. Kod kajta je vetar na 25 metara, a kod windsurfa je u tebi takoreći. Kažu da moraš da si frik da ostaneš duže od 7 dana. Mora da utiče na tebe. Mogu da mislim kako je. Ali ja sada apsolutno razumem rečenicu sa početka bloga koja je bila izgovorena tokom večere:
… i on mi kaže ovo: „B’ateee, ae da dođeš na Darena Amersona svira ovde kod nas biće ludnica, sprema se žurka do bola“, a ja se razmišljam, koji bre Deren Emerson, meni već pet dana pičiiiiiii, razuuumeeeš....
Spojiti dva elementa (vodu i vazduh) je nestvarno. Naročito tako da se sve poklopi. A ako je tako dobro da postoji samo na još 4 mesta na celom svetu, onda je stvarno greh ne videti ga.
O vetru nemam šta više da kažem. Mora da se doživi. Da Vas iskleše kao što je nas dvoje. Da se useče i napravi brazde, da pomiluje i da oduva.
Zahvalnica:
Hvala na poverenju i strpljenju pre svega. Ni sam nisam znao u šta idemo. Hvala na prvoklasnom društvu. Hvala na tišini, na buci, na klopi i na kartama (naročito na brzom učenju istih =). Na knjigama. Ali od svega najviše hvala na deljenju svih tih trenutaka. Jednostavno ne bi bilo isto sa ili bez tebe. Priceless Love Mighty