Kada sam bila klinka, najveci biser, bar po slobodnoj proceni mojih ukucana, mi je bio kad sam rekla "Jao sto bi volela da imam puno para, ja bi samo trosila" .
Kreditne kartice su stvarno cudo. I kad vise nemate ni dinara, vi i dalje mozete da trosite, pa dokle dogurate. I kad ste u minusu vi ste dakle u plusu!
Kada su meni odobrili minus u visini plate, ja sam prva dva meseca striktno pazila koliko trosim, da mi nebi banka ne daj Boze uzela svoju kamatu od 2,5%. Medjutim, kako je pala Vlada i doslo do promene imena Ministarstva gde sam radila, kasnila je i plata. Sta cu, kud cu, koliko god se stisla, nemam nista u kuci, dakle moram u kupovinu. Tako ja prodjoh i vatreno krsetnje! Kupila sam tada samo najosnovnije sto mi je trebalo, jer nije dobro otici u taj famozni minus, al ako bar moram da ne bude preterano. Nakon nekog vremena, skontam ja da ta djavolja kamata u opste nije neka para, da vam u minusu ne deru kozu nit cupaju nokte, da mozes kupiti i koju krpicu ako ti se bas svidi.
Ipak ne treba preterivati, pa potrositi i svaku paru. Osecam polako kako me to "nemas para a imas" polako razmazilo, pa sam tako skoro celu proslu platu potrosila unapred, tako da kad su mi legle pare, taman sam pokrila minus i par hiljada pride :)
U svakom slucaju, moj deciji san mi se u neku ruku ostvario. Jos samo da je taj minus malo veci, ma gde bi mi bio kraj :)