Mahe Drysdale. Dzin.

vnk RSS / 23.08.2008. u 00:58

Mahe
Mahe
Prva Olimpijada koje se dobro secam bila je 1972. u Minhenu. Od tada do danas, svake cetiri godine dogode se te dve nedelje koje ucine da moja ljubav prema sportu preraste u totalnu opcinjenost.

Posto sam se sportom (i ekipnim i pojedinacnim) i sam kratko bavio, mislim da dobro razumem sta stoji iza svakog vrhunskog rezultata i koliko talenta i velikog rada zahteva ostvarenje kao sto je svetski rekord. Bez obzira na to sto nama smrtnicima svetski rekordi izgledaju kao nadljudska dostignuca, sami rezultati u stvari nisu ono zbog cega gore pomenuta opcinjenost nastaje. Rekordi se obaraju stalno, ne samo na olimpijadama, ali jedino olimpijade otkriju sportske i ljudske price koje svima nama daju inspiraciju da postanemo vredniji, posteniji, bolji.

Ni olimpijske igre u Pekingu nisu nas uskratile za slicne price. Profesionalni teniski multimilioneri (Nadal i Novak) proveli su te dve nedelje u olimpijskom selu i ginuli za svaku loptu. Michael Phelps je ostvario, cini se, nemoguce. Milorad Cavic umalo nije ostvario nemoguce i pobedio Phelpsa, cetrdeset-dvogodisnji Jirgen Person je u borbi za medalje, juznoafricka plivacica Natalie du Toit je na otvaranju nosila zastavu svoje zemlje i ucestvovala u zenskom plivackom maratonu iako joj je leva noga amputirana ispod kolena, mala Jamajka je postala bez konkurencije najbrza i u muskom i u zenskom svetu, jos jedna, americka, cetrdesetogodisnjakinja je izgubila plivacko zlato za 1 stotinku, Isinbajeva je postala zenski Bubka...

Prica koja je mene naterala na razmisljanje je, ipak, prica o mom sadasnjem sunarodniku, novozelandskom veslacu. Njegovo ime je Mahe Drysdale.

Poslednje tri godine svetski prvak u skifu. Tri meseca pred olimpijske igre, neko iz veslackog saveza NZ odluci da to nije dovoljno da Mahe bude predstavnik Novog Zelanda, vec da u razveslavanju jedan-na-jedan sansu treba da dobije i Rob Waddell - bivsi olimpijski pobednik (2000) i visestruki svetski prvak u istoj disciplini, koji je u medjuvremenu napravio veslacku pauzu i proveo nekoliko godina kao clan posade NZ broda u velikoj jedrilicarskoj regati (America's Cup).

Kako je Waddell veslacki freak, Drysdale je odmah bio svestan da se ceo njegov cetvorogodisnji plan menja iz korena i da mora da ucini sve da za manje od pola godine dva puta dostigne top formu - sve manje od top forme nije dovoljno da neko pobedi Waddella.

Prvi peak forme Drysdale je uspesno pomerio i pobedio Waddella kroz tri abnormalno zanimljive trke. Da li je uspeo da ponovi taj peak nikada necemo saznati (verovatno jeste, posto je u finalu vodio do 100m pred cilj) jer ga je dva dana pred pocetak takmicenja u Pekingu napao stomacni virus. Za ta dva dana izgubio je 4kg, bio konstantno dehidriran i na kraju morao na infuziju, posto se, jel'te, nista od hrane nije zadrzavalo u organizmu duze od 5 minuta.

Kroz sedmodnevnu fizicku i mentalnu agoniju koju niko od nas ne moze ni da pocne da shvata, doveslao je do medalje i posle trke kolabirao od iscrpljenosti, ali uz pomoc medicinskog osoblja uspeo da se oporavi toliko da se sam uspne na postolje.

Ako mene neko pita, dovoljno za orden narodnog heroja. Medjutim, ono sto me je stvarno oborilo s nogu je njegova izjava posle dodele medalja.

O samoj trci i bolesti:

"It's an Olympic final. This is what I've been preparing for for four years. It's one of those things. You've got to perform on the day. I had a great race and at about 250m the legs gave out on me and I couldn't hold on. All credit to these guys who kept fighting and beat me today.

"I'm not going to make any excuse; I was in as good a shape as I could have been today... I'm proud of my efforts today but obviously I would have liked to have come out with the gold."

I o naporu da stane na postolje u onakvom stanju:

"I wanted to be there. I wanted to be part of that experience for the other guys," he said of gold medallist Olaf Tufte and second-placed Ondrej Synek. "They raced fantastically and it's not fair on them not to be there."

Nekako covek posle toga ostane bez teksta, nema sta da doda...

 

Atačmenti



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana