Pre neko vece opet sedim na kamenu ispred kuce u kojoj starac peva i svira violinu. Padaju mi na pamet razne stvari. Setim se jednog prijatelja iz Njujorka o kome nisam razmisljao najmanje 10-ak godina. Pol Rinaldi. Nekoliko godina smo bili predavaci u Hasidskoj Jeshivi u Wilijamsburgu (sirotinjska cetvrt u Bruklinu), a ispostavilo se da smo bili i komsije. Tako, njegova devojka Stefani bila je i prva bebisiterka koja je cuvala moju Kamalu. Pol mi je pomogao (imao je kombi) da se iselim i iznesem sve kutije sa knjigama kada sam odlazio od Kamaline majke. Posle, kad ga je Stefani ostavila, cesto sam ga obilazio i razgovarali smo o zivotu dok smo pusili travu koju je gajio u ormanu. Onda sam ja otisao za Rusiju, a on u Egipat. Ozenio se Egipcankom i ostao u Kairu. Posetio sam ga jednom, pre 15-ak godina. Obisli smo svi zajedno oazu Siwa, jer je njegova zena zelela da se okupa u bazenu koji je svojevremeno izgradila Kleopatra dok se odmarala u Siwi na putu do ili od Marka Antonija. Mrzi me da sada pisem o tome sta se sve tada u Siwi desavalo, a posebno kako je, pored tog Kleopatrinog bazena, dokazano jednom mladicu koji je prodavao urme, da je "moj" prorok Isa barem podjednako dobar prorok, ako ne i bolji prorok od Muse, "njegovog" proroka.... U svakom slucaju, desilo se da sam nekako potpuno zaboravio na Pola Rinaldija. I tako, slusam juce tog starca sto peva i setim se Pola. Odjednom, zazelim da znam sve o njemu. Spustim se do sela gde ima Internet kafic. Prikacim se na net i nadjem poruku od Pola na "facebook-u" - javlja mi da se razveo pre dve i po godine, da ima dva sina (Francis i Hasan) i da oni zive sa njim i sa njegovom novom zenom u Cikagu. I da bi voleo da se opet sretnemo. Eto.