Literatura

Dvogled Ilije Čvorovića

jeremija92 RSS / 24.08.2008. u 12:21

Nagrade su neodvojive od čina književnog stvaralaštva, a time i života pisca. Mišljenje da treba pisati za čitaoce, a nagrade će doći same po sebi, u novijoj književnoj praksi je odbačeno kao netačno i zastarelo. Iako o tome nerado govre javno, većina savremenih domaćih pisaca smatra da treba pisati za književne nagrade, a ne za čitaoce. Jer, kad pisac dobije književnu nagradu, biće na televiziji, a čitaoci će onda doći sami po sebi.To je lepo pokazao jedan pisac izdaleka, mislim da je čak iz Čačka, i sve detaljno opisao u svojoj nagrađenoj knjizi. Dakle, pre nego što počne da piše svoje književno delo, pisac se mora opredelit za koju nagradu, odnosno za koji žiri piše. Jer, kritrijumi kojima se rukovodi, recimo, Nobelov komitet i žiri za Bukerovu ili Pulicerovu nagradu, nisu isti.

Leto je pri kraju. Stiže balagodatna jesen i sajam knjiga, a ni kraj godine nije daleko. Pravo je vreme da se pisci odluče za koju će od mnogobrojnih književnih nagrada pisati svoja nova dela.

Za one koji se opredele da napišu roman godine za NIN-ovu nagradu nužno je da, pre nego smisle prvu rečenicu budućeg romana, prvo opipaju puls članova NIN-ovog žirija. Merenje pulsa ne boli, ali da ne bi svi domaći pisci dosađivali uglednom žiriju, širokogrud kakv jesam, ja sam to učinio u ime svih.

Evo, do kakvih sam nalaza došao.

Prošle godine NIN-ova nagrada dodeljena je Njegovoj ekselenciji našem ambasadoru u Austriji, a predprošle godine laureat je bio Njegova ekselencija naš amabasador na Kipru.

Na osnovu takvih nedvosmislenih činjenica, dakle sa dosta osnove, postavio sam smelu hipotezu da NIN-ov žiri inicira razvoj novog žanra u srpskoj književnosti – diplomatsku književnost.

Za očekivati je da se, u nastavnim programima i udžbenicima škola i odgovarajućih fakulteta, nova klasifikacija srpske književnosti i ozvaniči.

Savremena srpska književnost deliće se na: poeziju (1), prozu (2) i diplomatsku kniževnost (3). U diplomatsku književnost svrstavaće se dela koja su stvorili pripadnici srpskog diplomatskog kora: ambasadori, atašei, prvi i drugi sekretari, konzularno i drugo osoblje. Rano je govoriti o podvrstama u okviru diplomatske književnosti, ali za očekivati je da se špijunska proza (skraćeno: 007) prva izdvoji, te da se ustanovi nova književna nagrada «Dvogled Ilije Čvorovića».

250px-Balkanski_spijun_3.jpg

Svoju hipotezu pokušao sam da verifikujem metodom analize sadržaja nagrađenog romana Ruski prozor, prošlogodišnjeg NIN-ovog laureata, Njegove ekselencije ambasadora Srbije u Austriji.


U prvom delu romana narator priča o svom životu izvesnom Rudiju.Ta priča se sastoji od niza nepovezanih fleševa. Kad se sve složi u jedan mozaik, na kraju prvog dela čitalac će shvatiti ko je narator. Narator je Danijel. Danijel je ostareli dirigent, invalid u kolicima, odrastao na primorju, otac mu je bio mornar na brodovima za rasuti teret, deda mu je skretničar iz Sićeva, pa ima mnogo toga o vozovima i vagonima, ima i o njegovoj majci ponajviše, o prvoj i drugoj mu ženi, ljubavnicama i još mnogo o svemu. Ali nema o Rudiju. Ne zna se ko je Rudi.

U drugom delu čitalac će shvatiti ko je Rudi. Rudi Stupar je mladić iz vojvođanske varošice, koji također ima majku, ali ne i oca. Otac mu je bio novinar, pa je rano preminuo. Rudi je nesuđeni glumac u traganju za svojim identitetom. Traga za njim od Beograda, gde je umesto glume završio germanistiku, preko Budimpešte i Minhena pa sve do Hamburga. Rudijevo traganje za samim sobom sponzorišu Rudijevi preci. Naime, on lepo živi trošeći porodično nasledstvo. Znajući da sve ima svoj kraj, pa i pozamašna od predaka mu zaveštana suma, Rudi povremeno i radi. Radi različite poslove: magacioner, kelner, šetač invalida i šminker mrtvaca. Tako je, gurajući invalidska kolica, slušao i priču onog Danijela iz prvog poglavlja.

U trećem poglavlju svi likovi iz Danijelovog i Rudijevog života, i živi i mrtvi, pričaju uglas. Ako već nije ranije, tu će čitalac shvatiti da su Danijel (onaj iz prvog poglavlja) i svi likovi iz njegovog života, ustvari likovi iz knjige koju piše Rudi (onaj iz drugog poglavlja). Zato se u trećem poglavlju i ne vidi jasno koje su čiji junaci i koja je čija priča. Nije najjasnije ni ko je glavni junak. Ustvari, glavni junak romana je piščev stil, ali u toj stilskoj konstrukciji čitalac ne vidi svrhu, roman nema ose, nema fabule. Kao kad dama izađe u svojoj novoj bundi, a nema odredište, sem da prošeta bundu.

A gde je tu ruski prozor, inače jedino okno, na celom prozoru sibirskih kuća, koje se povremeno i kratko otvara radi provetravanja?

Ruski prozor je, ako sam dobro shvatio, pisanje knjige radi provetravanje duše. Naravoučenije bi bilo: ko nije zadovloljan svojim životom, neka napiše knjigu i tako provetri svoju dušu. Samo neka pazi da time ne otvori Pandorinu kutiju.

Zaključio sam - napisati roman jeste potreban, ali ne i dovoljan uslov za NIN-ovu nagradu. Neophodno je biti i ambasador. Možda i nisim u pravu, ali za svaki slučaj, iako bez ikakvih formalnih kvalifikacija, ja sam se prijavio za diplomatsku službu. Čim me prime, počeću sa pisanjem svog romana godine.

Konkurisao sam za mesto ambasadora Srbije u Hondurasu. Nisam slučajno izabrao Honduras, već namerno. Jer, sve je otišlo u Honduras, pa zašto ne bi i NIN-ova nagrada.



Komentari (103)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

jeremija92 jeremija92 21:34 24.08.2008

Re: Buduci laureat...

ivana23, blog je bio znatno siromašniji, dok si ti bila na odmoru. Vidimo, vratila si se.:))
divna ilustracija, kao i uvek.
Voja Radovanović Voja Radovanović 22:22 29.08.2008

komentar

Dobar blog...i samo bih dodao da svako pravilo ima i svoj izuzetak...ja nikad ne pišem radi nagrada već radi čitalaca...
jeremija92 jeremija92 12:53 30.08.2008

Re: komentar

Voja Radovanović, dobro došli i na ovaj blog i uopšte. Pretpostavljam, da ste videli da je reč o malo iskrivljenom i, u pokušaju, duhovitom pogledu na pisce i književne nagrade. U tom kontekstu ću odgovoriti i na Vaš komentar.

Voja Radovanović
Dobar blog...i samo bih dodao da svako pravilo ima i svoj izuzetak...ja nikad ne pišem radi nagrada već radi čitalaca...

Vi, očito, spadate u klasike.:)))

Hvala Vam, g. Vojo, i do čitanja.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana