Spas od greha ponosa i rodjenje kao nagrada

Mirpa_tebra RSS / 24.08.2008. u 17:19

Na ruskom jeziku (koji je na Pamiru osnovni alat u survival kit-u jer ima ulogu engleskog u Indiji - omogucava da se sporazume sav onaj tamo saroliki plemenski svet koji govori razlicitim jezicima i dijalektima) rec "proliv" ("proljiv") znaci "moreuz". A "ponos" ("panos") na ruskom znaci "proliv". Ova zvcka, koju sam zajedno sa drugim nepotrebnim stvarima zapamtio jos tamo negde u osnovnoj skoli, bila mi je u mislima svaki put kad sam trcao do klozeta u Murgabu. Drugim recima, u Murgabu sam se osecao kao veoma ponosan covek. Nisam doduse bio jedini - izgledalo je da iz nekog razloga u selo pristizu samo ponosni putnici iz raznih zapadnih i drugih razvijenih nacija. Iz nase polusuterenske sobe (sto u pustinjskom selu treba smatrati za plus) danju i nocu smo slusali slicne zvuke: prvo brujanje motora dzipa ili kombija, pa tresak vrata i bat nervoznih koraka koji se brzo primicu kuci u kojoj zive domacini, pa sitni, ljutiti vez u mestu (odgovor na pitanje gde je klozet nikada nije stizao dovoljno brzo), pa panicno trupkanje na vrhovima prstiju i munjevito odmicanje ka zemljanoj kucici izvan dvorista, sa ogromnom rupom iskopanom u pesku ispod nje i hranjenom kroz uzani procep u drvenom podu. Ponekad, ako smo i sami bili napolju hvatajuci red (ponekad bez potrebe, po navici i za svaki slucaj), mogli smo cuti i praskave, eksplozivne, neljudske, uzasne zvuke koji su dopirali odande, tokom junacke borbe sa demonskom rupom.

P8118926.3473.JPG
Murgab

Skoro svaki put kad sam izlazio sa seanse neko je cekao napolju, lica bledog i ponosnog, usana stisnutih u onaj odlucni izraz usredsredjenog heroja kakav nalazimo na klasicnim grckim statuama. Ni ostatak mirpera nije zaostajao u ovom pogledu, tako da smo odlucili da uzmemo jos jedan neplanirani dan odmora, kako bismo pobedili iskusenja gore narecenog derivata gordosti, jednog od smrtnijeh gre'ova.

Ustvari su izlivi ponosa u Murgabu bili tako opsti, zajednicki, sveprisutni i intenzivni da sam nekako dosao do toga da verujem kako ce se citava stvar zavrsiti nekom kataklizmom ili stradanjem kakvo je zadesilo Sodomu i Gomoru: ili ce u selu nestati i poslednjeg komada WC papira pa ce tadzikistanska armija (a) zatvoriti podrucje da se čuma ne bi dalje sirila, a onda ce nam (b) iz aviona bacati neke simbolicne rezerve oko kojih cemo se mi dole ubijati medjusobno, ili ce se demonske rupe ispod klozeta prepuniti - sanjao sam vec kako se tajno medjusobno povezuju, pa kako se murgabsko tlo nadima i bubri, i kako u jednom trenutku eksplodira, te se dokle god oko seze otvara jedna grdna i nepojamna kaldera vulkanska, koja u visine bljuje specificnu, hm, magmu.

P8118931.3472.JPG
Murgab, kazem

A Murgab je, uostalom, mesto koje nikad nije ni trebalo da bude naseljeno. Njegove uplasene kuce od blata su specene vrelim podrigivanjem sunca, a kombinacija visine i suve klime cini da ovde nista ne raste, cak ni krompir - mestani svu hranu, osim onoga sto se iscedi iz vimena i ubucka u kefir ili nesto slicno, uvoze iz Kirgistana ili Kine, ili dopremaju iz Dusanbea. To sto stigne, prodaje se na pijaci na kojoj su radnje smestene u prepravljene vagone voza ili zardjale karoserije autobusa, i natopljenoj atmosferom kakvog tek sklepanog mestasca na davnom Divljem Zapadu. Samo bez konja, koji se ne koriste jer na skoro 4000m lako dobijaju infarkt. Nema ni krava, koje ne mogu da izdrze niske nocne temperature tokom zime. Zato se ovde iznad vimena nalaze jakovi, a ispod tereta magarci. Pa zasto su onda Murgabci i Murgabcanke (pardon, Muragabijanci i Murgabijanke) ovde, i sta rade tu? Nekog posebnog razloga za postojanje (Nice bi pojavu mozda krstio "murgabung" i posle govorio o volji za murgabungom) nema, niti nekog velikog posla koji bi trebalo obaviti, osim onog jednog, uzasno vaznog: svedocenja da se ljudska upornost i inat cvrsce primaju na kamen nego lisaj.

P8118936.3475.JPG

Pijaca murgabska

P8128975.3477.JPG
Te dzamija murgabska

Dan odmora se nekima od nas isplatio jer su se oporavili (Raca), a sa mnom je bilo obrnuto: posle odvratne noci, najgore sam se osecao bas tog jutra kad je trebalo uspentrati se na bicikle i krenuti dalje. Tako se dan pretvorio u Golgotu teturanja uz brojne uspone i niz truckave nizbrdice, tokom koje sam osecao kako se topim i nestajem, svodeci se samo na taj ponos koji me je razbijao. Od sve tezine koju sam izgubio na putu (a toga ima, oho-ho - sve mi spada toliko da bih voleo da imam ruku koliko Siva, eda bih nekako drzao odecu na sebi kad npr. treba da uzmem ponudjenu solju caja, ili kad treba da se rukujem sa nekim radoznalim i prijateljskim raspolozenim lokalcem a da ga ne sablaznim nehoticnim striptizom), veci deo je ispario bas ovom prilikom. I kad smo predvece stigli do par usamljenih, prasnjavih kamenih kucica na rubu velikog zelenog polja - oaze grcevito stisnute duz krivudave i nepouzdane recice - bio sam sposoban samo da upuzim u sator, zaspem i spavam. Dvanaest sati, bez pardona i bez prekida. Posle je sve vec krenulo na bolje...

P8128967.3476.JPG
Sonata za zeleni Moskvic... (Skvicmo)

I svakom slucaju, nakon sto smo posle Murgaba savladali jos jedan prevoj visi od 4000m, konacno smo se nasli u srcu Pamira, na visokom platou koji se proteze sve do nadomak Horoga. Neki kazu da "Pamir" znaci "krov sveta", drugi objasnjavaju da to znaci "stopalo Sunca". Sto se nas tice i jedno i drugo bi moglo biti tacno, istovremeno. Kao macori na usijanom limenom krovu, puzali smo ispod niskog neba koje je zaista moglo biti i jedno ogromno blestavo stopalo, i kome je stoga najpametnije bilo umiljavati se, pa smo to i radili. Istezali smo vratove i gurali glave navise, gurkali njima plave potmule visine, i frktali, i preli, dok smo telima cesali hrapavi vazduh visine koji se kao testo kupio oko nas, a posle nas jos dugo pamtio vrtloge naseg prolaska, oblik nasih tela i nasih kotrljala. Kad se kreces kroz visoke svetove, tvoj trag i uspomena na tebe jos dugo ostaju tamo; pogledaj avione i stotinama kilometara duge bele oranice koje oni ostavljaju na nebu i koje tako divno umeju da planu kad se dan blizi smiraju - slicno biva i sa ljudima, samo sto se njihovo postojanje onde gore ne belezi kao brazda proizvedena silinom masine, kao prevrtanje i otvaranje utrobe jednog od cetiri elementa radi setve (sejati se moze u sva cetiri elementa, mada mi tvrdoglavo koristimo samo zemlju), ne belezi se kao potencijal klijanja i rasta - nego kao zetva, kao branje, kao prikupljanje zrelog, kao davanje smisla... A taj smisao i ta zrelost, to si ti. Ti si ono cime radja, sto radja visina, ti si plod - i ima li nesto lepse od takvog osecaja, ima li vece casti ili sladje odgovornosti nego dati takvom velicanstvenom prostoru potpunost, za koju sa zaprepascenjem i tremom, ali oslobodjen straha, otrkivas da je istinita a ne plod tvoje smesne sujete? Eto razloga zbog koga se hiljade strasno penju, penju i penju, zbog koga se krece na planinske vrhove, rizikuje i uspeva, ili se gine: nema cene koju ne bismo platili za slast da nas visine rode, da nas private kao svoju decu i sapnu nam da su samo sa nama, i bas sa nama, jedino suvisle i potpune. Nema cene koju ne bismo platili za taj delic ucesca u svakodnevnom bozanskom stvaranju sveta od krova ka temelju, koji nam je dostizan, dozvoljen i dostupan (umesto svega ostalog sto smo sled svoje nesavrsene i zamucene ljudske prirode vec samim rodjenjem izgubili), za kojim stoga s pravom zudimo, i pokusavamo da ga se domognemo.

P8138990.3478.JPG

P8139004.3479.JPG

P8139012.3481.JPG

P8139015.3482.JPG

P8149018.3483.JPG

P8149034.3484.JPG

P8149041.3485.JPG

Pa kad je vec tako, cemu oklevanje? Prihvaticu ove trenutke srece bez ramisljanja, bez pomisli na vreme koje dolazi posle, i u kome cu ostati bez njih. Ispicu ih kao neki od onih umetnika u opijanju, bez grize savesti i verovanja u sutra - kad se probudim ionako cu biti drugi covek, bez secanja na sebe prethodnog i samo sa jednom zeljom: da opet uplovim u stvaralacko plavetnilo onde gde sve pocinje, na krovu bilo kog sveta do koga stignem; svoga, tudjeg, pozajmljenog, poklonjenog, kupljenog, osvojenog, zasluzenog...

Jone

Atačmenti



Komentari (9)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

AlexDunja AlexDunja 17:27 24.08.2008

ma,

bravo! bre!
AlexDunja AlexDunja 17:30 24.08.2008

ne mogu da razaznam, el tekst, el slike:)

ssvetlana92 ssvetlana92 19:18 24.08.2008

Bravo!

Ne mogu da se otmem osecaju zavisti koju sam osecala dok sam citala ovaj tekst. Nije svima dato hrabrosti da se upusti u ovakvu avanturu. Ono sto dobijate nema cenu. Ta prostranstva, mirisi, emocije ostaju za ceo zivot. Napori su jedino sto cete zaboraviti! Hvala sto ste malo ove lepote podelili sa nama! Pozdrav i srecno!
Miodrag Bogdanovic Miodrag Bogdanovic 19:45 24.08.2008

Jone,

Ovo je ozbiljno parče fotografije! :)



Kao scena iz Gospodara prstenova... sudar malog čoveka i velike moćne zemaljske sile pred njim. Drago mi je da pobeđujete!

Presekao sam se kad sam pročitao vest, i brzo sam prelistavao datume, plan putovanja i čudna imena gradova...

U mislima sa vama i u narednom putovanju...
yanjing yanjing 20:57 24.08.2008

Evo jedna

veeeeeelika preporuka za ponosne bicikliste.
jasnaz jasnaz 10:35 25.08.2008

skupljačima neba

ma, hvala još 1,

iako ne mogu da se ogrebem za
udisaj

brokenballs brokenballs 14:26 25.08.2008

@

ovaj putopis,si ladno mogao da nazoves ;shitin adventures'
ako se dobro secam,prosli put si opisivao ceste posete poljskom klozetu.
sad sam spazio krajickom oka u privju,da opet pominjes slicne dozivljaje,pa reko da se javim.
a sad da procitam do kraja..

a.bogdanovic a.bogdanovic 17:17 25.08.2008

Da mi nismo u istu skolu isli :)

Citajuci blog odakle saznaju za ove srpsko-ruske jezicke zavrzlame, pitaju me da li znam sta na ruskom znaci proliv. Ja, ko iz topa odgovaram 'moreuz', ali i dodajem 'a ponos znaci proliv'- zakljucujuci da su te dve zackoljice jedino cega se iz ruskog iz osnovne skole secam.

Izgleda da nam svima od ruskog jedino to ostalo :)

Klince u kanti je super!
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 12:51 26.08.2008

...

u,
bRe...
ne znam šta da t' kažem:

"na krovu bilo kog sveta do koga stignem;
svoga, tudjeg, pozajmljenog, poklonjenog, kupljenog, osvojenog,
zasluzenog..."


al' to si već znao:

"Kad se kreces kroz visoke svetove,
tvoj trag i uspomena na tebe jos dugo ostaju tamo"



lepo.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana