Otišla Slovenija, otišla Hrvatska, tiho se izvukla iz "zagrljaja" Makedonija; raspala se/ujedinila/otišla i Bosna, otišla Crna Gora, a, nakon svega - otišlo je i Kosovo. A nije da nas nije koštalo. Celo to "odlaženje" koštalo je i "nas" i "njih" i ljudi, i sudbina.
Od svih "konstitutivnih" delova SFRJ, koji su, po Ustavu iz 1974. godine, imali pravo na "samoopredeljenje do ocepljenja" - ostala je samo Vojvodina. I to u momentu kad postaje moderno "odeljivati se" (paralelno s tim, postalo je, valjda, moderno i "ne dati nekome da ode").
Nije da nemam pametnija posla, pa prizivam podele. Ja samo ponekad čitam novine. I brinem. A kad to isto, što me zabrine u novinama, čujem na RTS (dobro, nije baš da čujem, jer ih ne gledam i ne slušam, ali čujem da su "kaz'li", pa odem na njihov sajt, pa pročitam)...E, onda se zaista zabrinem. Tamo stoji ovako:
"sreda, 27. avg 2008, 12:23 -> 14:00
Pajtić odbacio kritike DSS
Predsednik Izvršnog veća Vojvodine i potpredsednik Demokratske stranke Bojan Pajtić odbacio je kritike Demokratske stranke Srbije da želi da stvori "državu Vojvodinu" i ocenio da je DSS "izgubio politički kompas". Pajtić je novinarima rekao da je "očigledno da je DSS protiv Vojvodine i protiv njenog prosperiteta". On je odbacio sve optužbe i rekao da će novi Statut Vojvodine biti u potpunosti usklađen sa Ustavom Srbije. Prema njegovim rečima, nema ništa neobično u tome što će se stari i prevaziđeni naziv Izvršno veće" preimenovati u "pokrajinska vlada" i naveo da su takva iskustva i ostalih regija u Evropi. "U Vojvodini nema, niti je ikada bilo separatizma. Demokratska stranka ima apsolutnu većinu u Skupštini Vojvodine tako da čak i ako bi bilo nekih tendencija koje bi osporile celovitost Srbije, one ne bi imale šansu", rekao je Pajtić. Prema njegovim rečima, DSS kritikuje radnu verziju statuta koja još nije ni ozvaničena već je u fazi usaglašavanja sa koalicionim partnerima. Pajtić je naveo da će novi Statut Vojvodine doći na dnevni red Skupštine Vojvodine tek kada se obezbedi većina za njegovo usvajanje u Skupštini Srbije, koja takođe treba da potvrdi najviši pravni akt pokrajine. On je dodao da bi taj proces morao da se završi do kraja godine. "Sasvim je izvesno da će Vojvodina nakon usvajanja Statuta postati mnogo uspešnija regija", rekao je Pajtić. DSS je danas pozvala predsednika Srbije Borisa Tadića da se izjasni o aktivnostima na izradi Statuta Vojvodine a Bojana Pajtića je optužila za stvaranje "države Vojvodine". "Pričom o zastarelosti naziva Izvršno veće, Pajtić pokušava da sakrije suštinu svog plana i statuta koji predlaže, a to je stvaranje zasebne vojvođanske policije, preuzimanje celokupne imovine Republike Srbije, stvaranje zasebne mreže i sudova i potpuno zasebnu zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast", naveo je DSS."
Šta me tu brine? Pa, u suštini, samo dve stvari: rečnik i "logika". Suviše me podsećaju na početke nekih naših drugih drama, koje su se (SVE!) završavale na isti način.
Zato pitam: JEL' TO SAD RED NA NAS, VOJVOĐANE? Jel' sad došlo vreme da ćemo i mi postati izdajnici, secesionisti, otpadnici, ne-Srbi, strani plaćenici i sve to tako, kako što se obično kaže. Ili će ova naša država, ovoga puta, hteti i umeti da sasluša? Da čuje šta to Vojvođani traže, bez predubeđenja, sumnjičenja i optužbi, bez prozivke i lekcija o "Srb-stvu!"
Kad sam bila jako mlada, moja baba je umela da kaže komšinici Milevi: "Kad mu sto puta kažeš da znaš da te on vara sa Ilijinom ženom, na kraju će te valjda i prevariti. I to baš s njom. Jer si mu ti kaz'la."
E, sad... moje babe odavno nema, a to sa prevarama biva i ovako i onako (Milevin muž je na kraju otišao, ali ne sa Ilijinom ženom, već sa nekom Bisom, iz Erdevika, koja je imala plavu suknju na preklop, i predavala ruski jezik u osnovnoj školi u Divošu; kad sam bila kod mojih za Priobraženje, srela sam ih - drže se za ruke, a ispred njih trčkaraju dvoje klinaca; mama kaže da imaju troje dece i petoro unučadi i da se "mnogo poštuju i paze". Mileva je ostala sama, mada je, kažu, išla kod baba Negosave u Koceljevo da joj baca ugljevlje i da metne kletvu na njenog (odvano već - bivšeg) muža, pa je ta baba Negosava izbacila iz kuće i rekla joj da je "kučka belosvetska", mada se pouzdano zna da Mileva zaslužuje svakakve epitete, ali taj "belosvetska" - nikako, jer je Koceljevo najdalje mesto do koga je u životu stigla).
Kad je, pak, naša država u pitanju, na kraju ispadne da ako se malo uspavaš, može da ti se desi da se probudiš u nekoj drugoj državi, sa drugim nazivom, drugom zastavom, drugom himnom i drugim granicama.
A ja sam već žena u godinama. I volim duže da spavam. Zato se, valjda, i pribojavam...