Rano nedeljno jutro na platou ispred Hrama Svetog Save. Kamera iz (policijskog) helihoptera prelece preko suncem okupanih kupola svetosavskog hrama i obuhvata beskrajnu masu ljudi koja se tu skupila. Nacionalne zastave se vijore na jutarnjem povetarcu. Sa svakog transparenta isijava nada!
Ispred naroda postrojeni u dva spalira, bataljon Garde Vojske Srbije u paradnim uniformama. Bajoneti na puskama koje nisu prodate Gruziji blistaju kao devojacki osmesi na reviji muskog donjeg vesa. Postrojen je i pocasni spalir policije, takodje u paradnim uniformama.Na kraju spalira nalazi se improvizovana bina, impresivnija od evrovizijske.
Redari nisu potrebni. Stotine hiljada ljudi sa zebnjom u srcima gleda bojazljivo u zatvorena vrata Hrama. Cuje se samo lepet zastava i pokoji uzdah prisutne shiparice. Nad platoom je zavladala mukla ali dostojanstvena tisina. Cak i fontana nekako tishe shprica. Kao da i ona shvata svu ozbiljnost situacije. U daljini patriotska omladina vraca patike u radnje.
Od jednom, u minut do 12, kao da zna da je krajnje vreme, komandant vojnog orkestra vojnicki odsecno dize svoju palicu, komandant pocasne straze komanduje mirno, gradjanstvo prestaje da place, otvaraju se velika vrata na hramu.
Palica orkestar majstora se spusta i pocinju prvi taktovi Faureovog "Pie Iesu Domine". Numeru izvode Seka Aleskic, Kiki Lesendric, Aranzman Bajaga i Mladjan Dinkic, koji prati na elektricnoj gitari.
Posto su proveli citavu noc moleci najpre Gospoda za oprost, klececi na broznanim medaljama i shibajuci ledja mokrim speedo gacicama, natopljenim u suzama izneverenih sunarodnika, a odeveni samo u tanushan bademantil, tek toliko da ne zablaznjavaju okolinu i prisutne vernike i svestenstvo, Denis i Aleksandar skruseno izlaze na improvizovanu binu ispred Hrama, prolazeci kroz spalir vojske i policije.
Gradjanstvo cutke gleda dvojicu atleta kako skrusheni hodaju od vrata Hrama do velike bine gde se u predivnom trilingu Seke Aleksic i uz gitarski solo Mladjana Dinkica zavrsava umolnica Gospodu da im podari mir u kojem ce naci hriscanske snage da si oproste jedan drugom sto sagresise vrlo mnogo mislju, recju, delom i pesnicom!
Stizu pred binu i zastaju.
Iz pravca slavije cuje se policijska sirena. Stize kolona vozila Vlade Republike Srbije na cijem je celu vozilo predsednistva. U prvim kolima nalaze se predsednik Republike sa saradnicima, sledi ga specijalno vozilo Vojske Republike Srbije sa pripadnicima Specijalnog bataljona iza kojeg je automobil Srpske Patrijarshije i Njegovog Kraljevskog Visocanstva princa Aleksandra.
Za njima nastupa automobil Vlade sa Ministrom Predsednikom Cvetkovicem i Ministrom Zamenikom Predsednika Dacicem. Obojica sede na prednjem sedistu. Tesno je ali se mora po koalicionom dogovoru! Slede automobili ministara u Vladi sa saradnicima kao i specijalni minibus sa clanovima SANU. Iza njih u svom zutom kabriolet jugu stize i potpredsednik vlade Bozidar Djelic guran od strane pripadnika zandarmerije i namoljenog gradjanstva.
Komandant Garde iznova komanduje mirno!
Predsednik izlazi iz automobila. Dolazi do improvizovanog kosha. Orkestar svira "Charge" i predsednik ubacuje 2 od 3 u obruc. Shaper i Krstic mu givuju haj fajf!
Nastavlja kroz spalir garde, ka bini ispred koje cekaju Denis i Aleksandar.
Iz vozila se iznose relikvije neophodne za danasnju ceremoniju.
U svecanim uniformama nacelnik generalstaba i komandant zandarmerije iznose jastucic od purpurnog brokata opsivenog zlatnom cipkom sa izvezenim drzavnim grbom na kojem se nalazi plocica iz bazena "Tasmajdan".
Iza njih na slicnim jastucicima zamenici komandanata vojnog i zandarmerijskog unose na plato penkalo Bozidara Djelica, iza njih najbolji pitomci vojnih i policijskih akademija simbolisuci nacionalno jedinstvo u ovom teskom casu unose kanabe iz stana Djeliceve tetke.
Iza relikvijara krece se specijalni izaslanik Svetog Sinoda, mitropolit crnogorsko primorski Amfilohije i Nj.K.V. Princ Aleksandar sa NJ.K.V. princezom Katarinom, Nj.K.V. princevima i celokupnim Krunskim savetom.
Procesija se krece ka centralnoj bini pracena kompozicijom "Mars na Drinu".
Na samom zacelju Ministar Predsednik, Zamenik mu i zbor Ministara, praceni poslanicima svih partija.
Predsednik se penje na binu. Prestaje muzika. Ispred predsednika stavljaju se Nacionalna Plocica, Nacionalno Penkalo i Nacionalno Tetkino Kanabe.
Gromkim glasom, predsednik Tadic komanduje: Neka pridju gradjanin Shefik i gradjanin Sapic.
Vaistinu mu pridjoshe.
Posramljeno gledaju ispred sebe.
Obraca se predsednik toplijem, ocinskim glasom, strogo, prekorno ali evidentno sa puno ljubavi - Shefiche, Shefiche, Sapicu, Sapicu!
Nareceni padaju nichice i ridaju.
Predsednik: De de!
Nareceni: ridaju i dalje nesmanjenom zestinom, cini se da ce popucati sve tetovaze na Sapicu.
Predsednik: De, de!
Predsedniku donose Nacionalnu Plocicu. Predsednik se krst, dize 6 prstiju i uzima Nacionalnu plocicu u ruke svoje predsednicke. Dize je visoko nad glave nasih slavom ovencanih vaterpolista koji i dalje ridaju! Vidi se na kilometar da im zao sto su se tukli!
Predsednik: Vaterpolisti! Junaci! Tacno u 20.55 neprijatelj se u direktnom prenosu na RTS2 imao razbiti vasim snaznim jurisem i Koracevim komentarima. Olimpijski komitet izbrisao vas je bio i onako iz svog brojnog stanja i nije se bojao za vasu medalju jer ona i nije postojala. Pogresili su oni, ali ste, sunce vam kalaisano, pogresili i vi. (aplauz. s&s prestaju da ridaju)
Kunete li se pred Nacionalnom plocicom iz tasmajdanskog bazena da se ova glupost vise nikad nece ponoviti?
S&S(ko jedan): Kunemo se!
Predsednik: Kunete li se?
S&S(vec jedno): Kunemo se!
Predsednik(ultimativno autoritativno): KUNETE LI SE?
S&S: Kunemo se!
Ljubi se Nacionalna plocica!
Donose Nacionalno kanabe.
Predsednik: Vaterpolisti! Junaci! Posadite se na sveto Nacionalno kanabe simbol nacionalne golgote njenih najsvetijih sinova!
S&S:Kune... Posadicemo se!
Predsednik: Uzmite u ruku ovo sveto Nacionalno penkalo i potpisite da vise nikad necete pesnicom i petom jedan na drugoga. Da vise nikada necete dovoditi naciju u stanje opsteg ocaja! Da vise nikada necete sramotiti Nacionalnu plocicu!
Prinose veliki pergament - izmirnicu. Ovi potpisuju Penkalom.
Ljube se. Ljubi ih Tadic. Ljube ih Cvetkovic i Dacic. Ljubi ih Krkobabic. Ljubi ih vlada. Ljube ih poslanici. Ljubi ih olimpijski komitet. Ljube ih clanovi glavnih odbora koalicionih paritija sa supruznicima. Ljube ih predstavnici SUBNORA, predsednici opstina i gradova, vojvodjanske vlade, diplomatskog kora....
U tom trenutku sa Kalemegdana odjekuje 480.000 plotuna iz 24.000.000 artiljerijska orudja, zvona zvone sa svih crkava, narod vri od uzbudjenja, pustaju se hiljade belih golubova, masovna pomilovanja robijasa, avioni bacaju smilje i bosilje, penzije rastu za 200% a ilustrovani "Sudoku" pojeftinjuje za 300%, svi se ljube, manekenke i pankeri, streberi i matorke, balerine i zidarske kalfe, avioni RV ispisuju bojama nacionalne zastave Denis + Aleksandar....
Odnekuda donose kuvanu rakiju i vince, izniknjava iznebuha razanj sa janjicma i prasadi. Standovi sa kineskim igrackama i rostiljem, duvacki orkestri, panduri na konjima nose decu u krilu... Zabava je trajala do kasno u noc, kada su Vaterpolisti! Junaci! krenuli da biraju jedan od 150 stanova koje im je spremio ministar Mrkonjic.
Tako je to trebalo! A ne ona pressica na kojoj su se izblamirali vise nego kad su se potukli!