Njihovo Veličanstvo - Pisces
Mnogi će reći da je Svevišnji bio škrt prema ribama, ali stvari stoje poprilično drugačije – što je jedan od razloga mog obožavanja ribolovakaotakvog : to je, pre svega nadmetanje i nadmudrivanje koje apsolutno daje, najmanje 50% šansi ribama da izađu kao pobednici (dakle - sa mamcem u ustima, ali ne i udicom...)
Opremljene su različito razvijenim, ali nepogrešivim čulnim aparatima, zavisno od toga u kom sloju vode žive, a koji im omogućavaju ne samo preživljavanje već i dominaciju. Svaka riba, neka manje – neka više, da se ne lažemo (mada tu i veličina igra ulogu) - opremljena je da živi i – preživi.
Ne zaboravimo : ribe se love u vodi, a ne na suvom...dakle, na njihovom smo terenu, poštujmo to i budimo oprezni : vide nas (i senku našeg štapa) daleko bolje nego mi njih, čuju tj osećaju naše trupkanje po obali, čak i pad peroreza na zemlju – svojom čuvenom bočnom linijom, osećaju smrad ili gorki ukus nikotina sa naših pušačkih prstiju na mamcu koji smo upravo stavili na udicu... - dakle : sve su, samo ne podređene.
Nekoliko grupa riba živi na "ovim Našim prostorima" - geografski su to ribe planinskih, srednjih i nizinskih voda. Po načinu ishrane – ali ne uzimajmo ovo ozbiljno – delimo ih na biljojedne (mirne) ribe i grabljivice.
Izvan konkurencije – Salmonidae :
Ribe planinskih voda su, uglavnom - pastrmke i lipljani. Spadaju u retke i plemenite vrste riba, po načinu ishrane su grabljivice, ne rastu više od 1-2 kg zbog oskudne količine hrane u vodi u kojoj žive, ali zahtevaju mnogo kiseonika i zaista, ali zaista čistu i hladnu vodu.
Jezerske pastrmke u "bogatijim" planinskim jezerima sa više hrane dostižu daleko veće težine. Najveća poznata ulovljena je pražnjenjem jezera Lokve u Gorskom Kotaru i imala je neverovatnih 25,5 kg. Salmonide su omiljene kod sportskih ribolovaca koji imaju prilike da ih love (ah, ta geografija) zbog veoma specifičnog načina ribolova (isključivo veštačkim mamcem – mušicom, uglavnom – što zahteva posebno poznavanje tehnike bacanja i poznavanja biookruženja vode na kojoj se lovi), kao i fanatične borbenosti i lepote. Kao klinac, beskrajno sam se ložio da se i sam upustim u jednu Salmon – avanturu, ali se "živeti u Beogradu" po ko zna koji put pokazalo kao nedostatak, a ne prednost. Biće dana.... - samo se plašim da Salmonida neće više biti
Mladica je takođe iz familije Salmonida, ali gravitira i ka srednjim vodama. Beskrajno je popularna kod nas, zbog izuzetne lepote, borbenosti i veličine. Na Drini su se, svojevremeno, dobijali komadi i preko 30kg. Izrazito je grabljiva, ali i veoma lukava – zato je sportski ribolovci i cene. Takođe se, zbog proređenosti, lovi na veštački mamac.
Hint : kako prepoznati siluetu Salmonida ? Iza leđnog peraja (to vam je ono "gore" peraje) nalazi se, ka repu još jedno malo, oblo peraje – tkzv "masno" peraje. Imaju ga samo i jedino - Salmonidae
Ribe Srednjeg Toka - Mnogo zabave u virovima
U srednjem toku reka sreću se još klen, skobalj i mrena, kao i nešto nizijskih riba. Šaroliko se hrane i ponašaju, čime predstavljaju beskrajnu zanimaciju i objekat nadmudrivanja : izuzetno borbene mrene su se, jedno vreme na jezeru Kokin Brod mogle dobiti samo na "Zdenka" sir. Kod njih je zanimljivo da im je ikra otrovna i nije za ishranu, a u vreme mresta, čak i meso sa trbuha. Mnogo mi je milo & drago da je ovo, jasno je, otkrio neki mamlaz koji je (opet jasno), lovio – i jeo – u vreme mresta. Pravedna kazna.
Skobalji grizu u samo njima poznatim intervalima koje ni najiskusniji Pomoravci ne mogu da pročitaju što ih redovno baca u očaj. Prevariti skobalja je posebna veština. Čitao sam dosta o tome, ali "modus operandi" ove ribe nisam razumeo a ni iskušavao.
Klenovi – zavisno od toga gde žive, ponašaju se ili kao pravi razbojnici – napadajući sve što se kreće a manje je od njih, ili potpuno ekstravagantno– želeći samo plodove voća koje raste u blizini vode, ili kao "nekrštene pastrmke" – skačući na veštačku mušicu ili skakavca, ili kao klasična šaranolika Ciprinida – lenjo probirajući između hlebnog valjka i crvene gliste. Multiplikovane persone, ti klenovi. Beskrajna zabava za svakog početnika, da dodam.
Imao sam sreću da je mojih prvih par susreta sa Ribama bilo na "klenovskim" vodama. Kasnije sam im se uvek rado vraćao, jer je to brza, drska i borbena riba sa kojom možete isprobavati zaista - razne pristupe, da ne kažem "perverzije". Odlično za eksperimentisanje.
Nizijske ribe – Visoki dometi
Najzad, dolazimo do najšarolikije i najzastupljenije familije na našim prostorima – Ciprinidae.(ok, istina da bude zadovoljena : pridodajmo tu još par familija) Imaju startu blagu prednost, jer je blogerkaotakav, većinu svog skromnog ribolovačkog veka bio upućen na njih, geografski – potpuno razumljivo...
Dakle, u nizijskim vodama, koje su najbogatije hranom – žive i najveće ribe. Čim su uspele tako velike da izrastu – nisu glupe, ni malo. Dele se na biljojede i grabljivice, ali – rekoh već : nemojmo strogo prihvatati ovu podelu. Imaju određene navike koje nam mogu pomoći prilikom nadmudrivanja i razumevanja "zašto se nešto dešava", ali i mnogo izuzetaka koji nas itekako mogu zbuniti – a, baš u tome je Čar.
Prva liga – Biljojedne Ribe Nizije
Od biljojeda – mirnih riba – u Niziji su najčešći nj.k.v šaran, kineska polusestra babuška, bledunjava deverika, zelenkasti linjak, i par "dođoša" koji se pojave, obično niotkuda, pomažući tako da vreme brže protekne, najlon se brže pokida - a algi iz vode nestane – amur i tolstolobik. Asian connection, dovoljno je reći.
Naravno, nefer bi bilo zaboraviti one veoma nisko plasirane u lancu ishrane, ali baš zato i najbrojnije, bez kojih cela zabava ne bi ni postojala, pod skupnim nazivom - Kederi ili "bela riba". (crvenperke, bodorke, plotice, kaugleri – neko ih zove i kuguari... ) - obavezni Početni 1 kurs svakog sportskog ribolovca, znanje koje posle obilato koristitite u prelazu na Prvu Ligu – biljojede, ili Premijer – Grabljivice – jer : ne želite da plaćate mamac koji umete da ulovite, a potiče upravo iz vode iz koje je i grabljivica – drugim rečima : "gdi ćeš bolje"...
Šta reći o šaranu, osim da spada u najlukavije i najopreznije ribe naših voda? Mnogo stvari je napisano o njima, čitave knjige i radovi – ali, posle svega, mislim da je Neko lepo sažeo celu filozofiju Partije Šaha sa Šaranom (to lov, nikako, nije....) sledećom izjavom - dakle : "Šarana treba primamiti, a ne tražiti." Bezbroj puta dokazano : nikada nisam dobio šarana kada sam"išao na šarana". Uvek sam ih dobijao zavitlavajući se s kederima, obilato hranjenim. Staro pravilo koje glasi "Veća riba prati malu ribu" – kod biljojednih ciprinida je istinito. Još jedan dokaz u prilog je neka stara novinska vest, koje se i danas – očigledno i logično – sećam, a prema kojoj je Lik zakačio šarana od 8kg u sred takmičenja u lovu na kedere. Ajde što ga je zakačio – ali, Genije je uspeo i da ga izvuče i to uz "pomoć" štapa za takmičenje (bez mašinice) i na najlon 0,18mm......to je ono što ja zovem Umetnost. Ok, i Fortuna.
Babuške, iz Kine naravno, su najbrojnije – naravno - u našim nizijskim vodama, kanalima posebno – pravashodno i zbog poprilićno čudnog načina razmnožavanja – tkzv. ginogeneze,(verujem da će se nekima ovaj princip izuzetno dopasti). Odlična sportska riba, san svakog početnika, veoma raznoliki načini "napada" na mamac koji pomažu da se uvežbate za "važnije" situacije. A, one mogu početi već sa – recimo – deverikama. Deverike imaju lep običaj da najave otvaranje letne sezone. Neveštog početnika izbezumiće svojim načinom uzimanja mamca (plovak se izdigne i "legne" na površinu..!!!) , a njena mekana i osetljiva usta naučiće vas da nije svaka jaka"kontra" – dobra.
Linjak je klasična lenja riba dna. Obožava mulj koji pretražuje svojim malecnim "brčićima". Hrani se slično šaranu, a specijalisti u lovu na ovog zelenka kunu se da ima poseban način uzimanja mamaca, koji vodi plovak u krugovima ("šeta"). Mislim, radi to i šaran, i crvenperka - a o štuki da ne govorimo, tako da ne verujem da bi se ovo moglo prikazati kao isključivo "linjačka" odlika. Ima podataka da je linjak umeo - iz čista mira – da "naleti" na mamac namenjen manjim grabljivicama. Mnogim ribolovcima linjak je, inače simpatičan, jer se rimuje sa – vinjak. To možda objašnjava i sve one tirade o posebnom kretanju plovka....
Amur i tolstolobik uvezeni su namenski iz Azije – da pomognu u čišćenju stajaćih voda i održanju ekosistema. U pauzama te rabote, a zbog obilja hrane koja im je respektabilno uvećala masu, počeli su malo da šire jelovnik, i bukvalno, kidaju najlone preneraženim, ali očaranim ribolovcima. Izraziti biljojedi i neumorni borci.
Ono što "pomera iz okvira" uobičajenu sliku o biljojednim ribama je sve više dokaza da veoma rado, pod određenim okolnostima (dolazak veoma jake zime ili posle jake zime) uzimaju i male ribice, pa i parčiće mesa kao hranu. Otprilike, stepen "krvavosti" hrane koju uzimaju s jeseni biljojedne ribe (1.neživa hrana 2.crvići, gliste 3.komadi mesa ili ribice) direktno je proporcionalna jačini zime koja dolazi. Takođe, primećeno je da, ako je "u najavi" jača zima, biljojedne ribe produžavaju period hranjenja i kasnije kreću u "krtoženje" na dnu, sve dok im temperatura vode to dozvoljava.
Premijer Liga – Grabljivice Nizije
Grabljivice predvodi, iako nije najveća – ajkula slatkih voda – štuka. Šta reći o ribi koja napada bukvalno sve što se kreće, a definitivno nije "izlovljena" – nego da je beskrajno lukava i pametna. I tu važi pravilo – "Gde je mala tu je i velika riba". Nemojte je tražiti tisuću metara od obale, dok vam ona pliva pred nosom ili "kolje po čerencu", merkajući kedere koje, uz put, pecate. Obožava zaklone, što nadmudrivanje sa ovim fantastičnim borcem dodatno komplikuje. Ne guta odmah mamac, ali to naučite tek kada nekoliko puta "izgubite" par sigurnih ulova (ogromnih naravno : najveći su oni izgubljeni...) Strpljenje, posmatranje i refleks su ključ uspeha za štuku. Kanibalizam je sasvim uobičajena pojava kod ovih riba. Ako me pitate zašto obožavam Irsku, osim mnogo razloga – jedan je i zbog – kapitalnih štuka.
Odlično drugo mesto dele, na iznenađenje mnogih – bandar (grgeč) i bucov. Po meni – bandar je veći terorista, ali prihvatam i drugačija mišljenja. Bucov ima neku svoju filozofiju lova, u koju se ne bih upuštao jer nemam dovoljno iskustva. Istinski zaljubljenici love ga čak i na veštačku mušicu. Obožava bržu vodu i okolinu sprudova. Tamo se, kad mu dođe "žuta minuta" baca, tj - "kupa" , i dodatno maltretira entuzijaste koji su se namerili da ga nadmudre.
I bandar ume da zbuni, ali najčešće to čini – bezobrazlukom. Odlična sportska riba, ukusnog mesa, dozlaboga teška za čišćenje. Autor je imao sreće, i pomalo znanja, da dobije – za ove prostore – kapitalni primerak od oko 1,5 kg. Ali, kasnije o tome.
Izdvojeni Umetnik sa notom plemenitosti – ako bi to uopšte postojalo kod grabljivica, bio bi smuđ. Priroda ga je limitirala uskim ždrelom, za razliku od štuke recimo, koja može da pojede ribu približno svoje veličine, tako da je osuđen na tačno određene kedere uzanog tela ("beli keder") ili na parčiće mesa. Priroda ga je darivala (dar ili prokletstvo) i fantastično ukusnim mesom, u rangu pastrmke, smeo bih da tvrdim.
Od svih grabljivica Nizije, najzahtevniji je u pogledu čistoće vode. Dakle, ako u vodi ima smuđeva, može se reći da je čista. Ako ima i rečnog raka – odlična je. Ako ulovite jednog smuđa, dobra vest je : obično su tu i ostali. Ne spada u tvrdokorne borce, i po meni – upecati više od dva ili tri "porcijaša" - jedan je od smrtnih grehova.
Potpuno izdvojen u ovoj Galeriji Predatora Nizije nalazi se, razumljivo - som. Usamljenik, ili u paru, uglavnom riba dna, slabog vida ali odličnih taktilnih i mirisnih čula. Ume da se "raspištolji" i da napadne manje vodene ptice, legenda kaže čak i otima domaći masni sapun praljama na Odri i Volgi, gde – opet legenda kaže – dostiže i neverovatnih 400 kg(sve pogolemo u Majčici Rusiji...) Najveći dunavski som ulovljen je kod Starih Banovaca, bio je dug 305 cm i 147kg težak (izvukla su ga dva alasa, ne bio im ja u koži, posle dva sata borbe!). Da se ne prepadamo, da napomenem da su mu zubi smešteni relativno duboko u ždrelu. Ono što ponekad možete da osetite dok se kupate na Adi, a izgleda Vam kao "milovanje peta" možda i nije vodena trava....
Filozofija nadmudrivanja soma svodi se na primamljivanje i provokaciju. Pravo vreme za Duel sa Grdosijom je teško letnje popodne, kada sve stoji a pritisak pada i u vazduhu pucketa elektricitet nepogode koja dolazi za nekoliko sati. To su bingo situacije za soma, kada Junoša – isprovociran padom pritiska i nadolazećom olujom, kreće u akciju. Treba da imate velik, smrdljiv i odvratan mamac. Soma logika (ni mene ne bi, da sam toliki...)ne zanima : kako su se na gomili našli živa babuška od 200gr, rovac i parče ustajale ribe, nije njegov problem. Odličan borac. Kada videte belilo stomaka na površini, možete lagano početi da se ponosite. Ali, lagano : najopasniji su kada osete blizinu obale, i tu se najčešće dešavaju "otkačinjanja" ili kidanja, češće - kada poslednjim, očajničkim trzajem uspeju da repom opale po najlonu i pokidaju ga. Veoma ukusno meso, ako umete da ga "ocedite" od viška ulja.
u sledećem nastavku :
"...a u ruke Mandušića Vuka...." - Šta koristimo za sportski ribolov ?