Život

Strah je slep, a ljubav ima tvoje oči

gordanac RSS / 10.09.2008. u 13:48

ili

- šta nam za manje od 12 milisekundi radi amygdala -

i

- da li je tačka gledišta koja je ishodište izreka "u strahu su velike oči" i "ljubav je slepa" može biti osporena predlogom da je ustvari obrnuto, ali nas je strah da to priznamo i prihvatimo? :)) - 

"We have nothing to fear but fear itself." -- Franklin D.Roosevelt 1933, First Inaugural Address

strah365.jpg Strah, kao jedna od osnovnih emocija ima nekoliko, na prvi pogled različitih definicija. Većina se slaže da je "strah emocionalni odgovor na neposrednu opasnost ili pretnju" i da predstavlja jedan od instrumenata preživljavanja jer doprinosi svesti o svemu ugrožavajućem u neposrednoj okolini.

Kažu, takođe, da strah kao emociju treba razlikovati od fobija, koje ljudi "imaju" plašeći se nekontrolisano potpuno neverovatnih stvari, pojava ili tema.

O strahu se još može reći:

"Strah je negativno osećanje koje čovek doživljava kad vidi opasnost, bila ona stvarna ili nerealna (nestvarna, tj. opasnost zapravo ne postoji). Strah je primarna emocija koja nastaje usled opažanja ili očekivanja stvarne ili zamišljene opasnosti, ili ozbiljne pretnje. To je urođena, genetski programirana reakcija na preteći ili bolan spoljnji stimulans.

Postoji celi raspon mogućih negativnih osećanja u zavisnosti od situacije u kojoj se čovek nalazi:

- čovek može izbeći opasnost - strah

- čovek nije siguran može li izbeći opasnost - panika

- čovek je siguran da ne može pobeći opasnosti - užas

Postoji takođe celi raspon nerealnih (iracionalnih, nestvarnih) strahova koje nazivamo fobijama (fobija nije nužno iracionalna, ali je uvek preterani strah). Na fiziološkom planu, manifestiuje se ubrzanim radom srca, porastom tonusa mišića, povišenim krvnim pritiskom, povećanim lučenjem adrenalina, ubrzanim disanjem, sušenjem usta itd. Na planu ponašanja, manifestuje se karakterističnim držanjem tela koje je biološki signalna reakcija na opasnost.

Nekoliko klasičnih fobija:

(A lista fobija je, inače, neverovatno duga!)

Dakle, nesporno je da strah postoji, da ima različite oblike, da ima spektar različitih uzroka, da ima svojvrsne "skale" jačine, da može biti blokirajući ili pokretački i da je već odavno predmet istraživanja genetičara, neurologa, psihijatara,.....istraživača raznih profila sa (verovatno) jednim jedinim ciljem : da dođemo do svih informacija, mehanizama i uzroka nastanka, opstajavanja i manifestovanja ljudskog straha.strahfear.gif

Strahom se bave i sociolozi i istraživači javnog mnjenja jer je strah i svojevrsna "socijalna" kategorija, strah od uočene opasnosti može da upravlja ponašanjem i pojedinca i grupe i da suštinski određuje prirodu i tok društvenih procesa. Ti zajednički strahovi mnogo govore i o listi problema koje jedno društvo u trenutku istraživanja ima i oni se menjaju onako kako se menjaju i okolnosti u društvu. Recimo "strah od terorizma" je kod nas prilično nisko na lestvici strahova, dok to nije slučaj sa društvom u USA ili u nekim zemljama EU. S druge strane socijalni i egzistencijalni strahovi (strah od nezaposlenosti, od nemogućnosti lečenja, od gubitka posla ) su visoko na lestvici strahova kod nas, za razliku od recimo Švajcarske ili Švedske. U jednom periodu kod nas je (opet iz razumljivih okolnosti) visoko na lestvici zajedničkih strahova bio strah od građanskog rata ili strah od gladi, dok se  takav strah, opet teško može u značajnoj meri naći u nekim drugim društvima.

"Blaži" oblik zajedničkog straha - zabrinutost, na primer, povezana je sa ukupnom ocenom kvaliteta života društva u kojem se živi ili sa nadom, optimizmom, preduzimljivošću, celom skalom nekih "pozitivnih" emocija, ako se saglasimo da su strah i zabrinutost - "negativne, neprijatne" emocije. To je mala protivrečnost sa definicijom da nas "strah" čuva od opasnosti ili pretnji, ali - neka je.

Posebna tema su naši lični, mali strahovi, taman toliko daleko od "fobija" da nas "ne svrstavaju" u grupu kojoj je potrebna pomoć stručnjaka, ali taman toliko blizu našim raspoloženjima, planovima ili drugim emocijama da nas često osujećuju da postignemo uspehe ili "stanja" za koja smo inače, sasvim sigurno sposobni. I vrlo često umemo da prepoznamo "upravljanje tuđim strahovima" ili "strahovima grupe", ali mnogo ređe ili nikako uspevamo da upravljamo sopstvenim strahovima ili emocijama bliskim strahu koje nas blokiraju umesto da dozvole da se sve i svašta i nama razmaše i pokrene, čineći nam dobro.

strahples2xf6.jpgNe tako retko, dešava se da i sami "upravljamo strahom" nama bliskih osoba, najbližih, članova sopstvene porodice, dece, prijatelja,..... (Raskinula sam neka prijateljstva, koja su inače imala sasvim dobru perspektivu, kada sam svedočila kako majka zastrašuje sopstveno dete potpuno budalastim tvrdnjama ili se muškarac ženi obraća na ivici pretnje i obećanja nasilja koje bi trebalo izazvati strah, pa onda - poslušnost.Na moja pitanja, u oba slučaja, "aman, a zašto to radite jedni drugima?!", usledio je nepopravljiv nesporazum koji se okončao prekidom svakog kontakta, normalno). Dakle, zašto naše "amygdale" kad dobiju neki spoljnji impuls, stimulans i kad ga "registruju" za manje od 12 milisekundi, zašto se od sve elektro-neuro-sinapso-impulsne reakcije otvori taj prostor "slabe kontrole" sopstvenog straha, ali svesne kontrole "tuđeg straha"? I zašto se "prepuštamo" sopstvenom strahu (izazvanog bilo čime i usmerenog na bilo koju temu, osobu ili predmet) umesto da "upravljamo" njime i ne dopustimo "negativnim" emocijama da "haraju našom amygdalom"?

Strah je, kanda, i u osnovi svake agresije (sve do onih krajnjih granica) i moje je iskustvo da se u komunikaciji sa takvim osobama uvek treba obraćati njihovom strahu, kao osnovnom uzroku, a nikako agresiji kao "spoljnjoj" manifestaciji, to jest ako se uopšte mora biti u komunikaciji sa ljudima u takvim stanjima. Deca, sva deca to izgleda umeju da rade, prirodno, ali nekako usput, većina ljudi kao da izgubi tu sposobnost. Šteta, to je jedna fina sposobnost, ne bojati se straha u drugim ljudima.

Prelistavala sam samo izreke, narodne poslovice, citate o strahu, znajući da ako bih i pokušala da navedem iole pristojan spisak umetničkih dela i umetnika koji su se bavili strahovima, da bi to morao biti - predugačak spisak (ili sasvim nepotpun), ali - sa "poslovicama" je već mnogo lakše. I većina njih, iz raznih podneblja i kultura opisuje strah tako da su "u njega velike oči" (dok pozitivne emocije, kao što je - ljubav, opisuju slepilom). A po svemu što su ljudski postupci, navike i ponašanje - čini se da je upravo obrnuto, da su naši strahovi savim slepi i da je metafora "sa velikim" očima iz poslovica svima nama poslata kao svojevrsno upozorenje da smo skloni preuveličavanju straha i "povlačenju" pred osećanjem straha jer nam se čini nesavladiv u svoj svojoj neprijatnosti. Tako ponekad propustimo da uvidimo dobru meru razlike između straha i opreza, što su dve sasvim različite emocije.(I nije zalud poslovica da je "opreznost majka mudrosti", mada ja tu dodajem - da je bila oprezna nikad ne bi postala majka! :)))) Ali to, verovatno, već spada u "tehnike" kojima ljudi pribegavaju da bi druge oslobađali straha (ako umeju) i da bi upravljali sopstvenim strahovima (ako smeju). Dobar, fini, osvežavajući humor je, mislim, tu - nezamenljiva tehnika. Nasmejati preplašeno dete, oraspoložiti zastrašenu odraslu osobu, odagnati tuđi strah ukazujući nekome da on/ona sam/sama ima sve sposobnosti za to - neprocenjivo, tako ja mislim.

Otuda valjda dolaze i (ponekad sasvim komični, kao što se može naći na internetu "instant oslobađanje od strahova za tri dana") svi oni predlozi o potrebi suočavanja sa sopstvenim strahovima i "otvaranjem očiju sa merom oštrog vida" kad su naši strahovi (za koje umemo da budemo slepi) u pitanju. Ne znam da procenim koliko kome od nas "treba vremena" za upravljanje sopstvenim strahovima, ali znam da je moguće. I da podiže kvalitet života, sasvim.

I mislim da se "prenosom i deljenjem" sopstvenih iskustava sa strahovima, može pomoći mnogim drugim ljudima samim tim što će biti - ispričana. Strah ne voli reči, strah se razložnih, mirnih reči boji najviše na svetu, strah jača u tišini i ćutanju, tako ja mislim.

Šta vi mislite?



Komentari (268)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

dragoljub92 dragoljub92 22:41 11.09.2008

Re: litanija protiv straha

maksa83
Šta vi mislite?

Ko je čitao Dinu Frenka Herberta (ili gledao istoimeni film Dejvida Linča, koji uopšte nije tako loš kao što hard core Frank Herber fanovi ciče i cvile zna ovo:

Bene Gesserit Litany Against Fear:

I must not fear.
Fear is the mind-killer.
Fear is the little-death that brings total obliteration.
I will face my fear.
I will permit it to pass over me and through me.
And when it has gone past I will turn the inner eye to see its path.
Where the fear has gone there will be nothing.
Only I will remain.


Radi pos'o, kad se setiš.


дину обожавооо,филм лош
MilutinM MilutinM 23:06 11.09.2008

Re: litanija protiv straha

дину обожавооо,филм лош

Podržavam: svma okolo dosadjivao knjigom (knigama) od zanosa, a razočarao se filmom.
dolybell92 dolybell92 12:08 13.09.2008

Re: litanija protiv straha

Podržavam: svma okolo dosadjivao knjigom (knigama) od zanosa, a razočarao se filmom.


Pravilo: Kad pročitaš knjigu - ne gledaj film i obrnuto.
Tada nema razočarenja.
maksa83 maksa83 15:39 13.09.2008

Re: litanija protiv straha

Pravilo: Kad pročitaš knjigu - ne gledaj film i obrnuto.
Tada nema razočarenja.


Slažem se, u 99.9999% slučajeva.
Jedina instanca koja mi pada na pamet gde su knjiga i film egal (zapravo po meni je film i upečatljiviji) bi bila Blago Sijera Madre, ali za to ti ipak trebaju Džon Hjuston i Hemfri Bogart.
Budimac Budimac 21:59 10.09.2008

Strah od boga

“Oh Lord, please don't burn us, Don't grill or toast your flock, Don't put us on the barbecue, Or simmer us in stock, Don't braise or bake or boil us, Or stir-fry us in a wok...”

thug_b thug_b 22:32 10.09.2008

ja se bas od ovoga jedino plasim

Ne tako retko, dešava se da i sami "upravljamo strahom" nama bliskih osoba, najbližih, članova sopstvene porodice, dece, prijatelja,..... (Raskinula sam neka prijateljstva, koja su inače imala sasvim dobru perspektivu, kada sam svedočila kako majka zastrašuje sopstveno dete potpuno budalastim tvrdnjama ili se muškarac ženi obraća na ivici pretnje i obećanja nasilja koje bi trebalo izazvati strah, pa onda - poslušnost.Na moja pitanja, u oba slučaja, "aman, a zašto to radite jedni drugima?!", usledio je nepopravljiv nesporazum koji se okončao prekidom svakog kontakta, normalno)


ne sanjam ni da padam sa mosta, ni da sam bez odece a na sred ulice, ni da sam se probudila u zmijskom leglu...

...sanjam, na ovaj ili onaj nacin, kako su svi oko mene ili poslusni ili agresivni. poslusni se ponasaju kao da agresivnih nema, a agresivni mi "duvaju za vrat" i potsecaju me na to da nemam ni iskustvo, ni svoj teren, ni saigrace. i tako tumaram naokolo k'o gluva kucka... po ceeeelu noc

ali nisam ocekivala da od vas cujem da prosto postoje nepopravljivi nesporazumi i ne mozes im nista. crrrna gordanac a fizika sta kaze o nepopravljivosti nesporazuma? gdi se dede ljubav, jel i ljubav zna da zakaze?
da se razumemo, imala sam i ja u svom kratkom zivotu takvih situacija... ali ne mislim o njima kao o nesporazumima
jer nesporazumi nisu nepopravljivi. a ljubavi uvek imam za sve samo sto na moju ljubav ne mozes da se pretplatis pa da mislis da ces tako s pravom moci kad god ti se prohte da u nju sumnjas i dovodis u pitanje korektnost dogovorene isporuke. i can't help if you won't help yourself.

Boj se ovna, boj se govna, a kada ćeš živeti?


preporuka za budimca, i ja sam na to prvo pomislila kad sam procitala tekst. "izrecica" je meni genijalna, ne zato sto mi je sadrzajna u prici o relaciji izmedju zivljenja i strahovanja, nego zato sto mi je sadrzajna u dokazu da je (smisao za) humor neprevazidjena metoda za preispitivanje, odbranu i oporavak sopstvenog mira
nsarski nsarski 11:34 11.09.2008

Re: ja se bas od ovoga jedino plasim

Boj se ovna, boj se govna, a kada ćeš živeti?

Negde u svojim dnevnicima, pise Frojd o jednom svom pacijentu. Covek bolestan od neizlecive bolesti, ali to mu najmanje smeta. Nego brine ga i plasi se sta ce drugi o njemu misliti, da li ce smatrati da ih je izdao, strah od toga mu ne da mira. I Frojd komentarise otprilike ovako: "Covek je prakticno na samrti, celog zivota se plasio kako ce ga drugi prihvatiti, i evo i sad se plasi. Cega se vise plasi nije mi jasno, ako se vec smrti ne plasi?".
Majstor92 Majstor92 11:46 11.09.2008

Re: ja se bas od ovoga jedino plasim

to samo govori koliko ljudi ceznu za nekim smislom....Smislom svog postojanja. Nije ga toliko briga za smrt koliko za cinjenicu da sebe i druge nije uverio da je ziveo casno
stari92 stari92 06:45 11.09.2008

. . нови дан . .

по дану ће бити
можда ћеш добити свој сан
ноћи ћу рећи
нека овај пут ноћ је претворена у дан
тачка ће .
М а ш т а ћ е т е с тачком ?!?:.

Како год било је биће
Ми ћемо да(у)хом оживети сан.

Р : (Д.В.)
Majstor92 Majstor92 09:46 11.09.2008

Fear

Moje misljenje je da se strah javlja zbog nerealnog ugla gledanja na stvari. S obzirom da se sve pojave koje postoje u drustvu mogu sagledavati iz razlicitih uglova u zavisnosti od nasih karaktera iskustava itd, postavlja se pitanje da li postoji ugao koji je jedino ispravan? Verovatno ne, ali definitivno postoje neki koji nam mogu stvoriti negativne emocije kao sto je strah.
U tom slucaju je meni razgovor uvek pomagao ali ne bas sa bilo kim. Sam cin razgovora o strahu nam daje osecaj da reagujemo, da smo aktivni i da se borimo protiv njega sto nas udaljava od besmisla i uliva nam pozitivnu energiju. Sagovornik bi trebalo da bude prilicno svesna licnost koja ume da sagleda nas ugao na gledanja na situaciju i da na takav nacin ponudi alternativni koji bi nas zainteresovao i naterao da razmisljamo o njemu i na kraju koji bi primenili.
Puno ljudi odbija da se bori protiv strahova putem otvorenosti i razgovora, jer bi to onda znacilo da se moraju upustiti u najtezu borbu koja je moguca - promeniti sebe. Kad bi razumeli da u sustini ne treba promeniti sebe, vec samo svest o samom sebi, bilo bi mnogo lakse....


rec o autoru:
Svaka cast. Jedna od retkih normalnih osoba u nasem politickom zivotu. Od kada nije aktivna mislim da smo svi mnogo izgubili na tom polju. Vrati se Goco :)
gordanac gordanac 17:18 11.09.2008

Re: Fear

Puno ljudi odbija da se bori protiv strahova putem otvorenosti i razgovora, jer bi to onda znacilo da se moraju upustiti u najtezu borbu koja je moguca - promeniti sebe. Kad bi razumeli da u sustini ne treba promeniti sebe, vec samo svest o samom sebi, bilo bi mnogo lakse....

Taman tako.
A svi to mogu, samo "uključiš mozak" pitanjem "ko me gurnu?!" i razložiš natenane šta su percepcije, a šta činjenice o tebi samom, tako da se nekako kao samo od sebe počnu "ljuštiti" svi ti slojevi naučeni zbog loših i pogrešnih društvenih modela, okoline, porodice, vrag će ga znati! Ali svi mogu da ukapiraju da su im sposobnosti i potencijali mnogo veći nego što su im u tom trenutku "preformanse", i - eto promena! )
Pre desetak godina sam vodila program "Žene to mogu" čiji je sadržaj sticanje znanja, veština i tehnika za žensko učešće u politici i na mestima odlučivanja......i neprocenjivo je gledati proces kako (relativno lako i jednostavno) počinje otkrivanje sopstvenih sposobnosti, "skrivenih, neupotrebljenih znanja" i kako se menjaju one same, pa onda menjaju i razne stvari oko sebe....kako se oslobađaju naučenih strahova i time podižu kvalitet sopstvenog života, kako se oslobađaju straha i prezira (dobijenih i datih) kao neproduktivnih emocija i kako uče da upravljaju svojim gnevom kao pokretačkom, ali rasutom emocijom sve dok je ne zauzdaju, ukrote i same od sebe naprave ono što zaslužuju.
Svi to mogu.

p.s. Nisam razumela - gde da se vratim?
Majstor92 Majstor92 10:28 12.09.2008

Re: Fear

Ono sto jedino nisam siguran jeste da li bas SVI to mogu. Definitivno svi imaju kapacitete za promenu, ali nesto mi se bas ne cini da SVI imaju sposobnost da ih prepoznaju i da ih iskoriste. Milion puta sam kod ljudi naisao na odgovor "Ja sam takav" i kraj. Ne zele. Lakse im je da zive sa tim, identifikovavsi se sa problemom, negoli da pokusaju da se distanciraju od njega i bilo sta da promene. Ne daj boze, EGO je taj koji ne dozvoljava promenu. Zabluda da je jedino moguce promeniti okolinu nego bilo sta u nama. Ego, najveci krivac. Svi ga imamo, samo je potrebno prepoznati ga i reci sebi - to nisam ja, to je ono sto mi ego govori da sam ja.
Iskren razgovor sa nekim, tacno prezentovanje cinjenica i emocija u nama su verovatno prvi korak ka resavanju problema.

Kod neracionalnih strahova (tipa strah od lifta) mislim da sam razgovor nije dovoljan, vec iz toga se mora proizvesti neka akcija. Radeci bas ono cega se plasimo, covek ce posle X puta ponavljanja tih stvari (bez obzira koliko tesko to bilo) postati svestan da sve ono cega se plasi mu se nece desiti....Razgovor bez akcije mislim da bi pogorsao strah jer ce se covek tim vrtenjem u krug sve vise identifikovati sa strahom kao delom njegove licnosti.

p.s. Nisam razumela - gde da se vratim?


mislio sam na politicki vrh, ali da ne prebacujem previse loptu na drugu temu. Ne pratim bas toliko kao ranije, mozda si i sada u vrhu, ja to ne znam ne vidjam te po medijima kao ranije, ali znam da pored plejade smesnih likova, bilo je uvek pravo osvezenje slusati te pricavsi na bilo koju temu. Ono sto je meni fascinantno jeste da u ovim tekstovima ima poprilicno psihologije a ja koliko znam od ranije ti si zavrsila fiziku, ili se varam? Svejedno, i da jeste to je jos jedan plus i dokaz da i ti imas mnooogo kapaciteta koje si uspesno iskoristila na pravi nacin :)
jasnaz jasnaz 11:24 11.09.2008

________________





_____________

strah ne voli reči (!!!)

ja se bojim situacija u kojima ih nemam
gordanac gordanac 17:25 11.09.2008

Re: ________________

ja se bojim situacija u kojima ih nemam

samo misli polako i nosi kakvu knjigu sa sobom :))
i reči će uvek naići, nesebrigaj, samo ih pusti....i one koje oklevaju - pusti na kraju
vreme tišine ispuni pokretima - i to su reči
a najbolje je - kad ti reči i ne trebaju, a straha nema....mammamia settebellezze! :))
(samo što dotle moraš roman-reke da izgovoriš, a sveizglave)
jasnaz jasnaz 18:47 11.09.2008

Re: a sveizglave&srca



thank`s GC !

marta l marta l 16:12 11.09.2008

paradoksi

najveci urodjeni strah je strah od smrti, od nestajanja....
paradoks je da se najvise bojimo jedine sigurne stvari u zivotu

secate se, 90-tih je u stampi bilo nesto na temu ko se cega najvise boji u svetu. Pa bilo kao:
amerikanci - od gubitka posla
englezi - od bolesti
kada su isto pitanje postavili kod nas ispalo je da se ljudi najvise boje - zmije

zvuci smesno, ali u stvari je sasvim tacno, jer u sred one nesrece vec smo znali kako "kad nebo padne na lgavu", al' sine kad te zmija ujede nema vremena ni za sta....
margos margos 18:27 11.09.2008

Re: paradoksi

najveci urodjeni strah je strah od smrti, od nestajanja....

Marta, nije strah od smrti urođen, on je stečen kao i svi - osim straha od gubitka tla pod nogama i od iznenadnog jakog zvuka - pomenu i Višnja negde s početka priče.

A zmija se boje uglavnom oni koji se s njima nikad nisu sreli... i on je naučen.
marta l marta l 02:05 12.09.2008

Re: paradoksi

Marta, nije strah od smrti urođen, on je stečen kao i svi - osim straha od gubitka tla pod nogama i od iznenadnog jakog zvuka - pomenu i Višnja negde s početka priče.

Mislim da jeste, tacnije zelja za opstankom je urodjena, a nedostatak iste vodi u bolest (depresija recimo). A suprotno od "ostajanja" je "nestajanje"....U sudstvu se recimo zna da je strah od neposredne zivotne ugrozenosti najveci stepen pretrpljenog straha....

a "strah od gubitka tla pod nogama i jakog zvuka " su urodjeni atavisticki refleksi. bebi se naglo izmakne podloga na kojoj lezi i ako je zdrava ona poseze rukama i nogama ka mogucem osloncu.... ili se refleksno cvrsto uhvati za palceve i visi....koliko se secam ovi se refleksi pojavljuju i nestaju u odredjenom periodu prve godine zivota ....tako se i proverava bebin razvitak....
ovo po prisecanju, ima ko sve to zna bolje )
margos margos 13:08 12.09.2008

Re: paradoksi

a "strah od gubitka tla pod nogama i jakog zvuka " su urodjeni atavisticki refleksi.

Pa da, to je urođeno. Imaju i životinje.

Ovo drugo je takođe instinkt za preživljavanjem, pa i ugroženost života izaziva najviši stepen straha. No kada pričamo o strahu od smrti, često taj strah imaju ljudi koji nikad nisu bili ugroženi nego su taj strah isvojili iz priča, knjiga, filmova.... Zato je to stečen strah.

Što kaže Gordanac, ljudi su šašava bića, plaše se koječega - ne možemo ni nabrojati. Ono što je fakat - onome ko se plaši, nije nimalo smešno. A oni drugi se sprdaju, jer time lepo štite svoje straove da se ne vide... i tako, umesto da jedni drugima pomognemo da se strahova oslobodimo, svakodnevno raste lista novih strahova i fobija.:(
vishnja92 vishnja92 13:52 12.09.2008

Re: paradoksi

koliko se secam ovi se refleksi pojavljuju i nestaju u odredjenom periodu prve godine zivota ....tako se i proverava bebin razvitak....

prvi pravi strah kod bebe se pojavljuje negde oko petog meseca kada beba stice svest o tome da ona i majka nisu jedno. do tog uzrasta beba pojmovno majku ne odvaja od sebe. usled ove "spoznaje" (odmah mi beba sa 'eureka' izrazom pred ocima, totalna karikatura onoga sto zelim da kazem :)) radja se strah od odvajanja i onda svasta redom sto ide uz to. "svasta redom" zavisi od roditelja, kako kvantitativno tako i kvalitativno (izvinite sto malo lupam, uhvatila me nekakva neozbiljnost:))
dolybell92 dolybell92 12:25 13.09.2008

Re: paradoksi

"svasta redom" zavisi od roditelja, kako kvantitativno tako i kvalitativno (izvinite sto malo lupam, uhvatila me nekakva neozbiljnost:))


Prvo, ne lupaš - jer kod dece se prvi strahovi formiraju
tako što preuzimaju reakcije roditelja, zapravo, ako su prisutni
kada se neko od roditelja isprepada od nečega, i ono će
se isprepadati na isti način od iste stvari i to će im ostati.

Znam po sebi, (uvek od sebe polazim?) - moja majka se plašila zmija,
odrasla je u kraju gde ih ima ispod "svakog kamena", ona je
imala razlog zašto ih se plašila - ja nemam nikakav razlog da ih se plašim,
nikakvog neprijatnog iskustva nemam sa zmijama, ali ih se bojim (i grozim).
Sigurno je da mi je taj strah od zmija imputiran, na neki način, iako se ja toga ne sećam.

Iako se bojim zmija, ratio mi je još uvek jači, i to pomaže.


MilutinM MilutinM 16:55 11.09.2008

Strah?

Gordana, lep tekst, lepo složeno.

Ja se, nekako, ne plašim. Ne znam otkud. Ne smatram sebe nekim herojem, ali nemam neke strahove. Možda bih osećaj koji me obuzme u situacijama kada bi trebalo da se plašim nazvao nalegodnošću protkanom očekivanjem i nadom da se najgore neće desiti. Je li to neki blaži oblik straha?
gordanac gordanac 17:07 11.09.2008

Re: Strah?

Možda bih osećaj koji me obuzme u situacijama kada bi trebalo da se plašim nazvao nalegodnošću protkanom očekivanjem i nadom da se najgore neće desiti. Je li to neki blaži oblik straha?

:))
Nemam pojma, mislim da strah, kao emocija, nema "skale" već ti neki različiti "stepeni" dobijaju i različita imena, čini mi se.
Osim za jedina dva koja su urođena (izmicanje podloge i jak zvuk) svi ostali su - naučeni, dakle NEKO ti je pokazao da BI TREBALO da se nečega bojiš ili te zastrašivao nečim pa te naučio strahu (i usput pokornosti, valjda). Zanimljivo je da mi tu emociju delimo sa životinjama, ali one ne "uče" jedna drugu strahovima. Mi, kao bića na vrhu lanca ishrane, bića sa umom i svešću, nismo mogli ničeg pametnijeg da se setimo - osim da učimo jedne druge raznim strahovima! :))
Ljude jednostavno - moraš voleti...
margos margos 17:33 11.09.2008

Re: Strah?

Pade mi na pamet - možda i nije istina, ali, dobro je za razmišljanje - čula sam da pripadici plemena Masai u svom govoru nemaju vremena. prošlo i buduće, i da samim tim ne mogu da pričaju i prepričavaju prethodne događaje, pa ni da ponovno preživljavaju proživljene strahove, ali ni da strepe unapred.
Oćem da budem Masai neustrašiva!

I još nešto - fobije nisu ništa drugo nego ugojeni strahovi - nešto nas je preplašilo, a onda krenemo da razmišljamo, pričamo, prepričavamo i tako neku situaciju pregojimo.

Sećam se jedne dame, imala je fobiju od prekookenskih brodova. Pitala sam je kroz osmeh 'Izvini, a gde ih srećeš?' Naravno da se i ona smejala, a naravno - meni je bilo jasno, oni su uvek tu, dovoljno je samo da pomisli na njih.
MilutinM MilutinM 17:54 11.09.2008

Re: Strah?

Oćem da budem Masai neustrašiva!


Go Masai, Go Masai, Be mellow
Go Masai, Go Masai, Be sharp

Ili moj snimak sa Exita
margos margos 18:32 11.09.2008

Re: Strah?

Fala Milutine:)))
dolybell92 dolybell92 00:32 12.09.2008

Re: Strah?

Sećam se jedne dame, imala je fobiju od prekookenskih brodova. Pitala sam je kroz osmeh 'Izvini, a gde ih srećeš?' Naravno da se i ona smejala, a naravno - meni je bilo jasno, oni su uvek tu, dovoljno je samo da pomisli na njih.


Fobije, prave, istinske su jače od racija - on tu malo može da pomogne,
samo na kratko... Imam jednu rođaku koja pati od agorafobije, godinama...
došla je i dolazi u situaciju kada ne može sa njom da se izbori - jača je, i to
je uništava, sistematski - ne može više da podnosi takva stanja,
a svesna ih je potpuno - samo ne može da taj strah nadjača, iako zna da je
potpuno iracionalan - ta nemoć je strašna.
margos margos 01:02 12.09.2008

Re: Strah?

Fobije, prave, istinske su jače od racija - on tu malo može da pomogne,

Naravno da racio može da pomogne na hladno i da se smisle strategije kad se desi napad. Dovoljno je da jednom čovek pobedi, već je okrnjio fobiju... pa može okuražen da nastavi. Tome služe stručnjaci, da pomognu.

Znam ženu koja je imala i agorafobiju i stravične migrene i nesanice - penzionisana zbog toga, brzopotezno. Par godina potom, uz sistematski rad na sebi, prevazišla je, pa smo joj pretili da ćemo je tužiti da se vrati na posao, u šali, naravno.

Problem sa fobijama je što im čovek ne posveti pažnju dok se ne razviju, da potraži pomoć stručnjaka... kako vreme prolazi, sve je teže. Svojevremeno, za vreme bombardovanja, pitali Sandu Rašković o nešto o strahovima i ona je tad pojednostavila i rekla: ''Postoje dve vrste straha. Strah u vama i vi u strahu. Ako je strah u vama, to je ok, znači da ga možete iskontrolisati. Ali ako ste vi u strahu, to ništa ne valja, jer onda strah kontroliše vas.''

Ja čvrsto verujem da ne postoje neizlečivi strahovi, samo neizlečive osobe. A da je lako - nije.
dolybell92 dolybell92 13:13 13.09.2008

Re: Strah?

Ja se, nekako, ne plašim. Ne znam otkud. Ne smatram sebe nekim herojem, ali nemam neke strahove.


Strahovi su u suštini, korisni, naravno ne svi ...
ali neki strahovi su spašavali živote...naročito u ratu.
Nije dobro biti bez straha.
Bez osećaja straha je skoro isto kao bez imuniteta.

Nikad ne znate kada i od čega će te se uplašiti,
i takav strah vas štiti, u stvari.

Fobije, kao trajni strahovi su nešto drugo,
i od njih se može i treba lečiti, jer su to iracionalni strahovi.

Navešću opet, neke koje nisu pomenute (mada jedna jeste i to nadugačko i naširoko)
a vrlo su zanimljive:

ANTROFOBIJA: strah od ljudi
BRONTOFOBIJA: strah od munja i grmljavine
DENTOFOBIJA: strah od zubara
ERGOFOBIJA: strah od posla
GAMOFOBIJA: strah od braka
HEMOFOBIJA: strah od krvi
NEKROFOBIJA: strah od smrti
PEDOFOBIJA: strah od djece
BIBLIOFOBIJA: strah od knjiga

Meni je najgluplji strah od krvi.
Osoba koja je povređena i krvari, može da iskrvari do smrti -
zato što je onaj koji bi trebalo da joj pomogne, videvši krv - pao u nesvest.
Prvo pomagaj - pa onda padaj u nesvest, iz nje ćeš izaći, svakako.


dolybell92 dolybell92 16:38 13.09.2008

Re: Strah?

Ja čvrsto verujem da ne postoje neizlečivi strahovi, samo neizlečive osobe. A da je lako - nije.


Nešto sa ovom rečenicom nije u redu?
Pitam samo kako nekog izlečiti straha od nečeg - ako taj nije osoba ?

margos margos 20:23 13.09.2008

Re: Strah?

dolybell92
Ja čvrsto verujem da ne postoje neizlečivi strahovi, samo neizlečive osobe. A da je lako - nije.Nešto sa ovom rečenicom nije u redu?Pitam samo kako nekog izlečiti straha od nečeg - ako taj nije osoba ?

Svaki strah može da se prevaziđe (ili leči - jer mnogi strahovi jesu iz domena bolesti jer onemogućavaju normalan život) i nema neizlečivog straha. A postoje osobe koje je nemoguće lečiti i nemoguće im je pomoći jer jednostavno pomoć ne žele - e, to su neizlečive osobe.
dolybell92 dolybell92 17:35 14.09.2008

Re: Strah?

Tome služe stručnjaci, da pomognu.


Hvala na savetu, ali njoj stručnjaci i pomažu,
inače ne bi izdržala koliko je izdržala...
Ne mogu da je izleče, ali mogu da joj privremeno,
na neko vreme (koje nije predvidivo) potisnu strah na niži nivo,
nivo koji može da podnosi - dok ponovo ne dobije na intenzitetu...
i tako to traje već x godina.


nekad-bio-kuki nekad-bio-kuki 18:09 11.09.2008

Strah je pokretac

koji je oblikovao ljudsko ponasanje i razvoj kroz istoriju ljudskog roda. Na nizem socioloskom razvoju (emancipaciji?) pojedinca ili na masovnom nivou, gde je spcificna tezina "mase" bez obzira na stepen razvoja vrlo niska, strah je bio (a i bice jos dugo) jedini nacin upravljanja. Primera koliko hoces: strah od Boga ukoliko se prekrsi neki od kanona, strah od partije ako se prkrsi neki od kanona (svaka slicnost namerna), strah od drzave i zakona, strah od Radikala itd.
gordanac gordanac 18:22 11.09.2008

Re: Strah je pokretac

Strah je pokretač koji je oblikovao judsko ponasanje i razvoj kroz istoriju ljudskog roda....
.....Primera koliko hoces: strah od Boga ukoliko se prekrsi neki od kanona, ....

E, sad bi mi trebalo objašnjenje, ako može....
Kako je strah od Boga - pokretački, ukoliko prekrši neki od kanona? Ne razumem.
(da ne davim i drugim primerima, ustvari je svejedno)

Imam ja teoriju da je "istorija ljudskog društva istorija traganja za srećom" (nasuprot nekih teorija jednog od četvorice braće Marx :))), ali teško nalazim primere i dokaze da im je u tom traganju strah bio "pokretačka emocija", pre je i češće bio "blokirajuća emocija", takoja mislim...
Ili misliš da na pojedince koji "oslobođeni straha" - pokreću sve i svašta...
margos margos 18:31 11.09.2008

Re: Strah je pokretac

Strah je možda POGURAČ, ali ne pokretač.

Zanimljivo je da smo po najpodložniji uticajima kada smo u strahu, pod bolom, ili zbunjeni.
E, to se kroz istoriju vrlo vešto koristi za upravljenje decom, firmom, državom..... ljudima uopšte.

nekad-bio-kuki nekad-bio-kuki 18:44 11.09.2008

Re: Strah je pokretac

gordanac
E, sad bi mi trebalo objašnjenje, ako može....

Prosto. Norme ponasanja su proistekle iz Svetih Knjiga, a svaka od njih je nametnula te norme na osnovu straha od posledica: nisi miljenik Boga, ici ces u Pakao, dusa ce ti biti prokleta, Crkva ce te izopstiti. Zanemarujuci koliko je neka vera bila militantna u sprovodjenju Zapovesti i cinjenice da je sprovodjenje istih imalo stvarni cilj potcinjavanja Crkvi, krajnji rezultat je pozitivan jer su postavljene norme na kojima su danasnja drustva zasnovana.
Budimac Budimac 18:47 11.09.2008

Re: Strah je pokretac


Prosto. Norme ponasanja su proistekle iz Svetih Knjiga, a svaka od njih je nametnula te norme na osnovu straha od posledica: nisi miljenik Boga, ici ces u Pakao, dusa ce ti biti prokleta, Crkva ce te izopstiti. Zanemarujuci koliko je neka vera bila militantna u sprovodjenju Zapovesti i cinjenice da je sprovodjenje istih imalo stvarni cilj potcinjavanja Crkvi, krajnji rezultat je pozitivan jer su postavljene norme na kojima su danasnja drustva zasnovana.

I'm impressed...
gordanac gordanac 18:53 11.09.2008

Re: Strah je pokretac

Strah je možda POGURAČ, ali ne pokretač.

Hm
Pa nekako nije čak ni to, ali mislim da razumem šta kažeš...
Tema je, kanda, UPRAVLJANJE strahovima drugih ljudi (nekog malog ili velikog broja), pa se onda to "upravljanje" tretira kao POGURAČ ili POKRETAČKA emocija (Jesam li ukapirala?)
Ali - to ne biva, mislim, ne govorimo o istoj stvari.
Strahovima se UVEK može upravljati, odnosno dokle god je strah u onima kojima se upravlja - BLOKIRAJUĆA emocija, kad i ako to prestane da bude - onda više ne može, tako biva i sa velikim i sa malim grupama ljudi.
E, sad, kako i kada strah prestaje da bude blokirajuća emocija?
O tome se može govoriti samo u i kroz kontekst, jedan određeni, ne može na nekom opštem nivou. Ali evo šta su neophodni, potrebni i dovoljni USLOVI za proces razuslovljavanja od nekog straha:
- neophodno je registrovati vrstu straha, njegov uzrok i oblike pojavljivanja i na osnovu toga napraviti strategiju "oslobađanja od straha"
- potrebno je objasniti, preneti drugima o čemu se radi, kakav je problem zbog postojanja straha, kakva je strategija....
- dovoljno je i jedan čovek svestan štete koju strah pravi da bi proces počeo

Ako je religija u pitanju, Luter je gotovo pa idealan primer, od postavljanja teza na vrata crkve, preko prenosa informacija do legalizacije prava na "slobodu od straha" pred institucijom koja je u tom trenutku radila sve samo ne ono što joj piše u Jednoj Knjizi. Ali, proces je pokrenut tek nakon što Luter ume da upravlja sopstvenim strahom, kad on sam iz "blokirajućeg" prelazi u "pokretačko" stanje. Sam po sebi, kao emocija, ne razumem kako je strah pokretački.....
E, to se kroz istoriju vrlo vešto koristi za upravljenje decom, firmom, državom..... ljudima uopšte.

Eto - to je "upravljanje strahovima", šta je tu pokretačko, to ne razumem...
gordanac gordanac 19:01 11.09.2008

Re: Strah je pokretac

Prosto. Norme ponasanja su proistekle iz Svetih Knjiga, a svaka od njih je nametnula te norme na osnovu straha od posledica: nisi miljenik Boga, ici ces u Pakao, dusa ce ti biti prokleta, Crkva ce te izopstiti. Zanemarujuci koliko je neka vera bila militantna u sprovodjenju Zapovesti i cinjenice da je sprovodjenje istih imalo stvarni cilj potcinjavanja Crkvi, krajnji rezultat je pozitivan jer su postavljene norme na kojima su danasnja drustva zasnovana.

I - šta je tu pokretački?
Pa ljudi provode svoje živote osujećeni i često nesretni upravo zbog loših društvenih modela kojima ih "uče strahovima", neprekidno....
Ti ne govoriš o strahu, ti govoriš o "upravljanju strahovima", ipak...
I kako je krajnji rezultat - pozitivan?
Ako se zadržiš samo na Jednoj Knjizi i hrišćanstvu - yes, it works, so? Kakve to veze ima sa onim što piše u toj Knjizi?
Mislim da sada razumem - ti kažeš "ljudi razumeju jedino jezik zastrašivanja, pretnji i učenje straha" i oni koji to prvi ukapiraju - upravljaju njihovim strahovima i onda je to - pozitivno.
Nećemo se složiti.
(Ali sam bar, kanda, ukapirala! :))))
margos margos 19:50 11.09.2008

Re: Strah je pokretac

Eto - to je "upravljanje strahovima", šta je tu pokretačko, to ne razumem...

Ništa, kao što si i sama pojasnila.

Koriste je upravljači da pokrenu druge u smeru u kome oni žele.

Roditelji: Ako ne spremiš sobu, dobićeš batine.
Škola: Ako ne naučiš, dobićeš keca... ponavljaćeš razred.
Firma: Radi kako ti kažem, da ne dobiješ otkaz.
itd itd.

maksa83 maksa83 19:58 11.09.2008

Re: Strah je pokretac

Koriste je upravljači da pokrenu druge u smeru u kome oni žele.


Ili kako na tu temu reče Semjuel Džonson: ništa ne fokusira um kao prizor vešala.

nsarski nsarski 20:18 11.09.2008

Re: Strah je pokretac

Roditelji: Ako ne spremiš sobu, dobićeš batine.
Škola: Ako ne naučiš, dobićeš keca... ponavljaćeš razred.
Firma: Radi kako ti kažem, da ne dobiješ otkaz.

Crkva: ako ne postujes Boga ides u pakao.

Celo Hriscanstvo tripuje na guilt-u. Svi smo rodjeni, ej rodjeni, gresni, sada nam samo ostaje da se kajemo i iskupimo svoje grehe koliko umemo. Imamo neki gen za greh?

Evo ga Hrist Pantokrator, iz Daphne blizu Atine:


Surova, neoprostiva namrgodjenost. Taj nas voli? Kako li izgleda kad je ljut, ili nas mrzi?
Goran Vučković Goran Vučković 20:20 11.09.2008

Re: Strah je pokretac

Svi smo rodjeni, ej rodjeni, gresni,

Jel? Zar se ne računa od krštenja na dalje? Nekrštena deca idu u Limbo itd?
nekad-bio-kuki nekad-bio-kuki 20:37 11.09.2008

Re: Strah je pokretac

gordanac
Nećemo se složiti.
(Ali sam bar, kanda, ukapirala! :))))

Ma slazemo se i razumemo. Jedini nesporazum je rec koju sam upotrebio: "pokretac".
Fokus nije bio na religijama (samo je bio primer) a namera je bila da se pokaze da strah oblikuje nase ponasanje do najprostijeg nivoa. Niko (normalan) nece staviti ruku na vrelu ringlu. Zasto?
margos margos 20:39 11.09.2008

Re: Strah je pokretac

Surova, neoprostiva namrgodjenost. Taj nas voli? Kako li izgleda kad je ljut, ili nas mrzi?

Pa zamisli koliko je milijardi ljudi u strahu - sada i kroz vekove. Od svih Bogova., a bogme i svetaca. Jer, kad se Gromonik Ilija naljuti pršti sve u 16. I onda se pojavi Nazarećanin i kaže da je Sin Božji, pa ga utepaju i od Njega naprave još jednog ljutitog. Nek se zna!
gordanac gordanac 20:44 11.09.2008

Re: Strah je pokretac

Surova, neoprostiva namrgodjenost. Taj nas voli? Kako li izgleda kad je ljut, ili nas mrzi?

U sridu.
I vrlo slično izgleda i na drugim svodovima.....
Bila u Daphne, više puta i kad god bih podigla glavu okrećući se lagano (da mi ne promakne nešto) da ga vidim na svodu sa svih strana - samo mi je to padalo pamet "čoveče, onom što te crtao ili nisu dali kintu ili mu se uopšte nisi dopadao ili si stvarno takav, a onda je potpuno - svejedno"
Kontrast je tim veći što u istom danu možeš gledati kipove, mozaike i građevine Helena pre njega....
Celo Hriscanstvo tripuje na guilt-u. Svi smo rodjeni, ej rodjeni, gresni, sada nam samo ostaje da se kajemo i iskupimo svoje grehe koliko umemo. Imamo neki gen za greh?

Kad sam nekoliko puta o tome pokušala da razgovaram sa znalcima završavalo se - nesporazumima, uvek.
"Greh" je, po njima, savršen model.
Jes`, paz`‚ da nije.
margos margos 20:45 11.09.2008

Re: Strah je pokretac

Niko (normalan) nece staviti ruku na vrelu ringlu. Zasto?

Zato što je glupo.
gordanac gordanac 21:14 11.09.2008

Re: Strah je pokretac

Ma slazemo se i razumemo. Jedini nesporazum je rec koju sam upotrebio: "pokretac".
Fokus nije bio na religijama (samo je bio primer) a namera je bila da se pokaze da strah oblikuje nase ponasanje do najprostijeg nivoa. Niko (normalan) nece staviti ruku na vrelu ringlu. Zasto?

Razumemo se, ali nisam baš sigurna da se slažemo, (ili možda iste stvari zovemo različitim imenima, biva to:).
Dakle, ja pozitivne emocije smatram pokretačkim, isključivo. Ljubav je pokretačka emocija, onoliko. A samo pokretačke emocije mogu, kako kažeš da "oblikuju naše ponašanje", jer je samo takvo ponašanje NAŠE, svako drugo je indukovano, upravljano ponašanje.
Gde je onda ustvari naša tačka neslaganja?
U tome što ja mislim da ljude razni strahovi sprečavaju da sve u njima i oko njih bude zaista "pokrenuto" pozitivnim emocijama. A ti onda to verovatno vidiš kao "oblikovano ponašanje". Ja mislim da svi možemo bolje od toga, eto, da su svi ti strahovi neproduktivni i uskraćuju nam sjajne trenutke koje bismo inače mogli da delimo sa drugima, kako god.
Zato sam spomenula - zahvalnost. Sjajna, pozitivna, pokretačka emocija, a teško može biti "sprečena" strahovima. Samo pustiš da osetiš iskrenu zahvalnost zbog nečega, nekoga, kako god - i onda mu to kažeš.
Mislim da je put do bliskosti popločan trenucima u kojima uspeš da osetiš zahvalnost što si živ, zdrav i - umeš da komuniciraš sam sa sobom ili sa drugim ljudskim bićem. Bez straha.
I to može da te učini spremnijim, sposobnijim za pretnje i opasnosti (probleme, teškoće, bolesti, tragedije, nevolje bilo koje vrste) na koje se inače javlja strah kao odgovor, tako ja mislim.
margos margos 21:27 11.09.2008

Re: Strah je pokretac

Ja mislim da svi možemo bolje od toga,

:)))))))))))) Da... to!
dolybell92 dolybell92 00:35 12.09.2008

Re: Strah je pokretac

Ili misliš da na pojedince koji "oslobođeni straha" - pokreću sve i svašta...


Sad upravo mislim, da ne postoji "oslobađanje od straha" - koje bi bilo
pokretačka snaga svega i svačega - nego da je sam strah taj pokretač.
dolybell92 dolybell92 13:18 13.09.2008

Re: Strah je pokretac

Kako je strah od Boga - pokretački, ukoliko prekrši neki od kanona?


Zeusofobija - strah od boga
bindu bindu 20:33 14.09.2008

Re: hm.....

Surova, neoprostiva namrgodjenost. Taj nas voli? Kako li izgleda kad je ljut, ili nas mrzi?


mislim da gresis....to je samo jadni xristos u izrazu koji pokazuje da on zna sta ga ceka
evo ga...."bog" je mrtav .....

dolybell92 dolybell92 01:12 15.09.2008

Re: hm.....



A young monk arrives at the monastery. He is assigned to helping the other monks in copying the old canons and laws of the church by hand.


He notices, however, that all of the monks are copying from copies, not from the original manuscript. So, the new monk goes to the head abbot to question this, pointing out that if someone made even a small error in the first copy, it would never be picked up! In fact, that error would be continued in all of the subsequent copies.

The head monk, says, "We have been copying from the copies for centuries, but you make a good point, my son."


He goes down into the dark caves underneath the monastery
where the original manuscripts are held as archives in a locked
vault that hasn't been opened for hundreds of years. Hours go
by and nobody sees the old abbot.

So, the young monk gets worried and goes down to look for him. He sees him banging his head against the wall and wailing,
"We missed the "R" ! , we missed the "R" !"

His forehead is all bloody and bruised and he is crying
uncontrollably. The young monk asks the old abbot, "What's wrong, father?"

With A choking voice, the old abbot replies, "The word was...

CELEBRATE!!!"


gordanac gordanac 19:26 11.09.2008

retka ....

..emocija, za razliku od straha (strahova) tako moćno raširenih svugde je:
- zahvalnost
dragocena emocija, laka, jednostavna, fina , a ljudi često prouštaju da je - osete i kažu....šteta, čuda ume da pravi
I mislila sam da ovde treba da stoji jedna muzika koja onim što je muzika i životom one koja peva verovatno bolje priča o zahvalnosti i strahovima nego mnoge reči..

Gracias a la Vida Violeta Parra

MilutinM MilutinM 20:34 11.09.2008

Emocije, bez straha

jasnaz jasnaz 21:33 11.09.2008

put do bliskosti

Mislim da je put do bliskosti popločan trenucima u kojima uspeš da osetiš zahvalnost što si živ, zdrav i - umeš da komuniciraš sam sa sobom ili sa drugim ljudskim bićem. Bez straha.

U bravuroznoj zbirci strahova - OKEAN MORE - Alesandra Barika, 1 od junaka naručuje da se za njegovu ćerku istka svilena tkanina i, ugovarajući motiv, pita:

- Edele, ima li načina da se naprave ljudi koji ne nanose bol?

Mora da se ovako nešto zapitao i sam Bog, u svoje vreme.

- Ne znam. Ali ću pokušati.
– odgovara majstor........

Najlepša poruka koju Bariko šalje kroz roman je ona da se strah od ljudi (ili od emocija….) može prevazići jedino idući ka njima, jedino otvaranjem&upoznavanjem!
Goran Nikolić Goran Nikolić 20:20 12.09.2008

anskioznost

ja bih dodao
anksioznost,
mada je posredno pomenuta,
kao vrlo frekventni vid blagog mentalnog poremecaja.
inace, tema vrlo interesantna
Черевићан Черевићан 22:36 12.09.2008

Бојан

Страх од свега тјст одничега
Гања мене има том времена
Пробали и школовани дооце
Да ме реше тог лошег бремена

Ал неиде . . . бојим се и даље
Што поменеш уфати ме јееза
Смислио сам правдање за друге
- страх решијо да ме ето зеза

И верујте нимије свеједно
Сви одважни једино ја стрепим
Околина зблануто ме гледа
Баш се здали ,пробају са лепим

Један знани трудноћи се даде
Крстио ме чак именом Својим
- тежи случај , дијагнозу срочи
Јер се ето . . . . и имена бојим
dragoljub92 dragoljub92 11:29 13.09.2008

горка пилула

забавни су ваши погледи на страхове и начин ослобађања од истих.да ли вам је пало у око да се овде није јавио нико ко има тај проблем и нико ко се професионално бави овом темом.
моје мишљење
ови први ћуте јер такве тираде слушају целог живота и знају да је узалудно.сит гладном не верује.
ови други знају да је потребно много времена и речи да се потроши,а да се проблем само начне.
зашто овако мислим,па ево овако:
,,укачи се тип на шљивче,с намером да дотичне плодове преведе у прихватлјивије агрегатно стање.кад оно међутим шљивче се покаже непријатељски наклоњено,дотичној намери,и кукавички,а како би дргачије спрам врлог српског јунака,и подметне труло гранче.елем наш припадник небеског народа неочекујући такву срамну и ничим изазвану уроту ,вероватно некаквг масонскогшљивућег удружења,стане на гранче и бупне грбином о лединче.да несрећа буде већа искрши си и руку.
е,сад скупе се људи и после вишечасног проклињања свих масонско јудео америчко европејских и иних завера,уз помоћ три прста и призивања на светог оног и овог уз обавезну констатацију да се ради о небеском народу.почну да саветују нашега бленту који није нашо за сходно да погледа у каквом је стању дотична грана,а и зашто би кад припада узвишеном роду.даклем саветодавци поучени бескрајним свезнањем свог генетског наслеђа,стану да саветују дотичног да никако не пристане да му дотичну скршену руку ставе у гипс јер је гипс осведочени непријатељ свега нашег ,а и може бити да је коришћен радиоактивни гипс увезен са примитивног запада.него да он може снагом своје воље да састави скршене кости и да натера дотичне мишиће да се уздрже од даљих активности које би довеле до померања, снагом воље сатављених костију.
наш јунак то лепо прихвати,а како би другачије.ипак је то савет проистеко из искуства нејстаријег и најпаметнијег народа на земљи,ма шта земљи галаксији а и шире. и трнутно је врло задоволјан јер му је рука лепо зарасла и сад му изванредно служи као тојаг којом се брани од паса луталица,сад сад то што му је шака окренута упоље а не ка унутра,је мали проблемчић,а и згодно је јер може без великог померањаи сте да штипка жемскиње за позадину."
навео бих још један пример
сви смо ми Х пута гледали по америчким филмовима како главни јунак у једној сцени иаманапад делиријума и проведе тешку ноћ у кошмарима.али следећег јутра наш ,,челични карактер,где ли се крио до сада па му није забрани да се толико опија,донесе одлуку да више неће да стави ни кап алкохола у уста ма ни чоколадне бомбоне са румом.ни случајно,ајте молим вас човек је прототип јаког карактера. и гле чуда за пар дана он ко нов,ма ко да нокад ниоје ни прошо поред пивнице а коамоли ушо.скину се човек са алкохола док си реко кекс ,какви делиријуми и остале санђаме,то мрски пскијатри само обмањују народ.
стицајем околности сам имао да видим човека у почетном стадијуму дотичног делиријума.није ми пало на памет да сњим нешто није у реду ,осим лаке збуњености.очему се ради,објаснили ми касније.
шена и син су јадника затворили у кућу и неко време(мислим око недељу дана)и нису му дали ни кап алкохола а ни случајно некелекове за смирење,па општепознато је да они стварају само штету и ничему не користе,зар не?е,после тог времена су приметили да ћалац баш није свој и брже боље су га довели у болницу.јебига ,боље доктори да буду криви него они.
шта да вам кажем.дотичног доктора нисам ни пре ни после овог догађаја видео у таквом стању беса,мислим да му је мало фалило да пребије и жену и сина.и да не дужим,послали су јадника хитно у топоницу а доктор је реко фамилији да ће бити право чудо ако преживи.толико о нашем,лаичком,препознаваљу одређених психичких стања.
мислим .немојте бре људи,ако бога знате да се бавите лаичком психијатријом.најбоље што можете да помогнете неком ко има таквих проблема је да га посаветујете да је одлазак психијатру најкраћи пут до решења његовог проблема.
својевремено,у доба мојих психичких припрема за операцију(дупли бај-пас) сам морао да будем врло груб и безобразан према пријатељу који је упорно стављао под упитник моје опредељење за операцију,баљзгањем о којекаквим чајчићима и осталим вештичарењима.занм за пар покојника који су се лечили бапским лековима ,ено их миришу љубичице из корена.
пс
немојте да схватите ово као моју жељу да вас вређам или ниподаштавам ,ово је само моје виђење ове теме
драгољуб тхе непоправлјиви идолопоклоник савремене науке


ппс
чајчићи могу да ублаже али никако да излече,осим ако неко не жели да се излечи од живота као погубне навике)))
dolybell92 dolybell92 12:53 13.09.2008

Re: горка пилула

забавни су ваши погледи на страхове и начин ослобађања од истих.да ли вам је пало у око да се овде није јавио нико ко има тај проблем и нико ко се професионално бави овом темом.



немојте да схватите ово као моју жељу да вас вређам или ниподаштавам ,ово је само моје виђење ове теме


чајчићи могу да ублаже али никако да излече,осим ако неко не жели да се излечи од живота као погубне навике)))


Да ли треба да схватим да "млатимо празну сламу" ?
Ако је тако, требало је да нас оставите да то и радимо,
а колико видим, и ви сте се укључили у исто "млаћење"...





dragoljub92 dragoljub92 13:18 13.09.2008

Re: горка пилула

Да ли треба да схватим да "млатимо празну сламу" ?

vi ste to rekli,ja samo nisam želeo da se neko uvredi al izgleda nisam uspeo,sad šta je tu je...
margos margos 20:20 13.09.2008

Re: горка пилула

забавни су ваши погледи на страхове и начин ослобађања од истих.да ли вам је пало у око да се овде није јавио нико ко има тај проблем и нико ко се професионално бави овом темом.

Na osnovu čega si zaključio da ovde nema nikog ko se profesionalno bavi ovom temom?
Ja sam prepoznala mnoge profesionalne, ali odmerene komentare kakvi priliče blogu.
ecce-florian ecce-florian 21:46 13.09.2008

Re: горка пилула

hm , o pilulama i njihovoj nužnosti ne bi jer sam laik
Ali
Dragoljube samo par pitanja:
Šta se radilo sa ljudima sa strahovima, odnosno posledicama strahova pre pojave psihijatara?
Ili misliš da se strah kod ljudi pojavio sa pojavom psihijatrije.
Ili da se pojavom psihijatrije smanjio broj ljudi koji imaju probleme sa strahovima?
Moguće da će psihijatri iskoreniti strahove.
Odnosno da će prodori u farmaciji dovesti do konačnog oslobađanja ljudi od straha?

Pa valjda ljudi mogu da se nenaučno plaše i da o tome razgovaraju , pa čak i bez metodološki ispravnog pristupa?Dal' je moguće da će obični , laički razgovori dovesti do pogoršanja stanja?
Izvini,iako se bojim da me ne razumeš pogrešno, morao sam da te ovo pitam.
dragoljub92 dragoljub92 22:34 13.09.2008

Re: горка пилула

Na osnovu čega si zaključio da ovde nema nikog ko se profesionalno bavi ovom temom?

na osnovu toga što niko nije reko da je tim ljudima potrebna prvenstveno stručna pomoć da bi sagledali stanje u kom se nalaze.
a kad me već pitaš ajd e molim te objasni mi kako je tvoja prijateljica izlečila agorafobiju,odjednom počela racionalno da razmišlja i sama od sebe savladala problem ili je koristila usluge stručnjaka,to jest išla na terapije i koristila lekove koji pomažu da čovek razgrne šumu negativnih misli.
ja ovde ne govorim o blagim poremećajima ponašanja već o pravim fobijama i mislim da se dotične ne leče dobrom voljom i hemjiom.
dragoljub92 dragoljub92 22:59 13.09.2008

Re: горка пилула

Šta se radilo sa ljudima sa strahovima, odnosno posledicama strahova pre pojave psihijatara?

najčešće su bili odbacivani od društva,iskorišćavani i maltretirani jednostavno bili i ostali građani drugog reda,osim ako su bili iz bogatih porodica koje su ih sklanjale od pogleda javnosti,sve zavisi od stanja u kom su se nalazili
Ili misliš da se strah kod ljudi pojavio sa pojavom psihijatrije.

možeš ti i bolje
Ili da se pojavom psihijatrije smanjio broj ljudi koji imaju probleme sa strahovima?

to ne zavisi od psihijatara,ne razboljevaju ljude doktori valjda?
Moguće da će psihijatri iskoreniti strahove.

neće ne zavisi od njih,kao što i ja idalje imam ožiljak na srcu od infarkta i to je nepopravljivo tako i psihijatri mogu samo da dovedu do poboljšanja i olakšaju uključivanje u društvo
Odnosno da će prodori u farmaciji dovesti do konačnog oslobađanja ljudi od straha?

psihičkih poremećaja smetnji i bolesti će verovatno biti dok bude i čoveka a nisam nostradamus da mogu da predviđam budućnost čovečanstva
Dal' je moguće da će obični , laički razgovori dovesti do pogoršanja stanja?

da,jer se ove vrste bolesti oduvek smatraju kao blago rečeno zablude.kolko sam puta čuo kako za nekog kažu ,,ma taj si samo umišlja nema pametnija posla,daj mu motiku u ruke i nek radi nešto ili još mnogo što šta .
Pa valjda ljudi mogu da se nenaučno plaše i da o tome razgovaraju ,

evo vidiš da mogu upravo to i radimo)
margos margos 23:14 13.09.2008

Re: горка пилула

a kad me već pitaš ajd e molim te objasni mi kako je tvoja prijateljica izlečila agorafobiju,odjednom počela racionalno da razmišlja i sama od sebe savladala problem ili je koristila usluge stručnjaka,to jest išla na terapije i koristila lekove koji pomažu da čovek razgrne šumu negativnih misli.

Drakče, jasno sam napisala:
Znam ženu koja je imala i agorafobiju i stravične migrene i nesanice - penzionisana zbog toga, brzopotezno. Par godina potom, uz sistematski rad na sebi, prevazišla je, pa smo joj pretili da ćemo je tužiti da se vrati na posao, u šali, naravno.

Lekove, koliko znam nije koristila, ali je koristila usluge stručnjaka i podršku porodice.

Napisah gore da se strategije prave 'na hladno' a primenjuju kada je 'vruće'. Nekada sa većim, a nekada sa manjim uspehom. Ali svaka pobeda nad strahom, ohrabruje, te se sledeći napad spremnije dočeka i preogram ('šuma negativnih misli') se progresivno umanjuje.

Niko ovde nije neodgovoran, kako nas ti doživljavaš:(
dragoljub92 dragoljub92 23:22 13.09.2008

Re: горка пилула

, ali je koristila usluge stručnjaka

pa ja to i pokušavam da kažem
i podršku porodice.

ovo bez onog prvog ne pomaže a ono prvo može bez ovog drugog
znači da slično mislimo il se varam?
dolybell92 dolybell92 12:54 13.09.2008

Ta deca su čudo jedno lepo !

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana